30
subota
ožujak
2013
Ponos i predrasude
Kad sam se nedavno u svojem tekstu dotakao naše gradske glazbe i njihove slabe pozicije među korisnicima proračuna, sjećate se spomenuo sam kako će napokon naši glazbari dobit nova odijela kroz nekakvo sponzorstvo. Bio mi je neprihvatljiv sami taj prizvuk «sponzorstvo», ne zato što je netko odlučio pomoć gradskoj glazbi, već stoga što je zadaća Grada da pomogne toj instituciji jer je ona kao što joj i samo ime kaže «gradska»!
Već dugo vremena njezina pozicija je nauštrb nekih drugih korisnika proračuna marginalizirana, ali da je ta ista glazba trebala čekat tolike godine (čitaj: izbore) da bi se «prisvukla» ne mogu «virovat». Povod za ovaj članak je posljednja vijest sa web stranice lokalne organizacije HNS-a, opuzenske narodne stranke, gdje se spomenuti hvale donacijom odijela našim glazbarima. I na to imaju apsolutno pravo! Kao građanin ovaj potez doživljavam pomiješanih emocija; sretan sam što su napokon ti naši glazbari dobili ta odijela jer to apsolutno zaslužuju, dok sam s druge strane potpuno razočaran takvim odnosom gradskih otaca prema «svojoj» glazbi. Vijest je prenio i emetkovic, a Opuzen.hr još uvijek nije :(
Kada kažem svojoj mislim prvenstveno na činjenicu da su velika većina starijih glazbara zapravo simpatizeri HDZ-a ili čak i njihovi članovi. Predsjednik Gradske glazbe u Opuzenu jest Zvonimir Kapović koji je ujedno i na visokoj funkciji u gradskom vijeću odnosno u lokalnom HDZ-u pa je ovom donacijom zapravo i taj odnos Grada prema svojim simpatizerima činjenica podcjenjivajući. Uvjeren sam da je gosp. Kapović tako pri dodjeli odijela u isto vrijeme imao pomiješane emocije kao i ja, građanin Opuzena. Ispunjen s jedne strane ponosom što je zadovoljena potreba glazbe, dok s druge strane donekle razočaran i posramljen, prima ta odijela iz ruku svojih političkih rivala, koji su prepoznali potrebe njega, njegovih kolega i cijele Gradske glazbe Opuzen, dok u isto vrijeme njegovi «hadezejci» na vapaje glazbara odmahuju rukom.
Da se razumijemo, ovu donaciju treba javno pohvaliti, ona nesporno ima i određene političke konotacije, ali je činjenica da su građani Zdravko Čulić, Milojko Glasović i ostali prikupili značajan novac i našim glazbarima priskrbili nove svečane uniforme te im za taj čin treba odati priznanje. Sve ostalo je ovdje nebitno. Ova donacija je došla u zadnji čas, ona je potrebna i dobrodošla te mora svima nama biti na ponos. Žalosti me jedino činjenica da se ova donacija nije kvalitetnije popratila i podržala od strane vladajućih, posebno zato što je HNS nastupio kao grupa građana, a ne kao stranka, dok je u isto vrijeme, barem prema dostupnim fotografijama, dio «vladajućih» glazbara «eskivirao» zajedničku fotografiju, te samim time uspio cijeli ovaj događaj dodatno ispolitizirati zbog vlastitih «predrasuda». Tako na spomenutoj fotografiji pred gradskom vijećnicom, nema većine starijih glazbara, već je tu uglavnom naš «glazbarski» podmladak!
Ponavljam, izvrsna ideja od strane «narančastih», nemojmo tražiti dlaku u jajetu bez obzira na nadolazeće izbore, svaka im čast na trudu i angažmanu jer ova donacija je značajna i vrijedna, pa će se samim time i naša glazba i svi njezini članovi biti vrjedniji i njihovo djelovanje zapaženije. Sinoć smo u procesiji imali priliku i vidit kako im dobro stoje te nove "mundire". Vladajućima tek po(r)uka da svi građani i sve institucije i udruge ovoga grada, našega Opuzena, moraju biti na jednaki način u njihovim očima vrednovani bez obzira na bilo kakve političke predznake, pa ćemo takvim zdravim pristupom svi zajedno učiniti ovo misto poželjnijim i kvalitetnijim za život!
Na kraju, svima Vama, dragi sugrađani želim Sretan Uskrs!
Oznake: Ponos i predrasude, Opuzen
komentiraj (25) * ispiši * #
28
četvrtak
ožujak
2013
Forbes, Ivica Forbes
Pišući svoja zapažanja na temu Opuzena na ovom blogu, pokušavam provući jednu pozitivnu energiju kroz sve svoje tekstove, a koliko zapravo u tome uspijevam ni sam nisam siguran. Pisati kvalitetno i zanimljivo nije uvijek lako, posebno ne kada nam je cijela država u apatiji i velika većina građana su na korak do opće depresije. Neki to liječimo u alkoholu, neki u kockanju dok su tek rijetki od nas odlučili reći NE depresiji boreći se fizičkom aktivnošću ili nečim sličnim. Kada nam kiša ne da radit već danima ne preostaje mi ništa drugo doli pisati.
O politici moram jer se ona provlači kroz sve aspekte društvenog života, ali uvijek pokušavam naći i neku temu koja nam je svima zanimljiva i u njoj se ta prokleta politika tek nazire.
Kompletan medijski prostor zagađen je konotacijom negativnog, senzacije željni mediji svakodnevno nas zasipaju lošim pričama pa samim tim ni naše raspoloženje ne može biti na nekom zavidnom nivou. Tv prostor tako vrvi političkim natezanjima i nacionalnom mržnjom dok su tv zvijezde Zdravko Mamić, Ava Karabatić i slični isprazni likovi. Svjedoci smo s jedne strane svih tih «selebriti» gluposti koje nas okružuju, od nekih nazovi zvijezda i njihovih skupih igračaka; automobila, satova i aviona pa do druge krajnosti i životnih priča ljudi koji jedva krpaju kraj s krajem, bore se sa kreditima i hipotekama, nezaposlenošću i vlastitom egzistencijom. Zapela mi je za oko jedna prekjučerašnja vijest pa evo ide ovako:
Magazin «Forbes Hrvatska» tako je u najnovijem broju donio priču o najbogatijim Hrvati(nama), točnije njih 50, čije se ukupno bogatstvo procjenjuje na oko 14 milijardi kuna, dok je na samom vrhu svim nam znani Ivica Todorić iz Agrokora s procijenjenim bogatstvom od oko 4,5 milijarde kuna. O Todoriću i njegovoj obitelji svi mi imamo svoje mišljenje, njegov utjecaj je golem jer holding Agrokor obuhvaća gotovo sve što u ovoj zemlji iole vrijedi, a samim tim i zapošljava ogroman broj ljudi, neki izvori kažu i oko 40 tisuća ili više.
Meni osobno ne smeta njegovo bogatstvo već činjenica da je veliki broj spomenutih zaposlenika Agrokora običan narod, ljudi koji muku muče da prežive s nekakvom crkavicom od 3,000 kuna mjesečne plaće. Zato i postavljam pitanje, kome je zapravo iznenađenje što se upravo on našao na tom prvom mjestu s bogatstvom od 600 milijuna eura? Siguran sam da velika većina nas koji smo u doticaju s nekom od njegovih firmi ne možemo biti baš zadovoljni s načinom kako se prema nama ophode; bili mi kooperanti Agrofructusa, kupci u Konzuma ili jednostavno njihovi zaposlenici.
Sigurno da je osjećaj koji prosječan radnik s plaćom od 3,000 kuna, proživi kada mu njegov direktor s plaćom od 15,000 – 20,000 soli pamet, ili kada Todorić i svita slete s helikopterom pored njega klateći se naokolo u svojim skupim odijelima i nije baš tako «neprocjenjiv» da se on u pravom smislu osjeća dijelom te kompanije. O kooperantima Agrofructusa isto ne treba govoriti, koliko su ti ljudi zapravo zadovoljni odnosom s Todorićevom firmom ne može se tek tako opisati. Svaki od nas ima svoje iskustvo i mišljenje, oni «veći» kooperanti su siguran sam zadovoljniji, dok su oni «manji» tako i manje zadovoljni.
Zaboravimo mi svi brzo cijeli taj proces kada napokon dobijemo novac od svoje «intrade», ali taj gorak okus u ustima nikako da se ispere. Sve one dane kada čekamo na gajbe ili na vagu najradije bi izbrisali iz svojeg pamćenja, odbijanja, kalo, razne makinacije kod izdavanja gajbi, najlakše bismo ponekad opisali sa «tko je bliže oltaru...» Pisao sam u svojem prvom tekstu o «stoci sitnog zuba» i nemojte mi zamjeriti, otprilike tako nekako ja vidim nas kooperante, cijeli taj odnos u kojem je «netko» uvijek taj koji kod nas izaziva strahopoštovanje u vrijeme tih pompoznih kolona kada se «važe» ili «dili gajbe». U ono drugo doba godine, kada «ga» sretnemo na ulici, vrati nam se naglo taj osjećaj mučnine u želucu i provrtimo u glavi film gdje se opet vidimo u toj utrci kojoj nikako da dođe kraj i prisjetimo svih sijedih u kosi, izgriženih noktiju i posijanih psovki zbog tog istog odnosa na koji smo tako „ponosni“.
Naš trud, znoj i žuljevi tako su zapravo iz naše intrade nagrađeni svim tim Todorićevim imanjima po zagrebačkim obroncima, lovištima i vinogradima, dvorcima i jahtama, avionima i helikopterima, odijelima i satovima... Sve ono o čemu prosječan zaposlenik u njegovim firmama može samo sanjati ili gledati na televiziji, Todorićima je tako «normalno». Ali kada biste ih stavili u situaciju u kojoj prosječna gospođa srednjih godina, zaposlenica Konzumove trgovine u Prečkom ili na Ravnicama, mora unaprijed mjesecima planirati kako da od svoje plaće od 3,000 kuna svojem djetetu kupi cipele za u školu ili plati ekskurziju, da joj se dijete ne osjeća manje vrijedno od drugoga, oni se siguran sam ne bi snašli.
To je otprilike razlog zbog kojeg je prosječan depresivni građanin u minusu tri plaće, ima dva kredita i jedva krpi kraj s krajem. Zato što nije adekvatno plaćen za svoj rad, ne štiti ga sindikat jer se boji, dok u isto vrijeme ta razlika u plaći koja mu pripada odlazi u Kulmerove dvore i na Kajmanske otoke ili na nekakve švicarske račune.
Pitamo li se mi zašto jedan kilogram mandarina ima cijenu od svega 3,00 kune? Neki će reći da je to odlična cijena. Da, slažem se. Odlična je samo zato što imamo državnu subvenciju na tu poljoprivrednu kulturu. Koliko je cijena kada izdvojimo taj poticaj? Nikakva. Slaba i jadna. A koliko je cijena u Metkoviću ili u cijeloj Hrvatskoj te iste mandarine u SuperKonzumu? Popularna, u prosjeku 4,99 za kilogram. I to za kvalitetu koja je obično smeće. Kada Agrofructus izvozi mandarinu, cijena bez PDV-a je barem iznad 5 kuna ali je to stroga poslovna tajna. To najbolje govori o Todoriću i cijeloj ekipi prekupaca i ostalih koji od svih nas predobro žive. Uzimaju barem 100%, nerijetko 150%. Lijepa naša, a?
Ovo sam spomenuo onako uzgred, kada počnu priče da Vlada ukida ili preoblikuje poticaj, zapitajte se tko Vas je zapravo u cijeloj priči zeznuo. Do prije 6-7 godina kada nismo imali subvenciju, nitko nije spominjao Vladu već smo bili sretni što smo uspjeli prodat svu robu, a u bradu smo mrmljali «...majku Konzumu» i ostalima. Međutim dragi moji, Vlada nije trgovac već socijalni podupiratelj: ona daje poticaj na otkupljenu mandarinu da suzbije crno tržište i još daje poticaj po jedinici površine (čitaj: hektar = 3,800 kuna otprilike) i opet nam nije dobra. Netko drugi uzima maslo narodu... Lakše je tako "lajati" na Vladu jer je ona nešto imaginarno dok su oni koji su izvor problema jedni od nas. Trebali bismo malo bolje zastupati svoje interese, ugledati se na slavonske seljake koji se znaju izborit za sebe i svoja prava, ali ne – mi jecamo: «Ministar nas ne želi primit!» Pa čini mi se da mi u cijeloj stvari zapravo kucamo na kriva vrata umjesto da prava vrata «razvalimo» nogom i pokažemo da kilo mandarina vrijedi više od pola litre ušećerene vode u tog prokletog Konzuma!
Slabo mi dragi moji držimo do sebe, prca nas tko gdje stigne isključivo zato što smo ili dobrano glupi ili jednostavno uživamo u tome.
Oznake: Forbes, Ivica Forbes
komentiraj (3) * ispiši * #
27
srijeda
ožujak
2013
Otac Domovine protiv tri koalicije?!
Kako se polako primičemo toliko spominjanim lokalnim izborima, koji će se održati 19.svibnja, tako se i sve više političkih križaljki polako privodi kraju. Točan broj političkih stranaka ili koalicija, koje će se pojaviti na izborima u Opuzenu, još je daleko od konačnog ali se neke opcije polako naziru. Koliko smo mi kao građani zadovoljni s opet istim ili prilično sličnim izborom političkih lica na našoj lokalnoj političkoj sceni vidjet ćemo već kad za to dođe vrijeme. Ako sumiramo sve dostupne informacije, očekuju nas tako otprilike sljedeće liste:
1. Koalicija AHSS, SDP I HSU
2. Koalicija HNS-HSS
3. Koalicija HDZ-HSLS
4. HSP Ante Starčević
Uz ove četiri navedene očekujem i barem jednu nezavisnu listu, hoće li to biti MOST ili Jure Stanić ili netko treći, zasad je sve u teoriji. Ne isključujem ni nekakvu novu ili čak možda fiktivnu(?) stranku jer su ulozi preveliki.
Ako pratite našu lokalnu politiku, siguran sam da su Vam za oko zapele neke zanimljive «konfrontacije» kojima ćemo svjedočiti, pa krenimo redom:
Već smo najavili da će se tako u lijevoj strani političkog ringa naći A-HSS, SDP i HSU. Biti će uzbudljivo pratiti kako će se ponašati njihovo biračko tijelo jer se stari eSDePeovci dobro sjećaju prijašnjih pregovora s M.F. i njegovih stavova te 2005. kada su posljednji put pregovarali o koaliciji. Tada se nisu dogovorili zbog njegove toliko spominjane taštine i mrvica koje im je nudio, da bi eto danas bio širokogrudan, svjestan da mu je ovo možda i posljednji pokušaj da pobijedi svog mrskog «(ne)prijatelja». Politički svjetonazor M.F. tako je bliži desnici nego političkoj ljevici, na kojoj se trenutno nalazi sa svojim partnerima, pa se pitam hoće li biračko tijelo ove koalicije zbilja prihvatiti njegovu kandidaturu ili će okrenuti leđa «socijaldemokratima» i svoj glas dati možda nekom svjetonazorski «prihvatljivijem» kandidatu, pretpostavljam HNS-a ili HSS-a. Postavlja se pitanje i koliko je uopće važno iz koje je stranke budući gradonačelnik, nama na lokalnoj razini to i ne bi trebalo biti možda toliko bitno koliko njegova sposobnost, karizma ili nešto treće, uz uvjet da će uopće biti izabran novi.
Ulazeći u dublju analizu, tih stotinjak glasova SDPa su uglavnom glasovi starijih sugrađana, koji se nisu postidjeli svojeg svjetonazora, kao neki drugi koji su se bez neke prevelike muke preobukli iz crvenog u plavi kaput i danas nam mudruju o «komunistima». Upravo ti «crveni» glasovi meni su u ovoj koaliciji nekako dvojbeni jer ne vjeruju AHSS-u, pamte M.F. i njegove eskapade u posljednjih tridesetak godina pa sam skeptičan da bi ti isti esdepoeovci baš tako olako pristali povjeriti mu svoj glas na izborima. Ova koalicija svakako može i iznenaditi, ako se poslože stvari, ali je s druge strane i «kašeta brokava» sjetimo li se M.F. i njegova beskrupuloznog dodvoravanja HDZ-u na prošlim izborima.
Dogodi li se nešto slično kao i te posljednje 2009., uvjeren sam da će AHSS bez obzira na koaliciju, pokušati «unovčiti» svoje glasove odnosno vijećnike. Tada je AHSS sa svoja dva vijećnika, nudio svojih 300 ( točnije 286) glasova HDZu u zamjenu za fotelju predsjednika Gradskog vijeća, što je bez razmišljanja HDZ prihvatio i tako pobijedio u drugom krugu izbora za gradonačelnika s tim glasovima, kao što smo već pisali. Međutim, M.F. je tu izigran jer HDZ nije stranka koja drži do svojih obećanja, pa na konstituirajućoj sjednici Gradskog vijeća, koalicija HDZ-HSLS za predsjednika predlaže svojeg kandidata, M.Š. poznatijeg kao Ćuno i bez prevelike muke, natpolovičnom većinom izabire istoga. Tako se M.F., povrijeđen i ponižen, prometnuo u najvećeg protivnika HDZa u cijeloj lokalnoj oporbi odnosno u posljednje četiri godine. Svjedočili smo njegovim čestim pojavljivanjem u medijima gdje je ukazivao na sve nepravilnosti u radu gradske uprave, podjeli zemlje, oko spomenika narodnom heroju i sl. Zato danas i imamo ovakovu koaliciju, široku frontu pod vodstvom čovjeka koji je odlučio pod svaku cijenu pobijediti HDZ, a da pritom preostala dva koalicijska partnera, slijepo mu vjerujući, ne znaju u što se zapravo upuštaju jer AHSS definitivno nije partner koji je politički pouzdan.
U lokalnom političkom centru i dalje stoje HNS i HSS koji su ipak na pragu nekakvog dogovora oko zajedničkog izlaska na izbore, što im je očito sudbina namijenila. Imaju svoju «seljačku» bazu i samo zajedno mogu postići zapažen rezultat, nakon odlaska SDP-a i izdaje već dogovorene koalicije. O njihovom kandidatu za gradonačelnika još se ne zna ništa, neka imena su se spominjala, HNS se službeno ne oglašava, a na svojoj web stranici ne spominje predstojeće izbore. Sigurno je da imaju golemu potporu iz Zagreba, a to je jaki adut u rukama. Opuzen je inače u cijeloj Županiji, uz Dubrovnik jedini grad gdje ova stranka može očekivati kvalitetan rezultat. Stoga je središnjica u Zagrebu odlučila maksimalno pomoći ovom ogranku, kako organizacijski tako i financijski. HNS je trenutno jedina politička stranka u Opuzenu koja ima svoju web stranicu, dok se neke stranke oglašavaju putem društvenih mreža.
Opuzenski HSP Ante Starčević tako je na svojem Facebook profilu objavio da na izbore ide samostalno, sa svojom listom i kandidatom za gradonačelnika. Nisu doduše naveli s kojim će kandidatom izaći pred birače, već su tek rekli da će uskoro objaviti njegovo ime. Kako smo već pisali, očito su se uspjeli izboriti za svoju listu jer ih HDZ nije uspio «zarobiti» u koaliciju. Ova pravaška lista tako će «udariti» na desno biračko tijelo i pokušati osvojiti mandat u gradskom vijeću. Nekakvom analizom, procjenjujem da će u tome i uspjeti jer u Opuzenu postoji određeni broj «pravaških glasova», dok je razočaranih hadezeovaca isto nemali broj pa će se i oni prije opredijeliti za HSP AS nego za AHSS ili HNS. O projekciji samih mandata u jednom od sljedećih članaka. Što se tiče spomenute konfrontacije, indikativno je s koliko žara HDZ prilazi koaliranju s ovom strankom tamo gdje mu je to potrebno, primjer županija te gradovi Metković, Korčula i vjerojatno Dubrovnik, dok tamo gdje je uvjeren da će pobijediti zapravo ni ne želi dijeliti «plijen», samim tim podcijenjujući snagu ove opcije i zanemarujući sporazum Karamarko – Tomašić. Tako ćemo imati predizborni skup županijske liste HSP AS-HDZ-HSU-HSLS u Opuzenu, a na lokalnoj razini oni su zapravo na različitim stranama u političkoj borbi.
