Mind mapping

Posebno psihičko stanje kod kojeg oteta osoba počne simpatizirati svog otmičara ili otmičare i emotivno se veže za njega ili njih naziva se 'Stockholmski sindrom'

Bilo je to relativno davno… ali sjetim se tog trenutka svaki dan. Da sam mogao znati epilog svega toga odmah bi zatvorio oči. Ne znam, ne možeš izgubiti ono što nikad nisi vidio, valjda…

Somewhere like a scene from a
memory
There's a picture worth a
thousand words
Eluding stares from faces
before me
It hides away and will never be
heard of again…

Pogled je skrenuo u drugu stranu, ali morao se vratiti. Danas nisam nimalo pametniji no onda. I danas moram gledati ravno u sunce. Da li je zavaravanje razlog za mržnju? Fanatik ne mrzi boga jer ga je iznevjerio, on mrzi sebe jer si je dopustio da ovisi o nečemu što nije obavezno pružiti mu ruku…

I won't stand in your way
Let your hatred grow
And she'll scream
And she'll shout
And she'll pray
And she had a name
Yeah she had a name…

Sve se na kraju krajeva i svede na vjeru… naš najveći porok. Težnja da budemo sigurni od poraza… s jedne strane, potpuno opravdano, s druge pak, totalno naivno!
Lijepo je vjerovati, lijepo je nadati se… osjetiti otkucaj srca više u trenutcima koji uopće nemaju pravo značenje. I kako je samo glupo tražiti značenje u nečemu je ipak nešto sasvim drugo.

…ma ne znam, pišem ovaj post već tri dana, uvijek želim nešto reći ali nema nekog smisla, uvijek zaboravim…

…ali ne dovoljno.

Ovaj post nema neki logičan kraj, ne vodi do ovog zaključka no danas sam to shvatio… Jako nas smeta kada neki ljudi ne vide dobro, a ne obraćamo pozornost kada upućuju na stvari koje uopće ne vidimo. Možda smo zatvorenici svojega uma… Baršunasti zidovi su ipak zidovi, a jedino mjesto gdje trebamo biti slobodni je naš zatvor. No nije stvar u tome što nas je netko zatvorio, više je problem što ne želimo izaći.


Obećajem da ću ovaj post jednom pametnije dovršiti!