Amerika nije samo rad i znoj...

Internacionala

Prodje tjedan dana skoro kako nisam pisao. Khm... sve je u redu s mojim urinarnim traktom da se ne biste odmah zamislili da se javno zalim na takve stvari. Ne zalim se. Jos, barem. Tjedan mi je prosao u hrpi internacionalnih iskustava - brdo orijentacija urodilo je nekim novim poznanstvima i tako. Bio sam i na dva rostilja - ni do koljena slicnim priredbama koje smo imali prilike prirediti na Bundeku ili Jarunu. No dakle, koga sam sve upoznao?

Uglavnom se druzim s Veljkom iz Beograda koji je ovdje isto kao i ja dosao na PhD. Samo sto je on racunarac pa je otisao na program iz Computer Science. Sasvim dobar tip, cak i slusa slicnu muziku ko i ja. Otkrili smo da postoji punk band iz Santa Barbare, sto bi bilo kao da postoji punk band s Pantovcaka i Salate. Ma sigurno postoji, al kakav je to punk. Uglavnom, bend se zove Rich Kids on LSD ili skraceno RKL. Ne znam kako zvuce, al valjda su dobri. Da stvar bude ljepsa, Veljko kaze da njihov grafit postoji na njegovoj zgradi kod kuce i da sve do sada nije znao sta to znaci, a kad ono...

Upoznali smo i Fioru s Kosova koja je studirala dodiplomski negdje u Illinoisu (ne Prenneru, nije u Chicagu), a sada je dosla ovdje na MA studij iz Global and international studies. Na mom zavodu, osim Slavena iz Sarajeva, i prof Mezica iz Rijeke, radi i Liz iz Maroka kojoj su oba roditelja iz Hrvatske i koja razumije hrvatski, ali ga ne govori. Slicno kao i Fiora, koja tvrdi da joj je bolji engleski od "jezika regiona" pa s njom pricamo engleski, ali ona nas u potpunosti razumije. Mogli bismo osnovati klub balkanaca na jeziku regiona, cisto ovako, da se vidi kako smo jaki. Danas su inace na orijentaciji upotrijebili glagol "to balkanize" koji znaci rascjepkati, u smislu da se pojedini dijelovi vise ne podnose. Kao npr HDZ nakon Franjine smrti.

Sada sam krcat informacijama, prekosutra pocinje nastava. Ovdje se studentima daje materijal unaprijed i ocekuje se da ce ga oni prouciti do sata. Npr. sad imam za procitati poglavlja 2.1 - 2.3 iz Linear Systems Theory and Design do iduceg sata. Zivi bili pa vidjeli. Osim nastave u klasicnom smislu imam i tri razlicita seminara:
profesionalni seminar na kojem se slusaju predavanja iz raznih podrucja struke,
zavodski seminar na kojem ce svaki profesor u jednom satu predstaviti svoj laboratorij i programe kako bismo se kasnije znali odluciti tko ce nam biti advisor i gdje cemo raditi i
seminar za asistente na kojem ce nas uciti kako predavati. Sve u svemu, trebalo bi biti zanimljivo.

Uclanio sam se i u Sindikat americkih radnika u autoindustriji. Zanimljivo, s obzirom da nit sam Amer, nit imam auto, nit znam radit na njemu. Al eto, nekim kozmickim spletom okolnosti, sindikat asistenata na sustavu University of California je dio gorenavedenog sindikata. :) I mislim se malo vise aktivirati u sindikatu. Ipak se sada radi o placama, zdravstvenom osiguranju, stazu i tako. Dosta se cine dobri ljudi iz sindikata, a i UCSB je poznat po studentskim demonstracijama tako da nema smisla da se to propusti. Skoric bi uzivao ;)))

Stigao mi je i krevet i sad konacno mogu ko gospodin coek spavat na njemu. Laku noc!

P.S. Na slikama je rostiljcic u Santa Barbari i zalazak sunca. Cuko se zove Ivan (ne John nego Ivan, jer je vlasnikov sef dao ime, a Rus je). I ja, jutros na radionici o sindikatu. Trebali smo napraviti svoj plakat. Nadam se da mi je dobro krenulo.

UPDATE: PROLETERI SVIH ZEMALJA - UJEDINIMO SE!

Konacno u Santa Barbari

Zdravo! Nisam pisao neko vrijeme jer mi se nije dalo skinuti slike s fotica, a onda mi je bilo bezveze stavljati post bez slicica, to je vrlo neKul. Vrijeme je suncano, s hladnim nocima, a vas dopisnik jurca okolo na svom novokupljenom polovnom biciklu i kupuje namjestaj, prijavljuje se na razne stvari svuda, ide u ducane i tako.