Što se tiče koalicije HDZ-HSLS nema nekih značajnijih vijesti, tajnovitost je njihov način rada pa je do informacije izrazito teško doći. Preostaje nam da čekamo. Oni su zapravo toliko opijeni svojom vlašću da su ponovno uvjereni u novu pobjedu, zaboravljajući pritom da više nemaju moć kojom bi izvlačili narod na birališta, jer su taj isti narod i njihovo povjerenje velikim dijelom iznevjerili – ta zemlja bi ih možda mogla ovaj put i pokopati. Takav stav nije ni loš u političkom smislu jer im podiže samopouzdanje, ali može biti i dvosjekli mač. U kuloarima se može tek čuti da je jedan mali dio hadezeovaca dosta skeptičan prema cijeloj stvari i izbornoj strategiji, dok je neki opći stav da oni nisu ništa zapravo od svojeg biračkog tijela izgubili i hrabro idu po peti mandat. To nije za čuditi, ipak je to najjača opcija u Opuzenu. Nek im je sa srećom.
Spominjala se ovih dana i inicijativa za formiranje NL Most u Opuzenu, hoće li do njihove kandidature i doći, teško je prognozirati. Naša mladost je nažalost talac interesa (i straha) svojih roditelja i njihovih političkih križaljki, pa samim time i možebitne «odmazde» od strane vlasti, u slučaju da se njihova djeca usude ići protiv te iste vlasti. Neki od njih se očito boje i da bi mogli ostati bez posla. Bilo kako bilo, sigurno da ne bilo zgorega da se ta ista vlast zapita, koji su motivi te iste djece da razmišljaju o kandidiranju? Siguran sam da nije ovo blagostanje u kojem živimo! Tako imamo jedan društveni paradoks u kojem očekujemo mlade ljude u politici, a s druge strane oni strahuju za vlastitu egzistenciju. Vladajući siju strah kao onomad KP, a nose u svojem imenu naziv Demokratska. Slično je i u Sjevernoj Koreji – službeno se zove Demokratska Narodna Republika, a o Sjevernokorejskoj demokraciji ne triba ni govorit! Pametnomu dosta!
komentiraj (2) * ispiši * #
26
utorak
ožujak
2013
Počasni građani(n) Općine Opuzen – Slivno
Spomenuo sam u tekstu PRORAČUN da grad Opuzen uspješno nastavlja radove na proširenju groblja Sv.Roka u Podgradini, općina Slivno, te pripadajućeg parkirališta. Sviđa mi se koncept, daleko je do kraja, ali se nadam da ćemo napokon dobiti groblje kojim ćemo se ponositi. O ovoj temi pisati ću uskoro više, ali sam se htio osvrnuti na sam nastanak ovih općina odnosno ljudi (odnosno čovjeka) koji su odlikovani za "nesebičan doprinos" njihovom nastanku.
Iako taj prostor groblja pripada teritorijalno pod općinu Slivno, on je neraskidivo vezan s Opuzenom. Za one koji to ne znaju, spomenut ću da je prema tadašnjem teritorijalnom ustroju Republike Hrvatske, te 1993. južni odnosno jugoistočni dio bivše općine Metković razdvojen na općine Opuzen i Slivno s administrativnom granicom do mosta u Podgradini te Malom Neretvom do brane na Ušću. Tada, te 1993. Opuzenci su bili prilično iznenađeni ovim potezom dok su Slivanjci na neki način bili ushićeni što su iznenada postali «svoji» i dobili općinu.
Dobro se sjećam da smo mi Opuzenci tada za ovakav potez okrivljavali odnedavno svog počasnog građanina Luku Bebića koji je bio vrlo visoko u tadašnjoj izvršnoj vlasti, te već nadaleko poznatu izbornu križaljku Vlade Šeksa, koji je od ove male države stvorio glomazan administrativni aparat, sa preko 500 općina i otprilike 110 gradova (danas oko 130). Uglavnom, neki drugi razlozi koji su se povezivali s motivom ovakvog teritorijalnog ustroja donjoneretvanskih općina, išli su u smjeru koristi od svih beneficija tzv. «Slivanjske rivijere» i solomunskog rješenja kojim se Opuzenu pokušalo uskratiti vlast nad Klekom, u čemu se i uspjelo. Opuzen naravno i nije htio tu vlast, ali nekakvom logikom ona mu je pripadala. Pričalo se nadalje da Luka Bebić nije htio biti pod opuzenskom upravom (imanje u Komarnoj) ali sve ove priče treba uzeti sa zadrškom, to je ipak (bio) govor ulice.
LUKA BEBIĆ
O Luki Bebiću i njegovoj ulozi, tamo od početka 1970-ih pa do jučer 2011. kada je i službeno umirovljen, može se ispričati mnogo ali mi to nije namjera. Osvrnuo bih se više na ovu titulu «počasni građanin» za koju osobno smatram da mu ne pripada ili ako želite da preformuliram: titula počasnog građanina danas je jeftin politički trik kojim se lokalni moćnici «uvlače» stranačkim generalima te tako «kupuju» njihovo povjerenje i štite svoj položaj u stranci, igrajući na kartu taštine spomenutih «generala», a ovi zauzvrat preusmjere iz proračuna koji milijun kuna. Nisam najbolje shvatio čime nas je tako barba Luka zadužio, osim što se zavadio s Jambom pa u nedostatku stranačkih drugova izabire Opuzen, jer je u Pločama tada na vlasti bio SDP s Karamatićem.
Počasni građanin tako je dakle i Luka Bebić i Petar Čobanković te još neki. Obojica ovih političara meni su jako simpatični dapače. Nemam ništa osobno protiv njih (njihova djela su ipak upitna), ali me zanima prema kakvim kriterijima se takve titule uopće dodjeljuju? Naši stari opuzenci, gradinjari i svi ostali o Luki Bebiću tako nemaju baš neko dobro mišljenje, nerijetko će spomenuti njegove ukaze iz doba kada je bio predsjednik općine Metković sedamdesetih godina prošlog stoljeća, i te njegove odluke baš i nisu bile toliko dobre po naš «donjoneretvanski» narod da bi mu se dodijelila titula «počasnog». Od gušenja ogranka Matice Hrvatske u Metkoviću do huškanja seljaka u Opuzenu te na kraju njegovog rada u suzbijanju nacionalizma i šovinizma i svih drugih pojava kontrarevolucionarne djelatnosti u Neretvi. Neiscrpna tema naš barba Luka.
PETAR ČOBANKOVIĆ zvani CHO
O Petru Čobankoviću, simpatičnom Chou, nadalje, imam "visoko" mišljenje stoga jer je jedan od rijetkih bivših ministara iz kompromitiranog kabineta Ive Sanadera, koji se javno pokajao za svoje propuste, priznao krivnju, osuđen je i kaznu će odraditi kao «dobrotvorni» rad. Zanima me što kaže statut grada Opuzena po ovom pitanju? Hoće li se Chou oduzeti dodijeljena mu titula? Ipak je osuđen, pa bez obzira na svoje simpatije, pitam ovdje javno: može li počasni građanin grada Opuzena biti osuđeni čovjek?
STANKO PARMAĆ
Za prošli Dan grada Opuzena 2012., posmrtno je odlikovan admiral Stanko Parmać, nagradom za životno djelo grada Opuzena i ta vijest mi je bila vrhunska. Trideset godina od smrti, bez obzira na neke svoje «loše» karakterne osobine, političko razmišljanje i uvjerenja, činjenica je da je Stanko Parmać bio vizionar i osoba koja je bila na čelu pokreta (kombinata) koji nam je ostavio najveće kapitalne resurse od doba Austrougarske do danas! Njegove zamisli tih 1960-ih nisu bile dobro prihvaćene, ali se brzo uvidjelo koliko je taj jedinstveni projekat zapravo kvalitetan. Opuzen i cijela Neretva živjeli su od svojeg rada, od te bogate zemlje i što je najvažnije, njegov pristup u cijeloj ovoj stvari potpuno je modernizirao pristup poljoprivredi, navodnjavanju i svemu ostalome što se uz ovu gospodarsku granu veže. Poplave su postale prošlost, navodnjavanje «sedmo svjetsko čudo», a močvara, komarci i pijavice su se brzo zaboravili. PIK Neretva je imao oko 3,000 zaposlenih! S ove povijesne distance usudim se reći Stanko Parmać – neretvanski Nikola Tesla, čovjek ispred svog vremena!
OPĆINA OPUZEN – SLIVNO
Da se vratimo teritorijalnom ustroju, svako malo aktualizira se tema ponovnog prekrajanja općina i gradova jer se činjenica je, velika većina tih lokalnih samouprava ne može sama financirati, a sam državni aparat je preglomazan i neučinkovit. Hoće li se u doglednoj budućnosti dogoditi da Opuzen ponovno postane općina, a samim tim i Slivno s Opuzenom «ujedini» teško je reći. S ekonomskog aspekta, to bi vjerojatno bio dobar potez jer je za sve nas bolje imati jednu kvalitetnu upravu nego dvije slabe. Što se tiče samog Slivna, ono je razbijeno na desetak različitih mjesta, administrativno je neučinkovito, zaposlenici općine žive u Opuzenu, a načelnik u Metkoviću??? Prijavljen je doduše u Kleku...
Općina Slivno odnosno njezini stanovnici većinu svojih potreba zadovoljavaju u Opuzenu, od pošte, banke, ambulante, škole, dječjeg vrtića i sl. Nije ni Opuzen „bajan" da se razumijemo, ali ipak ima nekakvu tradiciju te minimum javnih servisa. Kada bi se eventualno ujedinili siguran sam da bi se uz kvalitetan pristup i efikasno gospodarenje ostvarile i neke druge pogodnosti koje jedna uspješna sredina treba imati. Sigurno bi se tako kvalitetnije pobrinuli za sve naše sugrađane koji žive u zabačenim dijelovima Neretve; od Kremene i Dube, preko Tuštevca i Mihalja pa do Pižnovca, Pržinovca, Crepine i na kraju Jesenske.
Ovo je naravno samo moje razmišljanje, o svemu će ipak odlučiti netko drugi kada za to dođe vrijeme, a prije ili kasnije, doći će vjerujte.
komentiraj (2) * ispiši * #
25
ponedjeljak
ožujak
2013
EKOLOGIJA I TURIZAM
Povodom Svjetskog dana voda 22. ožujka 2013. godine Grad Opuzen i Turistička zajednica grada Opuzena, uz podršku avanturističkog kluba "Osmica" i Neretva kiteboarding kluba, organizirali su čišćenje Male Neretve od brane u Opuzenu do brane na Ušću Neretve. Ovim putem se zahvaljujemo svima koji su sudjelovali u ovoj akciji, a posebno učenicima 1. a razreda Srednje poljoprivredne i tehničke škole Opuzen te njihovim profesorima. (Dubrovački vjesnik 22.03.2013.)
Tema ekologije i turizma te poljoprivrede koja se tu sama od sebe nameće, zasigurno je naša budućnost. Kada kažem naša prije svega mislim na sve nas koji živimo u ovom malom raju, Neretvanskoj dolini. Svjedoci smo da je turizam postao jedan globalni pokret, industrija koja svakim danom sve više buja te donosi ogroman novac svima koji su u taj proces uključeni. Stoga je ova tema došla kao naručena, jer složit će te se, Opuzen ima sve preduvjete da sutra, kada postane i službeno dio europske obitelji, pronađe svoje mjesto na turističkoj karti Europe i Svijeta, a svima nama koji tu živimo, donese pristojan novac i veliko zadovoljstvo.
Da bismo to postigli moramo podići opću svijest o zaštiti okoliša, naglasiti važnost očuvanja naših voda i prirode odnosno cjelokupne flore i faune. Za sada smo prilično udaljeni od našeg zamišljenog cilja, ali je odlično to što smo napokon postali svjesni onog što su svi ti turisti, naši gosti i turistički radnici vide u ovom komadiću raja – delti Neretve. Mogućnosti za agroturizam su zaista goleme i na nama je da svoju priliku iskoristimo.
Opuzen svake godine privlači sve više „fureštih“ i onih koji nam se svake godine vraćaju, pa samim time i potvrđuju kvalitetu naše lokalne turističke ponude: Maraton lađa, Opuzen Film festival, Festival MHJ, brudetijada, Sv.Stipan, luda noć, omiški festival, safari lađa samo su neki od naših aduta. Onaj dio koji nam nedostaje su pravi turistički resursi, fali nam smještajnih kapaciteta i dobrih restorana pa samim time i adut kojim bismo zadržali te sve ljude u našem mistu. Pjaca, riva, fortica – neke su od naših znamenitosti koje su neiskorištene u turističkom smislu. Kao što mi volimo reći, drugi stradun, naša pjaca nije uopće u pravom smislu valorizirana. Točno je da je ona izvrsna ljetna pozornica, ali mi na toj pjaci imamo previše praznog hoda – tri kafića, jedan do dva fast fooda i konoba „na kantunu“ i to je to. Nemamo nažalost pravi restoran, nemamo suvenirnicu, nemamo turist info ured ni bilo kakav sličan sadržaj koji bi jednostavno na toj pjaci morao biti.
Riva pruža iznimne mogućnosti za prihvat manjih turističkih brodova, jahti i sličnih plovila, ali ih u isto vrijeme ne može zadržati zato što nismo stvorili preduvjete da bismo u tome uspjeli. Nemamo priključke iz kojih bi ta plovila crpila vodu i struju, a mi to sve lijepo naplatili. Za primjer u Metkoviću postoje takva dva „nautička ormarića“ na njihovoj rivi. Fortica je također izvrsna šansa, taj jedinstveni vidikovac s tvrđavom Brštanik, sutra može postati biser naše turističke ponude kada bismo uredili staze oko nje, ponovno je osvijetlili, te u suradnji sa npr. Ministarstvom kulture i konzervatorima, polako pristupili obnovi te stare građevine.
Sve ovo prirodno se nastavlja na poljoprivredu, svi ti turisti uživaju već dugo vremena u našem sočnom voću i povrću koje se nudi uz magistralu, „halapljivo glođu“ naše dinje i pipune, traže domaće rakije te se naokolo guše u našim delicijama – brudetu od žaba i jegulje. Kako bismo sve ovo valorizirali potrebna je svijest u nama i našoj djeci, koliko je zapravo važno biti „kulturan“ i obazriv prema svojem okolišu te nužnost stalnog djelovanja na zaštiti istog. Nevoljko smo to spremni priznati, ali smo ipak svjesni duboko u sebi , da nam nije strano iza sebe ostaviti smeće, bacati otpatke u okoliš i prekomjerno koristiti sve moguće i nemoguće pesticide u održavanju svojih nasada mandarina i ostalih poljoprivrednih kultura.
Nadalje, siguran sam da smo svi mi koji smo imali priliku svjedočiti održavanju ove hvalevrijedne akcije čišćenja u subotu, bili iznimno ponosni na našu mladost koja se prihvatila čišćenja naše „male rike“, ali se ovako javno pitam hoće li nas to spriječiti da ponovno tu istu riku obogatimo s tim istim smećem, plastičnim bocama i limenkama.
Odlaganje boca od otrova u jendeke i rijeke naša je realnost i tu naviku hitno moramo promijeniti, divlja odlagališta na „imanju“ , paljenje cijevi i folija, bacanje frižidera i kauča u okoliš samo su neke od tih loših navika. Nemamo nažalost dovoljno razvijenu svijest o zaštiti okoliša pa se opet stoga nadam da će ovaj članak potaknuti barem neke od Vas da malo poradite na sebi i svojim navikama.
Nerijetko u šetnji Opuzenom nailazim, kao i svi vi, na smeće po ulici, vrećice od čipsa i smokija, plastične bočice od jogurta i sokova, boce od pive nerijetko razbijene u provali adrenalina i sl. Pitam se zašto smo toliko primitivni da bez nekog pravog razloga, svoje misto kojeg tobože toliko volimo, na takav način zatrpavamo smećem?! To onaj koji uistinu cijeni svoj grad, ovaj biser u neretvanskoj delti kojim se tako ponosimo, ne bi učinio. Okrenimo se dakle turizmu, pokušajmo iskoristiti ono što nam se kao na dlanu pruža, i s mnogo zadovoljstva i ponosa primimo sve te turiste, te simpatične i neobične „čovječuljke“ koji hodaju naokolo u bijelim čarapicama i sandalama te škljocaju sa svojim kamerama, uzmimo im svojim idejama novac i oni će vjerujte, doći i dogodine po još!
komentiraj (4) * ispiši * #
23
subota
ožujak
2013
PRORAČUN: PLAN I PROGRAM
Želeći se što bolje pripremiti za pisanje teksta kojeg upravo sada čitate, potrudio sam se na službenim internet stranicama «najbojeg mista na svitu», pronaći inspiraciju kojom bih na neki način približio svim građanima realizirane, planirane i tekuće projekte, kapitalne investicije te izvršenje samog proračuna u periodu 2009 - 2013.
Iako se ovaj blog od određenih grupacija pokušava prikazati kao «protu mišćanski», u smislu da obrađuje teme koje na neki način u ovo predizborno vrijeme nisu baš «poželjne», stvarnost je zapravo takva da sve ove informacije bilo tko od Vas može pronaći na spomenutoj web stranici i donijeti vlastiti zaključak. One doduše nisu baš u prikladnoj formi da Vas zainteresiraju već se nalaze u pdf formatu pod imenima «proračun», «službeni glasnik» i sl. Kada bi na spomenutoj stranici urednik koji uređuje ovaj web portal napisao: «PRORAČUN 2012.: Od planiranih 26 milijuna, ostvareno samo 9 milijuna kuna» sigurno da to i ne bi bila dobra reklama za vlast koja za sebe tvrdi da je prilično uspješna.
Predizborna kampanja tek što nije počela, oporbenjaci će siguran sam mahati nekim novim projektima i planovima do 2017. dok se aktualna vlast mora hvaliti svim učinjenim u proteklom mandatu. Mene je zainteresiralo koji su to projekti realizirani u proteklom mandatu, od polovice 2009. pa do danas.
U prethodnom mandatu od 2005. do 2009. napravilo se mnogo, to je neupitno: dobar dio kanalizacije, odvodnje oborinskih voda, pjaca, rasvjeta, neke ceste i sl. Velika većina planiranih «kapitalnih investicija» međutim nije do kraja realizirana ili završena, jedan dio je započet dok se dosta tih nekih planova samo prebacuje iz proračunske godine u sljedeću koja dolazi, zaključak je koji se sam od sebe nameće, kada pročitate posljednjih nekoliko dostupnih proračuna na web stranici Opuzena. Dojma sam da je ovaj tekući ciklus 2009-2013 tako nepovratno izgubljen, ako tražimo opipljive rezultate obećanog i ostvarenog, ako sam u krivu demantirajte me!
Voditi jedan grad sigurno nije lagan posao, ovdje ne mislim na gradonačelnika, već na one ljude koji su cijelom ovom procesu njegova logistika (pravnici, administratori, ekonomisti i sl.). Njihov posao je učiniti maksimum da iz proračunske zalihe i tekućeg priljeva zadovolje sve aspekte proračuna, namire obaveze i podijele plaće, dotacije i sl. Oni zasigurno nisu ni krivi ni odgovorni što se proračun slabo puni pa tako ni posljednja preraspodjela za 2012. kojom je prvotni plan od 26 milijuna postao tek sanak pusti nije njihov propust.Vremena su teška, recesija i odricanje naša su svakodnevica, državnih «injekcija» već duže nema pa se novac mora «izmisliti».
Budući da je ovaj blog ipak politički, moje je da pokušam proniknuti u neke razloge zbog koji je grad Opuzen u financijskoj «banani». Kada kažem da se «loše gospodari» sigurno nitko neće viknuti «heureka», ali je isto tako poznata činjenica da dio proračuna crpe i mnoge grupacije i udruge koje «sisaju» proračun zbog očitih «politikanskih» interesa vladajućih.
Među proračunskim korisnicima imate tako slučaj da su neke humane udruge koje djeluju u Opuzenu poprilično podcijenjene, npr. Udruga davatelja krvi s obećanih 5.000 kn dobija samo 1.000 kn(?!), a socijalna udruga «Topli dom» s 10.000 planiranih dobije tek polovicu predviđenog iznosa tj. 5.000 kuna, a sve prema podacima za 2012. Nadalje, mnogo je udruga ugašeno, ali većina ovih koje postoje ipak nekog vraga i rade za opće dobro, dok za neke druge baš i nisam siguran. Mene smeta slučaj da npr. Udruga Torcida iz proračuna dobiva umjesto planiranih 8 čak 10.000 kuna, a da nikom nije jasno na što su zapravo taj novac utrošili. Nitko ne kaže da i Torcida kao i svaka udruga nema pravo dobiti svoj dio kolača, samo sam dojma da je njihova jedina aktivnost, navijanje i „zajebancija“, ovdje dobro nagrađena. U isto vrijeme davatelji krvi dobiju deset puta manje?!
