Postoje slobode koje ne smiju biti narušene.

Među njima su i one koje su dio mog tajnog života, života u mojoj mašti, bilo blogerskog, bilo intimnog, bilo kakvog, ali samo mog.

Želiš li mi zabraniti pisati, to je kao da mi zabranjuješ misliti, osjećati, voljeti ili maštati. A ništa od toga nije u tvojoj domeni. Samo u mojoj.

A te isprane fašističke izlike, da ne smijem ako sam ovo ili ono, ne pušim. Nisam tajni agent, ne radim u službi pod paskom "STROGO POVJERLJIVO".

Odjebi! - da i to smijem napisati. Nije baš pristojno, ali postoji ta sloboda riječi, gdje ponekad jedan lik drugomu mora tako nešto reći.

Pišem za sebe. Ako ćeš čitati, čitaj. Ako nećeš ili ti se ne sviđa – preskoči.

I "mirna Bosna".

Bolje da je mirna.