Potrošno je moje tijelo,
moj hram sazdan
najluđom i najsmjelijom
smjesom proizvoda
balkanskog porijekla.

Moje bez-težinsko, sve veće,
nekoliko puta krpano odijelo,
kojem nešto otpada,
a ostalo gravitacijom kreće:

Moje bradate uši i nos,
podočnjaci, podbradak i sise,
pupak negdje duboko izgubljen u trbuhu koji zaklanja vidik prema
glupanu koji gubi borbu sa skrivanjem jaja
pa dupe koje skriva šupak,
a nedaleko ispod svega toga
izviru kroz derutne čarape
one opasne i tvrde izrasline
do kojih je sve teže doći.

Sve veće je i veće,
Skužili ste!
s vrha prema dolje kreće.

Potrošno je moje tijelo.

Ali što?

Kao da se isto tako
Duša s njim ne troši
Bratski.
Podjednako.