Mind mapping

Danas je bilo mnogo turbulentnih stvari, i nekonrolirano sam pokazao svoje drugo lice, svoju impulzivniju stranu. Tako lako gubim živce i to me i te kako brine. Mrzim to, mrzim kad se svijet prema meni ponaša kao prema kakvom smeću i tada...tada se pocinjem ponašati na način kojim se ne ponosim. I kada se konfrontiram s nekim osjetim da je to pogresno i da to nisam ja, ili ipak možda jesam...
Ne želim se zamarati budalama, ali što kada provociraju? Kako se tada ponijeti? Ja želim biti svoj ali vanjski svijet kao da me ''tjera'' da budem nešto što nisam i to u situacijama kakve ne priželjkujem. Znam da je zivot kuja, isto tako znam da u životu rijetko kada sve ide na najbolji moguci nacin.
Ali bilo bi dosta, više nema popuštanja, dovoljno sam bio mr.nice guy (wow, napokon da sam upotrijebio i taj kliše), više ni ne namjeravam razgovarati s nekim ljudima, ne zaslužuju moju pažnju. Ja imam mnogo pametnijeg posla nego mariti za mišljenje neke budale.
I tako se pitam da li sam pod utjecajem dvolicnih osoba i sam postao dvolican? Da li zaista postajem netko tko ne poštuje druge?
A budale? Što s njima? Hoće li se popraviti? Hoće li odrasti? Kada će prestati? Hoće li prestati?
Uvijek sam mislio da će ljudi u mojim godinama biti ozbiljniji, odmjereniji, promišljeniji, al' sada kad sam ovdje decidirano tvrdim da je to utopija.
Mi nismo niti na pola puta do zrelosti, a polako počinjem sumnjati i u to što bi ta zrelost trebala značiti?
Nedavno sam prolazio kroz fazu u kojoj sam mislio da sam nemoćan protiv zloće drugih, sada znam da su oni tek manjina koja zapravo nema život i živi od naslađivanja. A kad još samo pomislim da sam s tim ljudima bio u dobrim odnosima, sada mi je žao.
Kako sam se samo usudio pomisliti da im mogu vjerovati, trebao sam uvidjeti njihovu dvoličnost.
Tad sam bio nepromišljen, da ne kažem neiskusan, ali to će se promijeniti, i već se polako mijenja, više ne namjeravam biti u dobrom odnosu sa svima jer mnoge od njih više i ne podnosim, mi ne moramo biti u svađi, ali neću ih više niti pozdravljati.
I moram nešto reći:
Kada za nekog kažemo da živi u svom svijetu, uvijek mislimo to u nekim negativnim konotacijama, eh pa ja mislim da je to pogrešno.
Ja želim živjeti u svom svijetu, i od sada kada mi to netko kaže shvatit ću to kao kompliment.
Želim živjeti, želim sanjariti i mariti samo za one koje poštujem.
I kako bi to rekli tj. odsvirali moji voljeni Maideni u pjesmi
''Lord of The Flies'':


''I don't care for this world anymore
I just want to live my own fantasy
Faith has brought me to these shores
What was meant to be is now happening''


I sad mogu reci da se samo nadam da necu morati eksplodirati kao sto sam to danas ucinio, uvijek sam bio miroljubiv te nema potrebe da se promijenim, nadam se da sam uspjesno okrenuo novu stranicu života, u knjizi bez nekog posebnog sadržaja, u nadi da ima sretan svršetak.