Posljednjih nekoliko dana su bili jako intenzivni po pitanju moje davno usnule depresije. Bilo je bas kao prije, u glavi sam osjetio overload. Bio sam u komi toliko da mi ni glazba nije mogla pomoci,ni Maideni. Nema nista gore nego kad ne uzivas u omiljenoj pjesmi, ne smijes se nekoj šali. Ali mozda ipak ima nesto gore. Bio sam svjestan svega ali nisam to mogao sprijeciti.
Zarobljen u monotoniji nisam nalazio izlaza iz ovog očajnog stanja.
Petak, koma. Nista nije bilo kako je trebalo, ja nisam bio kako treba slusao sam cijeli dan samo jednu stvar. ''Sign of The Cross'', i to live verziju sa Rock in Rio-a. Stvar traje desetak minuta a ja sam je taj dan odslusao barem dvadeset puta. Ne znam zasto ali sam je stavio na repeat, sjeo na pod i zurio u zid, gotovo cijeli dan. Navecer smo isli do susjeda izraziti sucut zbo premnule susjede. Žena je imala vec dosta godina i bila tesko bolesna. Možda je i tako bolje. Sada barem vise nije na ovom usranom svijetu. Glava me boljela vec nekoliko dana i bio sam stvarno u kurcu.
No tada mi je jedna prijateljica preko neta poslala jednu pjesmu. ''Long Before Rock'n' Roll'' od Mando Diao-a. Ali u transferu je pukla veza tako da imam samo tri minute pjesme (u punoj velicini traje oko cetiri i pol). Svejedno sam je poslusao i jako mi se svidjela. Stvar zvuci ''onako kako bi rock trebao zvucati''. Malo me oraspolozila dok nisam otisao do grada, a tamo tuga. I tako umjesto provoda imao sam priliku probati novo pice. Rum-Vodka. I tako smo rum-votkali dok nismo isli u disco. Ali tamo je bilo svega osim dobrem mjuze i ljudi. Gdje su svi nestali ???, pitao sam se ali nije me bio briga. Zabrinuo sam se kada smo dosli u V.I.P. bar, tamo tek šaćica alternativki plese na Darka Rundeka. Pa je bilo malo Riblje Čorbe, pa neki reaggae-a. Tako da nisam uspio pokazati svoje zadivljujuce znanje sviranja zamisljene elektricne gitare. Tad su pustili ''Smells Like Teen Spirit'' i pomislih sad ce da pustaju nesto bolje kad onoopet neki balkanski rock. U bijegu od ex-yu bandova napustili smo disco i krenuli doma. Kao vrhunac veceri bih opisao dolazak kuci kad smo pred mojom kucom zamezali. Pojeli smo pola kile kruha, pastetu i litru mlijeka. To ja zovem subotnjim izlaskom u grad. Iako je bilo ispod prosjeka bar sam se kvalitetno najeo.
Post je objavljen 20.08.2006. u 22:26 sati.