I više ti nije problem pustiti suzu

na neku filmsku scenu,

nekad smiješnu,

a sad sasvim normalno plačljivu.


Zacrveniš se u neugodnosti,

kad se sjetiš kako si se neprimjetno,

kao klipan, smijuljio

i čudio starcima.


I eto te s iskustvom,

empatijom, ljudskošću,

viđenom nepravdom,

pročitanim lošim horoskopom

ili čime već pravdaš

to stajanje pred istim vratima,

tu suzu ili grč u grlu,

u uvijek najboljim godinama

magazinskog života.