Mislim da bi trebalo uhapsiti sve Srbe i Hrvate s opožarenih područja, zatim onu ekipu koja ostavlja pivske boce, povećala i ostala neprirodna čuda u prirodi, onda Sunce, Vodu i lako gorivo grmlje, raslinje i krivo sađeno bilje, Teslu zbog dalekovoda i samog Iliju Gromovnika zbog, razumljivo, ljetnih gromova i munja, zatim zadnjeg i najvažnijeg Boga kao njegovog/njihovog neupitnog nadglednog organa.

A ako ćemo bit ozbiljni onda treba hapsit samo Boga. Jer Ilija i ostala ekipa će se izvući na zapovjednu odgovornost i reći da je ipak On zakuhao sve. Pa ljudi smo, jelte... Ajd' možda Ilija nije. Mada znam nekoliko Ilija, al' oni su druga priča. Aha,... a kad ne možemo ove manje ribe hapsit i trpat u zatvore, kako ćemo si dopustiti neaktivno bogohuljenje prozivanjem ili smiješnim pokušajem prijetnje zatvorom nedodirljivom Bogu? Beznadežno je to. Jednakosti tu nema, ni trunke.

A On neprestano nekim svojim, a nama teško dokučivim miksanim mističnim istinama i porukama šalje, ovdje i sad, svima na Zemlji, projektu u izradi, da smo usrali motku do kraja i da je krajnje vrijeme da se opametimo. A mi udri jedni po drugima. Nema nama pomoći. A suptilnosti tipa: uredite, koza, uradite, ovca, zasadite, rok, održavajte, vatra, grm, vatrogasac, volite, kanader, pašteta, paket, datum, birajte dobro – jednostavno ne prolaze.

Bogu si teška. I Lijepa. A i Njegova. Jer naša nisi. Još uvijek stari lisac drži sve konce, a mi samo plešemo vođeni istim, ali predvidljivim korakom kao marionete, prema propasti. Jer tako je oduvijek, tradicija. I trajat će vjerojatno dok ne počnemo svak' za sebe misliti, a prema svome dobro.

A svome su svi naši. A naši internacionalni. Ili galaktički. Ili već.

Ma kužiš, jebi ga?