Nego, konacno sam bio u samom gradu Santa Barbari. Kao sto sam prije naglasio, ja stanujem u Goleti, a Santa Barbara je odmah do. Da se dobije dojam sto to znaci odmah do, to znaci 20 min voznje autobusom koji ide dijelom po freewayu (kao autocesta). Zasto sam isao u Santa Barbaru? Kupiti krevet, jasno. Jesam li ga kupio? Jesam, al iz druge. Koliko je kostao? Sve skupa (porez dostava, sve) $400. Nije malo, al ne mogu spavati po tudjim krevetima.

Santa Barbara je u principu mali gradic koji nema nekih velikih zgrada niti necega spektakularnog. Mislim da je postala popularna upravo zbog klime, sto znaci da godisnje ima 10-15 kisnih dana, a zima izgleda tako da je 10 dana zaredom oblacno. Sve je dosta skupo i gradski prijevoz je bezvezan s obzirom da svaka susa vozi auto ovdje. MOrat cu ga izgleda i ja kupit, jer je dosta gadno na biciklu prevozit ista vece ili se vracat kuci iz grada u 22h jer vise nemas autobusa kasnije i mozes samo taksijem za $40.

Prvi puta kada sam isao, isao sam biciklom. Tamo mi je trebalo 45 min, natrag 1.30h. Zato sto sam pretpostavio da biciklisticka staza Coast Route ide uz more, a ne vrluda u brdo, neoznacena i neosvijetljena. Sto je problem kad ne znas gdje se nalazis pa mozes zvati koga hoces, al ne mozes reci gdje si. Uglavnom, nekako sam dozivio i iskobeljao se iz nekakvog Hope Ranch po kojem sam se vozao. Ono sto sam vidio su ogromne kucerine, cak i lijepe, koje vjerojatno svi mi skupa ne bismo nikad mogli kupiti pa sve da zajedno cijeli zivot stedimo. Ograde, zidovi, zivice, staklene stijene koje gledaju na ocean. Ma ono, filmski.

Za kraj ovog posta, jedna cinjenica za sve vas, ljubitelje Eden i Cruza. Dakle, nekima je vec poznata stvar da s nama u kuci jos neko vrijeme zivi Nijemac Martin. E pa, Martinova prijateljica je stanovala neko vrijeme u kuci u kojoj je snimana Santa Barbara. Pa vi vidite... (posebno neki od vas).

Toilko zasad, adios! (da, ovdje je drugi jezik spanjolski i natpisi su uglavnom dvojezicni)

Okus americkog sna

Zasto sam ja MORAO otici u USA studirati? Zasto nisam mogao ostati, ljepse bi mi bilo zivjeti kod kuce... Danas sam okusio zasto. Na poziv profesora Mezica dosao sam na jedan od serije seminara kojima bi trebao zapoceti novi projekt koji ce se baviti dinamikom mreza. Nisam siguran hocu li ja raditi na tom projektu, ali to u ovom trenutku i nije bitno.

Seminar se odrzao u Cliff House na Coal Oil Pointu. Cliff House je upravo to - kucica na klifu. Coal Oil Point je rt na kojem se iz nekog razloga skuplja nafta. Bryan (jos jedan od postdiplomaca ovdje) nije siguran je li to katran koji prirodno izbija ispod morske povrsine ili ga se skupi kao otpad s naftnih platformi. Ime je vjerojatno starije od platformi (koje se vide na obzoru). Uglavnom, tu ima dosta surfera od ranog jutra pa sve do veceri. Sama kucica nije reprezentativna, ali ima sve sto je potrebno za moderan seminar (stol, stolice i struja).

Ovaj seminar nije bio samo UCSB seminar nego su nam u goste dosli ljudi s Caltecha, jedne od najpoznatijih znanstvenih institucija. Caltech je recimo kalifornijski odgovor na MIT, za one koji ne znaju. Ali je puno manji i ljudskiji, bar tako pricaju. Dosla su dva profesora, par postdocova (istrazivaci s PhDom) i nekoliko postdiplomaca. Od "nasih" su bili prof Mezic, jos jedan profesor, Zoran, posdoc ovdje, inace rodjeni sarajlija i jos par studenata i postdocova. I naravno ja, fresh off the boat.

