Kao što je i Hrvatska mala zemlja, tako je i Hrvatska Kostajnica malo mjesto. Kao što je i Hrvatska zemlja velikog i izuzetno uspavanog potencijala, tako je i njena preslika na malu sredinu poput Hrvatske Kostajnice identična. Kao što u Hrvatskoj ne znamo birati pametne ljude u državni vrh s istim problemom suočavamo se i u maloj sredini Hrvatske Kostajnice. I zadnja usporedba Hrvatske i Hrvatske Kostajnice je u ljepoti i prirodnim bogatstvima kojima obiluju i jedna i druga. Znamo što Hrvatska ima, za one koji ne znaju Hrvatska Kostajnica smještena je na samoj granici s Bosnom i Hercegovinom, protegnula se uz bistru rijeku Unu, za leđima joj Djed, a grad je prepun izvora ozidanih još za vrijeme Napoleona.
A kad smo kod tih izvora. Eto, prije nekoliko dana nestalo je vode u tom malom gradu. Česta je to tamo pojava, kažu dotrajala instalacija, pa malo malo dan-dva bez vode. Ajde što štede struju i gase rasvjetu, koja i kad bi trebala rasvjetljavati svijetli valjda svaka treća žarulja i bez ozbiljne lampe ne možeš ni u šetnju s psom. Stariji su navikli, a mladima kojima bi to i odgovaralo da su neka sretnija vremena – njih nema. Odnosno ima, ali malo. Ostalo je u tom gradiću nešto obitelji, sve više starijih ljudi, ulice se svele na desetinu življa i to onog koji bi još i s praznim kanisterom mogao do spomenutih izvora, ali nazad nikako.
Večer je. Sjedam u auto s dragom i tamo, malo dalje od vrtića točim vodu svojih predaka. Nije ovo nikakva epska ili stilska figura, već više realitet sveukupnog mraka. Iznad nas, visoko na brdu je groblje, sveto mjesto s puno meni poznatih i dragih ljudi. A izvor teče punjen snijegom koji se topi subotnjom južinom, utapa u zemlju, prolazi, snaži i onda nam ga majčica Zemlja kapilarama svede na buk i huk u podnožju. Ispod obilnog mlaza držim kanister koji vodom nosi i česticu dragih nam pokojnika. Ta se čestica, siguran sam u to, sada srami.
A tek sutradan, kasno poslijepodne, cisterna krene … Vozač je već pijan, digli su ga možda s neke fešte nudeći mu koji prekovremeni sat, valjda ni ne zna što je i koga sve obišao i gdje je sve bio. Ali vijest o cisterni se širi, ono malo ljudi izlazi na ulice i čekaju. Da ih ne promaši. Ona druga vijest, zlokobnija, koja kaže da do petka neće biti vode jer treba u Zagreb otići po nešto - tiša je. Kažu treba neki ventil. A Zagreb je tisućama kilometara jebeno daleko s tim zlatnim ventilom koji će riješiti sve.
Zlatni ventil.
I zlatna voda.
2016-ta.
Hrvatska
Kostajnica.
