Mind mapping

Miris...
Boja...
Okus...



Zatvaraš oči i osjećaš, nekad nešto hladno postaje tako toplo, tako ugodno. Drži te... postajete jedno. Osjećaš savršenstvo, bešavnu vezu kapljica koje te drže u naručju. Ulaziš u potpuno novi svijet. Posljednje mjesto koje nismo osvojili, samo jedno od bezbroj mjesta koje smo gotovo uništili. To nas čini živima, da je nema umro bih, zapravo, ne bih se niti rodio. Da je nema, nebi bilo ničega. Sila kojom nikada nećemo do kraja zavladati. Ona daje život, ona ga uzima. Što dublje zaroniš dalje si od površine, te neopipljive granice među svjetovima. Shvaćaš li koliko je dah kratak? Koliko smo krhki? Koliko ih se nikada neće vratiti... to je ona. Dom prepun dvosjeklih mačeva.
Kao da nema početak i kraj, to biće starije od povijesti. Svi smo njeni putnici, obični prolaznici s nekim preosobnim pričama koje na kraju krajeva nikoga ne zanimaju.

Gdje si?

-Tamo negdje, iznad površine, gdje se čuda ne događaju. Možda i griješim. Možda je svijet prepun čuda, samo smo previše navikli na njih. Površina, tako mirna, spokojna, tek katkad čudljiva. Kako je teško biti postojan na ovome svijetu. Ali njoj to uspjeva, niti sam ne znam kako. Kakav karakter! Ostajem bez daha... bilo bi bolje da izronim. Kako je teško prkositi nekim stvarima, kada jednom odbijemo poslušati... hoće li nam netko doći u pomoć?



Tako daleko, tako spokojno.

Odvedi me! Odnesi me!

I život je rijeka. Mi smo samo kapljice koje ne znaju gdje će završiti. No ovom analogijom neću daleko stići... kapljicama ne treba zrak, a on me čeka tamo gore.. iznad površine. Osjetiš kako ti ispunjava pluća, ulazi u krv, prolazi tijelom. Natjera te da otvoriš oči. Da to je život! A one oči... negdje traže nešto... tamo negdje u dubini, gdje ne vidiš dno, tamo gdje je sve samo misterija. Kao da gleda svoju refleksiju. U dubini očiju nalazi se ta duša, mjesto koje nikad nisam posjetio. Što želim... ? Kao u onoj pjesmi... melodiju, sjećanje, ili samo sliku. Nešto za uspomenu koja će mi pomoći da nastavim dalje, da znam da sreća ipak postoji. Samo treba imati karakter tražiti je ondje gdje se drugi boje, i nikada prestati. Nikada prestati.

Rijeka će nastaviti teći, nositi sve te priče negdje iza horizonta, tamo gdje ih nitko neće čuti. I svaka riječ koju sam se izderao ispod vode, riječ koju nitko nije čuo, nestat će u mjehurićima zraka što se bore da nađu svoj put gore.
Mi ljudi nismo voda, ne možemo nastaviti teći. Brane koje smo si izgradili su prevelike, gušimo se, utapamo se u sebi, nama ne treba voda. Da smo voda mogli bi oprati našu prošlost, i na putu od nekog davno zaboravljenog izvora stvarati nove početke. Mi to ne možemo, ja to ne mogu, koliko se trudio...



Taj nezaboravni miris.
Ta hipnotizirajuća boja.
Taj nezaboravan okus.

Neka nas ova rijeka pamti kao mladu djecu slatkih i plitkih briga, neka nas podsjeća da nema povratka, ona je, kao i život -jednosmjena ulica. Neka ova voda opere naše brige, neka nas razbudi i otvori nam oči. Jer toliko je rijeka za premostiti, toliko brzaca za savladati. Toliko valova... toliko toga... do ušća...

...Povedi me!

Noć, koliko samo tajni skriva? Možeš li biti siguran u mraku ne znajući što je oko tebe... ili je možda bolje biti u mraku? Nitko te ne vidi... Sve je isto, od najljepšeg osjećaja do najmučnijeg zločina.. u mraku je sve isto. Neki se iz mraka nikad ne vrate...
Fantastično je to. Ta tišina... spokoj.

Silence - we hunt for the queen
Sign of the cross
And pray in-between

Taj strah od mraka... ne želiš da je nešto pokraj tebe, o želiš biti s nekime u tom bezdanu gdje svaki šum traje cijelu vječnost. Gdje ti je sluh jedino osjetilo, a ne pomaže.

Look by the light of the day
She's hiding till dark
Waiting to play hey-hey

Znam gdje se skriva. No kako pronaći ono što tražim? Kako pronaći nešto u mraku? Možda se gledamo oči u oči, a ne vidimo.

