BITKA NA NERETVI

Politička situacija u Metkoviću, kako se približavaju lokalni izbori, svakim je danom sve uzbudljivija i napetija. Konačni ishod još je neizvjestan zbog niza specifičnih razloga, a neki od njih su i mogućnost da neki od kandidata «glasuju u Remetincu» umjesto u svojem Metkoviću. Svi koji tu političku utakmicu promatramo sa strane, ne možemo ne primjetiti da se po aktualnom gradonačelniku Stipi Gabriću Jambi, udara iz svih raspoloživih «oružja» te svim dostupnim sredstvima, od radija, internet portala, blogova, tiskovina te sudskim optužnicama i anonimnim prijavama. Da se našalimo, recimo da se ovaj konačni obračun s Jambom može lovačkim žargonom nazvati i «otvorenim lovom» na čovjeka koji je do jučer bio glavni «lovac» i neprikosoveni vladar u gradu na Neretvi.

Ja sam stoga odlučio svoj današnji tekst nasloviti «Bitka na Neretvi» jer ona to doista i jest. Protiv Jambe i njegove samovolje stvaraju se tako široke koalicije, lijeve ili desne, sve ne bi li ga napokon netko od njegovih oponenata maknuo iz «fotelje» koju grčevito brani već skoro dva desetljeća. Mediji su od njega stvorili «brend», ne postoji nitko u Hrvatskoj tko nije za njega čuo, a apsurd je utoliko veći ako se zna da je Neretva poznatija po Jambi negoli po mandarinama. Jedan je od najpoznatijih tajkuna, nekad sveprisutan u nogometu, rukometu i košarci, njegova dobročinstva pamtimo još od Tuđmana i njegove Ankice, kupnje slika na hercegovačkim aukcijama održavanima po lokalnim krčmama u Čitluku i Posušju i sl. u posljednje vrijeme je ipak u medijima spominjan u «negativnom» kontekstu.

Optužnice za slučaj «vaga», «Razvitak» i sl. njegova su svakodnevica. Previše je on toga htio kontrolirati, u svemu odlučivati i nastojeći biti «samaritanac» to nekako od očiju javnosti sakriti. Prošlo je međutim vrijeme u kojem je pod zaštitom HDZ-a i Luke Bebića držao «za testise» cijeli Metković i pola Neretve, a boga mi i dobar dio Županije. To je naravno i skupo plaćao, svojim djelovanjem okupio je tako mnoge «sumnjive» tipove koji su za njega odrađivali prljave poslove, imao je ili još uvijek navodno ima ljude u metkovskom sudu, katastru, domu zdravlja i da ne nabrajam dalje. Isto tako nije štedio novac da kupi povjerenje birača i sugrađana, financirao je autobuse hercegovaca da mu daju glas na izborima, pomogao je mnoge obitelji na razne načine, bilo materijalne bilo u uslugama i stvorio je golemu vojsku podupiratelja oko sebe.

O Stipi Gabriću Jambu može se napisati knjiga memoara od sigurno par tisuća stranica, ali ja to ne želim na svojem blogu i učiniti pa sam samo naveo neke od njegovih brojnih eskapada. Svi mi imamo svoje mišljenje o njemu, neki ga podozrivo gledamo kao ratnog profitera i tajkuna, a neki kao «uspješnog» gospodarstvenika i političara čiji su jednim dijelom uzori Bandić i Mesić, najpoznatiji hrvatski populisti i demagozi.



Jambo je danas, ako tako mogu reći ili se jednostavno sebično nadam, na zalasku svoje političke karijere. Utjecaj mu je u Metkoviću i dalje jak, ali je zasigurno nedovoljan da ponovno postane gradonačelnik. Mogu naravno i pogriješiti, ali s obzirom na njegovu trenutačnu financijsku «snagu» skeptičan sam vjerovati u njegov novi mandat, jer je Stipe Gabrić Jambo u očima velike većine svojih građana «državni neprijatelj» broj jedan. Kupnja glasova njegov je magnet za mase pa u nedostatku novca i utjecaja, njegova ličnost neće dovesti do tolike podrške kakvoj se on nada. Da je otpočetka radio ispravno, a ne bahato kako zapravo jest, ne bi danas prebrojavao glasove po ulicama već bi mirno spavao čekajući izbore.

