Mind mapping

Man On The Edge

The freeway is jammed and it's backed up for miles
The car is an over and baking is wild
Nothing is ever the way it should be
What we deserve we just don't get you see

A briefcase, a lunch and a man on the edge
Each step gets closer to losing his head
Is someone in heaven are they looking down
'Cause nothing is fair just you look around

Falling down

He's sick of waiting of lying like this
There's a hole in the sky for the angels to kiss
Branded a leper because you don't fit
In the land of the free you can live by your wits

Once he built missiles a nation's defense
Now he can't even give birthday presents
Across the city he leaves in his wake
A glimpse of the future a cannibal state

Falling down

The freeway is jammed and it's backed up for miles
The car is an over and baking is wild
Nothing is ever the way it should be
What we deserve we just don't get you see

A briefcase, a lunch and a man on the edge
Each step gets closer to losing his head
Is someone in heaven are they looking down
'Cause nothing is fair just you look around

Falling down




Ovo je vjerojatno posljednji post ovog mjeseca i ne namjeravam radti analizu, ljeto je bilo za pamcenje i ostati ce u odlicnom sjecanju od kad smo se staložikili na Zibelu do izlazaka u grad svako vece. Bilo je jebeno ali sad se trebam okrenuti skoli jer sam vec dosta zabrljao i imam potrebu za dokazivanjem (valjda).
Danas je jedan od onih dana kada sam pun bezimenih emocija i nikako ih ne mogu izraziti, osjecam se kao da sam rob kao da me ti osjecaji posjeduju i ne mogu se osloboditi. Toliko zelim pisati a ne znam sto, po cijeli dan slusam novi album od Maidena i svidja mi se sve vise, ne znam kako ali opet su postigli da gitare pjevaju, zaista su pokazali da jos mogu svitrati na visokoj razini, mislim cak da ce se ovaj album vise svidjeti onima koji ne slusaju Maidene ili im je ovo prvi njihov album. Ali ovaj sam post sam poceo pisati s namjerom da pokusam prenijeti svoje osjecaje u rijeci, a ne da pisem o Maidenima.
Never ask why !!! Ne znam zašto ali mrzim pitanje zašto.
Kada netko razgovara samnom uvijek postavlja to pitanje, pa vec su svi dosadni, zašto ovo, zašto ono, pa bilo bi dosta, takav sam i to pitanje meni upuceno je posve nepotrebno. Dovraga zasto mi se svi cude i ne prihvacaju moje postupke kao sto ja privacam njihove, nije da su moji postupci uvijek ispravni no zasto postavljati to pitanje, da li je toliko neizbjezno?
Uvijek sam smatrao da sam racionalna osoba ali sve vise pocinjem sumnjati u sebe, svjestan sam da to vodi natrag u depresiju ali ne mogu si pomoci. Postajem osoba kakva nikada nisam bio i ne svidja mi se ta transformacija, ostajem bez rijeci, dopustam si da moji osjecaji bilo negativni ili pozitivni presudjuju u mojim odlukama, vise ne mogu pisati stihove, a to me izjeda.

Osjecam se robom samoga sebe

Danas je Hrvatska reprezentacija igrala prijateljsku utakmicu protiv Segeste u povodu stotog rodjendana sisačkog kluba, tekma je ujedno bila i pripremnog karaktera jer se repka sprema za rusiju sljedeci tjedan.
Zavrsilo je 6:2 za reprezentciju a najbolji igrac je bio Eduardo, ali utakmicu cu pamtiti po jenom detalju.
Desetak minuta prije kraja na teren je utrcao jedan prijatelj iz bivseg razreda. Bio je neki prekid i odjednom zacuh glasno vikanje i vidim nekog budalu (195 cm visokog kosarkasa je i te kako cudno vidjeti) kako trci po terenu izmedju igraca, samo je protrcao i odmah otisao prema svlacionici. U tom trenutku mi nije bilo posve jasno da li je to on, ali mi kroz glavu prosla cinjenica koliko je on lud pa sam odmah poceo vikati da je to on.
Kasnije sam ga nazvao i psovao sam ga ali sam mu se svejedno divio. Ma samo jednom se zivi, a jos rjeđe reprezentacija dolazi u Sisak, da sam bio pijan kao on i bio sa njim posao bih i ja. Ma nema sanse, koliko god ja volio nogomet nikada ne bih utrcao na teren, to jednostavno nije moj karakter. A sto se tice Petra Ribarića alias The Mitra svaka mu dala !!!

Ovaj tjedan je zadnji prije kraja praznika, i stvarno se cini kao tjedan velikih promjena, nadam se samo da ce te pomjene biti pozitivnog predznaka. Kao najvecu promjenu smatram moj povratak na travnjake četvrte Hrvatske lige. To se zbilo posve neocekivano, jucer me bosanac(drug iz osnovne) nazvao i rekao da dodjem na utakmicu, jer juniora nema (mozete misliti kakav je to klub kad zove mene). Neki su stariji otisli u prvu momcad tako da na nama ekipa ostaje, meni se bas i ne da trenirati ali cu se potruditi da budem u sto boljoj formi. Iako ne znam kako ce to sve izgledati pokusat cu barem na mjesec dana. Jedan od najvecih razloga sto mi se ne da je uz lijenost dofinitivno okolina u kojoj se ne osjecam uvijel dobro, svi tamo su totalno drugacijeg karaktera od mene, ali to me ujedno i privlaci , oni misle da sam i rocker i metalac i punker i darker, njima je to zapravo sve isto. Oni misle da alternativcima nema mjesta u nogometu, a ne znaju da je hrvatski izbornik, Slaven Bilic rocker koji cak ima svoj bend, a njegov pomocnik Aljosa Asanovic nosi starke. Ali mene boli kurac za njih, to je takav mentalitet i ja se u to ne namjeravam petljati, morat ce me prihvatiti ovakvoga (koliko god to bilo gadno ili tesko) kakav jesam.

