Imaš li prijatelje raznih svjetonazora ispada da je najbolje ne razgovarati o dvije naslovne teme. Jer nije dobro.

Je li to stvarno tako?

U mojem slučaju nije. Možda zbog godina, možda zbog odgoja. A možda smo samo takvi.

Imam prijatelje vjernike. Dvojicu. Neobično ih cijenim zbog njihovog stava i usklađenosti života i njihove vjere. Za mene su oni istinski vjernici. Tolerantni su to ljudi i s njima sam znao otvoreno pričati o vjeri, svećenstvu, greškama i uopće potrebi čovjeka za vjerom. I o politici. U nekim stvarima smo se složili, u nekima ne. I danas smo prijatelji.

Imam prijatelje ateiste. S njima pričam o istom kao i s vjernicima.

Imam prijatelje ljevičare i liberale s kojima tresem nelogičnosti i krive poteze istih. Ne ljuti se nitko i danas smo prijatelji.

S prijateljima pričam o svemu. Iznosim ono što mislim. I oni. Nismo diplomati, ali ne vrijeđamo jedni druge. I nemamo tabu tema. Isto tako ne slažemo se u svemu. Osim u tome da pričati treba. Jednoglasno.

To su moji prijatelji.

Sirovine nisu moj izbor.