O Neretvancu npr. nema smisla trošiti riječi, to je najveći «bunar» u Opuzenu zbog kojeg pate svi ostali korisnici proračuna. On je naš ponos ali ne zaslužuje toliki novac. Da u tom istom Neretvancu igra naša mladost, svi bi bili sretni, ali većinom igraju neki «tuđi» momci i za taj svoj angažman dobivaju novac. Sportski klubovi odnosno njihova snaga zapravo se mjeri snagom gospodarstva regije iz koje dolaze. U Hrvatskoj je nažalost praksa da gradovi iz vlastitog proračuna sponzoriraju klubove, a onda ti isti klubovi tim istim građanima još i naplaćuju ulaznice i na kraju opet grcaju u dugovima.
Svi smo svjesni da je to tek manji dio koji u jednoj godini potroši «plava makinja». Čak 310.000 kuna naspram ukupno 425.000 kn koliko je namijenjeno svim ostalim sportskim udrugama i klubovima zajedno ipak je previše za jedan klub i nije korektno prema ostalim sportskim društvima. Za usporedbu, rukometni klub dobio je tako u 2012. četiri puta manje od Neretvanca, svega 80.000 kn.
Želio bih da je barem netko npr. napokon uložio novac u Gradsku glazbu koja ima na raspolaganju 55.000 kuna. Ok, ali zašto nema 120.000?! U toj glazbi sviraju svi opuzenci, ima tradiciju, mladost, sada i rogistički sastav ali potpuno je zanemarena zbog mastodonta kao što je Neretvanac. Trebalo bi kupiti nove instrumente, uložiti u ostalu opremu i sl. Čuo sam nekidan da će napokon ući majstori u njihove prostorije i malo ofarbat te zakrpit zidove – pa mašala! Navodno će naši glazbari napokon dobit i nova odijela, donacija neka priča se. Pa zar se doista događa da grad nije u stanju ovo platit već neki sponzor to mora? Isti novac je namijenjen i u 2013.-oj godini, pa bi moja preporuka bila da se u 2014.-oj u proračunu za njih osigura barem 150.000 kn kako bi se i oni malo „uljudili“ i obnovili.
Nadalje čitam u proračunu: potpore studentima su sa 40 pale na tek 10 tisuća. Pa moramo valjda više ulagati u svoje obrazovanje odnosno svoju djecu, od ovakvih mizernih iznosa na razini jedne proračunske godine. Sve su ovo podaci iz 2012.
Od nekih kapitalnih projekata, grad uspješno nastavlja proširenje groblja Sv. Roka i pripadajućeg parkirališta, obnovljena je najzad i crkva na groblju, projekat kanalizacije zapao je u krizu zbog stečaja izvoditelja radova pa čekamo daljnji razvoj situacije – nitko nas o istom ne obavještava! Novac od IPARD-a došao je navodno u pitanje? Neprestano se u proračunu spominje igralište na Vlaci, prvotno se planiralo pola milijuna kuna za kupnju zemljišta dok je posljednji iznos 200.000 kn. I spominje se nekih 300.000 za njegovu izgradnju, ali očito je da čeka neka nova vremena – piše «nula» u proračunu odnosno u njegovoj izmjeni u 2012., ovaj projekat je tako (p)ostao «ping-pong» projekat.
Mnogo je toga planirano u proračunu: parking na Čatrnji, uređenje parkirališta na rivi, uređenje ulice na dijelu Buk-Vlaka, komunalna infrastruktura u poduzetničkoj zoni, asfaltiranja, odvodnja ... samo su neki od spomenutih. Mnogo toga treba još i završiti, a novca nažalost nema. Kako ćemo dalje još se ne zna, planovi postoje ali bez pravog zaokreta u gospodarenju sumnjam da će se nešto promijeniti. Žalosti činjenica da aktualna vlast ne uspijeva ostvariti kvalitetnu suradnju sa Zagrebom, a zašto je tomu tako uopće ne želim nagađati. Valjda će nam netko uskoro reći.
Ne spominje se nigdje ni kino dvorana ni gradski park iako je svojedobno to bilo u proračunu.
I da opet spomenem javni servis opuzen.hr u kojem se navodi, u dijelu «gospodarstvo», kako je poduzetnička zona temelj gospodarskog razvoja grada zbog svojeg geoprometnog položaja i ostalih komparativnih prednosti. Kako da sada ja pohvalim sav taj uloženi trud i novac, ako je javno poznato da je ta ista poduzetnička zona otišla u stečaj, da ima još previše posla za napravit da bi se uopće stvorili preduvjeti kojim bi ta ista poslovna zona počela i raditi, privukla investicije i zaposlila ljude? Ovi podaci su iz 2008. i stanje na terenu danas je jako slično kao i tada, vide se tek obrisi onoga što je tako davno, te 2003/4. odlično zamišljeno. Od 2009. do danas u zoni se nijedan novi pogon nije otvorio, sve je isto kao 2009. Bossin, Renault-Jerković, Tommy-Zona, Era i Kamenko. Lažem, došli su vatrogasci!
Prošlo je skoro deset godina i ta zona se nije uspjela završit? Ma ajte molim Vas!
Da zaključim ovu tešku priču, previše je tu stavki, mnogo korisnika, mnogo magle i premalo prave i opipljive koristi za društvo u cjelini, na kraju proračunske godine.
Proračun za 2013. tako je planiran za 16,3 milijuna kuna i svi se vjerujem nadamo da će se pokazati kao realan i ostvariv. Tako bismo napokon zatvorili veliku većinu otvorenih odnosno započetih projekata te se okrenuli nekim novima na dobrobit cijelog Opuzena.
Molim stoga, počnite zaista raditi molim Vas Bogom, prestanite kukati i za sve kriviti nekakve «crvene kmere»! Vrijeme nam svima leti.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
PRORAČUN 2013.
2013. 2014. 2015.
Prihodi poslovanja 16.189.150,00 16.340.000,00 16.823.000,00
Tekuće donacije u novcu 212.500,00
UOSIM "Prijatelj" 5.000,00
Neretvanska udruga voćara "Mandarina" 15.000,00
Društvo Neretvana i prijatelja Neretve 5.000,00
Pčelarska udruga "Mandarina" Opuzen 5.000,00
Udruga likovnih stvaratelja "Opuzen" 5.000,00
Neretvanska riznica umjetnina i inih vrijednosti 2.000,00
Opuzenski Krnjeval 1784. 14.000,00
Maraton lađa - udruge lađara 23.000,00
Udruga obitelji poginulih branitelja Opuzen 5.000,00
Klub dragovoljnih davatelja krvi "Neretva" 1.000,00
KU "Balatura" 6.000,00
Gradska glazba Opuzen 55.000,00
Matica Hrvatska Ogranak Opuzen 3.500,00
Udruga građana "Družba Pivčeva kala" 10.000,00
Ostali izdaci za kulturu 10.000,00
Radio Narona 10.000,00
Zajednica udruga DVIDR Županije Dubrovačko -
neretvanske 1.000,00
Udruga za očuvanje neretvanske baštine 13.000,00
Udruga " Topli dom mista" 5.000,00
Amatersko kazalište Opuzen 5.000,00
Akulturacija 14.000,00
Aktivnost Promicanje sporta 438.000,00
RK "Opuzen" 80.000,00
NK "Neretvanac" 310.000,00
Lovačka udruga "Prepelica" 1.000,00
Udruga navijača Hajduka "Torcida Opuzen" 10.000,00
Sportske igre mladih 5.000,00
Rukometni klub Akademija B&M 9.000,00
Udruga Mandarina cup 18.000,00
ŽRK " Opuzen" 5.000,00
Ostale tekuće donacije 27.000,00
Osnovna i srednja škola Opuzen- maturanti 5.000,00
Hrvatski crveni križ - Metković 17.000,00
LAG-lokalna akcijska grupa 5.000,00
Kupnja zemljišta za igralište na Vlaci
411 Materijalna imovina - prirodna bogatstva 200.000,00
42 Rashodi za nabavku proizvedene dugotrajne imovine
Sanacija sportske dvorane
421 Građevinski objekti 100.000,00
Uređenje i opremanje javne plaže na
Ušću
421 Građevinski objekti 50.000,00
Asfaltiranje ulice put Zlatinovca i
Pržinovac
421 Građevinski objekti 150.000,00
Pristupna cesta i parking prostor
pored gradskog parka Opuzen
421 Građevinski objekti 250.000,00
Uređenje parkinga na Čatrnji- I faza
421 Građevinski objekti 150.000,00
Sustav javne odvodnje Grada
Opuzena - 2 faza gravitacijski kolektor 22i23 u okviru
programa IPARD - mjera 301
421 Građevinski objekti 1.900.000,00
Sekundarna mreža Grada Opuzena,
područje: Zagrebačka ul. Zadarska ul. i ul. Prantrnovo
421 Građevinski objekti 2.500.000,00
Izgradnja komunalne infrastrukture u
Poduzetničkoj zoni
421 Građevinski objekti 1.020.000,00
Sanacija vodovodne mreže
421 Građevinski objekti 200.000,00
Izgradnja i rekonstrukcija javne
rasvjete Trn, ul. J.B. Jelačića i Zagrebačke ul.
421 Građevinski objekti 400.000,00
Odvodnja oborinskih voda u
gradskim ulicama i parkovima
421 Građevinski objekti 50.000,00
Nabava dokumenata prostornog
426 Izmjene i dopune PP Grada 60.000,00
426 Izmjene i dopune detaljnog plana "Poslovne zone II" 50.000,00
426 Izrada detaljnog plana "Burćina" 160.000,00
426 Izrada projektne dokumentacije za " Muzej lađa" 70.000,00
426 Izrada projektne dokumentacije za reciklažno dvorište 100.000,00
Oznake: Opuzen, proračun, PRORAČUN: PLAN I PROGRAM
komentiraj (7) * ispiši * #
22
petak
ožujak
2013
BITKA NA NERETVI
Politička situacija u Metkoviću, kako se približavaju lokalni izbori, svakim je danom sve uzbudljivija i napetija. Konačni ishod još je neizvjestan zbog niza specifičnih razloga, a neki od njih su i mogućnost da neki od kandidata «glasuju u Remetincu» umjesto u svojem Metkoviću. Svi koji tu političku utakmicu promatramo sa strane, ne možemo ne primjetiti da se po aktualnom gradonačelniku Stipi Gabriću Jambi, udara iz svih raspoloživih «oružja» te svim dostupnim sredstvima, od radija, internet portala, blogova, tiskovina te sudskim optužnicama i anonimnim prijavama. Da se našalimo, recimo da se ovaj konačni obračun s Jambom može lovačkim žargonom nazvati i «otvorenim lovom» na čovjeka koji je do jučer bio glavni «lovac» i neprikosoveni vladar u gradu na Neretvi.
Ja sam stoga odlučio svoj današnji tekst nasloviti «Bitka na Neretvi» jer ona to doista i jest. Protiv Jambe i njegove samovolje stvaraju se tako široke koalicije, lijeve ili desne, sve ne bi li ga napokon netko od njegovih oponenata maknuo iz «fotelje» koju grčevito brani već skoro dva desetljeća. Mediji su od njega stvorili «brend», ne postoji nitko u Hrvatskoj tko nije za njega čuo, a apsurd je utoliko veći ako se zna da je Neretva poznatija po Jambi negoli po mandarinama. Jedan je od najpoznatijih tajkuna, nekad sveprisutan u nogometu, rukometu i košarci, njegova dobročinstva pamtimo još od Tuđmana i njegove Ankice, kupnje slika na hercegovačkim aukcijama održavanima po lokalnim krčmama u Čitluku i Posušju i sl. u posljednje vrijeme je ipak u medijima spominjan u «negativnom» kontekstu.
Optužnice za slučaj «vaga», «Razvitak» i sl. njegova su svakodnevica. Previše je on toga htio kontrolirati, u svemu odlučivati i nastojeći biti «samaritanac» to nekako od očiju javnosti sakriti. Prošlo je međutim vrijeme u kojem je pod zaštitom HDZ-a i Luke Bebića držao «za testise» cijeli Metković i pola Neretve, a boga mi i dobar dio Županije. To je naravno i skupo plaćao, svojim djelovanjem okupio je tako mnoge «sumnjive» tipove koji su za njega odrađivali prljave poslove, imao je ili još uvijek navodno ima ljude u metkovskom sudu, katastru, domu zdravlja i da ne nabrajam dalje. Isto tako nije štedio novac da kupi povjerenje birača i sugrađana, financirao je autobuse hercegovaca da mu daju glas na izborima, pomogao je mnoge obitelji na razne načine, bilo materijalne bilo u uslugama i stvorio je golemu vojsku podupiratelja oko sebe.
O Stipi Gabriću Jambu može se napisati knjiga memoara od sigurno par tisuća stranica, ali ja to ne želim na svojem blogu i učiniti pa sam samo naveo neke od njegovih brojnih eskapada. Svi mi imamo svoje mišljenje o njemu, neki ga podozrivo gledamo kao ratnog profitera i tajkuna, a neki kao «uspješnog» gospodarstvenika i političara čiji su jednim dijelom uzori Bandić i Mesić, najpoznatiji hrvatski populisti i demagozi.
Jambo je danas, ako tako mogu reći ili se jednostavno sebično nadam, na zalasku svoje političke karijere. Utjecaj mu je u Metkoviću i dalje jak, ali je zasigurno nedovoljan da ponovno postane gradonačelnik. Mogu naravno i pogriješiti, ali s obzirom na njegovu trenutačnu financijsku «snagu» skeptičan sam vjerovati u njegov novi mandat, jer je Stipe Gabrić Jambo u očima velike većine svojih građana «državni neprijatelj» broj jedan. Kupnja glasova njegov je magnet za mase pa u nedostatku novca i utjecaja, njegova ličnost neće dovesti do tolike podrške kakvoj se on nada. Da je otpočetka radio ispravno, a ne bahato kako zapravo jest, ne bi danas prebrojavao glasove po ulicama već bi mirno spavao čekajući izbore.
Od ostalih pretendenata na fotelju, nekako je najzanimljivija i najeksponiranija lista mladih u Metkoviću, NL Most, koja je proizašla iz udruge Narenta i koja ne štedi truda i vremena da se stavi u poziciju da sutra bude ta toliko željena «nova snaga» na političkoj sceni. Krasi ih jedan elan i pozitivna energija, kojom svakim danom k sebi privlače sve više sugrađana. Ova nezavisna lista ujedno je i prva krenula u pripremu izborne kampanje, pred nekoliko mjeseci su se službeno predstavili, pokazujući time i svoju ozbiljnost i političku odgovornost. Neokaljani i neopterećeni, u svakom slučaju odlučni su u nakani da «uzmu Metković Jambi i vrate ga građanima». Kao kandidata za gradonačelnika izabrali su mladog doktora Božu Petrova, koji svakim danom pokušava osvojiti svoje sugrađane novim projektima koje pišu njegovi kolege s liste, vojska od desetak mladih i obrazovanih metkovaca, kojima je aktualna Jambina politika ugasila sve šanse za zaposlenje i prosperitet u vlastitom gradu.
Koliki je zapravo pritisak na njegovim leđima, svjedoče i brojne neugodnosti kojima je svakodnevno izložen, uznemiravaju ga telefonom i vrijeđaju na ulici, kao uostalom i većinu njegovih kolega iz «Mosta». Ulozi su golemi i Jambo ne preže ni pred nasiljem, fizičkim ili verbalnim, kako bi zastrašio svoje političke protivnike i im pokaže «tko je gazda». Kao zaključak ovog osvrta vezanog za ovu nezavisnu listu, kažimo kako imaju velike šanse iznjedriti svojeg gradonačelnika, ukoliko Petrov uđe u drugi krug i stvori kritičnu masu nezadovoljnih Jambom pa samim time i odnese pobjedu u ovoj teškoj i neizvjesnoj borbi.
HDZ u Metkoviću danas vodi poprilično «sumnjiv» čovjek, Nikola Oršulić, osoba «dvojbenog morala» kako se barem o njemu govori. Njegov izbor na unutarstranačkim izborima proteklog proljeća mnoge je iznenadio pa samim tim i umanjio realne šanse HDZ-u da se nada pobjedi na predstojećim lokalnim izborima u svibnju. Činjenica je da je i on sam toga svjestan, pa stoga kao gradonačelničkog kandidata izabire Hranislava Gašpara, dojučerašnjega šefa porezne uprave u Metkoviću. Njegove šanse za ulazak u drugi krug ili eventualnu pobjedu su upitne. Mnogo je razloga za ovu pretpostavku: nije «pravi» metkovac već vuče porijeklo iz vrgoračkog kraja, poreznik je po profesiji pa samim tim nije ni popularan i kao treće, on i nije bio prvi izbor za kandidata već je rezultat navodnog kompromisa. Ima uteg da je u dvadesetak godina, koliko je na čelu porezne uprave u Metkoviću, zatvarao oči pred svim «kriminalnim radnjama» i gomilanju novca sumnjiva podrijetla u džepove «uspješnih poduzetnika», a danas ga neki od tih istih «sumnjivaca» podupiru u naumu da sutra postane gradonačelnik.
HDZ u Metkoviću na izbore izlazi u koaliciji s HSP-AS, HSLS-om te HSU-om. Ovo je isto jedna dvojbena koalicija jer su upravo HSLS i HSU do jučer bili u «talu» s Jambom i njegovim HSS-om, te se danas pokušavaju «oprat» od te koalicije. HSP-AS nadalje, pristao je na ovu koaliciju iz čistog interesa, simpatični M.Bulum i nije neki politički poznavatelj, pa se zbog viših interesa poklonio diktatu iz Zagreba i nagrađen je navodno pozicijom dogradonačelnika.
SDP-HNS su ovdje koalicijski partneri, slabi su i jedni i drugi, pa su se lako povezali. HNS je također nedavno osnovan, dok SDP ima određeni utjecaj, ali poprilično su «inferiorni» u ukupnoj aktivnosti na političkoj sceni Metkovića. Nemaju neke prevelike šanse na ovim izborima, možda tek uspiju ugurat jednog ili dva vijećnika u vijeće, barem u ovoj konstelaciji snaga kakva je danas.
HSP (Srb ex-Đapić) je ovdje isto bitan igrač, kao dojučerašnji Jambin (privatni) partner, Ivica Volarević poznatiji kao Buć, pokušat će se izboriti za drugi krug u izborima za gradonačelnika. Iako ga se Jambo pokušao riješiti, Buć se iz Remetinca vratio još odlučniji da pokuša srušiti svojeg bivšeg prijatelja Jambu i u tome ne štedi ni novca ni vremena. Volarević zna o Jambinom vladanju Metkovićem jako mnogo, usudim se reći čak sve, pa ga to čini možda i najopasnijim po Jambu, od svih navedenih kandidata i stranaka. Buć koristi službenu web stranicu svoje stranke da udara po Jambi dokumentima, optužbama i provokacijama, te to čini svakodnevno. Koliko je odlučan u svojem naumu, ne libi se pozvat Jambu i ostale na javno sučeljavanje kandidata, a do sada taj poziv koliko mi je poznato nitko nije prihvatio.
S obzirom na sve, ma koliko se to činilo nemoguće i donekle neozbiljno, HSP na čelu s Volarevićem ima realne šanse učiniti ove izbore itekako neizvjesnima, jer vjerujte, Buć zna kako iskoristiti i okrenuti sve moguće i nemoguće birače na svoj mlin!
Siguran sam da ćemo još pisati na temu izbora u Metkoviću jer službena kampanja još uvijek nije započela, a kako je krenulo biti će sve zanimljivija i neizvjesnija.
Oznake: Metković, izbori 2013, BITKA NA NERETVI
komentiraj (1) * ispiši * #
21
četvrtak
ožujak
2013
Dogovorena koalicija A-HSS, SDP i HSU
U Opuzenu je dogovorena prva oporbena koalicija! Dogodio se veliki obrat u oporbenom pregovaranju kojim su A-HSS, SDP i HSU postali jedinstvena snaga s M.F. kao kandidatom za gradonačelnika te procijenjenom snagom od 450 do 500 glasova birača. To ih čini glavnim političkim protivnikom HDZ-u i HSLS-u koji su danas na vlasti u Opuzenu dok je HNS, dojučerašnji glavni oporbeni pregovarač, ostao usamljen i čeka nekog novog saveznika.