Pitam se sto ce prevagnuti ???

Rock i metal su dosli u vremena kada se vise gledaju lose strane bendova umjesto da se poslusa njihov rad jer po mome misljenju ima toliko dobrih stvari a nisu poslusane zbog predrasuda. Pa evo moga popisa bandova cije stvari morate cuti:

Judas Priest – medju najboljim metal bandovima svih vremena i jedan od zacetnika tog zanra. Poznati po snaznom vokalu Roba Halforda (nije ni Tim ''Ripper'' Owens bio los)
I fantasticnim svirkama. Morate cuti: Breaking The Law, Living After Midnight, Johnny B. Goode (znam da neki misle da je promasaj ali zanimljivozvuci),Painkiller, One Shot at Glory, You've Got Another Thing Comin', Electric Eye...

AC/DC – legendarni australski hard rockeri (iako ih negdje smatraju kao metal bend).
Tvorci legendarnih rock hitova. Morate cuti: Back In Black, Highway to Hell, For Those About to Rock, Thunderstruck, T.N.T. ...

Black Sabbath – zaboravite sve oni su bili prvi. Ozzie legenda (odlicna solo karijera ) i Wylde na gitari. Morate cuti: Iron Man, Paranoid, N.I.B. , Perry Mason, Crazy Train...

System of a Down – inace ne volim nu-metal ali ovi likovi su jednostavno jebeni. Sto se moze kad su Amerikanizirani Armenci. Morate cuti: Toxicity, Chop Suey, Spiders, War, Cigaro, B.Y.O.B, Violent Pornography...

Red Hot Chilli Peppers – ludi decki iz kalifornije. Nekoc zestoki rockeri a danas mnogo laganiji i – kvalitetniji. Morate cuti: Suck My Kiss, Californication, By The Way, Can't Stop, Dosed, Dani California, Tell Me Baby ...

Queen – jedan od najcudnijih bandova koje sam ikada slusao, zvuce odlicno iako su ponos quieer nacije. Stvari koje morate cuti: A Kind of Magic, We Will Rock You, We Are the Champions i naravno Bohemian Rhapsody ali i mnoge druge.

Pantera – jedan od najboljih trash metal bendova, braca Abbot (Dime je medju najboljim gitaristima svih vremena) i odlicni Phil Anselmo. Malo zesci ali jako kvalitetni. Stvari koje morate cuti: Cemetery Gates, Domination(odlicna u izvedbi Apocalyptice), Hollow, Walk, Cowboys from Hell, Proud to Be Loud...

Nightwish – neki ih stavljaju u ghotic, neki u symphonic metal ali meni je to svejedno. Jak vokal Tarje zasluzuje divljenje. Stvari koje morate cuti: Sacrament Of Wilderness, Sleeping Sun, Walking in The Air, Nemo, Wishmaster...

Motorhead – bend koji svira ''najbrzi rock na svijetu'' je jedan od najvecih u hard rocku i metalu uopce, kontroverzni Lemmy – bassist,vokal i osnivac ove kultne grupe. Stvari koje morate cuti: Hellraiser, Overkill, Jack the Ripper, Killed by Death, Born to Raise Hell...

Metallica – vjerojatno najpoznatiji metal band na svijetu, definitivno medju tri-cetiri najbolja benda na svijetu, oni su pokazali da trash metal nije samo nabijanje gitarama vec veoma profinjena svirka. Stvari koje morate cuti: Master of Puppets, Enter Sandman, Nothing Else Matters, The Unforgiven, Wherever I May Roam, Ride the Lightning...(poslusajte i Apocalypticu tj. njihove obrade brojnih hitova Metallice)

Guns'n'Roses – jedan od najboljih rock bandova iz svoga razdoblja, sada su u potpunom rasulu ali imaju toliko dobrih stvari koje neponovljivi Axl Rose izvodi na svoj nevjerojatno zabavan nacin. Stvari koje morate cuti: Don't Cry, Knockin' on Heaven's Door, Paradise City, You Could Be Mine, Sweet Child O Mine...

Od domacih bandova malo toga slusam ali ima ih nekoliko koje sam slusao nekada. Prirasli su mi srcu, pa ih i danas volim poslusati:

Hladno Pivo – domaci punk-rock band koji svojom svirkom dotice sve oko sebe, najbolji hrvatski band danasnjice. Stvari koje morate cuti: Ne Volim Te, Buba Švabe, Odjava Programa, Pjevajte Nešto Ljubavno, Trening za Umiranje, Usamljeni u Gomili, U Ritmu Moje Dlakave Guze,Utjeha Kose...

