Tek tračak svijetle kose otme se, izviri izdajnički.

Meni dosta.

Nisam primijetio tvoj dugi, baršunasti tamnosmeđi kaput, ni čuo mekani zvuk potpetica po tvrdom gradskom minus asfaltu damski odnošen svakim odmjerenim korakom, ni osjetio miris koji je nastajao i nestajao nošen laganim zimskim sjeverom i kojem ne znam imena, ni tvoju ruku na torbici, ni meku rukavicu, ni sklad cijele preuranjene proljetne slike naspram zubatog sunca, ni odsjaj njegov, ni sjenu tvoju. Ni ovaj cijeli dan. Ništa.