Iako je potkraj 2012. dubrovačko-neretvanski županijski HNS objavio svoju preporuku lokalnim organizacijama da se na sljedeće lokalne izbore ide u koaliciju s SDP-om, danas je situacija bitno drugačija. S obzirom da ovi koalicijski partneri na državnom nivou imaju očitih problema, razlike u stajalištima oko nekih pitanja toliko su ih udaljile da se rezultati tih razmirica najbolje očituju na već spomenutoj lokalnoj razini. Svakodnevno se kroz medije objavljuju odluke pojedinih lokalnih organizacija, jedne i druge opcije o načinu izlaska na izbore, pa je tako upečatljivo u koliko se zapravo mjesta ti isti «supružnici» nađu na suprotnim stranama.Iako u svim svojim člancima naglasak stavljam na Opuzen, za uvod u cijelu priču iskoristiti ću važnije slučajeve u kojima su SDP i HNS zapravo «suparnici» te možda i razloge koji su doveli do istih.
Eskalacija «sukoba», ako to zapravo tako možemo reći, nastala je u trenutku kada HNS kao mnogo slabiji partner u koaliciji, po formiranju vlasti u državi, traži jako mnogo, puno više nego mu zapravo pripada: mnogo državnih poduzeća, javnih ustanova, ministarstava i sličnih pozicija kako bi uhljebio svoje kadrove. To je SDP donekle «progutao» ali po pitanju «Omble» i Plomina III morao je žrtvovati svoju M.Holy zbog Čačićeve «podmetaljke» (tko je uistine pustio sporni email u javnost doli HNS), pa kasnijeg sukoba Linić – Čačić oko poreza na nekretnine i sl. S obzirom na navedeno, stvorilo se mnogo nezadovoljstva u SDP-u te Milanović, kako bi izbjegao «vlastitu oporbu», koristi Čačićevo povlačenje iz Vlade da podigne svoj rejting u stranci i pokaže svoje «mišiće» unutar četveročlane koalicije.
Svjedočimo njegovoj nepokolebljivoj ambiciji da svoje koalicijske partnere «vrati u normalu»: IDS-u tako za suparnika postavlja Kajina u bitci za istarskog župana te sam izabire nasljednika ministru turizma Ostojiću, što Jakovčić jednostavno mora prihvatiti, dok gdje god može drugom partneru HNS-u postavlja «kajlu» i kandidira SDPovce za gradonačelnike, župane i načelnike bez obzira na njihovu snagu u pojedinim mjestima. Najočitiji primjer je Dubrovnik gdje relativno uspješni Vlahušić (HNS) bije bitku s Nikom Šaljom iz SDP-a. Ako je vjerovati anketama, Šalja, dojučerašnji Vlahušićev zamjenik kojeg je Andro «nečasno» otpustio, tako po Milanovićevoj direktivi, danas vodi bitku s HDZ-om za drugo mjesto u prvom krugu za gradonačelnika Dubrovnika, jer Andro Vlahušić sigurno prolazi kao prvi (po anketama).
SDP je svjestan da su ga IDS i HNS zapravo iskoristili u cijeloj ovoj priči, poglavito zato što im je posljednji rejting na državnom nivou manji od 5%, dok SDP kao glavna stranka koja nosi odgovornost za vladu, u istom tom rejtingu «pada» upravo zahvaljujući HNS-u i IDS-u, koji vole šefovati, a zapravo nemaju neku bitnu snagu na državnoj razini.
Navedeni razlozi tako su doveli u pitanje, međuostalim, i načelno dogovorenu koaliciju SDP-HNS u gradu Opuzenu, koja je službeno najavljena pred kraj prošle godine. Na svojem božićnom domjenku tako su Z.Čulić i A.Lozina, kao predsjednici lokalnih organizacija HNS-a i SDP-a naveli da slijede primjer s državnog nivoa i izlaze zajedno na izbore. Pod paskom HNS-a koji se logično nametnuo kao vođa oporbe u Opuzenu, u nekoliko navrata se pokušalo postići «konsenzus» oko bitnih pitanja te nastojalo stvoriti preduvjete da sve oporbene stranke izađu zajedno pred birače u Opuzenu sa zajedničkim kandidatom za gradonačelnika. Kako su pregovori (razgovori) trajali postajalo je sve očitije da su apetiti pojedinih stranaka i njihovih vođa preveliki, da ne kažem nerealni, a u isto vrijeme sami «jaz» među njima sve izraženiji.
U spomenutim naporima, pokazalo se da SDP i HNS zapravo nisu na istoj strani, jer je SDP očito bio preambiciozan, dok HNS nije bio pretjerano darežljiv. Kako sam već pisao, SDP u Opuzenu na lokalnim izborima sam nema neke prevelike šanse, te mu je koalicija s nekim jedina opcija. HNS s druge strane nije želio «nagraditi» SDP visokom pozicijom jer realno njihova snaga to ne zaslužuje. Cijelo ovo natezanje iskoristio je M.F. koji je prepoznao SDP kao mogućeg partnera svojeg A-HSS-a i izravno im ponudio ono što se ne odbija (navodno drugu poziciju), te tako poentirao HNS-u pred nosom. Također moram naglasiti kako je opuzenski SDP navodno dobio potporu sa Iblerova trga (sjedište SDP-a) za ovu koaliciju s AHSS-om i HSU-om. HSU je inače četvrti partner u državnoj koaliciji koja vodi Vladu te s njim SDP ima najmanje nesuglasica(ipak je ovo interesna grupacija, sjetimo se Sanaderove vlade 2003.-2007.).
Drugi veliki dobitnik, odnosno treći partner cijele ove sapunice je HSU, stranka umirovljenika koja je «jučer osnovana», a dobila je u spomenutoj koaliciji visoko mjesto (navodno četvrtu poziciju). Ta stranka iskoristila je svoju šansu, nudeći se svima s lijeva na desno, a latinska poslovica kaže: TKO BRZO DAJE, DVOSTRUKO DAJE!, pa stoga M.F. tražeći svaku moguću opciju da okupi većinu, nudi «nemoralne» ponude i polako postaje glavni oporbeni lider. Prema informacijama koje su dostupne, ova koalicija je i službeno potpisana te se neće libiti u nju pozvati još koga od političkih čimbenika.
Koalicija AHSS, SDP, HSU tako je probila ovu medijsku blokadu, najavivši svoj pohod prema fotelji gradonačenika i mjestima u GV, ostavivši HNS da svoju priliku traži u mogućem partnerstvu s HSS-om, svojom dojučerašnjom bazom. U kojem će se smjeru uputiti HSS teško je reći, sami će u ovom odnosu snaga teško ostvariti cilj (ulazak u vijeće), a tko će od mogućih partnera biti više poželjan ostaje da se vidi. Očito je i da oni smatraju da vrijede mnogo više nego im se nudi(lo), iako su zapravo svjesni da su «vidjeli i bolje dane». Ne izostavimo i već spomenuti utjecaj Jambe, predsjednika županijskog HSS-a, koji će očito morati birati između svojeg bivšeg stranačkog kolege Čulića odnosno političkog suparnika M.F., jer je njegova (Jambina) riječ ipak zadnja. Opuzenski HSS i dalje «službeno» šuti i nitko ne zna što više čeka?!
Lokalni pravaši, HSP Ante Starčević, prema odluci stranke ne smije koalirati ni s HNS-om ni s SDP-om pa su im oboja ova (koalicijska) vrata zatvorena. Postoji jedino mogućnost da se priklone HDZ-u ili HSS-u (bez HNS-a) ili će na kraju ipak ići samostalno, kako smo već pisali da žele. U svakom slučaju, kao nova snaga, imaju šansu kapitalizirati svoju ambiciju, jer kako vidimo, u ovoj utakmici svi žele pobijediti i spremni su ponuditi sve da u tome i uspiju! Što se tiče pravaša, spomenimo da je očito koliko zapravo «centrala» iz Zagreba gura HSP Ante Starčević u brak s HDZ-om gdje god to može i pod svaku cijenu, dok nezadovoljstvo u stranci kulminira svakodnevnim izlaskom članstva koje to ne može prihvatiti. O tomu nam svjedoči i posljednji događaj u Sinju, gdje je pedesetak članova izašlo iz Ružine stranke prešavši u HDSSD bivšeg pravaša, a danas «glavaševca» Hrvoja Tomasovića.
Od HDZ-a također zasad nikakvih vijesti, javna tajna je njihov brak s HSLS-om koji nitko tko iole poznaje političku scenu u Opuzenu, ne dovodi u pitanje. Očito je da je i njih M.F. malo iznenadio svojim radom u posljednje vrijeme, pa se potajno «preslaguju» pokušavajući zapravo pronaći čarobnu formulu kojom će obraniti «svoju tvrđavu na Neretvi». Hoće li u tome uspjeti i s kojim partnerima vidjet će se uskoro.
Od nekih ostalih opcija čekamo neke nezavisne liste ili možda kakvu novu političku stranku da se osnuje i odmah «bogato» uda?!
Oznake: Opuzen, lokalni izbori, Dogovorena koalicija A-HSS, SDP i HSU
komentiraj (9) * ispiši * #
20
srijeda
ožujak
2013
EUROPSKI IZBORI
Pred nama su za tri tjedna europski izbori, 14. travnja izaći ćemo na birališta i izabrati svoje predstavnike u Europskom parlamentu. Iako se očekivalo da ćemo imati istodobne izbore za svoje predstavnike i u Europskom parlamentu i u jedinicama lokalne i regionalne uprave (čitaj: općine, gradove i županije), to se iz nekog razloga nije dogodilo. Predsjednik RH donio je nakon konzultacija sa premijerom Milanovićem i svitom odluku, kojom se izražava poštovanje prema EU na način da se ipak zasebno održe spomenuti izbori iako je to totalno besmisleno! Kao građanina me ljuti da se uzalud baca 82,5 milijuna kuna na spomenute izbore, iako će se sljedeći redovni izbori za «europarlament» održati već za godinu dana.
Nadalje, lokalni izbori će u velikoj većini gradova i općina biti dvostruki, odnosno općinski načelnici i gradonačelnici neće velikim dijelom dobiti potrebnu većinu u prvom krugu. Ne zaboravimo da će se jednim dijelom događati i nepravilnosti pa će se na tim izbornim mjestima ponoviti ponegdje i cijeli ovaj izborni ciklus da ne kažem cirkus.
Ovo je, da zaključim s financijskog aspekta, velika pljuska politici štednje koju ova Vlada provodi. Čisto sumnjam da je Linić kao resorni ministar sretan zbog ovakvog bacanja novca u vjetar. Mogli smo taj novac dati u Vukovarsku regiju i pomoći tamošnjem stanovništvu, ali eto što se može, to je visoka politika.
Što se tiče samih izbora, izbornih lista i izbornih kandidata protekli tjedan svašta smo čuli i vidjeli. Zapamtili smo dakle kako se na engleski kaže «ljudi nam moraju vjerovati» oliti «PIPL MAST TRAST AS»!!! Ispalila je tako naša Ingrid i ostala živa. Ovakva izjava stajala ju je mjesta na izbornoj listi kandidata za EP pa ćemo je nastaviti slušati na hrvatskom jeziku, koji joj je očito puno bliži od nekog tamo engleskog – tko uopće govori tim jezikom još!?
U ponoć su inače zaprimljene i posljednje liste svih političkih stranaka i nezavisnih lista koje će se natjecati za fotelju u Bruxellesu ili «BRISLU» kako bi naša Ingrid to rekla.
Vjerojatno ona neće biti i jedina koja će ponijeti sličnu titulu, kandidata sa svih lista ima na pretek, koji su sličnih oralnih dosega, pa stoga dobro naćulimo uši. Ovakvih primjera smo imali još, najpoznatije je bilo ono Jadranke Kosor, kada je na graničnom prijelazu dočekivala turiste i prosula se izjavom nekom turistu: «Si ju dej after jestrdej» odnosno vidimo se prekjučer. Ali eto, iznenađenjima nikad kraja. Bivši predsjednik Mesić nije npr. ni pokušavao eksperimentirati s engleskim, ali ga nisam čuo ni da govori ruski – iako taj jezik navodno poznaje i njime se zna služiti odnosno govoriti.
Nama je ovdje u Opuzenu najzanimljivije kako će proći snažne liste, HDZ i SDP. Pretpostavljam da će biti i glasova za neke druge stranke odnosno liste, ali glavna borba ipak će se mislim odvijati kod ove dvije političke opcije odnosno dva politička bloka. Što se tiče kandidata, najjača oporbena stranka, HDZ je na listu postavio kao prvu, bivšu gradonačelnicu Dubrovnika Dubravku Šuicu te kao šestu Ružu Tomašić, predsjednicu HSP Ante Starčević koja živi na Korčuli. Njih dvije istaknuo sam iz razloga što su obje s područja naše županije. Politički analitičari svakodnevno razvlače njih dvije kao neke od dojučerašnjih glavnih protagonista inicijative «Ne u EU» s posebnim naglaskom na Ružu Tomašić. Ruža je trenutno u nezahvalnoj situaciji jer je njezin politički zaokret tu najoštriji, previše je toga izgovorila protiv tog «Beograda na sjeveru», a danas bi htjela tamo imati kancelariju i podeblju «buštu».
Izjava R.Tomašić od ranije u jednom intervjuu: Ruža Tomašić: Nisam više protiv ulaska u EU, jer sam shvatila da će nam i kad uđemo u Zajednicu trebati domoljubna stranka koja će znati čuvati hrvatske nacionalne interese.
Bilo bi zanimljivo znati kako se u grobu osjeća dr. Ante Starčević kad čuje svoju nasljednicu. Može li on uopće pratiti njenu logiku? Ona je za ulazak Hrvatske u Europsku uniju, jer će tamo trebati štititi nacionalne interese!
To je, usporedbe radi, kao da njemu nakon što je rekao "ni s Bečom ni s Peštom" odjednom sine, kao gospođi Ruži, pa odlući ići i s Bečom i s Peštom, da bi od njih mogao štititi nacionalne interese!
Izjava Karamarka: – Nadam se dobrom rezultatu, dokazat ćemo na toj realnoj anketi kako stojimo u hrvatskoj javnosti – rekao je Karamarko te dodao kako je na listi i predsjednica HSP-a dr. Ante Starčević Ruža Tomašić, iako je bila protiv ulaska u EU, jer je njena stranka "korigirala svoje stavove, a da nije, ne bi ni bili u koaliciji s obzirom na to da je HDZ duboko i čvrsto za EU."
Prošlogodišnji referendum o pristupanju RH Europskoj Uniji, održan 22.01.2012., pokazao je nadalje da je Opuzen po tom pitanju dosta nezainteresiran i prilično podijeljen. Prema rezultatima referenduma vidimo da se tek polovica upisanih birača u Gradu Opuzenu odlučila uopće izaći na birališta, njih 1.512 od upisanih ukupno 2.824 na pet biračkih mjesta. Za EU je tada bilo njih 813 ili 53,77% dok je protiv pristupanja glasalo njih 687 ili 45,44%. Vidljivo je da nedostaje cca. 500 birača što je zapravo većinom HDZ-ovo biračko tijelo. Dapače, neki od mojih sugrađana pa čak i neki prijatelji koji su u HDZu, nisu se libili javno reći da je njihova stranka u Opuzenu protiv referenduma i EU, iako je upravo HDZ taj koji je na državnoj razini bio pod Sanaderom glavni zagovaratelj tog projekta. Tu je naravno i cijela pravaška scena na razini zemlje bila protiv EU, a ljevica je bila naravno za. Iskreno, takav stav u Opuzenu me iznenadio, ali mislio sam da je to mišljenje rijetkih sugrađana. Rezultati su pak pokazali da nisu lagali.
Zato me danas zanima, pod uvjetom da su ovi moji navodi na koje se pozivam uopće točni, kako će sutra HDZ i pravaši motivirati svoje biračko tijelo u Opuzenu ili uopće u Hrvatskoj? Vjerojatno je i to jedan od razloga zašto je predsjednik HDZ-a Karamarko bio žestoko protiv odvajanja lokalnih i europskih izbora. Pristaše desnog centra su pretpostavljam zbunjeni, jer dobivaju signale koji su unatrag godinu dana potpuno kontradiktorni. HDZ, a posebno Jadranka Kosor koja je potpisala Ugovor o pristupanju EU, s državne razine pozivali su na podršku, dok su ih u lokalnim sredinama navodno od toga navodno odgovarali. U isto vrijeme, spomenute Šuica(?) i Ruža Tomašić, vode bitku s medijima zbog mijenjanja svojih stavova oko EU i svoje kandidature za mjesto u Beogradu pardon Briselu. Jedva čekam da se sve ovo skupa završi i zaboravi.
Da ne bi izostavili bitan podatak,recimo da će i naša susjedna općina Slivno imati priliku birati "svog" kandidata za EU. To je poznati "gromovnik s juga" Denis Šešelj koji se ne ustručava javno reći "da će tu tvorevinu rušiti iznutra" ako bude izabran! Šešelj je među kandidatima A-HSP-a kao posljednji na listi.
Ukupno je pristiglo 28 kandidacijskih lista, pa izuzev onih poznatih imamo i stranku mladih, abecedu, zelene, bolje i moderne, obiteljsku i piratsku stranku te nezavisne seljake među ostalim.
Što se tiče samog postupka glasovanja, radi se o tzv. preferencijalnim listama odnosno izbornim listama na kojima se od birača očekuje da zaokruži redni broj izborne liste i ako to želi jednog od 12 ponuđenih kandidata. Hrvati će prvi put imati priliku glasovati na ovakav način pa se nadam da će se nevladine organizacije i DIP potruditi narodu točno objasniti kako da zaokruže svoje favorite.
Na kraju ovog današnjeg teksta, pozivam Vas da izađete na izbore, jer je to Vaše Ustavno pravo i Vaša građanska dužnost, i zaokružite svojeg kandidata i/ili listu. Nama se, kao što to nerijetko biva, rezultati izbora neće vidjeti u «takujinu» dok je za ovih 12 «žigosanih» ovo prilika života.
Oznake: Izbori za EU, Opuzen, EUROPSKI IZBORI
komentiraj (3) * ispiši * #
19
utorak
ožujak
2013
HABEMUS PAPAM
Kada sam prošlo lito, na našoj predivnoj «pjaci», u sklopu izvrsnog OFF-a (Opuzen film festival) pratio zanimljivi dugometražni igrani film naslova «Habemus Papam», nisam ni slutio da bi se nešto slično moglo u stvarnosti i dogoditi. Iako vjernik, poštovatelj Crkve kojoj svim svojim bićem pripadam, nerijetko se nađem u situaciji da na neki način «promrmljam» kakvu kritiku na račun te iste Crkve. Vjerujem da ćete se složiti, Crkva kao institucija pod hitno treba na «rekonstrukciju» odnosno mora ići u korak s vremenom. Jednim svojim dijelom ona to i čini, samo krivim putem je barem do sada išla.
Pratili smo sa nevjericom odreknuće Benedikta XVI, rimskog biskupa i Božjeg namjesnika na zemlji pitajući se zašto to uistinu čini? Kratki zaključak koji proizlazi iz svih do sada napisanih i izrečenih (možebitnih) razloga za ovaj jedinstveni postupak, leži zapravo u njegovoj neupitnoj ljubavi prema Svevišnjemu i želji da se zbog dobrobiti cijele Katoličke crkve, neki problemi s kojima se ta ista Crkva susreće, napokon riješe. Kao što «dobri» poznavatelji funkcioniranja jedne ovakve institucije nerijetko kažu, tko vodi kuriju, upravlja Crkvom. Kurija je zapravo Vlada države Vatikan, a kardinal državni tajnik njezin je premijer.
Ovaj uvod koji koristim za priču, jako je složen, odnosi i interesi među kardinalima (članovima kurije) i njihovim međusobnim frakcijama prepuni su intriga i zavjera te je napokon došlo vrijeme da se Crkva i Vatikanski hodnici malo prozrače i pometu. Novi papa, argentinac i nadbiskup Buenos Airesa, na svaki mogući način svojim djelovanjem to i čini.
Već 4 dana, Jorge Mario Bergoglio, jezuitski svećenik i novi poglavar Katoličke crkve, svojim postupcima pokazuje da želi napraviti temeljit zaokret u samom odnosu te iste Crkve prema vjernicima. Cijeli svijet je oduševljen koliko je taj skromni i ponizni sluga Božji zapravo običan čovjek. Već prvim obraćanjem s balkona okupljenima na trgu Sv.Petra on čini jednu iznimnu ljudsku gestu, on se poklanja pred tom gomilom od 300 tisuća ljudi, i prvi je papa koji to čini, ako je vjerovati povijesnim zapisima. Tim svojim skromnim činom on zapravo poručuje svojim sljedbenicima širom svijeta, ja sam Vaš sluga, ja sam jedan od Vas!