Azra – jedan od prvih pravih buntovnickih bendova, legendarni Johnny B. Stulic je napisao, odsvirao i otpjevao neke evergreene nase rock scene. Stvari koje morate cuti: A šta da radim, Marina, Nemoj po glavi drue plavi, Pit... i to je Amerika, Balkan, Fa fa fa...

Zabranjeno Pušenje – bosanci su jedan od najvecih bendova iz ex-juge (zaboravite na dugmice). Stvari koje morate cuti:Karabaja, Murga drot, Balada o Pišonji i Žugi, Kanyon Drine, Zenica blues, Yugo 45, Djevojčice kojima miriše koža...

Napomena: mnoge ove bendove vise ne slusam(ili ih slusam ponekad) a njihovi hitovi su mi jebeni. Ove su pjesme po meni njihovi najbolji glazbeni uratci koje treba sadrzavati svaki playlist. Ako sam koji hit preskocio bilo je to nenamjerno. Ne nisam zaboravio na Maidene, od njih poslusajte svaki album jer nisam mogao izdvojiti nekoliko najboljih (mozda da pokusate udruziti Best of The Beast i Rock in Rio). Ako niste zadovoljni mojim izborom jos jednom ponavljam da je to moj izbor i da tu ima jos mnogo odlicnih pjesama na ovom svijetu, ako imate los stav prema ovom postu 'KO VAS JEBE!!! Jer ovo je moj izbor.


Ako meni ne vjerujete pustite Edu da vam napravi playlist

Naslov slican hitu Roberta Palmera (Addiected to love).Ljudi evo me nakon par dana. Vec me uhvatila briga kad nisam iz nepoznatih razloga mogao na blog. Valjda server... Ma nije ni bitno, bitno je da opet mogu pisati dosjetke svog bolesnog uma na mom blogu !!!

Kako ljudi ne bi pomislili da slusam samo Maidene, odlucih pisati o jednoj heavy metal himni. Breaking the Law. Stvar zbog koje sam poceo slusati Judase. Ona je razbila sve moje predrasude o njima (frontman je gay, a i ostali su mi bili sumnjivi zbog sve one koze i zakovica koju su nosili, ime im je bez sumnje kontroverzno). Ali kad sam cuo Breaking the Law, poslusao sam i British Steel, album na kojem se stvar nalazila. Pa zatim album za albumom. Uskoro sam shvatio zasto ih zovu metal bogovima. Jak vokal, fantasticne gitare i solidni textovi. Ali Breaking the Law pjesma iz davne 1980, zvuci kao dobri stari hard-rock s elementima popa. Stvar bez koje Jude ne bi bili ono sto su sada. A stvar govori o problemima drustva kako onda tako i danas.Govori o frustraciji mladih:

''So much for the golden future, I can't even start
I' ve had every promise broken, there's anger in my heart
You don't know what is like, you don't have a clue
if you did you'd find yourselves doing the same thing too

Breaking the law, breaking the law...''


U spotu se Halford (frontman) vozi u autu i pred bankom s nalazi pred bankom koju namjeravaju orobiti. Ulaze u nju i izludjuju sve ljude u njoj svojim preglasnim gitarama. Nekom liku cak pucaju naocale zbog silnih decibela. Iz trezora kradu platinasto izdanje British Steel-a. Zanimljivo je da kultni crtani likovi Beavis i Butthead uvijek pjevaju refren kada svjesno cine nesto ilegalno (to sam i ja pjevao jednom kad nam je dosao neki žbir i rekao da se ne deremo ili ce nam uzeti pice).



i legendarni dvojac u imitiranju Judas Priesta

Prije tocno sedamnaest godina rodjen sam ja. I tako danas meni rodjendan, i sve je pet. Zacudo, inace me na rodjendan boli glava, ili se ozljedim ( kao sto je bio slucaj prije par godina kad sam razrezao nogu n armaturu koja je virila i zida), cak ni kisa nije padala. Iako se mnoge stvari meni dogadjaju na rodjendan svaki mi ostane u dobrom sjecanju.
Danas sam prao auto i ponovno prolazio cijeli protokol. Prvo mi je stari objasnjavao (po tko zna koji puta) kako prati auto. Kad sam ga oprao isao sam ga pomaknuti, pritom sam zbog trenutka nepaznje(svirao je Sandman od Metallice pa sam se uzivio) voljenoj majci pogazio neko cvijece, ali nista zato – ipak mi je rodjendan. I obecao sam da cu kupiti novo za prvu placu(moglo bi se reci da sam vec nekoliko prvih placi zaduzio). Onda sam poceo cistiti unutrasnjost i naravno mjuza je prala do daske, Metallica,Pantera,Maideni...
Odjednom dodje stara i smanji mjuzu i rece: ''Ne mora cijela ulica slusati tu tvoju glazbu''. I kad je otisla ja vratio nazad i glasno uzviknuo: ''boli me k... sto se krđanima ne svidja ono sto ja volim''. I mislim si ne svidja se ni meni ono njihovo, pa sto. Ako mogu oni odvrnuti do daske, mogu i ja. I jos dodam: '' Nek' se vrate nazad u krđaniju i nek' slusaju sto ih volja!!!''.

