Ono, vikend, vrijeme spavanja, šuškam dijete i kao spremam se reći: laku noć - kadli će mala:

Tata, daj pusu!

Prvo me zbrejka, jer minutu prije smo si dali puse za laku noć. Onda je pogledam i skužim onaj mali, neprimjetni smješkić - mona liza je amater.

Ne zezaj mala, dali smo si puse.

Nismo tata!
Jesmo!
Nismo stvarno!
Jesmo stvarno!
Ali nismo!
I nastavim ja dalje: Ali jesmo!
Ona opet: Nismo tata.
Jesmo ćerce!

Onda daj još jednu!

MAT!