|

We don't need no education
We don't need no thought control
No dark sarcasm in the classroom
Teacher leave them kids alone
Hey! Teacher! Leave them kids alone!
All in all it's just another brick in the wall
All in all you're just another brick in the wall
We don't need no education
We don't need no thought control
No dark sarcasm in the classroom
Teacher leave us kids alone
Hey! Teacher! Leave them kids alone!
All in all it's just another brick in the wall
All in all you're just another brick in the wall
Tako ide pjesma Pink Floyd-a, dobrog starog banda koji sam počeo slušati kao klinac. Imao sam možda šest ili sedam godina kad mi je teta na vinilu pustila legendarni singl ''Another Brick In The Wall''. Godinama sam pjevušio retke iz te pjesme:
''We don't need no education,
Teachers leave us kids alone,
All in all it's just another brick in the wall''
I onda sam negdje u sedmom razredu nabavio tu pjesmu na CD-u. Slušao sam je opet noć i dan, tako je bila savršena, još uvijek jest. A ovih dana je aktualnija no prije; moji voljeni profesori su napokon našli neki razlog da ne rade i pritom još malo i zarade.
Dosad nisu bili zadovoljni sa plaćom većom od prosjeka države, unatoč činjenici da imaju najveći godišnji odmor, svaki vikend im je slobodan, preko ljeta rade kojih dva tjedna, preko zime su doma.
Sada su se (napokon?) dosjetili da zaostaju za prosjekom države te žele čak 20% veće plaće, jer kažu da će tako biti manje opterećeni svojim statusom pa će se više moći posvetiti svojim učenicima. A ja bih se dao okladiti da će u ponedjeljak sve biti po starom, opet će netko letjeti van pod engleskim, opet će ona pijanica na praksi izmišljati neka svoja pravila, ali meni to ne smeta, barem ne više no prije... Oni se neće promijeniti, bilo bi čudno kada bi se promijenili. Kako će neka baba nakon trideset godina tiranije nad učenicima već sutra postati umiljata gospođa sa žarom za poučavanjem kao na početku njena radnog staža? Pa molim lijepo. Pa možda jesam glup, ali nisam slijep. Neka kažu: ''Dajte nam veće plaće kako bih danas – sutra imao za dionice od INA-e, kako bih djetetu kupio bolji auto''. A ne ovako se praviti glupi i bezuspješno se pretvarati. A što s nama učenicima, nama se ionako ne da u školu, nama se čini da imamo i pametnijeg posla. Dotad ja lagano pjevam:
''We don't need no education,
Teachers leave us kids alone,
All in all it's just another brick in the wall''
Naposlijetku svi sretni i zadovoljni. Ja nemam škole tri dana, moja profa može dići kredit za veću kuću, jer joj je ova od 100 kvadrata premalena za njezinih 80 mačaka koje joj prave društvo jer se nikada nije udala. Vlada će se uokolo kurčiti kako ulaže u naše moderno školstvo (pokušajte ovo ozbiljno pročitati ako možete).
Sad se evo doma izležavam, slušam Pepperse i pada mi na pamet da nisam već tjednima slušao Hladno Pivo. Puštam dvije prikladne pjesme sa Desetke. Prvo Birtija, koju pjevam ostatak dana i izluđujem starce te me oni žele poslati u školu da tamo budem 24 sata dnevno, a zatim puštam još prikladniju pjesmu:
Studentska
Živim u domu k'o bubreg u loju
Imam svoj bioritam nije previše hitar
Spavam dok se ne dignem, svratim do kantine
Gdje me kuharice krišom mjerkaju
Samo kad' navrate starci sam malo u frci
Mičem limenke piva i prašinu s knjiga
I s bolom na licu zurim u skriptu
Dok mi ne uvale lovu, skupe veš i odu
Sve je isto k'o i prije od hot-doga do birtije
Od birtije sve do Cmroka ista runda nova koka
Što se politike tiče nje se javno odričem
Jer sam previše sretan da bih pišao uz vjetar
Radim na lokalnom planu za smještaj i hranu
Buduća elita ne smije imat' dosje
Sve je isto k'o i prije od hot-doga do birtije
Od birtije sve do Cmroka ista runda nova koka
Al' evo i Birtije, jer manjkom posjeta školi dolazi do više posjeta dragih mi birtija:
Birtija
Nema više, nema više naše birtije
Tu je još jedan vrlo vrijedan mramorni WC
Gdje dva deci piva dođe k'o prije krigla
I nitko, nitko se ne smije
Sjedim u širokoj fotelji
K'o na električnoj stolici
Kako da pijem kad sve se bijeli
Kao u bolnici
Na zidu gdje smo pisali rezultate
Razularenih pijanki
Sada vise slike nekog Croate
Mjesto kalendara sisatih
Nema više, nema više naše birtije
Tu je još jedan vrlo vrijedan mramorni WC
Gdje dva deci piva dođe k'o prije krigla
I nitko, nitko se ne smije
Gdje nas je brkata konobarica
U plavim borosanama
Nekad strpljivo slušala
Sad stoji mali bijeli kompjuter
I isto takvo osoblje
K'o mutavo mijenja pepeljare
Nema više, nema više naše birtije
Tu je još jedan vrlo vrijedan mramorni WC
Gdje dva deci piva dođe k'o prije krigla
I nitko, nitko se ne smije
A vani pada kiša, I godi mom oku, znam da ne moram van, u kući mi je toplo, jedem, serem, izležavam, gledam TV, slušam mjuzu – uživam, a torba u kutu, i tako će ostati barem do ponedjeljka.
I onda se sjetim da moram nešto obaviti u gradu, a ne da mi se, no neću se ljutiti, nema apsolutne potrebe. Znam da je vani kiša, al' ja volim kišu, uostalom, tko je u ovakvoj situaciji ne bi volio. Tada puštam jedan oldie i uživam...
Raindrops Keep Falling on My Head
Raindrops keep falling on my head
And just like the guy whose feet are too big for his bed
Nothin' seems to fit
Those raindrops are falling on my head, they keep falling
So I just did me some talkin' to the sun
And I said I didn't like the way he got things done
Sleepin' on the job
Those raindrops are falling on my head, they keep falling
But there's one thing I know
The blues they send to meet me won't defeat me
It won't be long till happiness steps up to greet me
Raindrops keep falling on my head
But that doesn't mean my eyes will soon be turnin' red
Crying's not for me
'Cause I'm never gonna stop the rain by complainin'
Because I'm free
Nothing's worrying me.
It won’t be long till happiness steps up to greet me
Raindrops keep falling on my head
But that doesn't mean my eyes will soon be turnin' red
Crying's not for me
'Cause I'm never gonna stop the rain by complainin'
Because I'm free
Nothing's worrying me.
|