|
Noć bez zvijezda, gradovi bez imena i moja sjećanja
Tragovi kočenja na cestama što vode do neba
Godine prolaze, ljudi dolaze i odlaze, neki se i mijenjaju, no neki se mijenjaju samo u našim očima. Većinu stvari oko sebe primjećujem, pokušavam to usporediti sa prošlim vremenima. I to ne vremenima kada sam ja živio, nešto prije.
Film, Zlatne godine. Radnja: Hrvatsko Proljeće. Mladi ljudi, idealisti, djeca komunizma, a roditelji demokracije. Ne, ja mrzim politiku. No divim se ljudima koji imaju svoja načela, i bore se za njih. Šezdesete i sedamdesete godine prošlog stoljeća, ljudi su se imali za što boriti. Možda je to loše. Ne znam, no dosta se njih izborilo za to da se mi ne moramo boriti. Da li je to problem? Mislim da jest. I danas ima idealista, sanjara, boraca. No sjede nekako besposleno dižući obrvu tek zbog pokojeg prosvjeda protiv zagađenja, pedofilije i ostalih sranja kojih je uvijek bilo i biti će. No to su sve globalne gluposti protiv kojih se ne može. Istina, ne volim kada se fura životinjsko krzno, no rock i heavy metal se teško mogu zamisliti bez životinjske kože. Zamislite samo Judas Priest bez kožnih hlača i jakni. Doduše oni sada nose umjetnu kožu jer su ih neki aktivisti malo pritisnuli. No nisam o tome htio pričati...
Po čemu ću ja pamtiti svoju mladost, hoće li moja generacija po ičemu ostati zapamćena? Bojim se da neće...
A bio sam na kraju svijeta sam bez tebe korak do sna
Sam protiv svih, na kraju vremena a gdje si ostala ti?
Moja mladost, bolje rečeno naša mladost, bi trebala biti razdoblje koje ću zauvijek pamtiti, ali po čemu? Glazba, opijanja, ljubav, uspomene koje ću sa zadovoljstvom ponijeti u grob. No da li je to sve? Da li će se dogoditi nešto veće, važnije. Imam osjećaj kako žudim za žrtvom. Za nešto bolje? Ne znam. Da li moje vrijeme tek dolazi? U to sumnjam, prije bih rekao da me čeka život pun razočaranja... da li je to možda razlog za borbu? Ne, nije, protiv toga se ne može. I sjetim se opet onog filma. Mladi studenti željni prava glasa bivaju pretučeni, zatvarani i bivaju tretirani poput zločinaca i izdajica. Protiv toga se moralo boriti, svom snagom.
Zlatne godine i duge sjene
Pomoli se za naše vrijeme
Jednu svijeću ljubavi
Zapali za mene
Danas sam bio na uvođenju u evidenciju u uredu za obranu. Danas se svi sjećaju vojske, pritom ne mislim na rat. Mladići iz cijele Juge u JNA, njihove priče, sada, godinama kasnije. Kada ja završim školu vojska će biti ukinuta. Nema više priča, nema više sjećanja. Odlaze moje zlatne godine, odlaze u vjetar zajedno sa sjetom za vremenima u kojima nikada nisam živio.
So understand
Don't waste your time always searching for
those wasted years
Face up... make your stand
And realize you're living in the golden years
Što, zar ja možda tratim svoje vrijeme tražeći izgubljeno vrijeme, možda niti ne shvaćam kako možda živim u tim famoznim zlatnim godinama. Hm...tko zna? Vrijeme će pokazati, valjda...
Too much time on my hands, I got you on my mind
Can't ease this pain, so easily
When you can't find the words to say it's hard to
make it through another day
And it makes me wanna cry and throw my
hands up to the sky
Ove riječi savršeno opisuju moje stanje sada, ne nalazim riječi, ne uspijevam reći ono što mislim i svaki dan je sve bezličniji. I zato sam tužan, ne mogu si pomoći, pa mislim na neka druga vremena, na neke davne bitke.
Kao da mene u životu još ne čeka još mnoštvo bitaka za dobiti? U nekim, mojim zlatnim godinama...
Hladna kiša moje noći umiva tvojim suzama
Nije život posuo sa ružama sva moja sjećanja
A bio sam na kraju svijeta sam bez tebe korak do dna
Sam protiv svih na kraju vremena a gdje si ostala ti?
|
