|
WELL I KNOW
I COULD BE JUST ANOTHER STRANGER
BUT TO YOU
I GUESS I' M JUST ANOTHER FOOL…
Zašto nikad nije onako kako ja to želim?
Što tjera stvari da se odvijaju na ovakav način. Pitam se da li imam pravo s prezirom pogledati u nebo? Što ako je razlog negdje duboko u nama? Što nas određuje? Zašto smo ovakvi ili onakvi? Zašto ja sad pišem post a ne, recimo, gledam TV? Kakvog smo to bolesnog rasporeda žrtve? Kako stvari uopće stoje? Možemo li uopće pričati o nekoj sudbini ne znajući da li je sve unaprijed isplanirano? I gdje je tu sad običan maleni čovjek? Sa svojim ciljevima i željama? Ako su neke stvari neizbježne možda je i bolje da ne znamo budućnost jer razočaranjima ne bi bilo kraja. Tko bi dočekao dan kada će dobiti na lotu? Tko bi dočekao dan kada će mu se roditi dijete? Kako živjeti kada znaš kada ćeš umrijeti?
Da li je u pitanju čar zbog nepredvidljivosti života? Hm… ne bih rekao… ja to vidim kao tornado, totalni kaos, nikad ne znaš kamo će te odbaciti, hoće li te nešto pogoditi i koliko jako? Valjda ne preostaje ništa drugo osim vjere… kažu da nam Bog u životu ne daje ništa s čime se ne bi mogli nositi.
-Znam, zvuči naivno, ali to je najbolje što možemo dobiti.
Nezahvalno je pričati o izgledima. Koliki su izgledi za ovo ili ono… imam li šanse? Kako pristupiti nečemu neizvjesnom? Možda je najbolje ne nadati se ničemu, a opet… zašto nam je onda u prirodi da se nadamo? Matrix je u mnogočemu naivan film u kojem su se morali utažiti zahtjevi tržišta za besprijekornom šorom, akcijskim scenama i inim masnoćama. Ali zamislite ovaj svijet na način da je sve napisano u nekom kodu… kako to djeluje? Postoji li takav kod? Jesu li to pravila života? Smijemo li… i naposljetku, trebamo li ih prekršiti?
Imam i ja nešto za reći.
WHAT IS UNDERSTOOD IS NOT MEANT TO BE DISCUSSED!
Ali čini se da nitko neće biti ondje da čuje.
Što ako se netko rodio da bude kriminalac? Što ako sam rođen da budem luzer? Kako da ne zavidim onome tko je rođen da bude s njom… da bude sretan? Tko određuje pravila? Tko se to igra? Meni nije smiješno, i nije neka fora. No pravila su tu da se krše…
Ovaj put ne mogu ništa učiniti.
THE SECRET OF THE HANGMAN – THE SMILE ON HIS LIPS
Nekad ni svijet nije dovoljan. Pogotovo ne moj...
… još samo da shvatim kako ih prekršiti.
Nema veze, pomirit ću se ja s time, samo želim odgovor.
Nobody thinks the way I do
I guess that nobody cares
Your head's so full of things, so set your mind free of them
I'm breaking the rules!
Da?
Kad pomisliš da ti je nebo granica, shvatiš da te jebe gravitacija… boli me glava, pijem tabletu… nadam se barem placebo efektu. Kao da će tableta riješiti sve… kao da će pražnjenje čaše riješiti sve… ma kog boli k… jel' čaša napola prazna ili puna? Ako je prazna napunit će se već, a ako je puna brzo ćemo to riješiti. I sve je tako naivno savršeno. Kad si pijan ne vidiš rješenja već ne uspijevaš pronaći probleme. A sljedećeg jutra nova glavobolja, nova tableta i tako u nedogled… Tako se ne rješavaju problemi ali je prokleto dobar način da ih se smetne s uma, barem nakratko.
Ali kako bih jednom volio barem malo zaobići pravila, preskočiti logiku, dotaknuti nebo… biti sretan. A valjda me i to negdje čeka… negdje. Dragi univerzume, znam da me ne čuješ… ali daj mi osmjeh, čak ne mora biti moj…
Ne?
LET THE BAD GUY WIN EVERY ONCE IN A WHILE
Odjebi?
Ali ja nikad neću naučiti… nema pravde. Netko mora gutati prašinu, netko mora biti drugi u redu… nikad nisam bio najbrži. Zašto!!!?
Valjda smo takvi… to je ono što jesmo. Tražimo odgovore na nebitna pitanja, samo čekamo da postanemo žrtve, a obožavamo pobjeđivati. Opet ću izaći na one iste ulice, nadati se da sam na pravom mjestu u pravo vrijeme, i uvijek ću doći na isti zaključak; Mi smo stvorili ovaj svijet pun kontradikcija, sada nam ne preostaje ništa drugo no da ostanemo na ovim ulicama života. Valjda ću se jednom naviknuti…
Mrzim ovo, stojim na jednom mjestu.
I'm a hunter
Searching for love
On these lonely streets again
I'm the hunter
Searching for the things
That I might never find again…
Navikao sam pobijeđivati ili gubiti, za mene sredine nema.
|
