Penjemo se nekim bijelim stepenicama,
mi smo u svjetioniku,
držim te za ruku,
pazim.
Na vrhu, otrgneš se u trenutku,
poletiš u šali,
potrčim za tobom,
ne stižem,
zapneš...
padaš.
Procjep jedva primjetan,
guta tvoje tijelo,
iovako mala,
sve si manja,
lomiš se u letu.
Otiskujem se za tobom,
u ambis,
ne mislim ništa,
samo se puštam,
letim...
Buđenje.
San.
_______________
Život bez tebe,
duboko u meni,
nije vrijedan života.
U snu
27 listopad 2015komentiraj (9) * ispiši * #