Katolički svijet toliko je želio, toliko se nadao i vjerovao u mogućnost da novi papa bude s prostora Latinske Amerike, kontinenta s najbrojnijom vojskom katolika, jer to u ovom trenutku Crkvi i treba. Crkvi treba udahnuti novi život u ovim teškim vremenima, potrebna joj je snažna vjera i podrška iz samog Vatikana, da prevlada izazove koji joj predstoje.
Simbolično, taj «udah» novog života donosi Francisco Primo ili Franjo Prvi, novi Pontus Maximus iz Buenos Airesa (španjolski: dobar zrak ili čisti zrak). On je novi vođa te najmnogobrojnije zajednice vjernika, vojske od milijarde i dvjesto milijuna ljudi, koji u njemu u ovo vrijeme ratova, interesa i golemog nesrazmjera bogatstava na kugli zemaljskoj, vide novog Isusa i Mesiju, spasitelja svih nas malih i poniznih ljudi koji smo do jučer bili u očima rimske kurije tek dobri porezni platiše, golemi stroj koji svojim malim doprinosom kroz «lemuzinu» financira njihove navodne «sitne interese i poroke».
Za papu Franju ovo je tek izvrsna prilika da svojim novim položajem nastavi životni put kojim već sedam desetljeća hrabro kroči, on se nije i neće promijeniti zbog toga što danas ima sve moguće beneficije koje mu kao poglavaru Katoličke crkve pripadaju. Bio je i još uvijek jest, sluga siromašnih, obespravljenih, bolesnih i zlostavljanih. On osvaja svojim pristupom, ljubi i blagoslivlja svoje vjernike, osmijeh mu je zarazan, pršti energijom i samom pojavom k sebi privlači sve više i više novih ili zabludjelih ili možda do jučer izgubljenih «ovaca».
Papa Franjo ne pati za «ljudskim slabostima», on se bez ustručavanja penje u autobus sa svojim kolegama kardinalima, iz svojeg džepa plaća hotelski smještaj, na ruci ima sat vrijedan desetak eura, odbija nositi zlatni križ već mu je «dobar i ovaj željezni koji ima», kako kaže.
Sve ovo što sam do sada napisao dio je priče koju sam odlučio preslikati na manire kojim se rukovode naši lokalni vođe. Naravno, vjerujem da ćete se i složiti na kraju sa mnom, kada sagledamo i usporedimo Franju Prvoga, čiji je životni uzor Sv.Franjo Asiški, siromah iz talijanskog Assisija, i naše tribune i glavare.
U Opuzenu su velika većina političkih vođa i vjernici katolici, neki su praktični vjernici jer svjedočimo nerijetko njihovoj pojavi i na nedjeljnoj misi, dok su drugi malo manje u Crkvi što možemo pripisati njihovoj lijenosti ili nemarnosti. Ne živim u zabludi očekujući da će nam sutra ti isti političari imati jednake manire kao i papa Franjo na kojeg sam, i kao vjernik i kao čovjek, iznimno ponosan. Međutim, zamjeram im kao što sam već pisao, nedostatak komunikacije i očiti odmak od naroda, izuzev sada u ovo predvečerje izbora.
Stava sam da bi naš budući «gradonačelnik» trebao već sutra biti osoba koja u svakom smislu razumije potrebe malog čovjeka, čija su vrata otvorena za sve one koji svoje probleme mogu riješiti uz njegovu pomoć ili podršku, čijoj će se riječi vjerovati i čiji se autoritet neće dovesti u pitanje. Ne zanosim se mišlju da će nam se gradonačelnik odreći beneficija, automobila ili službenih kreditnih kartica i sl.
Nije mi namjera nikoga svojim tekstovima omalovažavati već želim ukazati na ozbiljne propuste u odnosu osobe gradonačelnika i osobe građanina ovog grada.
Osobno mi smetaju neki obrasci ponašanja u Opuzenu, bilo u osobi gradonačelnika, gradskog pročelnika ili gradskog vijećnika. Činjenica jest da smo mi kao pojedinci nekad naporni, da su nam vlastiti (komunalni) problemi ponekad gorući, a planovi Grada ih ne sadržavaju u svojim dugoročnim ili kratkoročnim ciljevima, te nas to čini ogorčenima i kritičnima prema tim istim osobama ili institucijama. Međutim, neke stvari pod hitno treba mijenjati.
Barem pet puta sam čuo od raznih prijatelja ili sugrađana, da su išli kod gradonačelnika, a on ih nije primio ili «nije bio u uredu» da bi se zaklinjali da je «dao petama vjetra», navodno pobjegavši pred njihovim pojavom iz kancelarije niz stražnje stepenice općinske zgrade. Ovakve stvari se ne bi smjele događati.
Gradonačelnik bi trebao biti, poput našeg dragog Pape, ponizni sluga svojim građanima nebitno jel je s njima na «ti», svima koji to od njega zatraže treba pokazati poštovanje i razumijevanje te strpljivo saslušati svaku njihovu riječ. Treba naravno poštovati i njega kao gradonačelnika, njegove obveze i vrijeme koje poklanja rješavanju aktualnih pitanja na svojem radnom mjestu. Sve ovo obveza je i pročelnika ili vijećnika u gradu Opuzenu, a i u svim drugim gradovima i općinama diljem kugle zemaljske.
Naši političari nerijetko i obmanjuju javnost, obećavaju svašta, a zaboravljaju prethodna obećanja. Rovare jedni protiv drugih, a kad im je potreba «skupe glave» tražeći zajednički interes. Nije dovoljno nakon laži i obmana se «ispovidit» i pritom jednostavno zaboravit sve nas građane koji smo im dali povjerenje, ne pitajući se dali se i mi u cijeloj toj igri osjećamo prevarenima ili zapostavljenima?
Nakon toliko godina provedenih na funkciji, da budem iskren, očekivao sam da će se naš aktualni gradonačelnik, zahvaliti svojim stranačkim kolegama i prepustiti mjesto nekom mlađem ili ako ne mlađem, barem nekom drugom «partijskom drugu». Međutim, kako stvari stoje, on kreće u pohod na još jedan mandat. Tako se barem po kafićima odnosno kuloarima govori. Koliko smo mi uistinu zadovoljni njime i njegovom vladavinom u proteklom periodu teško je reći. Svi imamo za njegov rad i pokude i pohvale, ali ćemo se složiti da nam je već svima pomalo dosadio.
Za one koji to ne znaju, spomenut ću da je gradonačelnik Mihaljević izabran 1997.g. kao prvi opuzenski gradonačelnik ( Opuzen ima status grada od 15.05.1997.) i ukupno je na ovoj dužnosti proveo punih 13 godina. U periodu od 1997-2001 pa od 2004. do danas. Na posljednjim izborima pobijedio je neposrednim biranjem tj. kandidirao se imenom i prezimenom (blesavim sloganom «S Ivom do daske» što je totalna katastrofa u «Pi-aRu» izuzev u našem „ludom i naopakom mistu“?!), a prethodno je biran uz podršku većine gradskih vijećnika.
Situacija je slična i u susjednom Metkoviću, gdje se Jambo na vlasti drži neprekidno od 1997. kada je izbačen iz metkovskog HDZ-a. Sa svojom NL (kasnije HSS-om) osvojio je vlast koju grčevito brani, uspješno odolijevajući svim napadima do sada. Nisu ga srušile ni optužnice pa vjerojatno neće ni drugačiji argumenti. O Metkoviću nekom drugom prilikom.
Što ja zapravo svim navedenim želim istaknuti?
Želim skrenuti pozornost da je činjenica da je u Opuzenu (do sada) vladalo na neki način jednoumlje, da smo neprekidno birali jednu osobu na najvažnije mjesto u gradu te samim svojim činom doveli u pitanje vlastiti napredak. Vlast se jednoj te istoj osobi na neki način ne smije predugo prepustiti, što nas uči povijest. Mudri stari Dubrovčani (i još mnogi drugi) nerijetko su naglašavali da «vlast kvari ljude» i zato ih često treba mijenjati. Na izborima dakako. Zato me na neki način i ne čudi da danas glavna «partija» u Opuzenu nema za ponuditi ništa novo osim «starog kandidata» za novog gradonačelnika. Svojim dosadašnjim djelovanjem nisu iznjedrili nekog poletnog i prepoznatljivog kandidata koji bi poput Franje, novog pape, udahnuo novi život toj najsnažnijoj političkoj stranci u Opuzenu. Nadalje, velika većina njegovih pristaša očekivala je, doduše potajno, da će poput Benedikta XVI. možda prepoznati trenutak da ode, da prepusti drugima da pometu opuzenske hodnike i ulice i tim svojim činom pokazati svoju veličinu i skromnost. Od toga nažalost ništa. Opet taština!
Istina, na posljednjim izborima, pokušali su s mladim Vodanovićem, aktualnim dogradonačelnikom, ukazati na potrebu te političke opcije na lokalnom nivou za novom snagom, ali se nažalost nisu proslavili. On je na neki način iskorišten za više interese (glasovi s područja Buk-Vlaka), njegov rad na poziciji dogradonačelnika je nezapažen, a njegova funkcija je ionako honorarna, nema čak ni kancelariju pa je rijedak gost na adresi općine.
Što se tiče ostalih naših «sutrašnjih» gradonačelnika, ni jedna druga opcija nije istaknula službenog kandidata, dapače još se pregovara tko će s kime u koaliciju pa se nadam uskoro pisati i na tu temu. Trenutno je sve to jedna velika gluma i obmana, puštanje probnih balona te ne želim pisati o nečemu što se neće dogoditi pa samim time i obmanjivati Vas moji čitatelji.
Ono što sa sigurnošću mogu reći jest da će i na ovim izborima svoju kandidaturu istaknuti naš dragi pa stoga i autohtoni M.F. On je odlučio ponovno okušati sreću na izborima, nadajući se da ćemo prepoznati sve njegove kvalitete. Tko će ga u tom njegovom naumu i podržati vidjet će se uskoro, jer se priča o zanimljivoj koaliciji i dalje kotrlja preko mišćanskih jezika odnosno kafića. U svakom slučaju ni njemu nije dosta politike, čudna je to neka «droga» pa poštovani Marinko neka Ti je sa srićon, možda nan udahneš novi život kao novi papa Franjo!
Na kraju ovog članka ostaje nam nadati se nekakvom novom licu ili ćemo možda ipak pričekati 2017. i sljedeće lokalne izbore. Tada ćemo možda shvatiti da smo se te 2013. grdno zeznuli. Idite u miru!
Ludilo je neprestano ponavljanje jedne te iste stvari uz očekivanje drugačijih rezultata. (Albert Einstein)
Oznake: Opuzen, izbori 2013, papa, HABEMUS PAPAM
komentiraj (8) * ispiši * #
17
nedjelja
ožujak
2013
Politička borba započela "osmrtnicom"!
«Osmrtnica» je siguran sam jučer bila tema dana u Opuzenu, promatrali je mi kao «dobru foru», «bezobraznu provokaciju» ili «surovu činjenicu». Ovaj tip (političke) promidžbe do sada u Opuzenu, koliko je barem meni poznato, nije postojao. Nešto slično se pojavilo jednom davno, pred možda 10-15 godina, kada se grupa građana aktivirala kako bi skrenula pažnju na posrnulog diva – tadašnji PIK Neretva. Tada je poruka bila slična, isto osmrtnica, samo su glavni akteri bili neki drugi ljudi.
Ovu posljednju koja je jučer plijenila pozornost svih nas, odnosno malobrojnih koji su je uspjeli vidjet "uživo", donosim u svojem današnjem članku. Kada se vijest jučer proširila mistom, već je bilo kasno jer su je lokalni hadezeovci i ostali kojima se nije svidjela, ni stilom ni sadržajem, odlučili rasparati i ukloniti od znatiželjnih očiju. Zahvaljujući mobitelima s kamerom i društvenim mrežama, "osmrtnica" je preživjela i čini mi se postigla odličan efekt jer kao što znamo, dobra vijest brzo putuje, "loša" još brže.
U jučerašnjem slučaju, da se tako izrazim, zapravo se želi skrenuti pažnja na sve ono što Grad Opuzen (kao institucija) predstavlja. Navedene su maćehe (čitaj: gradska poduzeća) koje su toliko sebične (nesposobne) da nisu svojim radom ostvarile korist (čitaj: radna mjesta, investicije, punjenje proračuna zahvaljujući rezultatima svojeg rada i sl.) za svojeg osnivača (Grad Opuzen) pa je on zbog nedostatka prihoda preminuo. Kada pokušamo, metodom obiteljskog stabla, shvatiti bit, nekakav zaključak je, da je Grad Opuzen zapravo posvojeni sin i samohrani otac, koji je previše vjerovao svojem očuhu i maćehama te je zahvaljujući tome «preminuo od gladi» ostavivši za sobom svoju djecu na milost i nemilost drugima. Dobro, nastavimo ipak u ozbiljnijem tonu.
Kao i sve u mistu, i mene zanima koja bi to politička opcija mogla «sročiti», tko se usudio «uprit» prstom u VLAST? - Da Vam budem iskren, čak nekako razmišljam da nije ni jedna stranka već možda kakva «odmetnuta» skupina građana nezadovoljnih aktualnim stanjem u mistu. Analizirajući političku situaciju u Opuzenu, u članku od prošle subote, napisao sam da su po pitanju izlaska nezavisne liste (ili više njih) na predstojeće lokalne izbore, iznenađenja uvijek moguća.
Nadalje, s obzirom na stil kojim se ova skupina reklamira odnosno ukazuje na goruće probleme grada u kojem živimo, uvjeren sam da je ovo početak jedne vesele predizborne kampanje u Opuzenu. Kada govorimo o političkim pamfletima, kakav je bio ovaj jučerašnji s osmrtnicom, ne zaboravimo da smo već imali nešto slično, mislim da je to bilo 2009. Tada se međutim znalo tko je autor, dapače, nije se ni skrivao.
Nije se radilo o osmrtnici već o stiliziranom HDZ-ovom plakatu s plavom podlogom, na kojem je otprilike pisalo: «Tko je kandidat za gradonačelnika Opuzena na Jambinoj listi?». Tim se plakatom htjelo javno prokazati i diskreditirati svojeg «dojučerašnjeg» kolegu, bivšeg gradonačelnika Olivera Provića, kao osobu sumnjiva morala, jer u Opuzenu, na spomen Jamba, kako onda tako i danas, svi nekako odmahujemo rukom i vrtimo glavom.
Taj potez tada, iako maksimalno nekorektan, nije zavrijedio truda od strane protivničkog tabora (čitaj: NL Olivera Provića, tada u koaliciji s HSS-om) da bude uklonjen, izbrisan ili na bilo koji način prekriven. Upravo suprotno, pokazao je da je bivši gradonačelnik Prović veći gospodin od velike većine svojih dojučerašnjih stranačkih kolega, jer svi koji ga poznaju, svjesni su činjenice da je u Opuzenu sve što danas vidimo, velikim dijelom rezultat i njegova rada i njegove vizije jer je za kratko vrijeme udario temelje razvoja ciloga mista. Ti temelji su kako vidimo, danas pod znakom pitanja.
Tadašnja NL pod njegovim vodstvom ostvarila je odličan rezultat u koaliciji, čak 484 glasova i četiri mandata. Isto tako 2005. njegova nezavisna lista je samostalno dobila čak 438 glasova i četiri mandata. Sumnjam da bi Jambin igrač dobio toliko povjerenje svojih sugrađana.
Dapače, ljudi su u njemu prepoznali kvalitetnu osobu koja voli ovo misto svojim radom, a ne riječima. Prović je želio uvesti red u gradsku blagajnu i funkcioniranje gradskih poduzeća pa je i to navodno jedan od razloga zašto je njegov mandat nakon dvije i pol godine naprasno okončan. O ostavci koju je podnio 20.travnja 2004. Slobodna Dalmacija piše:
„Kako je istaknuo u obrazloženju odluke, na ostavku se odlučio zbog nerazumijevanja i nepovjerenja nekoliko osoba iz samoga vrha opuzenskog HDZ-a, koje su, kaže Prović, privatizirale stranku.“
Da se te 2004. nije dogodio svojevrstan puč, uvjerenja sam da bi projekat državne zemlje do danas bio uspješno završen, a Opuzen bi ponosno stajao uz bok «uspješnijim urbanim sredinama» u Hrvatskoj. Jučer se međutim dogodilo suprotno, spomenuta «osmrtnica» je brzo uklonjena, jer je zapravo u njoj sadržana kompletna «krvna slika» gospodarenja ovim gradom u protekle četiri ili možda osam godina.
Vidjeli smo da ipak boli kad te netko kritizira, a potpuno se razboliš (čitaj: poludiš) kada je ta kritika velikim svojim dijelom i točna.
Oznake: Opuzen, Oliver Prović, osmrtnica, Politička borba započela "osmrtnicom"!
komentiraj (6) * ispiši * #
16
subota
ožujak
2013
Politika i mediji
Prema dostupnim podacima, u proteklih 7 dana, Opuzen UrbanPolitical blog je zainteresirao puno naših sugrađana, stranica je učitana više od tri tisuće puta što je za mene golemo iznenađenje i svakako velika odgovornost. Kao što sam već ranije spomenuo, nedostaje nam kvalitetan medij koji bi na jednom mjestu objedinio sve zanimljivosti iz društvenog života grada Opuzena. Želio bih da to bude radio postaja, a da postojeći opuzen.hr bude ozbiljnije uređen i svakodnevno ažuriran. Tako bi i pritisak, ako mogu biti skroman, na mene kao autora očit bio smanjen.
Zasigurno biste Vi kao i svaki građanin Opuzena i Slivna, voljeli biti na vrijeme informirani o raznim servisnim informacijama koje nam kronično nedostaju. O nestanku struje, vode, sličnim nekim komunalnim informacijama, radovima te naravno vijestima o radu gradske uprave i gradskih poduzeća, škola i ustanova. Ili bi jednostavno željeli poslušati koju dobru pismu. Tako bismo zaokružili sve potrebe ljudi za kvalitetnom informacijom u pravo vrijeme i na pravom mjestu. Naši stariji sugrađani, koji nisu informatički pismeni ili jednostavno nemaju računalo, nisu u mogućnosti na vrijeme doznati informaciju o održavanju nekog kulturnog, društvenog ili političkog značenja. Koliko se puta dogodilo da Vam je netko rekao, «bio sam na nekoj tribini ili na izložbi» , a Vi kao zainteresirani građanin ili građanka niste ni znali da se tako nešto uopće održava u Opuzenu.
Informiranost građana kod nas se obavlja velikim dijelom putem usmene predaje, javnim info pločama istaknutim na par mjesta u mistu. Za primjer, u Metkoviću se čak i osmrtnice objavljuju na službenoj stranici grada. Za pohvalu je svaka obavijest koja dođe na vrijeme do ušiju (ili očiju) zainteresiranoga. U Opuzenu je npr. čitaniji ili gledaniji lokalni entuzijast Ivo Ožić negoli službena gradska web stranica, jer se čovjek trudi biti ažuran. Mnogo informacija putuje kroz društvene mreže, Facebook i sl. što ne znači da ostali javno dostupni kanali moraju zbog toga u mirovinu. Evo nekidan je jedan čitatelj mojih redaka prokomentirao da sam ja više napisao u 3 dana, negoli je opuzen.hr objavio u dva miseca. To je otprilike nekako i točno.
Ne slušamo svi radio Naronu ili radio Deltu, ali sam siguran da bismo rado slušali Radio Opuzen.
U Pločama je grad vlasnik radio postaje odnosno njezin utemeljitelj te je i dijelom financira, što je uopće ne čini pristranim medijem, dapače, ako ju slušate sigurno ste zapazili koliko se petkom ujutro vremena posveti građanima u emisiji «Pitajte grad». Česti gosti su gradski vijećnici, oporbeni vođe i sam gradonačelnik. U toj emisiji građani/slušatelji postavljaju pitanja i dobivaju odgovore na razna pitanja; komunalna, društvena i politička.
U Metkoviću je situacija nešto drugačija, tamo gradonačelnik Jambo nerijetko toliko zaguši medijski prostor, da otvoreno optužuje, reklamira se ili nerijetko svađa s građanima i svojim oponentima. S druge strane, radio Narona je na proteklim izborima 2009. bila apsolutno pristrana, želeći svoj utjecaj iskoristiti za rušenje Jambe što je poljuljalo njezin kredibilitet. U tome nije uspjela, razlozi su složeni, jer je Jambo mačak sa devet života, pa je uz pomoć «gostujućih» birača pobijedio. U toj utakmici HDZ se toliko ispraznio, i financijski i kadrovski, da se gotovo raspao u frakcijskim borbama. Danas je tamo politička slika potpuno drugačija, jer se Jambo svjestan svoje (financijske) nemoći bori i fizički, napadajući neistomišljenike po ulicama. Jambo ko Jambo, slon u porculanskoj radnji. Očito je i njemu odzvonilo.
