|
Teško je gledati daleko kada si slijep. Teško je vidjeti stvari oko sebe kada zuriš u jarko svjetlo čekajući čudo da ti promijeni svijet. No još je teže kada poričeš činjenicu da si slijep. No ako ti nešto i ne vidiš, to ne znači da tamo nema ničega. I baš suprotno… tamo nešto stoji… čeka…
Kako bi bilo lijepo vidjeti sve, probuditi se iz okvira. No svi čekamo da zaspimo. Iskreno, ja više od svih. Tamo je toliko bolje. Kad živiš noćnu moru snovi i ne mogu biti tako gadni, zar ne? No oni nisu gadni, možda me muče, ali ja ih volim, obožavam ih. Oni su ono što ja zaista jesam. Ondje je ono što mi je zapravo bitno. Ovaj svijet, ma samo stanica dok čekam novi san. Više ne živim ovdje…
For a while I thought I fell asleep
Lying motionless in
side a dream
Forsaken!
I have come for you tonight
Awaken !
Look in my eyes
And take my hand…
Zaista nema razlike između sna i stvarnosti. Stajala si ondje, kao odsjaj u oku slijepog vizionara. I mogao sam reći sve, no to nije bilo dovoljno, mogao sam pričati satima, no ne bi bilo uzvraćene riječi… moj se život ionako oduvijek svodio na monologe… sulude poput ovoga.
As I am
Still
Running uphill
Swimming against the current
I wish I weren't so
Fucked
Feels like I'm stuck
Lost in a sea of mediocrity
Znam kako je… teško je voljeti, teško je voljeti ovaj život. Teško je dokazati, pokazati ono što jesi. A i onda je pitanje da li će se to drugima svidjeti? Da li je to uopće bitno? U neku ruku mora biti, s druge strane, sve je tako nebitno dok si ono što jesi. Stalno se gubimo u tim pitanjima i ne vidimo kako budućnost postaje prošlost. Živim kao da nema sutra, a prije no što se okrenem to sutra će postati jučer… i tako zauvijek… ali i sutra ću ja biti ja, i znati ću da sam i jučer bio ja. No za neke to nije dovoljno. I što je najgore, nikada neće ni biti…
Kad bih barem to mogao izbiti iz glave, živjeti bez toga… znam da bi sve bilo prazno i hladno, ali isplatilo bi se. Teško je kad si ovisan…
No ne može sve biti uzalud… ljudi nisu zidovi. Možda se katkad tako ponašaju, ali zidovi nemaju dušu. Ljudi imaju snove… a ondje imam nešto tako neprocjenjivo…
There you stood, like a distant memory
So good, like we never parted
Something's come over me
And I don't know what to feel
Maybe this fantasy is real
Now I know I see what I want it to be
But it's still a mystery…
Kako je glup osjećaj biti bespomoćan, kako je glupo pričati zidu. Kako se glupo sada osjećam. Zar nam to zaista treba u životu? Negdje duboko to sve što želimo, no ovdje na površini samo novi ožiljci. No ne mogu kontrolirati sebe. Ne mogu određivati što vidim nakon što zatvorim oči. Zašto nije sve jasno? Odgovori ionako utječu samo na moj život. Ne vidim zidove, i ne bih se bunio kada bi mi ih netko pokazao, barem se ne bih zabijao glavom ravno u njih… svaki dan, svaki dan… Ne znam, kada svaki dan dobiješ šamar, s vremenom više ne postaneš otporan već ovisan.
No unatoč svemu, ja ću moliti, možda ta molitva nikad neće biti uslišana… no to je više moj problem, zar ne?
Pitaš li se ikada da kad gledaš mjesec u isto vrijeme ga gleda netko tko misli na tebe?
Pitaš li se ikad da netko u ovom trenutku misli samo na tebe?
Ne znam što vidiš kada pogledaš u ogledalo, ali ja znam što vidim kroz vlastite oči kada pogledam tvoje. Barem u snu…to je nešto vrijedno življenja.
Tell me have you always been?
On the street of dreams
Zaista, jesi li ti ovdje oduvijek?
Will we ever meet again ?
Do you know just what it means to be
On the street of dreams
Zbilja, nađimo se… ondje
Znaš li što to meni znači?
Never know just who you'll see do ya?
On the street of dreams
Ne znam koga ću vidjeti, ali znam koga želim vidjeti.
You can be who you want to be oh yeah
Ondje može biti bilo tko… ali ne za mene…
I can feel you haunting me
Haunting me…
|