I jedna slavljenicka (znam da nije Bozic)

Posljednjih nekoliko dana su bili jako intenzivni po pitanju moje davno usnule depresije. Bilo je bas kao prije, u glavi sam osjetio overload. Bio sam u komi toliko da mi ni glazba nije mogla pomoci,ni Maideni. Nema nista gore nego kad ne uzivas u omiljenoj pjesmi, ne smijes se nekoj šali. Ali mozda ipak ima nesto gore. Bio sam svjestan svega ali nisam to mogao sprijeciti.
Zarobljen u monotoniji nisam nalazio izlaza iz ovog očajnog stanja.
Petak, koma. Nista nije bilo kako je trebalo, ja nisam bio kako treba slusao sam cijeli dan samo jednu stvar. ''Sign of The Cross'', i to live verziju sa Rock in Rio-a. Stvar traje desetak minuta a ja sam je taj dan odslusao barem dvadeset puta. Ne znam zasto ali sam je stavio na repeat, sjeo na pod i zurio u zid, gotovo cijeli dan. Navecer smo isli do susjeda izraziti sucut zbo premnule susjede. Žena je imala vec dosta godina i bila tesko bolesna. Možda je i tako bolje. Sada barem vise nije na ovom usranom svijetu. Glava me boljela vec nekoliko dana i bio sam stvarno u kurcu.
No tada mi je jedna prijateljica preko neta poslala jednu pjesmu. ''Long Before Rock'n' Roll'' od Mando Diao-a. Ali u transferu je pukla veza tako da imam samo tri minute pjesme (u punoj velicini traje oko cetiri i pol). Svejedno sam je poslusao i jako mi se svidjela. Stvar zvuci ''onako kako bi rock trebao zvucati''. Malo me oraspolozila dok nisam otisao do grada, a tamo tuga. I tako umjesto provoda imao sam priliku probati novo pice. Rum-Vodka. I tako smo rum-votkali dok nismo isli u disco. Ali tamo je bilo svega osim dobrem mjuze i ljudi. Gdje su svi nestali ???, pitao sam se ali nije me bio briga. Zabrinuo sam se kada smo dosli u V.I.P. bar, tamo tek šaćica alternativki plese na Darka Rundeka. Pa je bilo malo Riblje Čorbe, pa neki reaggae-a. Tako da nisam uspio pokazati svoje zadivljujuce znanje sviranja zamisljene elektricne gitare. Tad su pustili ''Smells Like Teen Spirit'' i pomislih sad ce da pustaju nesto bolje kad onoopet neki balkanski rock. U bijegu od ex-yu bandova napustili smo disco i krenuli doma. Kao vrhunac veceri bih opisao dolazak kuci kad smo pred mojom kucom zamezali. Pojeli smo pola kile kruha, pastetu i litru mlijeka. To ja zovem subotnjim izlaskom u grad. Iako je bilo ispod prosjeka bar sam se kvalitetno najeo.

Kako sam se navukao na ovu glazbu, glazbu kojoj pripisujem da me drzi koliko-toliko normalnim. Pocelo je to jos u osnovnoj skoli kad mi je dopizdilo slusati Thompsona i Skhoru. To je bilo mozda u sestom razredu osnovne. Tada sam imao prvi doticaj sa Maidenima, bendom koji ce mi kasnije promijeniti zivot.Jednog dana sam kod frenda vidio igru Carmageddon II na kojoj su bile neke njihove stvari("Aces High", "Be Quick Or Be Dead", "Man on the Edge" i ''The Trooper'' ).Ostali su mi u dobrom sjecanju iako cu ponovni susret s njima imati tek koju godinu kasnije.
Poceo sam slusati techno,house,trance i dance (Scooter, Paul Van Dyk,Mayday team,Love Parade, Future Shock ...). tada sam to slusao samo zato sto je bilo potpuno drugacije od svega sto sam dotada slusao. U osnovnoj nije bilo alternativaca, tek je jedna cura iz razreda slusala Rasmuse,HIM i sl. U osmom razredu pocinjem ozbiljnije slusati Hladno Pivo i oni mi ostaju u dobrom sjecanju kao jedina svijetla tocka u domacoj glazbenoj sceni (dobro bio je tu i Edo Maajka ali on je bosanac). Lagano su s vremenom dolazili i Zabranjeno Pušenje,Azra pa i na neki nacin TBF. U srednjoj nabavljam sve albume od Hladnog Piva i susrecem se sa dobrim starim rockom (AC/DC, Queen, Clapton, Stonesi ali i afirmacija Pink Floyda (koji sam kao klinac slusao na vinilu kod bake)). Tada polako odumire zelja za elektronickom glazbom. Rock i metal (napokon Maideni, Pantera, Metallica, Sabbath, Rage Against the Machine) prevladavaju nad elektronikom iz jednostavnog razloga-zvuka, naime za techno i slicnu glazbu potrebno je znanje jednog DJ-a ,a zvuk proizvodi comp. Dok u ovoj glazbi dolazi do umijeca sviranja gitare,bubnjeva i vokala. Tada sam u svoj popis omiljenih glazbenika dodao Motorhead, Judas Priest, malo i Nightwish i System of a Down. Naravno najvise slusam Iron Maiden i za mene su oni najbolji. Podsjecam jos jednom da sebe nisam prozvao ni alternativcem,ni metalcem, ni rockerom. Taj sud ostavljam drugima. A sebe jedino smatram budalom koja nije iskoristila potencijal koji su drugi vidjeli.