Something's taken a child
And it all must end
Time to be killing the dragon, again!

Da, čini se da prevršava svaku mjeru. No kako ubiti zmaja. To graciozno i jedinstveno biće, prepuno tajni. A kako uopće i riješiti tajnu kada nitko ne smije prići ni blizu? Možda nitko ne razumije razloge. Možda može sve drukčije? Može li?




Silence - we'll hunt for the lord
He takes crimson and gold
Gave ice to the cold

Tišina! Čovjek se jednom mora pokoriti. Neke stvari se nikada neće promijeniti. Ne možeš više uzeti led hladnoći...

Oh to be never afraid
Of wolves at the door
Howling for more

More's been empty for years
And it all must end
Time to be killing the dragon, again!

To nije borba za taštinu, za trofej. To je borba za sebe, za bolje sutra... za budućnost. Za budućnost!

Poput slijepaca gubimo se u mraku. Tražimo nešto što ne možemo uloviti. Tražimo biće kojemu se divimo, biće koje želimo uza se. No istina je nešto drugo. Čeka nas samo vatra mržnje, koja ti spali dušu i tijelo. Niti vjera ti ne ostane...

Time to be killing the dragon, again!

Što kada ubijemo zvijer? Možemo li uopće ubiti nešto takvo. Čemu se okrenuti? U što vjerovati? Svijet je valjda osuđen da živimo s manje dobrim stvarima. Valjda smo tako prokleti... valjda je jedini način da uništiš ono što vrijedi. Nešto najdivnije što je Bog ikad stvorio...

Kneel and behold your new king
Digital dreams
And wonderful things to tease you

Sve to mami, ali rijetko kad zavarava. Čak niti najveću budalu ne možeš vječno varati. Nije problem zmaj. Krivi smo mi. Nije kriva ta vatra što tinja u njemu. Kriva je zavist što gori u nama. Beskonačne i nepregledne ravni nepravde nikada neće biti uništene. No zvijer će zatvoriti oči... zauvijek...

Plamen je rasparao mrak... kao da je ta vatra imala dušu. Ta široka krila prepuna ožiljaka zadobivenih od onih koji ne dopuštaju da letimo. Prokletnici vežu konopce prečvrsto. Oštrica je probila oklop, čak i zvijer ima srce. Čak je i zvijer ranjiva... i zmajevi umiru... čak i oni u nama.



Zašto je istina ovakva? Nije li moglo drugačije? Mislim da nema niti jednog anđela na nebu koji ne bi ispustio suzu da je znao što se događalo. Kako krenuti dalje? Kako si oprostiti? Mrzim ovaj svijet, mrzim što se opečemo na vatru pa je moramo gasiti. Što nas tjera na takvo nešto?

Small gods with electrical hearts
And it all will end
Time to be killing the dragon!

"Ličnost se definira kao jedinstvena organizacija osobina, koja se oblikuje uzajamnim djelovanjem pojedinca i društvene sredine, a određuje opći karakterističan način doživljavanja i ponašanja osobe"

Eh pa ja mrzim kada netko ima pokvarenu ličnost. Možda me to čini pokvarenim, vjerojatno me zbog toga ljudi mrze. Ali ja ne mrzim mrziti. Mržnja je prirodan i zdrav osjećaj, jer ovaj svijet bi bio prilično perverzno mjesto kada bismo se svi voljeli. Mržnja je vrsta umjetnosti i tako treba biti tretirana.

Ja mrzim. Ti mrziš. On mrzi... Tako to jednostavno ide, nemojmo se pretvarati.


Dave Mustaine mrzi... I TEBE!!!

Now how you live with yourself
Well child, I just don't know
But as far as I'm concerned I think ya
Really suck, you're rotten and you really blow
I hate your guts
I wish that you was dead
I hate your guts
You're damn right that's what I said
I hate your guts!!!

Your first name should be ass
Your last name should be wipe
Believe me when I say this
Cus I've been shit on more than twice

Well it's funny how it works
It just seems to never end
Just when ya think ya had enough
They'll bend ya over and fuck ya once again !

