Ne bojim se policajaca koji nabijaju bakice na pod, ne bojim se migranata, ekipe koja brije na drugi svjetski rat, ni svuda postavljene žice…

Nego, kad se vratim doma, dignem liftom na sedmi oko 21:30.

U 22:30 nestane mi cigareta, tabako radi do 23, pa nabacim jaknu, otvorim vrata, izletim u stubište i zatvorim vrata od stana.

A ono mrak.

U hodniku nema svjetla od lifta kojim sam došao.

A u ulazu sve sami penzići.

E, tad me malkice uhvati panika.