Bend bez kojega nikad ne bih otkrio moc alternative


Oni su mi dali smijer prema ovome:

Bilo je trenutaka kad sam se osjecao bas ovako:


Iako sebe smatram osobom koju boli briga za tudja misljenja ali to jednostavno nije uvijek moguce. Vec mi je nekoliko ljudi reklo da vise unesem sebe u ovaj blog,da me bolje upoznaju. Pa sto da kazem? Navikao sam na to da druge ne zanimaju moja mišljenja i shvatio da nisam zanimljiva osoba. Mislim da nema potrebe da glumim nesto sto nikada nisam bio niti cu ikada biti. Mnogo mi se toga dogodilo u proteklih tri godine. Toliko lijepih i manje lijepih stvari. Shvatio sam da prolazim kroz takvo razdoblje života i da se moram kontrolirati, kasnije sam vidio da se takvo nastojanje moze dobro usporediti s pišanjem u vjetar. Koliko god se trudis toliko si u vecim sranjima. Tada sam odlucio napraviti najvecu pogresku u svom zivotu. Odlucio sam - ne raditi nista i pustiti da sve ide svojim tokom. Sada tek dolaze posljedice te kobne odluke. I dok sam bio u najvecem ratu sa samim sobom nisam imao boljeg saveznika od glazbe. I mislim da sam bio posve sam u najgoroj situaciji koja se nekome mladom moze dogoditi, ostao sam bez motivacije i zelje za zivotom. Prolazio sam kroz veliku krizu a nisam dopustio da mi itko pomogne,nisam dopustao da moji osjecaji izadju na povrsinu. To razdoblje je trajalo cijelu proslu zimu i proljece. Dok nisam smogao snage i napokon odlucio uzeti konce u svoje ruke. Odlucio sam svaki svoj osjecaj pretociti na papir. Napisati nesto-bilo sto. I to je bio moj lijek. Glazba me izvukla iz ''ponora'',pokazala mi da je sve u mojoj glavi. Tada sam stvarno živio u svom svijetu i nije me bilo briga za sve oko sebe. Bio sam poput biljke. Sada sam se promijenio, odlucio okrenuti novu stranicu. Nasao sam zadovoljstvo u malim stvarima (ne tim stvarima jeb...). Ne jos nisam sretan covijek ali cu to jednog dana postati. Kada sa sobom dobijem onaj rat otprije. Sada sam samo nesto sretniji ali to nisam sretan. Malo sam podsvjesno ovdje poceo pisati samo o glazbi iako mi to nije bila namjera, ali (ne znam kako da ovo napisem a da ne ispadne kliše) Maideni su mi sve sto me cini istinski sretnim i u njihovim se pjesmama mogu pronaci i opustiti, pjevati,vristati,mahati glavom kao sumanut-istinski uživati. U mojim godinama mogu se pronaci u tako malo stvari pa zasto to ne bi bila glazba. A što bi ljude uopce o meni zanimalo? Mrzim sebe i mnogo toga oko sebe i sretan sam zbog toga, bespotrebno filozofiram (kao da to dosad niste skuzhili). Volim pivu (i to karlovacku), jaggermester (pijem ga zato sto je zdrav(i samo zato)). U osnovnoj sam poceo trenirati nogomet pa sam igrao na svim pozicijama osim golmana(iako sam imao i tu opciju). Sada tehnicki treniram ali nemam snage skupiti volje i otici na trening tako da je sve izglednije da cu ovu sezonu pauzirati. Poceo sam tandrkati po mojoj aukusticnoj gitari ali to sporo napreduje zbog nedostatka volje da ista cinim. Jedino cime se ponosim su moji lyrics-i koje pisem nocu kad imam inspiraciju,visak ljutnje i manjak sna. To pisem za slucaj da jednog dana stvarno budem znao svirati, ti stihovi jos nisu nesto posebno ali ideje koje govorim preko njih definitivno nisu za baciti. Neke od njih cu stavljati u box sa pravim textovima. Stvar ''Abandoned Never Again'' je text koji sam nedavno napisao i mislim da nije losa. Ali se nadam da cu jednog dana sve to dici na visu razinu. To je ono sto me pokrece. Trenutacno sam napisao dvadesetak tih uglavnom kratkih prica koje se katkad cak i rimuju. Inspiraciju crpim iz stvarnog zivota,tv-a i najvise iz mojeg bolesnog uma. I oviom recenicom obecajem da cu dati dasak osobnosti u moje postove.

Prije nekoliko dana sam iz dosade surfao netom i po tko zna koji puta sam listao sluzbenu stranicu Iron Maiden-a.
Kad tamo pise da e mogu poslusati dvije stvari sa novog albuma. ''Brighter Than A Thousand Suns'' i ''Different World''. Kada to udruzim sa otprije odgledanim spotom ''Reincarnation of Benjamin Breeg'' polako dobivam dojam o novom albumu koji izlazi za nepuna tri tjedna. Iako je album najavljivan kao povratak ''pravom Maiden zvuku'' on mi bas i ne zvuci tako. Bez brige zvuci i vise nego dobro. Mnogo puta su ljudi govorili za Maidene da su neinventivni. Ovaj ce im album dokazati da nisu u pravu. ''Different World'' je doista drugacija. Refren ide ovako nekako : ''Everybody has a different way to view the world''
Mislim da je to poruka koju treba shvatiti i poslati u svijet, tj. tu poruku treba shvatiti na najbolji nacin. Maideni su uvijek bili protiv rata (''2 Minutes to Midnight'', a imali su i World Peace Tour'') u ovom albumu govore o ratu a svirali su i prije (''The Trooper'',''Paschendale'',''Face in the Sand'',Tailgunner''). Inspiraciju o pjesmi Brighter Than A Thousand Suns su uzeli iz izjeve tvorca atomske bombe koji je izjavio: ''Eksplozija je proizvela svjetlost sjajniju od tisuću sunca''. Nadam se da to nije sve sto novi album ima za pokazati je unatoc neospornoj kvaliteti ovih stvari imam dojam da neke stvari tek trebaju biti izrecene.