U Opuzenu nažalost, kako je svima jasno, nema sluha od odgovornih da se pokrene jedan (nepristrani) medij (čitaj: npr. radio postaja) pa smo svjedoci nekoliko neuspješnih pokušaja političke oporbe da izvrši pritisak na grad(onačelnika) kroz dostupne medijske kanale. Najprije je u medijima istupio M.F., optužujući službenu opuzensku vlast da namjerno izbjegava novinare, da ne pušta nikakve službene informacije u javnost te tim činom zakida građane i sve zainteresirane o aktualnim (i gorućim) problemima, proračunu i kapitalnim zahvatima. Potom se oglasila i kompletna oporba, dakle svi gradski vijećnici iz HSS-a, AHSS-a i nezavisni vijećnici, opetovano tražeći kvalitetnije praćenje sjednica gradskog vijeća od strane novinara.
Njihovi apeli do danas nisu urodili plodom, dapače, ako im je za vjerovati (vijećnicima), gradonačelnik je navodno izjavio «dok je on živ, da novinari neće pratiti sjednice gradskog vijeća». Ovakav tvrdi stav našega gradonačelnika, ako je točna spomenuta izjava koju je navodno izrekao, kosi se sa zakonom jer javnost, kako tamo piše, ima pravo znati što se u njihovo ime odlučuje. On u jednoj svojoj točki kaže:“Tijela javne vlasti obvezna su omogućiti pristup informacijama pravodobnim objavljivanjem informacija o svome radu na primjeren i dostupan način, odnosno na internetskim stranicama tijela javne vlasti ili u javnom glasilu, radi upoznavanja javnosti.“
Nadalje, aktualna vlast je navodno tajila 6 mjeseci problem oko gradskog poduzeća «Poduzetnička zona d.o.o.», da bi kad je oporba dobila informaciju i s pravom negodovala zbog neinformiranosti, od iste te oporbe navodno tražila da ne ide s tim podatkom u javnost. Ovo je potez, ako je zaista točan, vrhunac političke bezobraštine na lokalnoj političkoj sceni. Pa nije ovo ćaćina prćija već jedan Grad!
«Opuzen je u medijima na lošem glasu, pišu se samo negativne stvari i stoga nemamo potrebu izlaziti u javnost» jadikovao je otprilike nekako naš aktualni glavar pred dvi tri godine. Točno , jer su razlozi ovakve percepcije očito jednim dijelom krivnja i njegovog odnosa prema tim istim medijima. Ne možemo očekivati da se u kritičnim situacijama, kada novinari traže izjavu, događa da je gradonačelnik nedostupan, ne odgovara na mobitel, na službenom putu ili jednostavno ne želi dati izjavu. To je neprofesionalno. Jednako tako, u obrnutim slučajevima, voli da se u tim istim medijima poprati njegovo pojavljivanje na otvaranju neke kapitalne investicije, izložbe, proslave ili gostovanje nekog iz Županije, Vlade ili stranke. Sigurno da ni novinari nisu uvijek u pravu, ponekad se ponašaju kao lešinari, ponekad su u službi „drugoga“ ali bez obzira na sve treba se potruditi biti maksimalno profesionalan jer je takva javna funkcija gradonačelnika ili bilo koja druga.
Nije svak ni za medije, ni za kamere ali to je jednostavno opis posla kada si na takvom mjestu. Mediji su odličan alat ako ih znaš okrenuti u svoju korist, rekao je jednom netko.
Oznake: Opuzen, mediji, Politika i mediji
komentiraj (6) * ispiši * #
15
petak
ožujak
2013
Peticija za mulove na "Maloj Riki"
Od Zrinskih i Frankopana i Jelačić bana pa do današnjeg dana
Kao temu koja se sama od sebe nameće, a kao i svaka koja izađe u tisku, zaslužuje da se o njoj govori s jednog šireg aspekta. Nisam ni u kom slučaju zadovoljan činjenicom da Opuzen već desetak godina nema svojeg zastupnika u dnevnim tiskovinama, Slobodnoj Dalmaciji i Večernjem listu. Ono što izađe u SD objavljuje i Jutarnji tako da izuzev izvješća sa sportskih terena koje objavljuje L.K. za Sportske novosti, Opuzen nema svojeg čovjeka u medijima. Metkovac S.Soldo koji potpisuje gotovo sve članke vezano za Opuzen u SD ne poklanja mnogo pažnje potrebama ljudi iz donje Neretve i okolnih mjesta. Njegov posljednji članak koji je objavila SD u svojem broju od srijede je poprilično štur. Tek nekoliko informacija vrte se u krug da se napiše pet rečenica, zalijepi veliku sliku i to je to.
Naslov članka je „Stanovnici Opuzena: Želimo legalizirati privezišta za barke“ i on ne sadrži uvod u cijelu priču iz koje bi ljudima bilo jasno o čemu se tu zapravo radi. Čuli smo mišljenje autohtonog M.F. dok o cijelom projektu, kojeg su očito izradile Hrvatske Vode ni riječi.
Pa valjda bi u jednom ozbiljnom članku bilo normalno zatražiti odgovor s druge strane, u ovom slučaju Hrvatskih Voda.
M.F. kaže: „Ne negiramo činjenicu da su parkirališta za automobile i mulove za čamce mnogi izgradili bez odgovarajuće građevinske dozvole. Međutim, kada su se ti objekti gradili takva dokumentacija nije bila potrebna niti je itko od službenih institucija građane upozoravao na moguće nezakonitosti. Također institucije nisu sprečavale izgradnju te nitko od nadležnih nije nudio drugo rješenje.“
Uglavnom, ne mogu i ne želim stati u svojem komentaru ni na čiju stranu, ali kao činjenice koje proizlaze iz teksta bi trebale biti otprilike ovakve:
Ulice Zrinskofrankopanska i bana J. Jelačića koje se nalaze na desnoj obali Male Neretve, na području grada Opuzena nalaze se zapravo na samoj obali odnosno nasipu. Nakon toliko godina koliko je prošlo od izgradnje brane na Maloj Neretvi, došlo je vrijeme da se ti nasipi učvrste i saniraju, ali problematičan dio vezan uz ovaj predviđeni hidrološko građevinski zahvat jest, da je na spomenutom potezu izgrađeno više od stotinu razno raznih, pretpostavljam nelegalnih, objekata. Radi se o mulovima za barke i trupice, parkirališnim platformama i nadstrešnicama za iste i sl.
Prema mojim saznanjima, koje sam doznao u proteklih par mjeseci kada je ova inicijativa i pokrenuta, Hrvatske Vode namjeravaju cijelu prometnicu i proširiti, odnosno proširiti nasip za neometano odvijanje prometa, a sve u dogovoru s županijskom Upravom za ceste u čijoj je nadležnosti održavenje iste. Sudbina cijele ove stvari je u rukama Hrvatskih voda, jer zakon je na njihovoj strani, te je to i bio razlog zašto je naš autohtoni tribun M.F. odlučio pokušati na cijeloj strani politički poentirati, jer on je jedan od rijetkih koji nema sličan problem iako stanuje na spomenutom potezu.
Argument je vrlo jednostavan u ovom mojem stavu oko političkog motiva, jer navedeni nema u čemu izgubiti. Svi smo nedavno svjedočili beskompromisnom uklanjanju objekata na obalama velike Neretve, gdje je od mosta u Metkoviću pa sve do Ušća u pepeo pretvoreno sve što se našlo pred bagerima i rovokopačima. Od straćara i plastenika, nasada mandarina i bresaka do mulova i sličnih čardaka koje su izgradili ribolovci i ostali. Zato čisto sumnjam da će spomenutih 135 potpisnika peticije ostvariti svoje ambicije po pitanju legalizacije navedenog. Hrvatske vode su do sada pokleknule u samo jednom slučaju i to po pitanju veletržnice u Metkoviću, gdje je očito Jambo nešto iskompenzirao.
Osobno suosjećam sa svim svojim sugrađanima koji su se našli u ovoj priči, jer nitko ne zna osim njih samih koliko je zapravo bitno imati mjesto za privezat barku ili parkirat traktor ili kamion. S druge strane, čuo sam i zajedljive komentare koji su dijelom i istiniti: Jedan kaže otprilike ovako: „ Ja san se odreka deset metara od puta i napravija garažu, a (nazovimo ga) Jure je posadija naranče u mrginj i salija garažu na bajeru“!!!
Ima raznih slučajeva kao i uvijek, ali pokušajmo iznać kvalitetno rješenje. Moj savjet ide u smjeru građanske akcije koja bi izvršila pritisak na grad Opuzen i gradonačelnika da se zauzme čvrst stav oko cijelog problema i vjerujem u konačan dogovor s Hrvatskim vodama.
Činjenica je da je grad na ovom potezu potpuno zakazao u dosadašnjoj strategiji, spomenuo sam da se je učinilo jako malo i iskoristimo trenutak da napokon uredimo ove prometnice. Priča o tri prometna traka je deplasirana, to bi u tolikoj mjeri suzilo Malu Neretvu i poskupilo cijeli projekat za tko zna koliko. Budimo dakle konstruktivni.
O cjelokupnoj prometnoj situaciji, prometnoj kulturi, nekom drugom prilikom. Činjenica je da smo u tom pogledu na jako niskoj razini, da smo sebičnog stava jer nemamo razumijevanja za ostale sugrađane u prometu, da ostavljamo (da, upravo tako nažalost) auta kako nam odgovara, ne poštujemo ni pješački prijelaz ni zabranu parkiranja i sl. Ovo nije generaliziranje, ali navedeno je naša svakodnevica. Kombiji, kamioni, traktori u i onako zagušenom centru mista su naša svakodnevica. Tu grad i komunalna gube bitku jer iako se trude neke stvari promijeniti, ne uspijevaju, barem ne zasad. Postavljeni čunjevi su, kao što u priloženoj slici vidimo, slabi protivnici.
Oznake: Opuzen, Peticija za mulove na "Maloj Riki"
komentiraj (1) * ispiši * #
14
četvrtak
ožujak
2013
Ljepša strana politike
Zastupljenost žena u politici i društvu općenito, u posljednjih nekoliko godina sve je izraženija, bilo na lokalnoj bilo na regionalnoj odnosno nacionalnoj razini. Iako se njihov glas možda ne čuje dovoljno ili mi to barem mislimo, smatram da je njihova uloga dosta podcijenjena u našem društvu.
Kako i same tako misle, najbolje govori izjava čelnice poznate ženske Udruge B.a.b.e. Sanje Sarnavke, koja je na pitanje novinara zašto su odabrale spomenuto ime, bez uvijanja odgovorila:
“ Ionako nas smatraju babama, pa je onda bolje da odmah uzmemo takvo ime“.
Kako se Hrvatska približava ulasku u EU tako se i neki standardi te organizacije usklađuju sa hrvatskima. Prema dostupnim podacima, poželjan udio žena u društvu i politici u zemljama EU kreće se između 35 do 40 posto, dok se kod nas ta stope kreće između 15 i 20 posto. Kako bi se u društvu stvorili preduvjeti za bolju zastupljenost ženske populacije na ključnim pozicijama, uoči Međunarodnog Dana žena, održan je niz skupova na nivou cijele nam Lijepe naše, gdje su žene govorile o svojim iskustvima i naravno svojoj ulozi u društvu.
Muškarci uglavnom o ženama govore s dva aspekta, odnosno vide ženu kao majku, domaćicu i kućnu pomoćnicu u jednom slučaju dok u drugom na nju (požudno) gledaju kao na seksualni objekt, trofej i sl. To i nije za čuditi, jer živimo u patrijarhalnom društvu gdje je muškarcima „sve dozvoljeno“ dok se žene na neki način trebaju posvetiti obitelji, odgoju djece, brinuti o kući – ne kaže se uzalud da žena drži četr ´i kantuna u kući.
Da se vratimo brojkama, izrečenim na skupu saborskog Odbora za ravnopravnost spolova, održanog u Rijeci pred nekoliko dana. Predsjednica spomenutog saborskog Odbora je izjavila:
“U politici je premalo žena, osamljene smo, a što je najzanimljivije, što se više u javnosti raspravlja o ženama u politici, to postotak žena sve više pada. Žena ima dosta i u biznisu i na rukovodećim mjestima, ali u politici baš i ne. Očito je mentalitet još uvijek takav da u politici odluke donose muškarci.“
Iznijela je podatke koji pokazuju da stanje u tranzicijskim zemljama čak trenutno nije lošije nego u razvijenoj Europi, dapače solidno je, vjerojatno zato jer je tema ravnopravnosti spolova još vrlo aktualna u zemljama u kojima se demokracija tek uči u praksi. No, sve to još nije dovoljno. "Politika je i danas muški svijet, to je očito u nas stvar mentaliteta i stanovitog kulturnog naslijeđa. Stalno se susrećemo s muškim predrasudama o tome da žene nisu dovoljno kompetentne da donose političke odluke, mada to ni statistički ne može biti točno budući da je u Hrvatskoj više žena sa VSS-om, više je sutkinja nego sudaca itd. Nažalost, politika očito još nije sazrela da prihvati činjenice o ženskom spolu, pa češće prolaze nesposobni, a podobni muškarci nego žene, ma kako sposobne bile", kazala je Nansi Tireli.
Žene dakle ne traže da im se povlađuje već zahtijevaju jednake uvjete kakve imaju i muškarci. Svjedoci smo da su slabije plaćene, svakodnevno nailaze na brojne prepreke, uskraćuje im se pravo na rad, krše im se Ustavom zajamčena prava jer se nerijetko od njih traži da „ako žele biti majke ne mogu očekivati i radno mjesto“...
Ovdje mogu zaključiti da bi se i Crkva mogla malo uključiti u raspravu, jer korporacije koje žude za zaradom podrivaju pronatalitetnu politiku, a time i budućnost ove zemlje te tako i nauk Katoličke crkve. Smatram da se o nekim stvarima, među ostalim i o ovoj, treba kvalitetnije govoriti u medijima.
Brojke, kako sam spomenuo, nisu uvijek egzaktne, ali statistika koja se nerijetko tumači kako kome odgovara, ovdje je neumoljiva:
Saboru je u ovom mandatu manje žena nego u prošlom - samo 23 posto, a pritom su većinom ušle kao zamjene za muške kolege koji su postali ministri u Vladi. Od 21 županije, samo jednu vodi žena, kao i samo jednu skupštinu, a u 429 općina samo je 21 načelnica. Ukupno, od svih 577 regionalnih i lokalnih jedinica, samo 4,8 posto vode žene, a na lokalnim izborima 2009. godine kandidiralo se ukupno 11.452 žene, ili 24 posto. Rijetke od njih uspjele su osvojiti mandat.
Tada na vrhuncu moći, nadmen i tašt, obožavani premijer kojemu su se svi klanjali, a danas ga se odriču, nazivaju ga i „Princ od Remetinca“, više ga ne zovu „doktor“, svima omraženi Ivo Sanader svoju najbližu suradnicu Jadranku Kosor nazivao je „svojom zapisničarkom“ te je rugajući se cijelom muškom društvu svoje partije, postavio za svoju nasljednicu.
Očekivao je naravno da će ona „nesposobna“ kakvom ju je smatrao, dopustiti paralelnu vlast i bojeći se njegove odmazde, ustuknuti pred neminovnim nastavkom „borbe protiv korupcije“ koji je njegov „najdraži projekat“.
To mu se kako znamo obilo o glavu, danas se svoje „piškit ću, kakit ću“ nerado sjeća, jer u ćeliji ima „čučavac“ i zabole ga koljena kad mora „pi-pi“ i „ka-ka“.
Želim reći da smo „muško društvo“, ženu kao premijera nismo u stanju prepoznati na izborima već je nažalost jedino možemo na taj položaj postaviti. Moram se osvrnuti i na izbacivanje J.Kosor iz stranke, šteta je ženu, bivšu premijerku koja je počela čistku u stranci, baciti iz stranke u trenutku kada se isti koji ju je izbacio posipa pepelom tvrdeći da je katarza iza njih, a Jaca nas je uvela u EU.
Evo, već sljedeći mjesec, za točno 30 dana, očekuju nas izbori za Europski parlament. Najjača oporbena stranka odabrala je (za sada jedina stranka koja je objavila listu) od 12 kandidata čak 5 žena odnosno 41,6 posto. Nestrpljivo očekujem rezultate, jer kao što znate ne bira se lista već ljudi s liste. Vidjet ćemo koliko će od njih 5 proći u Europski parlament, uz opasku da je donedavno njih čak dvije bilo protiv EU. Korigirale su svoja stajališta, ipak su to veliki novci, 7.000 EUR mjesečna plaća.
U Opuzenu pak, u aktualnom sazivu gradskog vijeća sjede tek dvije žene, jedna iz HDZ-a I.Zonjić te M.Penavić nezavisna vijećnica. Od prethodnih izbora izabrali smo od žena kako slijedi:
1. 1993. ni jedna od 8 vijećnika
2. 1997. ni jedna od 15 vijećnika
3. 2001. jedna, Lj. Grljušić iz SDP-a od 13 vijećnika ili 7,69%
4. 2005. jedna, M. Penavić (NL) od 13 vijećnika ili 7,69%
U svim mandatima u svim dosadašnjim izborima, od 62 moguća vijećnićka mjesta ukupno, mi smo dragi moji izabrali tek njih 4, što čini 6,4%. U proteklih 16 godina ili 5 mandata izabrati samo 4 žene što je žalosno.
Hoće li ove godine, na predstojećim lokalnim izborima, žene u Opuzenu pokazati da se i njih nešto pita teško je reći. Poželjno je da se udio ženske populacije u vijeću poveća, smatram da nam u gradskom vijeću treba više pameti i strasti, a manje ispada i šovinizma.
Postati gradski vijećnik/ica trebao/la bi biti časna i odgovorna dužnost. Stoga na kraju ove svoje priče pozivam sve žene, svoje emancipirane sugrađanke da krenu u „bitku“ za mjesto koje im u Opuzenu nesumnjivo pripada jer su muškarci nažalost pokazali da tome uglavnom nisu dorasli!
Da bih Vas na neki način motivirao, poslužit ću se jednom mudrom izrekom nepoznatog autora:
Žene nisu nikada tako jake kao onaj put kada se naoružavaju vlastitim slabostima.
Oznake: Opuzen, žene u društvu, Ljepša strana politike
komentiraj (5) * ispiši * #
13
srijeda
ožujak
2013
Muzej za jednu statuu ili kulturna blamaža
Jedan nećemo, drugi nedamo! To je nastavak priče o spomenicima koju sam započeo jučer i čime bih (za sada) zaokružio ovaj kulturno politički opus svejeg blogiranja o Opuzenu. Ova priča koju donosim pomalo je zaboravljena, o njoj se već neko vrijeme javno ne piše, a smatram da to ipak zaslužuje.
Muzej za jednu statuu ili kulturna blamaža
Kada je gradska vlast Opuzena odlučila pokrenuti projekat kanalizacije i toliko željenog uređenja središnjeg trga, popularne pjace, nije ni slutila da će u konačnici taj trg biti muzej na otvorenome. Pogađate, riječ je o danas već pomalo zaboravljenome slučaju spajanja glave i torza (statue) Naronitanske figure za koju se kasnije utvrdilo da pripada antičkoj Liviji. Spomenuta statua došla je u Opuzen u prvoj polovici 19.st i nije se dugo znalo što predstavlja odnosno kome pripada. Prije 12 godina nedvojbeno je utvrđeno da se glava koja se čuva(la) u Ashomolean muzeju u Oxfordu i statua iz Opuzena savršeno slažu što je tada bila svjetska senzacija.
Livija Drusilla kako se zapravo zvala krenula je tada na svjetsku turneju, bila izložena u Splitu, Oxfordu, Barceloni i Vatikanu te potom u Zagrebu. Svi smo bili jako ponosni!
Nakon toga se sva njezina raskoš izgubila u lokalnim natezanjima i ostalim peripetijama, jer se kao što nam je poznato iz medija, otvorio jedinstveni muzej „in situ“ u Vidu pored Metkovića, antičkoj Naroni, gdje je ona (Livija) trebala, po mišljenju struke, dobiti počasno mjesto.