Od ostalih pretendenata na fotelju, nekako je najzanimljivija i najeksponiranija lista mladih u Metkoviću, NL Most, koja je proizašla iz udruge Narenta i koja ne štedi truda i vremena da se stavi u poziciju da sutra bude ta toliko željena «nova snaga» na političkoj sceni. Krasi ih jedan elan i pozitivna energija, kojom svakim danom k sebi privlače sve više sugrađana. Ova nezavisna lista ujedno je i prva krenula u pripremu izborne kampanje, pred nekoliko mjeseci su se službeno predstavili, pokazujući time i svoju ozbiljnost i političku odgovornost. Neokaljani i neopterećeni, u svakom slučaju odlučni su u nakani da «uzmu Metković Jambi i vrate ga građanima». Kao kandidata za gradonačelnika izabrali su mladog doktora Božu Petrova, koji svakim danom pokušava osvojiti svoje sugrađane novim projektima koje pišu njegovi kolege s liste, vojska od desetak mladih i obrazovanih metkovaca, kojima je aktualna Jambina politika ugasila sve šanse za zaposlenje i prosperitet u vlastitom gradu.



Koliki je zapravo pritisak na njegovim leđima, svjedoče i brojne neugodnosti kojima je svakodnevno izložen, uznemiravaju ga telefonom i vrijeđaju na ulici, kao uostalom i većinu njegovih kolega iz «Mosta». Ulozi su golemi i Jambo ne preže ni pred nasiljem, fizičkim ili verbalnim, kako bi zastrašio svoje političke protivnike i im pokaže «tko je gazda». Kao zaključak ovog osvrta vezanog za ovu nezavisnu listu, kažimo kako imaju velike šanse iznjedriti svojeg gradonačelnika, ukoliko Petrov uđe u drugi krug i stvori kritičnu masu nezadovoljnih Jambom pa samim time i odnese pobjedu u ovoj teškoj i neizvjesnoj borbi.

HDZ u Metkoviću danas vodi poprilično «sumnjiv» čovjek, Nikola Oršulić, osoba «dvojbenog morala» kako se barem o njemu govori. Njegov izbor na unutarstranačkim izborima proteklog proljeća mnoge je iznenadio pa samim tim i umanjio realne šanse HDZ-u da se nada pobjedi na predstojećim lokalnim izborima u svibnju. Činjenica je da je i on sam toga svjestan, pa stoga kao gradonačelničkog kandidata izabire Hranislava Gašpara, dojučerašnjega šefa porezne uprave u Metkoviću. Njegove šanse za ulazak u drugi krug ili eventualnu pobjedu su upitne. Mnogo je razloga za ovu pretpostavku: nije «pravi» metkovac već vuče porijeklo iz vrgoračkog kraja, poreznik je po profesiji pa samim tim nije ni popularan i kao treće, on i nije bio prvi izbor za kandidata već je rezultat navodnog kompromisa. Ima uteg da je u dvadesetak godina, koliko je na čelu porezne uprave u Metkoviću, zatvarao oči pred svim «kriminalnim radnjama» i gomilanju novca sumnjiva podrijetla u džepove «uspješnih poduzetnika», a danas ga neki od tih istih «sumnjivaca» podupiru u naumu da sutra postane gradonačelnik.

HDZ u Metkoviću na izbore izlazi u koaliciji s HSP-AS, HSLS-om te HSU-om. Ovo je isto jedna dvojbena koalicija jer su upravo HSLS i HSU do jučer bili u «talu» s Jambom i njegovim HSS-om, te se danas pokušavaju «oprat» od te koalicije. HSP-AS nadalje, pristao je na ovu koaliciju iz čistog interesa, simpatični M.Bulum i nije neki politički poznavatelj, pa se zbog viših interesa poklonio diktatu iz Zagreba i nagrađen je navodno pozicijom dogradonačelnika.

SDP-HNS su ovdje koalicijski partneri, slabi su i jedni i drugi, pa su se lako povezali. HNS je također nedavno osnovan, dok SDP ima određeni utjecaj, ali poprilično su «inferiorni» u ukupnoj aktivnosti na političkoj sceni Metkovića. Nemaju neke prevelike šanse na ovim izborima, možda tek uspiju ugurat jednog ili dva vijećnika u vijeće, barem u ovoj konstelaciji snaga kakva je danas.