Novije verzije piratske zastave

Evo je:



U razdoblju kišnih dana koje izgleda nece proci do kraja ljeta morao sam se sjetiti jednog odjevnog predmeta koji prkosi vjetru,kiši i snijegu. Man's field coat,M-65 ili u nasim krugovima poznat kao vijetnamka. Prakticki je nosiva od rujna do travnja, a dobro posluzi i za kisovitih dana izmedju tog razdoblja.
Priča počinje davne 1959.g kada Američko ministarstvo obrane sklapa dogovor sa Alpha Industres-om o opremanju Američke vojske vanjskom odjecom. Alpha od tada oprema US Air Force,mornaricu,vojsku i marince i svojom kvalitetom potvrđuje slogan tvrtke: Alpha. Tried. Tested. Proven.
Mnofi ljudi koje ja poznajem, a nose vijetnamku su je nabavili preko staraca, tako sam i ja svoju maznuo starom, iako mi je prevelika obožavam je nositi. Nedavno mi je jedan poznanik pricao da se ta jakna zove komandosica, a da je vijetnamka nesto drugacijeg kroja, tj. ima kapuljacu izvana i drugacije džepove. Nisam imao razloga da mu ne vjerujem ali sam ipak ostao na uvriježenom nazivu.
Evo i nekoliko činjenica o omiljenoj mi jakni:
- Dostupna je u čak deset boja i dvanaest veličina.
- US army je koristi vec tridesetak godina.
- Napravljena je od 50% pamuka i 50% najlonskog satena.

Sada vec imam tri vijetnamke,sve su zelene boje. Jedna je stara dvadesetak godina i nosim je samo kada nesto radim doma. Druga je kao ona na slici,stara tek koju godinu i vec malo isprana. I treca je fake vijetnamka tj. ona kakvu je imala hrvatska vojska u ratu. Na njoj imam i prisivak ''The Trooper'' od najdražeg mi banda.
I cesto me vrsnjaci pitaju zasto je nosim? Pa evo zašto:
• Zato sto je ne nose svi (kao npr. one ''bajkerice'', šarene s raznim natpisima)
• Zato što je zelena (iako su i ostale zakon)
• Zato što je otporna na kišu i vjetar (nepropustiva je)
• Zato što je sa podstavom topla čak i na minus deset
• Zato što je jako udobna i praktična (puno džepova)
• Zato što je zakon !!!
• Zato !!!

The Trooper, zašto? Pa zbog no reason why!!!

Dream of Mirrors, odlicna stvar sa albuma Brave New World. Koliko sam je puta preslusao i zakljucio da je jedna od pjesama najjacih stihova . Stvar duljine kojih devet i pol minuta je odlican predstavnik reunion albuma iz 2000. zestok pocetak i nakon toga laganija svirka aukusticnom gitarom koju svira Janick,pa nakon toga snazne vokalne mogucnosti Brucea. Jaka pjesma nema sto.

Have you ever felt the future is the past, but you don't know how...?
A reflected dream of a captured time, is it really now, is it really happening?

Koliko govori samo ovaj uvod covijeku dodje da se zapita da li je nas zivot stvaran. To je ono sto ovu pjesmu cini posebnom

The dream is true, the dream is true
The dream is true, the dream is true

Isto tako se i postavlja pitanje ''It is,or is it?'' čudan je ovaj svijet sa mnogo pitanja, i jaaaako malo odgovora. Da li je nas život samo nečiji san?
Znanstveno je dokazano da ljudski snovi traju tek sekundu do dvije,iako se to nama cini kao da traju satima. Možda je tako sa našim životima, možda je naš život tek treptaj nečijeg oka,jedan udisaj, jedan riff nekog gitarista ili govor političara.

I only dream in black and white, I only dream cause I'm alive
I only dream in black and white, to save me from myself
I only dream in black and white, I only dream cause I'm alive
I only dream in black and white, please save me from myself.

Možda, kako se samo ta rijec namece u mojim razmišljanjima.
Možda smo mi oni koji drugima daju život u svojim snovima.
''Mislim dakle postojim'' rekao je mislim Descartes ali u ovom slucaju to bi se moglo primijeniti ovako:''Sanjam dakle, postojim''.
Da li nam snovi sluze kao utočište od svijeta ili prolaz u neki naš,novi svijet. It appears to be another question without answer.