Materiju sa seminara sam razumio... onako. Bilo mi je jasno o cemu ljudi pricaju, al cim su usli u teoriju operatora sam samo treptao. Pricalo se o svemu - kako se ribe gibaju kroz vodu i kako mogu za sobom vuci male koji se sami ne mogu bas micati, problemima u mlaznim motorima, genetskim regulacijskim mrezama - ma svasta. Ali nije to ono najbolje. Najbolje je koliko pitanja se bilo postavljalo. Oni koji su drzali prezentacije nisu smjeli mrdnut, diskusije su bas opake bile. Nema sanse da se provuces, smuljas ili nesto. I nitko ne govori s visoka, jesu neki vec uhljebljeni profesori, a neki su jos svjezi, ali svacije misljenje se uvazavalo i nikog se nije stedjelo. Odlicno.

Zato sam dosao. Zbog takvog STAVA (tm). Imam osjecaj da bi takve prezentacije kod nas bile u najbolju ruku mlako prihvacene. Netko bi postavio pitanje, predavac bi se preznojio i odgovorio nesto, pitao ima li jos pitanja, ne bi ih bilo i to bi bilo to. A ovako se ipak dobije jedan ozbiljni protok ideja. Mislim, ljudi su problem buke kod mlaznih motora rijesili po uzoru na neke mehanizme kod DNA. Crazy shit.

Jos pod dojmom odlazim sutra do profesora kojem cu biti asistent. Drzat cu Control Systems Design, nesto slicno po programu FERovom Automatskom upravljanju (za one upoznate s materijom). I tako, to ce valjda proci OK, odnosno, necu reci kompletnu glupost i pokazati kako bas nista ne znam.

Na slikama: Cliff House, Coal Oil Point, Opaki pelikani traze hranu, Opet Cliff House, Futilni surferi (uglavnom samo sjede u vodi, ne surfaju previse). Slike nisu lijepe jer je vrijeme takvo kakvo je, a ni nisam imao vremena da uslikam lijepe slike. Samo ruzne.

Ma kako se on tamo krece?

Znam da je to pitanje koje se svima vama mota po glavama - ma kako se on tamo krece? E pa slusajte. UC Santa Barbara i grad Santa Barbara i svi okolni gradici jako su otvoreni prema biciklima. Bicikl je omiljeno prijevozno sredstvo studenata. Voze se svakakvi bicikli, novi, stari, s brzinama, bez brzina, MTB ili cruiseri, a najvise hrdjavi. Hrdjavih bicikala ima posvuda, al eto, ljudi ih ipak voze.

Neki Josipi, Kolari, Klarici i ini biciklofili bi vjerojatno bili ovime jos vise odusevljeni nego ja. U krugu samog kampusa postoji odvojeni sustav prometnica za bicikle, s pjesackim prijelazima, prometnim znakovima i svime. Kao da se radi o autima. U ostatku grada biciklisti se krecu po zasebnoj prometnoj traci, vozacima ne pada napamet oduzimati im prednost i opcenito su svi jako prijazni prema biciklistima.

Trenutno se vozim na biciklu Scottove cure. Scott je moj cimer, stanuje prva vrata do mene, a detaljnije o njemu ce biti u nekom kasnijem postu. Za sada je dosta da njegove cure nema ovdje i da ja vozim njen bicikl. Koji je malo hrdjav, preskacu mu brzine, prednja kocnica steka, a straznja ne radi. Ali ipak lijepo vozi i navozio sam se posvuda njime. Imam bedra kao balvane (Zivio Mirko Care!) od silne voznje biciklom.

No od sutra (vama u domaji, od veceras) okrecem plocu - kupujem bicikl. Kako sam veliki decko, treba mi dosta veliki bicikl jer me od malih bole ledja, noge, ruke i sve ostalo. Jasno, trebat ce i ULock kupit, a namjestit cu i kosaru iznad straznjeg kotaca tako da konacno mogu kupovat u ducanu kao veliki decko. Znaci, luksuzno pakiranje mlijeka od 1 galon, meso cu moci kupiti isti dan kao i salatu, a mozda cu moci i koju knjigu ponijeti, a da mi se ne zamasti od ULocka. Jasno, i kaciga ce biti tu.

Bicikl cu kupiti u Isla Visti sto je kvart odmah do sveucilista gdje zivi vecina dodiplomskih studenata (za razliku od mene). Sve je puno stambenih kompleksa slicnih onome iz Melrose Placea (nisam ja to gledao, al vidio sam kad je bilo na reklami ;) ), samo sto su veci i siromasniji. Trebao bi kostati $200, danas sam ga malo isprobao, a sutra cu jos vise. Dosta mi je vec voznje na ovom pa se bas nadam da nece propasti kupnja.