Tada su počela natezanja komu zapravo ta statua pripada, Metkovci su tražili da se ona preda muzeju u Vidu jer tamo pripada, Englezi su uvjetovali spajanje „njihove glave“ i opuzenske statue samo predajom muzeju u Vidu, a mi naravno nismo bili spremni postupiti po istom već se cijela priča povlačila po medijima, ministarstvu kulture i ulici, koja je uvijek spremna dati svoje mišljenje.
Danas o spomenutoj priči malo tko govori, konzervatori, umjetnici i zagriženi štovatelji umjetnosti su zgroženi propuštenom prilikom, a Livija ili njezino tijelo leži danas u nekom sarkofagu sakrito od očiju javnosti u Opuzenu. Glava je ponovno u Engleskoj. Metkovci i Vidonjci trenutno šute. U Opuzenu isto muk.
Pitajući se zašto je ova priča ovako završila ako je uopće završila, pokušavam i sam zauzeti neko stajalište, pomiriti zdrav razum i lokalpatriotizam u sebi te izreći ono što mislim.
Sigurno da je ova priča puno složenija negoli se misli, prvenstveno zato što je općepoznato da Englezi i nisu baš skloni pogaziti svoj kolonijalistički ponos, jer svjedoci smo njihova nedavnog sukoba s Egiptom oko vraćanja odnosno posudbe muzejskih izložaka. Englezi su tada bili tvrdi i nudili su isključivo posudbu, a Egipćani mahnito tražili trajni povrat svojeg blaga. Zaista ne znam što se na kraju dogodilo, ali je činjenica da su i jedni i drugi bili na svoj način u pravu – slično kao i danas (jučer) u našoj priči.
Da se vratimo Liviji - u ovo predizborno vrijeme. Mene danas kao građanina bi svakako zanimao stav naših političara o cijeloj stvari. Koliko je naša odluka bila zapravo ispravna? Jesmo li se mogli zadovoljiti odljevom cijele statue i ponosno je izložiti na našoj predivnoj pjaci ili radije „imamo Liviju“ bez glave koju nitko ne vidi i nažalost više nikog ne zanima!? Ne znam hoće li se ponovno stvoriti mogućnost da se izvorni dijelovi ove veličanstvene statue opet sastanu i zablistaju. Prilika je svakako propuštena.
Pokušao sam na službenoj internet stranici grada Opuzena saznati nešto više, ali upisavši u tražilicu „livija“ dobio sam ravno nula rezultata. Za usporedbu, na metkovic.hr ima čak 24 rezultata na ovu temu doduše uz pomoć Slobodne Dalmacije. To me kao građanina žalosti jer smo zadržali spomenutu statuu ali očito je nemamo u skoro vrijeme namjeru izložiti, što bi mogli učiniti barem ljeti, u vrijeme turističke sezone, da nam bude izvrsna turistička atrakcija.
Nikakvih posebnih novosti na ovu temu nema već dvije godine. Posljednje je rečeno kako će se kompletirana Livija ipak vratiti u Vid, temeljem promjena u ministarstvu kulture RH 2011., ali do danas nema pomaka.
Bilježimo i izjavu donedavnog ravnatelja muzeja u Vidu H.Manenice koji je za emetkovic.com izjavio:
“ Što se tiče skulpture carice Livije, tu je stvar godinama nepromijenjena, nažalost. Još jedan primjer neuspješnog miješanja politike, gdje na kraju pati arheološka građa i posjetitelji koji ostaju uskraćeni.“
Svu raskoš ove statue prigodno je obilježila i Hrvatska Pošta, koja je 2005. u njezinu čast dala tiskati poštansku marku. Da se malo našalim, vjerojatno su i Livija i Stjepan Filipović učinili mnogo za Opuzen jer su siguran sam jedini koji su zaslužili dobiti poštansku marku sa svojim likom, dok mi danas nemamo pravu predodžbu koliki je njihov doprinos u cijeloj priči oko Opuzena i Neretve, odnosno Hrvatske. Negdje drugo bi se sigurno okretala velika lova na zaradi od turizma na ovakvim povijesnim znamenitostima.
Čija je zapravo Livija i tko je u cijeloj priči pobjednik?
Mislim da je to sada najmanje važno, bitno je da bude kompletna i na ponos Neretve jer ovakva kakva je trenutno nikome nije zanimljiva. Osobno, na kraju ovog kratkog istraživanja koje sam proveo surfajući po internetskoj arhivi, mogu kao pojedinac zaključiti, da iako mi je lokalpatriotizam važan i (u manjoj mjeri) poželjan, ne smije biti jedino mjerilo u sličnim situacijama, jer bi se već sutra moglo otvoriti neko drugo slično pitanje, gdje ćemo mi kao Opuzen tražiti povrat nečega što nam možda pripada, a druga strana će biti jednako tvrdoglava ili sebična kao mi danas i to nam neće htjeti dati ili vratiti.
Kao neki zaključak cijele ove priče, iako svjestan da svatko od nas ima svoje mišljenje o cijeloj stvari, mogu izreći jednu kvazi filozofsku misao:
„Opuzen je ovu utakmicu pobijedio zabivši sam sebi autogol!“
Donosim i video prilog autora Pere Štrbe iz 2008.:
O spomenutoj prepirci na internetu možete naći dosta zanimljivih tekstova, neki su sa web portala, a poneki i na blogu. Jedna blogerica se davne sad 2007.g. „usudila“ zagrebati po površini ove teme i u svojem postu kaže:
Muzej Narona - u blizini Metkovića - otvoren je bez slavne Livijine statue, kojoj je Grad Opuzen po drugi put odrubio glavu i takvu obezglavljenu je gura u »zagrljaj« hrvatskom kralju Tomislavu, na svoju sramotu, ali i na sramotu Hrvatske. Arheološki muzej u Vidu je prvi muzej uopće podignut nad arheološkim nalazištem, jedinstvenim u svijetu, onom na kojem je pronađeno 16 kamenih rimskih statua, velikih dimenzija, koje su resile Augustov hram u kojem danas, nakon restauracije i niza izložbi priređenih u Europi, ponovo stoje. Taj muzej toliko je važan da ga je otvorio hrvatski premijer.
Međutim među izloženim statuama, nema one slavne - Livije. Ostala je u Opuzenu jer je Gradsko vijeće Opuzena odlučilo tu naronitansku statuu ne vratiti tamo kamo pripada - u Vid, odnosno Naronu. Polakomilo se za tuđim blagom, što je u Opuzen dovučeno još za Austro-Ugarske, kad je Vid bio pod administrativnom upravom Opuzena. Ali do slavnog otkrića u Vidu za nju, kao i za još nekoliko naronitanskih spomenika što su valjda stigli u istom paketu (jedan kameni natpis, kapitel iz Augusteuma i statua Tiberija, danas gotovo potpuno uništena), nije baš mario.Godinama je statua slavne carice "stajala" sakrivena u hodniku bez ikakvih oznaka.
Stoga je odlučio (Grad Opuzen), odnosno (Gradsko vijeće grada Opuzena ), da se obezglavljeni torzo Livije postaviti na glavnom gradskom trgu, onome što nosi ime hrvatskoga kralja Tomislava uz obrazloženje da je Livija već 100 godina u Opuzenu. Nije im izgleda važan podatak da je Livija prije toga bila 1700 godina stanovnica Vida-Narone. Kralju Tomislavu trebalo bi podići spomenik na istoimenom trgu, a ne na njemu istaknuti rimski simbol, tijelo Augustove supruge, i to torzo kojem je Opuzen drugi put odrubio glavu.
Sve su, naime, rimske statue u Naroni pronađene bez glava koje su im odrubljene kad je uništen hram, kao simbol jedne moći i religije. Pronađene su tek dvije: Vespazianova i Livijina. Potonja je u oxfordskom Ashmolean muzeju koji ju je dugoročno posudio kako bi torzo i glava Livije bili spojeni u jedno tijelo. Takva je Livija s ostalim statuama obišla Oxford, Barcelonu i Vatikan. Ali nije stigla do svog odredišta u Naronu, odnosno Vid. Budući da je tijelo ponovo oteto, ni glava nije stigla u Muzej Narona nego je ostala u Arheološkom muzeju u Splitu.
Jer, uvjet je Ashmolean muzeja za daljnju posudbu da originalna glava bude pripasana na originalno tijelo, a ne na njegovu kopiju. Ono što je mogao, želio i htio Ashmolean muzej, nije i Opuzen. Ni pod koju cijenu, čak ni istu posudbenu što se prakticira i drugdje, ne samo kod nas nego i u svijetu. Opuzen je Hrvatskoj priskrbio veliku sramotu i pritom ne osjeća nikakvu nelagodu. Dapače ... ponosan je na to svoje (ne)djelo, zbog kojeg će glava Livije morati natrag put Oxforda, a njezin će torzo skončati na Tomislavovu trgu pod staklenim zvonom.
Rimska statua kao javni spomenik na trgu kralja Tomislava , u staklenoj vitrini! Ili - nažalost , još jedan opuzenski u nizu ...
U komentarima kojih ima ukupno 11, posljednja dva su od naše dvije sugrađanke koje slave „pobjedu“ Opuzena u ovoj kulturno – političkoj utakmici i jedna od njih kaže:
„A što se tiče Livije, neće biti pod "staklenim zvonom" na pjaci iliti "pijaci" kako je vaš uvaženi profesor Manenica rekao (koji očito slabo poznaje razliku između pijace i pjace-trga), al to je na njegovu sramotu, već će biti postavljana na jednom sasvim drugom mjestu, jer po propisima ne smije biti vani. I prestanite napadati i tražiti ono što nije vaše, mislim da ste dovoljno iscrpili iz našeg Opuzena.
Dođite i posjetite našu pjacu koju vjerojatno vi nikad nećete imati, jer teško je po "brdima", odnosno na parkingu onako nešto napraviti. To su čari Dalmacije, lijepo ih je gledati, a još teže ne imati....“ (Opuzenka)
Oznake: Opuzen, Carica Livija, Livia Drusilla, Muzej za jednu statuu ili kulturna blamaža
komentiraj (4) * ispiši * #
12
utorak
ožujak
2013
Retrospektiva narodnog heroja
Nije lako misliti (drugačije), a kamoli to još i napisati! Želeći biti objektivan, ne mogu biti savršen!
[Da Vas netko zatraži da mu pozajmite 1.000 kuna i obeća to vratiti za mjesec dana, pa onda prođe mjesec dana i on opet dođe i kaže, aj mi pozajmi 1.000 kuna ne govoreći ništa o prethodnoj pozajmici i kada to misli vratiti. Eto, to je moj motiv za ovaj blog, jer budite sigurni Vi mu ne bi dali još 1.000 kuna da Vam se to dogodi. Tako je i sa ovim izborima.]
Osim toliko spominjanog natječaja za prodaju poljoprivrednog zemljišta, u Opuzenu se u protekle 4 godine još događalo svašta nešto. Među svim tim odlučio sam prokomentirat posljednju inicijativu koju je pokrenuo oporbeni AHSS. Autohtoni predsjednik M.F. je u posljednje vrijeme izrazito glasan po pitanju ponovnog postavljanja spomenika narodnom heroju Stjepanu Filipoviću u našem Opuzenu.
Svima nam je dobro poznato da se Stevo (kako ga se posprdno spominjemo u svakodnevnoj komunikaciji) borio u 2. Svjetskom ratu i bio obješen od strane nijemaca u Valjevu. Bio je simbol otpora tom nacističkom ratnom stroju i njegov spomenik je ostao kao vječni spomen na otpor koji trebamo pružati svakom velikom zlu, kao što je to bio ili još uvijek jest nacizam odnosno fašizam.
Postaviti spomenik ili ne tema je za jednu širu javnu raspravu, ako mi kao građani uopće možemo odlučivati o njoj. Govoriti o referendumu mislim da nema smisla, jer su neke odluke već donesene, ali je prema komentarima čitatelja po internet portalima vezano za ovu temu jasno da je podijeljenost velika. Nadalje, žalosti činjenica da velika većina građana nije ni upoznata ili je ne zanima značenje antifašizma već taj dio povijesti gura od sebe, pripisujući to ružnom razdoblju vezanom za mračno vrijeme komunizma.
Postavlja se pitanje koliko smo mi kao društvo sazreli i da li smo uopće spremni prihvatiti ovakvu inicijativu. Osobno mislim da bi se trebalo pronaći mjesto u Opuzenu gdje bi se na dostojan način obilježilo njegovo značenje za sve što je taj narodni heroj učinio i po čemu ga povijest pamti. Oporba je zatražila i sjednicu GV na ovu temu pa čekamo nastavak ove kulturno – političke sage.
Međutim, ono što je zanimljivo je da vlast na županijskoj razini (pa valjda i naša lokalna) podupire ovu inicijativu, jer je župan Dobroslavić još 06.11.2010. izjavio:
„Već sam nekoliko puta razgovarao s gradonačelnikom Opuzena i doznao kako taj grad uopće nema namjeru rušiti spomenik Stjepanu Filipoviću jer će se lokacija spomenika ubrzo riješiti u parku koji se nalazi u samom središtu grada. Tako će se taj spomenik tamo trajno postaviti, što je vjerojatno primjerenija lokacija a time će i svrha postavljanja spomenika svakako biti bolje postignuta.“
Ustvrdio je to s govornice Velike vijećnice, tijekom Skupštine Dubrovačko-neretvanske županije, župan Nikola Dobroslavić u odgovoru SDP- ovu vijećniku Tomislavu Brnasu koji je u vijećničkom pitanju podsjetio na to kako je spomenik narodnom heroju Stjepanu Filipoviću uništen 1991. godine, čime su “građani Metkovića i Opuzena bili užasnuti, kao i ovih dana kada su doznali da se čak i postolje spomenika ruši”. - Neću govoriti što je Stjepan Filipović značio za dolinu Neretve: imao je 26 godina kad je obješen u Valjevu, a njegova se fotografija u prirodnoj veličini nalazi u zgradi Organizacije Ujedinjenih naroda u New Yorku, te u Auschwitzu i na brojnim drugim mjestima. Ovo što se sada radi s postoljem i spomenikom nije primjereno! (izvor: Slobodna Dalmacija 06-11-2010).
Župan govori o lokalnoj vlasti koja nema namjeru rušenja spomenika, jer kao što povijest kaže spomenik je srušen 18.07.1991., da bi 2010. srušili i postolje spomen parka izgradnjom poduzetničke zone. Ali to je manje bitno, župan je pobrkao lončiće i opraštamo mu.
Nas zanima gdje je zapelo, jer ako država osigurava novac, i HDZ i AHSS i ostali su za, ne kužim gdje je problem. Međutim, ako je grad Opuzen taj, a navodno nije, koji financira sve ovo onda sam ja apsolutno protiv! Pa, nećemo gradit spomenike kada nemamo radnih mjesta. Prvo osigurajte investicije, završite te započete projekte pa onda gradite spomenike!
Time bi se cijela ova priča napokon i završila. Dakle, novac je osiguran, očito je zapelo negdje drugo. Ja bih dodao još da bi bilo dobro cijeli gradski park urediti po uzoru na neke druge gradove, koji sve svoje zaslužne građane pamte na takav način, u sklopu parka naći mjesto i za npr. Stanka Parmaća te posebno naše poginule heroje u Domovinskom ratu.
To bi bio jedan pravi spomen park i tako bismo pomirili sve spomenike i priče o ratovima. Kažem, ovo je samo ideja, stručnjaci bi dali neko kvalitetno rješenje.
Što se tiče parka danas, nažalost stoji zapušten, dijelom parkiralište, često poplavljen ne služi svrsi. Održava se travnjak, ali staze su devastirane, klupe većinom neprilagođene, stabla bi trebalo prorijedit da ulazi sunce, fontana i dalje ne radi. Trebalo bi nešto učiniti, radi naše djece najviše jer su ona naša budućnost!
* * * * * * *
STJEPAN FILIPOVIĆ I NJEGOV ZNAČAJ /Slobodna Dalmacija/
Po čemu je Stjepan Filipović svjetski poznat? Bilo je u Drugom svjetskom ratu mnogo istaknutih antifašista koje su fašisti javno objesili, ali ih nije bilo mnogo koji su u tom sudnjem času smogli snage da kliču antifašističkoj borbi, te da sipaju pogrde protiv fašista. Zapravo, moguće je da takvih heroja među europskim partizanima ima nemali broj, ali je slučaj Stjepana Filipovića jedinstven po tome što o njegovu herojskom držanju na stratištu svjedoči autentična fotografija: 26-godišnji mladić s partizanskom kapom i omčom oko vrata prkosno i ponosno širi ruke prema nebu te stisnutih šaka nešto viče prema okupljenoj gomili.
S fotografije se, naravno, ne može čuti što Filipović u tom trenutku viče, ali o tome nam govore svjedoci i povijesni izvori: Filipović u predsmrtnom času, s omčom oko vrata, kliče partizanskoj borbi, veliča Komunističku partiju, vrijeđa Hitlera i Treći Reich, te poziva okupljeni narod na nastavak borbe protiv fašista.
Šokirani njemački oficiri - koji su javnu egzekuciju Stjepana Filipovića zamislili kao demonstraciju svoje moći i opomenu građanima Valjeva kako će proći svi koji surađuju s partizanima - shvatili su da im je Filipović svojim držanjem posve srušio koncepciju te su ga objesili 15 minuta prije predviđenog roka, a nakon toga njemačke okupacijske vlasti prestale su s javnim vješanjima partizana i antifašista na tlu Srbije, u strahu da će oni svojim borbenim govorima pod vješalima samo motivirati narod da se pridruži partizanskoj borbi.
Upravo zbog toga herojskog držanja pred fašistima Filipovićeva se predsmrtna fotografija, u prirodnoj veličini, danas nalazi na ulazu u zgradu Ujedinjenih naroda na East Riveru, kao simbol antifašističke borbe koja je svijetu donijela slobodu. Ono čime se svijet ponosi, naši su “genijalci” 1991. devastirali, pri čemu ne samo što počinitelji toga fašističkog čina nikad nisu uhvaćeni, nego nije podignuta niti kaznena prijava.
Zato je dobro što je Opuzen Film Festival, pored filmsko-edukacijske, preuzeo i prosvjetiteljsku ulogu ispravljanja jedne 20-godišnje nepravde, pa će mladi opuzenski filmofili, osim uvida u suvremenu produkciju hrvatskih i europskih nezavisnih filmova, dobiti i uvid u sudbinu i posmrtno značenje njihova pokojnog sugrađanina Stjepana Filipovića.
“Ponosan sam zbog ove nagrade. Naročito zbog njezine simbolike. Dobivao sam nagrade u životu, ne zanimaju me previše, no ovo priznanje (...) uz statuu Stjepana Filipovića za mene je nešto strahovito vrijedno. Želim da se Stjepan Filipović i mnogi drugi spomenici vrijednim stvarima i ljudima koji su bili ukradeni, uništeni (...) što prije vrate na svoja mjesta, te da se time pobijedi užasni primitivizam koji je samo uvod u nešto gore, jer kada rušite nečiji spomenik, vi rušite ono što on simbolizira”, kazao je prošlogodišnji opuzenski laureat, mladi sarajevski redatelj Damir Janeček, koji je priznanje dobio za film “Kinofil”.
Prilikom dobivanja nagrade Janeček je zauzeo legendarnu pozu Stjepana Filipovića, na što je dobio ovacije opuzenske publike i mrgodne poglede predstavnika lokalne HDZ-ove vlasti, koja je 2010. godine uklonila i ostatke devastiranog spomenika Stjepanu Filipoviću, pod infantilnom izlikom da su “opasni za prolaznike”.SD 26.08.2012.
Oznake: Opuzen, Stjepan Filipović, Retrospektiva narodnog heroja
komentiraj (7) * ispiši * #
09
subota
ožujak
2013
Izborna kladionica
Uskoro su lokalni izbori. To je ono vrijeme kada je političarima stalo do nas građana, glasača čiji glas je iznimno vrijedan, kada se svi trude uvjeriti narod da su baš oni ti kojima moramo dati svoj glas. Preostale četiri godine mi ne znamo apsolutno ništa od onoga što ti isti ljudi kojima smo dali svoj glas zapravo rade, kakve odluke donose i imaju li uistinu naše povjerenje da čine to što čine.
(N)OVCE
Opuzen. Godina 2013. Sve se ponavlja. Pred nama su uglavnom isti kandidati, neki su promijenili stranku, neki retoriku. Za sebe misle da su pastiri, predvodnici stada koje bi se, da nije njih i njihove pameti, razišlo ili se izgubilo u bespućima povijesne zbiljnosti, kako je onomad govorio jedan, spominjući nas grupno kao «stoku sitnog zuba».