Lost in a dream of mirrors, lost in a paradox
Lost and time is spinning, lost a nightmare I retrace
Lost a hell that I revisit, lost another time and place
Lost a parallel existence, lost a nightmare I retrace…

Već neko vrijeme namjeravam napisati ovaj post i napokon sam smogao volje. Odlucio sam pisati o jednom od po meni najboljih singlova Iron Maiden-a uopće. ''Stranger in a Strange Land'' je singl sa albuma ''Somewhere in Time'' (meni je to ponajbolji album Maiden-a u 80-ima. Stvar je napisao Adrian Smith, gitarist. Inspiriran pričom o ekspediciji na sjeverni pol napisao je pjesmu o putniku i ukomponirao je u futuristicki zvuk koji je ujedno i tema albuma.

Was many years ago that I left home and came this way
I was a young man, full of hope and dreams
But now it seems to me that all is lost and
nothing gained
Sometimes things ain't what they seem
No brave new world, no brave new world
No brave new world, no brave new world

Night and day I scan horizon, sea and sky
My spirit wanders endlessly
Until the day will dawn and friends from home
discover why
Hear me calling, rescue me
Set me free, set me free
Lost in this place, and leave no trace

Stranger in a strange land
Land of ice and snow
Trapped inside this prison
Lost and far from home

One hundred years have gone and men again
they came that way
To find the answer to the mystery
They found his body lying where it fell that day
Preserved in time for all to see
No brave new world, no brave new world
Lost in this place, to leave no trace

What became of the man that started
All are gone and their souls departed
Left me here in this place
So all alone

Stranger in a strange land
Land of ice and snow
Trapped inside this prison
Lost and far from home
What became of the man that started
All are gone and their souls departed
Left me here in this place
So all alone

Stranger in a strange land
Land of ice and snow
Trapped inside this prison
Lost and far from home...


Cover singla:

Ovog Eddie-a je nacrtala moja malenkost




Eddie, punim imenom Edward The Head poznata je maskota Iron Maidena. On prati band jos od njihovog prvog singla ''Running Free'' kada trci u malu ulicicu prekriven mrakom. Njegovo lice se prvi puta pojavljuje na coveru prvog albuma i od tada je nezaobilazan dio cover arta vecine albuma i singlova. Često tijekom koncerata na stage ulazi glumac obučen u 2.5 metarskog Eddie-a i tada trci uokolo dok ga clanovi benda lupaju gitarama. Eddie je neka mjesavina zombija i kostura a njegov tvorac Derek Riggs kaze da je Edwarda nacrtao iskljucivo prema njegovim zamislima , što znači da Ed nije kopija tamo nekog zombija vec pravi original. Kroz albume i njihove teme Eddie se mijenjao. Od plavokosog ubojice u predgradjima Londona , preko ludjaka,pilota,egipatskog boga,vidovnjaka,bikera pa sve do Grimm Reapera. Danas je Iron Maiden tesko zamisliti bez velikog Eda i onog fonta koji je osmislio osnivac Steve Harris. Taj font postao je jedan od najkoristenijih u svijetu rocka i metala,a Eddie-u je 1999. u cast napravljena video-igra pod nazivom ''Ed Hunter'' (zvuci poznato) igra se sastoji od dva CD-a. Na prvom je igra u kojem vodite Edwarda kroz najpoznatije teme albuma. Od Londona do samog Pakla. Drugi CD je svojevrsni The Best Of, 20 naj stvari prema odabiru fanova.
Postoji jos jedna kolekcija hitova pod nazivom ''Edward The Great'' izasla 2002. godine.

A evo i naslovnice igre ''Ed Hunter''

5.9. Koliko ljudi ceka taj dan? Tada izlazi u prodaju novi album Iron Maidena :A Matter of Life and Death. Napokon jos jedan studijski album. Posljednji album Dance of Death je izasao prije tri godine i poprilicno podijelio misljenja.Zasto?Vjerojatno zbog nesto progresivnijeg pristupa i pomalo atipicnog zvuka za Maidene.Pjesme su bile nesto dulje kao i na protekla tri albuma. Taj ''trend'' ce nastaviti i novi album,deset pjesama u prosjeku duljih od pet minuta.u pocetku je najavljivan kao album na kojem se band vraca svome prepoznatljivijem zvuku iz 80-ih.Zatim je najavljeno da ce biti konceptualni album(prvi nakon Seventh Son of a Seventh Son-a iz 1988) . Naposljetku se zna da album nije konceptualan. Prije samog albuma izasao je i singl s istog:Reincarnation of Benjamin Breeg. Sudeci prema ovom singlu novi album ce biti jedan od laganijih albuma. Ostaje nam samo da cekamo sto nosi pitanje života i smrti.

Iron Maiden , heavy metal band osnovan još davne 1975 u Londonu.
Zašto ih svi volimo? Pa vjerojatno zbog njihovog jedinstvenog zvuka, dvaju elektricnih gitara u savrsenoj harmonizaciji, mocnoga vokala Brucea Dickinsona , agresivnog sviranja bass gitare osnivaca Steve-a Harrisa , onog ludog bubnjara Nica McBraina koji vise gleda uokolo nego u bubnjeve,a sve to nekako dobro odsvira. Kroz 80-e Maideni su uz Judas Priest postali sinonim za Heavy Metal tzv. ''Metal Bogovi''. Mnogi Maidene smatraju sotonistima i antikristima sto nije tocno. Samo jedna pjesma sadrzi ''bogohuljenje'' (Holy Smoke) , a u njoj zapravo ismijavaju one koji imaju profit od crkve:
Believe in me - send us money
Died on the cross and that ain't funny
But my so called friends are making me a joke
They missed out what I said like I never spoke
They choose what they wanna hear - they don't tell a lie
They just leave out the truth as they're watching you die
Saving your soul by taking your money
Flies round shit, bees around honey.