Ako propadne, uvijek ostaje da pricekam rasprodaju zaplijenjenih bicikala. Naime, ako ostavis zakljucan bicikl na jednom od parkiralista u krugu kampusa ili ga parkiras izvan parkiralista, postoji opasnost da ga dezurna sluzba zaplijeni. Ako je bicikl bio registriran, jave ti da dodjes po njega i platis $24 kazne. Ako neces ili ako bicikl nije bio registriran, onda ga sluzba proda na godisnjoj drazbi. Tako je moj cimer prosle godine nabavio bicikl trzisne vrijednosti $700 za samo $15. Nisam siguran da ce bit bas velikih bicikala tamo, a ako bude, lako ja kupim. Do tada cu voziti svoj novi bicikl nadam se.

Evo, to je to za danas. Sutra se moram opet vozati bicikl, imam i neki sastanak i tako. Treba i namjestaj kupovati. O svemu ostalome, u nekom drugom nastavku price.

Uhodavanje

I evo, stigao sam u Santa Barbaru prekjucer. Sat vremena do Minkena, rigorozne provjere prije ulaska u avion i onda 12h leta do Los Angelesa. Dosadno ko proljev. Zanimljive stvari 12h leta i avionska hrana mogu uciniti ljudskoj probavi. Nista lijepo, samo razorno. I onda jos 2.30h autobusom do Santa Barbara, a vecinu puta sam prespavao. Shrvala me vremenska razlika.

Stanujem u kuci na Aveniji Naranca. Uselio sam se u sobicu velicine cca 5m x 4m u kuci u kojoj stanujem s jos 3 cimera: Johnom, Chrisom i Scottom. Mjesto se zove Goleta, i nalazi se odmah pored Santa Barbare. UC Santa Barbara je smjesteno odmah pored Golete, kao sto mozete vidjeti na karti.

Zasad se ne dogadja nista ludo i nezaboravno, vozam se biciklom po gradu i sveucilistu i pokusavam srediti administraciju, naci namjestaj, nabavit broj za mobitel i slicno. Jucer sam se malo i izgubio po gradu, ali nista strasno. Sve u svemu, djeluje filmski. Male kucice, ogromna pjescana plaza, veliko sveuciliste na kojem ima svih boja, rasa, jezika i svega.

Fotografije odavdje cu stavljati u albume na photobucket (bar dok ne otvorim flickr Pro account), a ovdje ce se naci samo probrane prekrasne slicice. Ostajte mi zdravo!

Uvodni!

Ne, ovo nije blog o sapunici, ja nisam Cruz i nitko ne zna sto je u stvari s Eden. Zasto onda edenicruz.blog.hr? Ja se selim u Kaliforniju. Odlazim na postdiplomski studij u Santa Barbaru. Vecina ljudi, kada im to kazem, ne pita "Postdiplomski studij cega?" nego pita "Hoces li vidjeti Eden i Cruz?". E pa ne znam. Ali definitivno cu javiti u slucaju da se dogodi.

Postdiplomski studij je iz strojarstva, s naglaskom na dinamici sustava i teoriju upravljanja. Ne zelim ulaziti u objasnjavanje sto i kako i tako, dovoljno je reci da sam diplomirao na FERu u Zagrebu na smjeru automatike i da sam dugo vremena htio otici na postdiplomski u SAD. Sada mi se to ostvarilo, a ovo je blog o tome sto me ceka na putu do PhDa na University of California, Santa Barbara. U trenutku kada ovo pisem, ostalo mi je kojih 55 sati u Zagrebu i onda krece putovanje od 15tak sati nakon kojeg cu, nadam se, sretno stici u Santa Barbaru. Tocnije, mjestasce pored, zvano Goleta.

Ne bi covjek iz exYu bio covjek iz exYu kada ne bi napravio "oprostaljku". To se zbilo prije 7 dana, na savskom nasipu, ispred Papilona s drustvom s kojim sam se najvise druzio proteklih 3 godine. Uz ovaj post nalaze se i slicice ekipe. Ja sam onaj bez brade. Kao sto vidite bilo je ludo i nezaboravno. Kao sto ne vidite, netko je popio suzavac u oci. Necu rec tko da ne bi bilo "konju mutavi, jesi moro to napisat na tom svom Iternetu?!"

