Amerika nije samo rad i znoj...

Isla Vista baby

Covjek se zazeli kuce. Kafica u kojem kavu serviraju u keramickim salicama, ne pitaju za velicinu iste nego postoji "kava" i to je to. Muzike koja nije sterilno preslusavanje Norah Jones i slicnih melodijica (Starbucks), pritiska da se naruci na sanku, popije i ode.

Trenutno sam u Java Jones, kaficu u Isla Visti, u kojeg zalaze buduci inzenjeri, crtaci, filozofi, par tipova s Downovim sindromom (ne, nije metafora), par propalica, djevojke obucene u smedje suknje i kosom svezanom u pundze, tipovi s beretkama, cure bez grunjaka u pamucnim majicama i trenirkama, pijani freshmeni i, eto, ocito asistenti. Za one upucene, Java Jones je nesto izmedju Starbucksa (ipak je to lanac), KSETa/KSFFa (ima taj neki stimung), Bookse (masa ljudi cita knjige i pusi obucena u dzempere) i Central Perka (ne znam zasto, al nekako me podsjeca na Friends). Ovo je jedno od rijetkih mjesta ovdje u kojima se mogu potpuno opustiti, da imam osjecaj da mi se uopce ne ide kuci i da me stvarno zaboli hocu li recimo stici na iduci autobus. Doc ce drugi.

Proslih par tjedana/mjeseci bilo je svega. Razocaranosti, umora, ocaja, nesto sitno srece, nostalgije, ali na kraju svega - iscrpljenost. Vjerojatno sam svakom s kim sam pricao zadnjih tjedan dana naglasio kako mi se ide kuci i kako mi je pun kufer. Po prvi put u zadnjih par tjedana sam stvarno opusten iako ujutro imam telekonferenciju, istrazivanje je udarilo u zid, a u neke ljude ovdje sam se razocarao. No necemo po ruznim stvarima, ajmo po dobrima.

Isla Vista, kao sto vjerni pratioci ovog bloga znaju, je studentsko naselje pored UCSB kampusa. Isla Vista je vise puta bila zariste nemira i nereda i uglavnom je ispunjena studentima, meksickim radnicima na crno i mjestima na kojima se moze pojest, popit, kupit osnovne potrepstine i popit kavu. Isla Vistu nitko bas ne zeli pod svoje, sluzbeno ne potpada ni pod Santa Barbaru ni pod Goletu nego je, formalno, komad zemlje s kucama na njemu za kojeg je zaduzen Okrug Santa Barbara.

Nekad se cini da hipi revolucija nikad nije do kraja otjerana iz Isla Viste. Cim se udje u nju, pogotovo u njen centralni dio, osjeti se neka opustenost, "zaboli me" mentalitet, kupuje se kava/piva i jednostavno malo odmara od ucionica i laboratorija na kampusu. Hrpa bendova zivi u Isla Visti i gotovo svaku vecer se moze