srijeda, 30.08.2006.

Sindrom navijackog ludila

Danas je Hrvatska reprezentacija igrala prijateljsku utakmicu protiv Segeste u povodu stotog rodjendana sisačkog kluba, tekma je ujedno bila i pripremnog karaktera jer se repka sprema za rusiju sljedeci tjedan.
Zavrsilo je 6:2 za reprezentciju a najbolji igrac je bio Eduardo, ali utakmicu cu pamtiti po jenom detalju.
Desetak minuta prije kraja na teren je utrcao jedan prijatelj iz bivseg razreda. Bio je neki prekid i odjednom zacuh glasno vikanje i vidim nekog budalu (195 cm visokog kosarkasa je i te kako cudno vidjeti) kako trci po terenu izmedju igraca, samo je protrcao i odmah otisao prema svlacionici. U tom trenutku mi nije bilo posve jasno da li je to on, ali mi kroz glavu prosla cinjenica koliko je on lud pa sam odmah poceo vikati da je to on.
Kasnije sam ga nazvao i psovao sam ga ali sam mu se svejedno divio. Ma samo jednom se zivi, a jos rjeđe reprezentacija dolazi u Sisak, da sam bio pijan kao on i bio sa njim posao bih i ja. Ma nema sanse, koliko god ja volio nogomet nikada ne bih utrcao na teren, to jednostavno nije moj karakter. A sto se tice Petra Ribarića alias The Mitra svaka mu dala !!!
22:42 | Komentari (1) | Print | ^ |

<< Arhiva >>