HSP (Srb ex-Đapić) je ovdje isto bitan igrač, kao dojučerašnji Jambin (privatni) partner, Ivica Volarević poznatiji kao Buć, pokušat će se izboriti za drugi krug u izborima za gradonačelnika. Iako ga se Jambo pokušao riješiti, Buć se iz Remetinca vratio još odlučniji da pokuša srušiti svojeg bivšeg prijatelja Jambu i u tome ne štedi ni novca ni vremena. Volarević zna o Jambinom vladanju Metkovićem jako mnogo, usudim se reći čak sve, pa ga to čini možda i najopasnijim po Jambu, od svih navedenih kandidata i stranaka. Buć koristi službenu web stranicu svoje stranke da udara po Jambi dokumentima, optužbama i provokacijama, te to čini svakodnevno. Koliko je odlučan u svojem naumu, ne libi se pozvat Jambu i ostale na javno sučeljavanje kandidata, a do sada taj poziv koliko mi je poznato nitko nije prihvatio.

S obzirom na sve, ma koliko se to činilo nemoguće i donekle neozbiljno, HSP na čelu s Volarevićem ima realne šanse učiniti ove izbore itekako neizvjesnima, jer vjerujte, Buć zna kako iskoristiti i okrenuti sve moguće i nemoguće birače na svoj mlin!

Siguran sam da ćemo još pisati na temu izbora u Metkoviću jer službena kampanja još uvijek nije započela, a kako je krenulo biti će sve zanimljivija i neizvjesnija.

Oznake: Metković, izbori 2013, BITKA NA NERETVI

HABEMUS PAPAM

Kada sam prošlo lito, na našoj predivnoj «pjaci», u sklopu izvrsnog OFF-a (Opuzen film festival) pratio zanimljivi dugometražni igrani film naslova «Habemus Papam», nisam ni slutio da bi se nešto slično moglo u stvarnosti i dogoditi. Iako vjernik, poštovatelj Crkve kojoj svim svojim bićem pripadam, nerijetko se nađem u situaciji da na neki način «promrmljam» kakvu kritiku na račun te iste Crkve. Vjerujem da ćete se složiti, Crkva kao institucija pod hitno treba na «rekonstrukciju» odnosno mora ići u korak s vremenom. Jednim svojim dijelom ona to i čini, samo krivim putem je barem do sada išla.

Pratili smo sa nevjericom odreknuće Benedikta XVI, rimskog biskupa i Božjeg namjesnika na zemlji pitajući se zašto to uistinu čini? Kratki zaključak koji proizlazi iz svih do sada napisanih i izrečenih (možebitnih) razloga za ovaj jedinstveni postupak, leži zapravo u njegovoj neupitnoj ljubavi prema Svevišnjemu i želji da se zbog dobrobiti cijele Katoličke crkve, neki problemi s kojima se ta ista Crkva susreće, napokon riješe. Kao što «dobri» poznavatelji funkcioniranja jedne ovakve institucije nerijetko kažu, tko vodi kuriju, upravlja Crkvom. Kurija je zapravo Vlada države Vatikan, a kardinal državni tajnik njezin je premijer.

Ovaj uvod koji koristim za priču, jako je složen, odnosi i interesi među kardinalima (članovima kurije) i njihovim međusobnim frakcijama prepuni su intriga i zavjera te je napokon došlo vrijeme da se Crkva i Vatikanski hodnici malo prozrače i pometu. Novi papa, argentinac i nadbiskup Buenos Airesa, na svaki mogući način svojim djelovanjem to i čini.

Već 4 dana, Jorge Mario Bergoglio, jezuitski svećenik i novi poglavar Katoličke crkve, svojim postupcima pokazuje da želi napraviti temeljit zaokret u samom odnosu te iste Crkve prema vjernicima. Cijeli svijet je oduševljen koliko je taj skromni i ponizni sluga Božji zapravo običan čovjek. Već prvim obraćanjem s balkona okupljenima na trgu Sv.Petra on čini jednu iznimnu ljudsku gestu, on se poklanja pred tom gomilom od 300 tisuća ljudi, i prvi je papa koji to čini, ako je vjerovati povijesnim zapisima. Tim svojim skromnim činom on zapravo poručuje svojim sljedbenicima širom svijeta, ja sam Vaš sluga, ja sam jedan od Vas!



Katolički svijet toliko je želio, toliko se nadao i vjerovao u mogućnost da novi papa bude s prostora Latinske Amerike, kontinenta s najbrojnijom vojskom katolika, jer to u ovom trenutku Crkvi i treba. Crkvi treba udahnuti novi život u ovim teškim vremenima, potrebna joj je snažna vjera i podrška iz samog Vatikana, da prevlada izazove koji joj predstoje.

