Ono, vikend, vrijeme spavanja, šuškam dijete i kao spremam se reći: laku noć - kadli će mala:
Tata, daj pusu!
Prvo me zbrejka, jer minutu prije smo si dali puse za laku noć. Onda je pogledam i skužim onaj mali, neprimjetni smješkić - mona liza je amater.
Ne zezaj mala, dali smo si puse.
Nismo tata!
Jesmo!
Nismo stvarno!
Jesmo stvarno!
Ali nismo!
I nastavim ja dalje: Ali jesmo!
Ona opet: Nismo tata.
Jesmo ćerce!
Onda daj još jednu!
MAT!