Smatram da mi nismo ovce, ali se ponekad tako ponašamo. Za svake nadolazeće izbore u lokalnoj izbornoj jedinici pa tako i u ovoj u kojoj ja živim, naši političari ne dopuštaju istinsku demokraciju, da budem precizan, ne dopuštaju propitivanje njihova kredibiliteta kao što je to u zapadnom svijetu. Nema debata u kojima bismo mi kao građani pitali svoje političare zašto nisu ispunili data obećanja iz prethodnog mandata. Preostaje nam stoga, putem modernih tehnologija, izreći ono što nas tišti, a opet sakriti se iza odrednice anonimnosti. U pravu ste, neću izreći svoje ime, jer bih se onda doveo u situaciju da se moram braniti od onih koji ionako imaju svu moć, pa bi još htjeli i mene kontrolirati.
OBEĆANJE LUDOM RADOVANJE
Dotakao sam se obećanja koja su davno izrečena, a nikad ispunjena. Pa dragi moji sjećamo li se mi uopće što nam obećahu ovi naši prije četiri godine, prije osam ili dvanaest. Neka su obećanja i realizirana, ali daleko smo mi od Opuzena u kojem cvjetaju ruže. Ono što je u posljednje vrijeme aktualno, a svih nas zanima jest državno poljoprivredno zemljište. Počelo je to davne 1996.g. kada je udruga branitelja pokrenila projekat «zemlja braniteljima» i omogućila velikom broju obitelji da se počne baviti ozbiljnom poljoprivredom. Temeljem ovog projekta kojeg su gotovo svi (normalni) podržali, već sljedeće godine HDZ u Opuzenu dolazi na vlast s potporom od i danas rekordnih 1.220 glasova što mu je tada donijelo nevjerojatnih 10 mandata. To je toliko osnažilo određeni krug ljudi u vladajućoj stranci da su shvatili da je zemlja moć, odnosno da onaj tko kontrolira zemlju i zemljoposjenike/zakupce zapravo vlada Opuzenom.
Potom kreće cijela ova igra ili igrokaz koji traje i do dana današnjega, gdje se nakon pustih obećanja i dalje ne zna čija je zapravo ta zemlja, čija će biti nakon 2016.g. kada izlazi aktualni ugovor o zakupu i tko ima, a tko nema šanse zemlju obrađivati nakon spomenute 2016.g.
Meni kao i velikoj, velikoj većini ljudi u Opuzenu smeta što naši vladajući HDZovci zapravo nisu svjesni da su oni u ovom igrokazu glavni krivci što se dogodila propast jednog cijelog projekta, projekta koji je Opuzenu trebao donijeti mnogo.
ODGOVORNOST
Aktualni gradonačelnik je zapravo nesposoban i potrošen kadar. Cijela garnitura tih besprizornih likova koji sjede na njegovoj strani u gradskom vijeću nisu u stanju izreći ono što im se mota po glavi već samo kimaju glavom na već unaprijed (u kafiću) donesene odluke. To traje već godinama. Točnije od 1997. Petnaest dugih godina je prošlo, previše obećanja je izrečeno da bi danas gradonačelnik tvrdio da on nije kriv, da on nije odgovoran, da su krivi aktualni ministar poljoprivrede i udruga UZOG. Kako je moguće da gradonačelnik Opuzena već 15 godina skuplja skorup i diči se svim pozitivnim stvarima vezanima uz poljoprivredno zemljište, a kada treba podviti rep i priznati da je učinjeno puno propusta, puno nemara i da se zakasnilo u cijelom natječaju barem godinu dana on upire prstom u drugoga! Pa to može samo netko tko je svjestan da je odgovoran. Gdje mu je ta odgovornost? Pa gradonačelnik mora biti čovjek, a ne sebični i oholi političar kojemu je stalo samo do fotelje od 10 ijada kuna. I nadalje, toliko je neodgovoran da upire prstom u državnu vlast, neosnovano i nepristojno napada pomoćnicu ministra koja je došla u Opuzen kako bi odgovorila na pitanja građana o državnom poljoprivrednom zemljištu i novom zakonu o istom. Sve ono što ne čini, a morao bi!
On pokušava jedno javno izlaganje iskoristiti kao poligon za politička prepucavanja. Kako je nesiguran i slab, najbolje se vidjelo prije dvi godine u sportskoj dvorani, kada je upoznavajući okupljenih 400 građana s raspisanim natječajem za kupovinu zemlje, prozivao udrugu UZOG i M.F. iz AHSS-a da su upravo oni ti koji koče cijeli projekat, a da nije dopustio ni jedno jedino pitanje iz publike, da ne spominjem da nije dopustio ljudima koje opanjkava da se pred tim istim narodom obrane. Pročitao je svoj pamflet i završio skup. Koje licemjerje. Kukavičluk.
LISICA
Da ironija bude veća, taj spomenuti gospodin iz AHSS-a je zapravo njegov najveći saveznik. Već nekoliko posljednjih izbornih utakmica, HDZ dolazi na vlast upravo zahvaljujući njemu i njegovoj egocentričnosti. Za primjer na posljednjim izborima, aktualni gradonačelnik je u prvom krugu imao 883 glasa. AHSS je na izborima ostvario 2 mandata sa osvojena 286 glasa. U drugom krugu aktualni gradonačelnik je dobio 1.169 glasova. Kada jednostavnom računicom od 1.169 oduzmete 883, znate koji je rezultat??? Pogađate, nevjerojatnih 286! I on ih navodno ima sve popisane imenom i prezimenom.
Tu se vraćamo na onu tezu, da mi ipak nismo ovce, samo se nekad tako ponašamo.
NAPREDAK ILI PROPAST
U Opuzenu ima mnogo mjesta za napredak, previše je vitalnih objekata zapušteno, napušteno i uništeno. Aktualno vodstvo zarobljeno u vlastite interese i spletke nema namjeru ozbiljnije prionuti poslu jer su uvjereni da će i ovaj put, građani izabrati HDZ, da ćemo svi opet vjerovati tim slikovnicama što ih ukrase s bagerima i cijevima blagovremeno. Znakovito je da su financijska sredstva na izmaku, da se jedino u Opuzenu ne kopaju ulice, ne asfaltiraju ceste, ne polažu kameni temeljci jer ih nema tko ni okopati ni postaviti. Bajka je završila, Sanader je u Remetincu, Jadranka je dobila nogom u guzicu, HDZ više ne stanuje na (Kara)Markovu trgu, a svi pravi hadezejci se snebivaju nad ovim novim ultraspletkarskim vođama ili poput Vukelića bježe glavom bez obzira!
Svi projekti kojima smo se nekada dičili jer su budili nadu u razvoj Opuzena se se rasplinuli. Gospodarska zona koja je trebala zaposliti mlade, privući investicije i postati jedan kvalitetni poligon za razvitak grada postala je priča s naslovnice, bankrotirala i otišla u stečaj s dugom većim od 3,5 milijuna kuna. Odmah prekoputa nje je famozna Veletržnica koja bankrotirala s dugom od 6 milijuna kuna, a ni danas nije zakopana ni lopata za njenu realizaciju. Direktora ima, službeni auto ima, ostalo smo pročitali u novinama. Uskok češlja njezino poslovanje.
Nekada smo u Opuzenu imali kino dvoranu, mjesto gdje se naša mladost mogla pokazati roditeljima, vrtićani i školarci danas vide samo jedno predimenzionirano betonsko ruglo koje je trebalo biti završeno davne 2005.g. Svi skupovi, kulturni ili politički, održavaju se u holu osnovne škole ili u hotelu koji i nije u našoj općini. Jedan od razloga zašto su mladi entuzijasti osnovali filmski festival bio je i taj što u Opuzenu nemamo kino dvoranu. Aktualna vlast nije vjerovala da tako nešto može uspjeti, a već sljedeće godine gurala se kako bi se izreklamirala kroz spomenutu manifestaciju. Žalosno.
KONTROLA
Primjera je zaista bezbroj, od ugašenih udruga koje su se opirale kontroli od strane vlasti, do niza ostalih entuzijastičnih pokušaja rezultat je uvijek isti – kontrolirati ili uništiti. Jednostavno nema sluha za one koji nisu ulizice, jer vlast je svjesna da oni koji se eksponiraju, oni koji pokazuju da znaju i mogu – od tih im prijeti najveća opasnost. To se zove paranoja. Politika NE TALASAJ u Opuzenu je jako važna!
Primjetili ste sigurno bivšu PIK-ovu zgradu. Ruglo i opasnost po prolaznike. To bi mogla biti jedna predivna građevina kada bismo joj dali svrhu. Što je sa zgradom na rivi, dom izviđača nekada,a danas? Devastirana zgrada koju ponosno gledamo na maratonu lađa. Priča se da je pod hipotekom, ali u vlasništvu Grada, nekad bivšeg PIK-a. Odmah do nje još veće ruglo, nekad gradska kavana, danas isto devastirana s onom nakaradom od plastenika. To je totalno uništilo rivu, od doba PIK-a i vizionara Čoka koji je UKRAO rivu Opuzenu, zagradio ulicu iza crkve i skratio šetnicu za 100 metara. Nadalje, Lux, isto ruglo, ali fala Bogu evo ima bit da će ga napravit, majstori rade oko njega.
PODIJELI PA VLADAJ
Zanima me kako netko može uporno tvrditi da radi za dobrobit Opuzena, a stvarnost je takva da smo svi podijeljeni. Prvo na Opuzence i donjane, onda na naše i njihove. Svi smo etiketirani, htjeli mi to ili ne. Zašto su interesi i potrebe ljudi koji žive na dijelu Buk-Vlaka, Pržinovac ili Jasenska potpuno zanemareni? Zašto nam je Ušće potpuno zanemareno, a želimo biti turistička destinacija s «drugim Stradunom»? Pa mi nemamo nikakve turističke kapacitete, naši gosti spavaju u Merlota,u Vila Neretvi i u Blacama? Zašto udruge, političke stranke i ostale društvene skupine nemaju prostor za rad? Svjedoci smo bezbroj poslovnih prostora koji zjape prazni npr. bivši PBZ, a građani kojima nedostaje prostor za bilo kakve aktivnosti ostaju doma. Nema vizije.
U Opuzenu nema više ni mogućnosti višeg odnosno visokog obrazovanja, hvalili smo se tim splitskim fakultetima u mistu, ali i to je zamrlo. Limena glazba se polako osipa, maškare su sve osim maškara, razjedinjeni među sobom i među narodom. Sjećate se naših veslača s preklanjskog Maratona, bez prave podrške vlasti uspjeli ostvarit treće misto, da bi onda gradonačelnik doša pobrat lovorike na binu. Ništa neočekivano, bleeee! Onda primjer s folklorašima, Milojko kao lokalni entuzijast organizirao njihov dolazak, a na pjaci malo ljudi jer to triba bojkotirat, Milojko je iz Čulićeve stranke! Jadno.
Kada se o Opuzenu u medijima piše negativno, uvjeren sam piše se s pravom. Mi nemamo nikakav utjecaj na medije jer ih ne volimo. Nismo svjesni kolika je njihova važnost – smatraju vladajući. Totalna medijska blokada. Službena web stranica Opuzena trebala bi obilovati mnoštvom kvalitetnih informacija o gradu, turizmu, gospodarstvu, sportu i kulturi ali je totalna lakrdija. Prvo kada upišete opuzen.hr u internet dođete na nekakvu reklamnu stranicu koja reklamira likariju, viagru i sl. To je prvi susret s Opuzenom. Nema nikakve obavijesti o radu gradskog vijeća, mi kao građani znači nemamo pravo znati što ljudi koje smo izabrali rade u tom vijeću. U Opuzenu je bio npr. i Božični sajam, organizirao ga je Milojko ponovno, a na web stranici nema ništa o tome jer je Milojko nepoćudan! TVO je davno umrla, te davne 1997. HDZ je navodno dao novac i osim reklame NeretvanskaTV na zgradi kina nikad nisu emitirali ni minute programa. O radio postaji nema smisla govoriti, ona je u Metkoviću, u Opuzenu je totalno nepotrebna. Apsurd.
IZBORI
Previše je toga za prosut iz rukava odjednom, pisat ćemo još nekom drugom prilikom,a sad treba navesti one kojima ćemo možda povjeriti svoj glas. Kao šlagvort cijelog ovog članka, u kojem je želja bila PROMJENA, jer Opuzenu trebaju novi ljudi , pobrojit ćemo sve političke aktere i nadam se malo ih bocnut kako bi izašli pred narod i izrekli svoje ambicije, planove i ostalo – pa mi smo dragi moji za 70 dana na izborima, a kampanje još nema. Procijenit ćemo političku snagu, s lijeva na desno ili obratno kakogod.
HSS ili Hrvatska seljačka stranka je prva vladala Opuzenom. Pod dirigentskom palicom M.F. okupili su se svi važniji protagonisti današnje političke scene u Opuzenu (N.Mataga i Z.Čulić). To je bila jedna izvrsna grupa ljudi koja se polako počela osipat zbog gorespomenute egocentričnosti, da bi na koncu sam on izašao iz HSS-a i stvorio stranku po svojoj mjeri, kako bi zadovoljio i dr. Jekylla i Mr.Hyda. Prošle godine i Čulić je izašao iz HSS-a te je organizirao HNS. Danas je ta stranka u Opuzenu jako slaba, nešto kao i na državnoj razini. Sve je to posljedica trgovačke politike u vrijeme Sanadera i naravno Jambe čiji utjecaj i danas možda postoji, jer je Jambo šef HSS-a u županiji. Teško je prognozirat što će se zapravo dogodit, ali jedini pravi put spasa je u koaliciji, ako se misli ući u vijeće. Tu bi HSS treba ići odma s HNS-om i SDP-om jer se ovako samostalno ne isplati. Profitira samo HDZ.
HNS ili Hrvatska narodna stranka je potpuno nova snaga u Opuzenu, proizašla iz HSS-a gdje su bili nezadovoljni odnosom i neredom kako na razini države i tako i županiji. Danas okuplja šaroliku bazu članova, od starijih i iskusnih, do mladih i obrazovanih te za pohvalu i određeni broj žena. Prema nekakvoj logici trebali bi biti osovina u pokušaju svrgavanja HDZ-a s vlasti u Opuzenu, želja i ambicija postoji, znanja imaju i otvoreni su prema narodu što je u Opuzenu dosad bilo nepoznato. Objavili su da idu u koaliciju s SDP-om, što je i normalno jer se ta suradnja odvija i na državnoj razini. Inače SDP je u Opuzenu dosta slab, nema nekog zapaženijeg rada ali ima dostatan broj birača koji ga podupire. Sa svojih stotinjak glasova na lokalnim izborima ovo je kvalitetan potez i možemo očekivat SDPovog vijećnika u vijeću.
Nezavisne liste su u Opuzenu uvijek bile iznenađenje, koliko se pamti svaki put je nezavisna lista ušla u vijeće, 2001. NL Ivo Ključe Beca i NL Andrija Popović, 2005. NL Oliver Prović, a 2009. s HSS-om u koaliciji također Prović. Tko će se ove godine kandidirati teško je prognozirati. Po kuloarima se šuška o NL Jure Stanića, ali nagađam da bi on mogao biti prvi koji neće ući u vijeće. On nosi težak teret, postao je Pedro kojeg je aktualna vlast prokljuvila kao glavnog krivca što zemlja nije prodana iako je njegov utjecaj na cijeli ovaj proces bio malen. Od ostalih kandidata ostaje Beca, iako nije za podcijeniti također smatram da ipak nema prevelike šanse. Oliver Prović se okanija politike. Iznenađenja su kažem uvijek moguća.
AHSS ili Autohtona seljačka stranka, faktor razdora u Opuzenu. Što reći? Stranka za jednog čovjeka koji sve zna i sve može, a zapravo radi ogromnu štetu cijelom Opuzenu. Čovjek želi biti gradonačelnik, malo je mlađi od Berlusconija, ali ambicija mu je kao u tinejdžera - golem teret. Utjecaj mu je sve manji, na proteklim parlamentarnim izborima osvojio nevjerojatnih 38 glasova. Smatram da toliko i vrijedi.
HSP AS ili Hrvatska stranka prava Ante Starčević trenutno jedina pravaška stranka u Opuzenu, proizašla iz HSP-a nakon raskola Đapić Srb. Njihova snaga je isto teško procjenjiva, ali kao prednost može biti što su mladi, školovani i neopterećeni. Stranku vodi Stipe Vuletić – Vule i glavni problem im može biti HDZova koalicija u županiji. Iako su stava da idu samostalno, ako se uspiju othrvat pritiscima HDZa, mogu iznenaditi ako uzmu pravaške glasove u Opuzenu, njih otprilike 150 i eventualno pridobiju neke razočarane HDZovce i sve ostale koji žele vidjeti mlade i pametne u vijeću.
Umirovljenici su nova politička stranka u Opuzenu, osnovani pred desetak dana. Isto totalna nepoznanica.
HSLS ili Hrvatska socijalno liberalna stranka, nekad snažna opcija, danas se utopila u sivilo HDZ-a, ta stranka zapravo i ne postoji već fingira u koaliciji sa HDZom. Utjecaj im je smiješan, provodi se kroz simbiozu s kooperantima u konzuma čime izvlače glasove od izbora do izbora. Otprilike tako funkcionira i HDZ. Jadno.
HDZ ili Hrvatska demokratska zajednica aktualna je vlast u Opuzenu od 1997. Premreženi osobnim interesima, frakcijama i ostalim vezama ugušili su istinski razvitak Opuzena. Uz nekoliko dobrih projekata u posljednjih desetak godina uspjeli su skrenuti pozornost građana sa stvarnih problema u Opuzenu. Osobno im zamjeram manjak komunikacije s narodom, nedostaje im odgovornosti prema poslu koji obavljaju i razumijevanje prema svim građanima, a ne samo prema svojim istomišljenicima. Igraju na kartu zemlje, kao što sam napisao, a sad je li ovo vrijeme da narod opet «popuši» priču da je kriv netko drugi, a oni su nevini u svemu. Mislim da ovaj put neće uspjeti sa svojom seljačkom politikom, barem ne onako kako oni očekivaju, jer narod ipak nije toliko glup. Previše su toga izlagali, obećali pa zaboravili.. Pošteno će se uznojiti dok uvjere svoje glasače u svoju uspješnost i traženje novog mandata.
Kako god bilo, nakon 16 godina, trebalo bi podvuć crtu, i dobrano se zamislit nad glasačkim listićem. Puno godina je prošlo, mnogo žuči se prolilo, a mi i dalje stojimo. Zapitajmo se zašto netko zaslužuje naš glas? Prisjetimo se svih obećanja i onda svojom glavom odlučimo tko je taj netko! Ne dopustite ni meni koji pišem ove retke koje čitate da utječem na Vaš izbor. Ja sam samo napisao ono što mislim, jer sam se zapitao i pokušao pobrojiti sve ono čega sam se naslušao i vidio u svome Opuzenu.
Pravome Opuzencu bi trebalo biti stalo do svoga Mista, jer ako oćete svi mi želimo cvijeće u sebe doma, a zašto ga ne želimo i u Mistu?
Nek nam misto bude čisto!
Oznake: Opuzen, izbori 2013, Izborna kladionica
komentiraj (10) * ispiši * #
08
petak
ožujak
2013
Sretan Dan žena
Svim ženama; bakama, majkama, suprugama i djevojkama sretan Međunarodni dan žena.
Međunarodni dan žena (skraćeno Dan žena) obilježava se 8. ožujka svake godine. Tog dana se slave ekonomska, politička i društvena dostignuća pripadnica ženskog spola. Prvi Dan žena je obilježen 28. veljače 1909. u SAD-u deklaracijom koju je donijela Socijalistička partija Amerike. Između ostalih važnih povijesnih događaja, njime se obilježava i požar u tvornici Triangle Shirtwaist u New Yorku 1911. godine kada je poginulo preko 140 žena.Izvor wikipedia
Oznake: Opuzen
komentiraj (0) * ispiši * #
Riječ urednika
Dragi čitatelji,
Već sutra, u subotu 09.03.2013 ću na ovom blogu početi s pričama iz Opuzena i Neretve.
Pokušat ću biti objektivan ali kritičan prema aktualnim problemima jer, ne želim to kriti, glavni motiv mojeg pisanja su nadolazeći lokalni izbori. Izbori su redovni i održat će se 19.svibnja 2013. Želio bih na ovom mjestu čuti i Vaš glas, kritiku i slično. Svi mi pomalo volimo pametovati, politizirati i polemizirati. Očekujem dakle Vaše prijedloge i komentare.
Sutra donosim prvu svoju priču, vezano za aktualnu političku situaciju u Opuzenu.
Urednik:Janko G.
Oznake: Opuzen
komentiraj (0) * ispiši * #