Simbolično, taj «udah» novog života donosi Francisco Primo ili Franjo Prvi, novi Pontus Maximus iz Buenos Airesa (španjolski: dobar zrak ili čisti zrak). On je novi vođa te najmnogobrojnije zajednice vjernika, vojske od milijarde i dvjesto milijuna ljudi, koji u njemu u ovo vrijeme ratova, interesa i golemog nesrazmjera bogatstava na kugli zemaljskoj, vide novog Isusa i Mesiju, spasitelja svih nas malih i poniznih ljudi koji smo do jučer bili u očima rimske kurije tek dobri porezni platiše, golemi stroj koji svojim malim doprinosom kroz «lemuzinu» financira njihove navodne «sitne interese i poroke».

Za papu Franju ovo je tek izvrsna prilika da svojim novim položajem nastavi životni put kojim već sedam desetljeća hrabro kroči, on se nije i neće promijeniti zbog toga što danas ima sve moguće beneficije koje mu kao poglavaru Katoličke crkve pripadaju. Bio je i još uvijek jest, sluga siromašnih, obespravljenih, bolesnih i zlostavljanih. On osvaja svojim pristupom, ljubi i blagoslivlja svoje vjernike, osmijeh mu je zarazan, pršti energijom i samom pojavom k sebi privlači sve više i više novih ili zabludjelih ili možda do jučer izgubljenih «ovaca».



Papa Franjo ne pati za «ljudskim slabostima», on se bez ustručavanja penje u autobus sa svojim kolegama kardinalima, iz svojeg džepa plaća hotelski smještaj, na ruci ima sat vrijedan desetak eura, odbija nositi zlatni križ već mu je «dobar i ovaj željezni koji ima», kako kaže.



Sve ovo što sam do sada napisao dio je priče koju sam odlučio preslikati na manire kojim se rukovode naši lokalni vođe. Naravno, vjerujem da ćete se i složiti na kraju sa mnom, kada sagledamo i usporedimo Franju Prvoga, čiji je životni uzor Sv.Franjo Asiški, siromah iz talijanskog Assisija, i naše tribune i glavare.

U Opuzenu su velika većina političkih vođa i vjernici katolici, neki su praktični vjernici jer svjedočimo nerijetko njihovoj pojavi i na nedjeljnoj misi, dok su drugi malo manje u Crkvi što možemo pripisati njihovoj lijenosti ili nemarnosti. Ne živim u zabludi očekujući da će nam sutra ti isti političari imati jednake manire kao i papa Franjo na kojeg sam, i kao vjernik i kao čovjek, iznimno ponosan. Međutim, zamjeram im kao što sam već pisao, nedostatak komunikacije i očiti odmak od naroda, izuzev sada u ovo predvečerje izbora.

Stava sam da bi naš budući «gradonačelnik» trebao već sutra biti osoba koja u svakom smislu razumije potrebe malog čovjeka, čija su vrata otvorena za sve one koji svoje probleme mogu riješiti uz njegovu pomoć ili podršku, čijoj će se riječi vjerovati i čiji se autoritet neće dovesti u pitanje. Ne zanosim se mišlju da će nam se gradonačelnik odreći beneficija, automobila ili službenih kreditnih kartica i sl.

Nije mi namjera nikoga svojim tekstovima omalovažavati već želim ukazati na ozbiljne propuste u odnosu osobe gradonačelnika i osobe građanina ovog grada.

Osobno mi smetaju neki obrasci ponašanja u Opuzenu, bilo u osobi gradonačelnika, gradskog pročelnika ili gradskog vijećnika. Činjenica jest da smo mi kao pojedinci nekad naporni, da su nam vlastiti (komunalni) problemi ponekad gorući, a planovi Grada ih ne sadržavaju u svojim dugoročnim ili kratkoročnim ciljevima, te nas to čini ogorčenima i kritičnima prema tim istim osobama ili institucijama. Međutim, neke stvari pod hitno treba mijenjati.

Barem pet puta sam čuo od raznih prijatelja ili sugrađana, da su išli kod gradonačelnika, a on ih nije primio ili «nije bio u uredu» da bi se zaklinjali da je «dao petama vjetra», navodno pobjegavši pred njihovim pojavom iz kancelarije niz stražnje stepenice općinske zgrade. Ovakve stvari se ne bi smjele događati.

Gradonačelnik bi trebao biti, poput našeg dragog Pape, ponizni sluga svojim građanima nebitno jel je s njima na «ti», svima koji to od njega zatraže treba pokazati poštovanje i razumijevanje te strpljivo saslušati svaku njihovu riječ. Treba naravno poštovati i njega kao gradonačelnika, njegove obveze i vrijeme koje poklanja rješavanju aktualnih pitanja na svojem radnom mjestu. Sve ovo obveza je i pročelnika ili vijećnika u gradu Opuzenu, a i u svim drugim gradovima i općinama diljem kugle zemaljske.