I'd dig the hole myself
But, I'd rather run ya over with my truck instead

...There's no end
There's no beginning...
Ako čitaš ovo, vidiš samo jednu od mora životnih filozofija.
... tako počinje jedna pjesma. Čini se da je to stvarno tako. Gdje sve počinje? Da li to sve negdje završava? Neka se netko napravi pametan pa neka kaže što je to početak, a što kraj. Sve smo u stanju definirati, a ništa ne znamo.
Ne mislim se ja zamarati time al' kao da nemam ništa pametnije na, gle čuda, pameti.
Činjenica da ne znam baš ništa nekako smeta. Da, smeta mi to... Što mi još smeta? Činjenica da se svakoga jutra budim sve gluplji. Glup očito jesam, nema druge. Nikakav lažno motivirajući razgovor u glavi me ne može probuditi. Ne znam što mi treba, kakav bi to šok, pozitivan ili negativan trebao biti? Sad bih rekao kakav...
Ali ovo je lako... samo označiš text.
BLACKOUT !!!
U životu nema čitanja crnoga na crnoj podlozi.
I'm just about to lose my mind.
...a baš se u mraku nalazi istina.
BIG TIME !!!
Tamo negdje ... između redova.
Time's gonna fly.
Svo suhoparno filozofiranje ima neki kontekst.
It's c'est la vie for me tonight.
Sve ima skrivenu poruku
Kada bi me netko probudio iz ovih besanih noći. Iz dana kada gledam neke davno ugasle zvijezde. Iz snova koje sam davno sanjao, a sada su samo stavka u mome životu koja podsjeća da su snovi ipak dio naših života. Kažu da smo bez snova nula. Ma sve 5. Baš je sve pet...
Katkad se zavaravam da nemam tajni, ali se samo zavaravam.
Here I go
To take the one and only road I know
In my life
Here I go
Another place to bare my heart and soul
Restless nights
Ništa strašno, sve je to već viđeno. Svi to doživimo.
Fenomenalno je kada nemaš što izgubiti. Ali čovjek koji nema što izgubiti već je jednom izgubio.
LUZERU !!!
Kriza? Ma ne... samo punjenje baterija za nove bitke.
Ma samo malo strpljenja, sve će biti u redu. Treba biti karakter. Nije li tako? Da sam samo na trenutak jedan od onih koji sve pomno isplaniraju. Plan bi bio baš jednostavan... sve bih planirao do najsitnijih detalja. Ludnica...
Uvijek treba negdje naći razlog... neku snagu, onda je lakše.
Ma dobro je i ovako... samog sebe uvjerim da je dobro, pregrizem jezik i okrenem stranicu. Još samo da porezotine na papir nisu tako iritantne. Pa što ako će sutra biti grozan dan? Kao da je danas bilo super, iako je u subotu bilo fenomenalno... heh
Može biti lako...
I don't know how but I survived
...ali ruku na srce, prekomplicirano je.
Suddenly I wake up from the dream
Someone tells me
I've been talking in the sleep
Finally I know and that's for sure
I don't believe in daydreams anymore
U jednosmjernoj ulici vožnja u krivom smjeru najčešće rezultira...
Uvijek se sjetim one reklame. Lik se pred ogledalom nabrijava, drugi pronalazi ono najbolje u sebi... kad ono... ni manje ni više reklama za žvakaće gume. Iznenađen? Ne.
-Ali poruka mi se sviđa... No katkad je problem stalno podsjećati samoga sebe da se još uvijek tražiš. Pitam se kako izgleda ono najbolje u meni. Neki ljudi su tvrdili da su vidjeli najbolje od mene... gdje su sada? Upravo tako!
Pitam se da li je do njih? Ili pak do mene? Možda je sve to iluzija, pritom ne mislim da one superfantastične teme o nerealnosti ovoga svijeta. Pa ipak sam ja egoistično đubre, na mojem si blogu, čitaš MOJ post o ...pogađaš... MENI.
Strašno...
Pogađaš, ne treba objašnjavati.
Dovraga još uvijek grizem jezik, pametnije je slušati. Zapravo stalno brbljam... što bi tek bilo da se ne suzdržavam? Samo malo... zašto ja ovo pišem? Zašto se opisujem? Kome se ja to predstavljam? Zašto mudro ne prikrivam svoje mane? Zašto nisam mudar? Da, nevjerojatno je kako smo svi mi ljudi. Neki manje... analogno tome, neki više.
Evo, još jedna noć. Toliko toga je iza mene za sumirati, toliko toga za planirati. A kada ću živjeti?
Da sam barem pjesnik, sve bi bilo jednostavnije.
It's just too much to take tonight
...još čitaš?
Što reći za kraj? U ovoj noći se vjerojatno neće dogoditi ništa. Vjerojato ću i sutra biti malo mrzovoljan dok se ne razbudim. Možda me čak ni kava ne razbudi. Ali sutra će biti novi dan. Da ga živim kao da je posljenji ili da u rovu čekam prekosutra, sljedeći tjedan ili možda godinu?
Ma hajde.. život je sladak ako nema sutra!
Left is right and right is wrong
None for all and all for none
I've had enough, say no to love
NO! to love.