Sto se tice sotonizma , on se veze uz famoznu stvar ''The Number of The Beast'' (istoimeni album iz 1982.) koja ima uvod iz Biblije (Otkrivenje, poglavlje 13,stupac 18) , a ostatak je napisan prema snu basista Harrisa. Uz ovu stvar je vezano dosta kontroverzi. Konzervativci su palili njihove albume , a na snimanju oprema bi se kvarila,svjetla bi sa palila i gasila ,a tadasnji producent je dozivio prometnu nezgodu. Kad je dobio racun koji je iznosio (zamislite) 666 funti on ga je odbio platiti. Bilo kako bilo ''The Number of The Beast'' je Maidenima donio planetarnu slavu. Bend je dobio ime po spravi za mucenje, kad je Steve Harris gledao film ''Man With Iron Mask'' . Mnoge pjesme su nastale prema filmovima (npr. To Tame a Land prema knjizi i filmu The Dune) a cijeli album ''Seventh Son of a Seventh Son'' (1988) snimljen je prema knjizi ''Seventh Son koju je napisao Orson Scott Card.
U osamdesetima su izasli i jos neki albumi:
Iron Maiden (1980)
Killers (1981)
Piece of Mind (1983)
Powerslave (1984)
Live After Death (1985)
Somewhere in Time (1986)


Krajem osamdesetih bend napusta gitarist Adrian Smith,a zamjenjuje ga Janick Gears , koji je dotad radio sa Dickinsonom na njegovoj solo karijeri.
U devedesetima izlazi album ''No Prayer for The Dying'' u kojemu se band vraca glazbenom izricaju slicnijem rocku jer u protekla dva albuma mnogo su eksperimentirali. Na albumu se nalazi i dosad jedini No.1 hit na Britanskoj Top ljestvici. Taj singl se zove ''Bring Your Daughter ... To The Slaughter'' koji je pjevac Bruce Dickinson napisao kao soundtrack za film ''Nightmare on Elm Street''. Na tom se albumu nalazi i kontroverzna stvar ''Holy Smoke''.
Dvije godine kasnije izlazi kultni album ''Fear of The Dark'' ,mjesavina hard rocka i metala. Na njemu su najpoznatije stvari ''Be Quick Or Be Dead'',
''From Here To Eternity'' i pjesma koja dokazuje da su Judas Priest imali velik utjecaj na Maidene , ''Judas Be My Guide'':

Lights out - We live in a world of darkness
No doubt - Everything's up for sale
We sleep - All of the world is burning
We pray - To god for better deal
Nothing is sacred - Back then or now
Everything's wasted...
Is that all there is ?
Can I go now ?

Judas my guide
Whispers in the night
Judas my guide…

Album je popratio i live album ''Live at Donington''
Nakon odlicnog ''Fear of The Dark''-a frontmen Bruce najavljuje odlazak iz benda. Za oprostaj odlucuje snimiti s Maidenima jos dva live albuma :
''A Real Dead One'' (sadrzavao je pjesme od 1975-1984) i ''A Real Live One'' (sadrzavao je pjesme 1986-1992). Kasnije su ta dva albuma izdana kao jedan.
1994. na mjesto frontmana dolazi Blaze Bayley, pjevac sasvim razlicitog stila od njegova prethodnika. Sa Blazeom su snimljena dva albuma ''X Factor'' i
''Virtual XI''. I dok je prvi bio koliko-toliko dobar (pomalo mracan) drugi je bio jedini njihov album koji nije dostigao platinastu nakladu.
1996. Izasao je ''The Best of The Beast'' (odlican za one koji tek pocinju slusati Maidene).
1999. izlazi video igra Ed Hunter-svojevrsna The Best Of kompilacija.
Blaze Bayley je imao problem sa alergijom na stageu tijekom koncerata pa su turneje bile rijetke i kratke. Takodjer iste godine bivsi frontman Bruce Dickinson i bivsi gitarist Adrian Smith najavljuju povratak u band.Nakon toga Blaze je otisao.
2000. izlazi album ''Brave New World'' album sa duzim pjesmama i progresivnijim zvukom. Na njemu su i po meni najbolji lyricsi napisani u svijetu heavy metala.
U Rio de Janeiru je odrzan legendarni festival na kojem su i Maideni nastupali, tad je i snimljen njihov istoimeni live album ''Rock in Rio''.
Na njemu se mogu cuti neke nove ali i stare stvari, odsvirane na cak tri gitare. U 2003 snimljen je ''Dance of Death'' album koji je slican svom prethodniku ali malo zesci. Album je popratila turneja pod nazivom ''Death on The Road''. To je moje vidjenje i na neki nacin analiza rada Iron Maidena. Ali njihova glazba nije samo hrpa analiza,podataka,zanimljivosti i anegdota vec njihova specificnost i genijalnost. To je glazba koju volim ja i milijuni drugih slusatelja i obozavatelja diljem svijeta.
Trenutacna postava benda je:
Bruce Dickinson – frontman
Steve Harris – bass guitar
Dave Murray – lead guitar
Adrian Smith – second guitar and back vocals
Janick Gears – second guitar
Michael ''Nicko'' McBrain – drums