U snu

27 listopad 2015

Penjemo se nekim bijelim stepenicama,
mi smo u svjetioniku,
držim te za ruku,
pazim.

Na vrhu, otrgneš se u trenutku,
poletiš u šali,
potrčim za tobom,
ne stižem,
zapneš...
padaš.

Procjep jedva primjetan,
guta tvoje tijelo,
iovako mala,
sve si manja,
lomiš se u letu.

Otiskujem se za tobom,
u ambis,
ne mislim ništa,
samo se puštam,
letim...

Buđenje.

San.
_______________

Život bez tebe,
duboko u meni,
nije vrijedan života.


Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.