|
…iliti rat, najveće sranje koje je ljudski rod ikad učinio. Jedna okrutna stvar koja nas okružuje i čini, nažalost, našu svakidašnjicu.
''...danas je u Izraelu poginulo 58 ljudi tijekom nekog tamo granatiranja,
u Iraku je poginulo 72 ljudi i još ih je toliko ozlijeđeno u napadu samoubojice, eh da...i poginulo je još kojih dvadesetak američkih vojnika,
u nekoj tamo zemlji je poginulo trideset i troje ljudi zbog auto-bombe, a sada vijesti iz sporta...''
I tako iz dana u dan, ljudi se mrze, ubijaju, kolju i bombardiraju.
Jednom sam napisao post prema jednoj pjesmi od Maidena, riječ je o bojišnici prvog svijetskog rata, Paschendale-u, ali najdraži mi band je snimio još desetak pjesama s ratnom tematikom, dok je novi album ''A Matter of Life and Death'' prepun takvih stihova, čak je i cover u vojničkim bojama. Pa evo da i nabrojim neke od najpoznatijih (anti)ratnih pjesama koje su Maideni napisali:
Paschendale, Face in The Sand, Brighter Than A Thousand Suns, These Colors Don't Run, The Longest Day, The Legacy, Die With Your Boots On, The Trooper, Where Eagles Dare, Aces High,
2 Minutes To Midnight, Tailgunner ...
I mnogi drugi glazbenici su pisali antiratne pjesme, ali rat je poprimio još veće razmjere na TV-u, konkretno, kad je Hollywood uzeo stvari u svoje ruke stvorene su najdojmljivije ratne priče (Spašavanje vojnika Ryana, Združena Braća, Bili smo vojnici, Apokalipsa danas...). Iako u njima sve vrvi od pretjeranog američkog patriotizma ima scena u koje se uživiš toliko da si napet kao da si u rovu, kao da oko tebe padaju granate i ginu ti suborci...
I tu dolazim do novog poglavlja: kako je to zaista biti u ratu? Uzeti si za pravo da čovijeku uzmeš život?
Možda se negdje u ovim stihovima krije odgovor:
My War
I don't want to die
But I’m going to…
In this field surrounded by Death
With no way out
How to survive? Kill to survive! Kill to stay alive
Ammo’s low, they come from everywhere
I must pull the trigger, commit a murder
I’m not a killer, I’m a soldier
I fight for my beliefs! I don’t want to, but I have to!
What have I done?
Corpses are lying around; every single body had its name and story
What have I done? I’ve took liberty to take a man’s life
What have I done? I’ve played God
What have I done? I feel guilty because I am!
No country, no belief or stance is worth a man’s life
So fuck you, and your politics!!!
How do you dare to play God? To send a man into Death’s arms
Take the rifle, take the gun and
Look into his eyes when you kill a man
Politicians, you motherfuckers! How can you let your people die?
Die only for your interests!
Battlefield is just a politician’s playground
18.11.1991. Dan pada grada Vukovara
Bitka za Vukovar je bila najkrvavija bitka domovinskog rata.
Započela je 25. kolovoza 1991. nakon nekoliko dana teških borbi, na iznenađenje napadača, branitelji odbijaju. Najžešći pokušaj proboja u grad počeo je 14. rujna i trajao je do 20. rujna. U tih sedam dana do tada najžešćih borbi u Domovinskom ratu, branitelji Vukovara uništili su oko 60 srpskih tenkova ili oklopnih transportera, a Trpinjska cesta, na kojoj se odvijala glavnina napada, prozvana je ''grobljem tenkova''.
Na položaje branitelja kao i na ostatak grada (uključujući i bolnicu!) dnevno je padalo i do 8.000 granata, raketa i avionskih bombi u jednom od najnemilosrdnijih bombardiranja u modernoj povijesti.
1.700 poginulih na hrvatskoj strani (od toga 1.100 civila), više od 4.000 ranjenih, 3.000 - 5.000 zarobljenih, više od 1.000 nestalih (vojnika i civila) i tisuće prognanih. Vukovar je branilo približno 1.800 boraca, poslijednji otpor skršen je 18.11.1991.
Malobrojna i slabo naoružana postrojba ostvarila je nevjerojatne borbene rezultate: uništeno je oko 400 srpskih tenkova i oklopnih vozila, oboreno 20 borbenih zrakoplova i helikoptera, broj mrtvih srpskih vojnika procjenjuje se na 5.000-8.000, a 10.000 – 15.000 ih je ranjeno. Iako je osvojila Vukovar, srpska je vojska materijalno, politički i psihološki bitno oslabljena. Junaštvo malobrojnih branitelja Vukovara koji su se gotovo 3 mjeseca odupirali mnogo nadmoćnijem protivniku (odnos u ljudi iznosio je upravo nevjerojatnih 30:1 u korist srpske vojske!) razlog je što je Bitka za Vukovar postala jedna od najsvijetlijih stranica ne samo u hrvatskoj, već i u svjetskoj vojnoj povijesti.
Taj užas bojišnice meni katkad tako teško pojmljiv me jednostavno zapanjuje, da ne kažem fascinira, jer u tom trenutku nema sažaljenja već samo instinkt za preživljavanjem. Stari mi je bio u ratu i uglavnom malo priča o tome, potpuno ga razumijem. Katkad mu se i divim kako se dobro drži nakon svih užasa kakvih se viđaju u ratu, ti užasi su dostatni da čovijek poludi.
Jednom mi je majka pričala kako je jedan njezin školski kolega poludio u ratu. Naime, čuvao je stražu i njegova trojica najboljih prijatelja su se odlučila našaliti s njime. Šuljali su se uokolo i on je otvorio vatru na njih, ubio je trojicu najboljih prijatelja, kažu da od te noći više nikad nije bio isti, kažu da je totalno poludio. I to samo zbog zafrkancije. Od te se priče ježim, ali i takve se stvari događaju u ratu. Nažalost događaju se i mnoge gore stvari, iako ih ja teško mogu zamisliti.
Možda je još i gore kada neki glazbenici nalaze put do slave preko ''samoprozvanog patriotizma'', pritom najviše mislim na Miroslava Škoru koji je po meni prije bio solidan zabavljač, al' je vidio kako se raja pali na Thompsona pa je i on pokušao taj recept. Pjevaj o tome kako nisi bio svoj čovijek jer ti nisu dali, kako si se borio za svoju zemlju (samo ne znam kako se to Škoro borio ali dobro) i na tvoje će pjesme svršavati ratni veterani i njihova ograničena djeca, ista djeca koja će nakon škorine pjesme sa istim žarom otpjevati Lepu Brenu, Milu Kitića, ili Cecu, udovicu Arkana, jednog od najvećih četnika. I onda shvatim zapravo da su se naši roditelji borili i ginuli za ništa. Za državu u kojoj će djeca pevati srpske pesme, državu koja će ih smatrati zločincima te ih zapostavljati. Državu koja će im okretati leđa kada oni neće imati posla jer pate od PTSP-a ili imaju toliki ratni invaliditet da su nesposobni da rade.
Tako da sve u svemu rat gubi svaki svoj smisao i svrhu, ali krv se proljeva i dalje...
|