I to je to, nastojat cu pisati sto vise kako bi se istina pronijela u svijet i ja postao miljenik japanskih maloljetnica. Sve je u marketingu. Sutra je promocija kada cemo kolega Josip (to je onaj bez brade na slikama) i ja biti promovirani u diplomirane inzenjere elektrotehnike.

Ovaj blog nece skrivati strasne tajne o svom autoru. Na njemu cu vjerno prenijeti koliko kila sam skinuo (he he he), sto sam danas ruco i koju poznatu je moj paparaco Kenon fotic uspio uslikat. Ne namjeravam paziti na gramatiku i pravopis i nekad cu ih namjerno iskrivljavati. Ako budem ista pisao na engleskom, namjerno cu izbacivati clan "the" kako bi moj dragi prijatelj Vlado imao sto raditi. A vi ostali (pa i on) - citajte!

Azra - Pit ... I To Je Amerika

Amerika nije rad i znoj
postoje Holivud i Frenki boj
Diznilend bejzbol i rock and roll
Vrijeme ocaja vrijeme nade
jedni ruse a drugi grade
prolaze ratovi padaju vlade
Pitove ruke vise nisu mlade

od Aljaske do Meksika
to je ona druga slika
Pit ... i to je Amerika

u buci u larmi u rudniku na farmi
Pitove ruke vise nisu mlade
sezdeset godina za dolar rade
a negdje daleko u Ilinoji
nadgrobna ploca stoji
i prazan kovceg ceka
da Pit stigne iz daleka

od Aljaske do Meksika
to je ona druga slika
Pit ... i to je Amerika

a kada umoran zaspe
i vise se ne probudi
jedino za cime zudi
je da umjesto blazenstva i raja
vidi zoru kako rudi
i sunce starog kraja

Isla Vista baby

Covjek se zazeli kuce. Kafica u kojem kavu serviraju u keramickim salicama, ne pitaju za velicinu iste nego postoji "kava" i to je to. Muzike koja nije sterilno preslusavanje Norah Jones i slicnih melodijica (Starbucks), pritiska da se naruci na sanku, popije i ode.

Trenutno sam u Java Jones, kaficu u Isla Visti, u kojeg zalaze buduci inzenjeri, crtaci, filozofi, par tipova s Downovim sindromom (ne, nije metafora), par propalica, djevojke obucene u smedje suknje i kosom svezanom u pundze, tipovi s beretkama, cure bez grunjaka u pamucnim majicama i trenirkama, pijani freshmeni i, eto, ocito asistenti. Za one upucene, Java Jones je nesto izmedju Starbucksa (ipak je to lanac), KSETa/KSFFa (ima taj neki stimung), Bookse (masa ljudi cita knjige i pusi obucena u dzempere) i Central Perka (ne znam zasto, al nekako me podsjeca na Friends). Ovo je jedno od rijetkih mjesta ovdje u kojima se mogu potpuno opustiti, da imam osjecaj da mi se uopce ne ide kuci i da me stvarno zaboli hocu li recimo stici na iduci autobus. Doc ce drugi.

Proslih par tjedana/mjeseci bilo je svega. Razocaranosti, umora, ocaja, nesto sitno srece, nostalgije, ali na kraju svega - iscrpljenost. Vjerojatno sam svakom s kim sam pricao zadnjih tjedan dana naglasio kako mi se ide kuci i kako mi je pun kufer. Po prvi put u zadnjih par tjedana sam stvarno opusten iako ujutro imam telekonferenciju, istrazivanje je udarilo u zid, a u neke ljude ovdje sam se razocarao. No necemo po ruznim stvarima, ajmo po dobrima.

Isla Vista, kao sto vjerni pratioci ovog bloga znaju, je studentsko naselje pored UCSB kampusa. Isla Vista je vise puta bila zariste nemira i nereda i uglavnom je ispunjena studentima, meksickim radnicima na crno i mjestima na kojima se moze pojest, popit, kupit osnovne potrepstine i popit kavu. Isla Vistu nitko bas ne zeli pod svoje, sluzbeno ne potpada ni pod Santa Barbaru ni pod Goletu nego je, formalno, komad zemlje s kucama na njemu za kojeg je zaduzen Okrug Santa Barbara.

Nekad se cini da hipi revolucija nikad nije do kraja otjerana iz Isla Viste. Cim se udje u nju, pogotovo u njen centralni dio, osjeti se neka opustenost, "zaboli me" mentalitet, kupuje se kava/piva i jednostavno malo odmara od ucionica i laboratorija na kampusu. Hrpa bendova zivi u Isla Visti i gotovo svaku vecer se moze