I više ti nije problem pustiti suzu
na neku filmsku scenu,
nekad smiješnu,
a sad sasvim normalno plačljivu.
Zacrveniš se u neugodnosti,
kad se sjetiš kako si se neprimjetno,
kao klipan, smijuljio
i čudio starcima.
I eto te s iskustvom,
empatijom, ljudskošću,
viđenom nepravdom,
pročitanim lošim horoskopom
ili čime već pravdaš
to stajanje pred istim vratima,
tu suzu ili grč u grlu,
u uvijek najboljim godinama
magazinskog života.