Naši političari nerijetko i obmanjuju javnost, obećavaju svašta, a zaboravljaju prethodna obećanja. Rovare jedni protiv drugih, a kad im je potreba «skupe glave» tražeći zajednički interes. Nije dovoljno nakon laži i obmana se «ispovidit» i pritom jednostavno zaboravit sve nas građane koji smo im dali povjerenje, ne pitajući se dali se i mi u cijeloj toj igri osjećamo prevarenima ili zapostavljenima?

Nakon toliko godina provedenih na funkciji, da budem iskren, očekivao sam da će se naš aktualni gradonačelnik, zahvaliti svojim stranačkim kolegama i prepustiti mjesto nekom mlađem ili ako ne mlađem, barem nekom drugom «partijskom drugu». Međutim, kako stvari stoje, on kreće u pohod na još jedan mandat. Tako se barem po kafićima odnosno kuloarima govori. Koliko smo mi uistinu zadovoljni njime i njegovom vladavinom u proteklom periodu teško je reći. Svi imamo za njegov rad i pokude i pohvale, ali ćemo se složiti da nam je već svima pomalo dosadio.

Za one koji to ne znaju, spomenut ću da je gradonačelnik Mihaljević izabran 1997.g. kao prvi opuzenski gradonačelnik ( Opuzen ima status grada od 15.05.1997.) i ukupno je na ovoj dužnosti proveo punih 13 godina. U periodu od 1997-2001 pa od 2004. do danas. Na posljednjim izborima pobijedio je neposrednim biranjem tj. kandidirao se imenom i prezimenom (blesavim sloganom «S Ivom do daske» što je totalna katastrofa u «Pi-aRu» izuzev u našem „ludom i naopakom mistu“?!), a prethodno je biran uz podršku većine gradskih vijećnika.

Situacija je slična i u susjednom Metkoviću, gdje se Jambo na vlasti drži neprekidno od 1997. kada je izbačen iz metkovskog HDZ-a. Sa svojom NL (kasnije HSS-om) osvojio je vlast koju grčevito brani, uspješno odolijevajući svim napadima do sada. Nisu ga srušile ni optužnice pa vjerojatno neće ni drugačiji argumenti. O Metkoviću nekom drugom prilikom.

Što ja zapravo svim navedenim želim istaknuti?

Želim skrenuti pozornost da je činjenica da je u Opuzenu (do sada) vladalo na neki način jednoumlje, da smo neprekidno birali jednu osobu na najvažnije mjesto u gradu te samim svojim činom doveli u pitanje vlastiti napredak. Vlast se jednoj te istoj osobi na neki način ne smije predugo prepustiti, što nas uči povijest. Mudri stari Dubrovčani (i još mnogi drugi) nerijetko su naglašavali da «vlast kvari ljude» i zato ih često treba mijenjati. Na izborima dakako. Zato me na neki način i ne čudi da danas glavna «partija» u Opuzenu nema za ponuditi ništa novo osim «starog kandidata» za novog gradonačelnika. Svojim dosadašnjim djelovanjem nisu iznjedrili nekog poletnog i prepoznatljivog kandidata koji bi poput Franje, novog pape, udahnuo novi život toj najsnažnijoj političkoj stranci u Opuzenu. Nadalje, velika većina njegovih pristaša očekivala je, doduše potajno, da će poput Benedikta XVI. možda prepoznati trenutak da ode, da prepusti drugima da pometu opuzenske hodnike i ulice i tim svojim činom pokazati svoju veličinu i skromnost. Od toga nažalost ništa. Opet taština!

Istina, na posljednjim izborima, pokušali su s mladim Vodanovićem, aktualnim dogradonačelnikom, ukazati na potrebu te političke opcije na lokalnom nivou za novom snagom, ali se nažalost nisu proslavili. On je na neki način iskorišten za više interese (glasovi s područja Buk-Vlaka), njegov rad na poziciji dogradonačelnika je nezapažen, a njegova funkcija je ionako honorarna, nema čak ni kancelariju pa je rijedak gost na adresi općine.

Što se tiče ostalih naših «sutrašnjih» gradonačelnika, ni jedna druga opcija nije istaknula službenog kandidata, dapače još se pregovara tko će s kime u koaliciju pa se nadam uskoro pisati i na tu temu. Trenutno je sve to jedna velika gluma i obmana, puštanje probnih balona te ne želim pisati o nečemu što se neće dogoditi pa samim time i obmanjivati Vas moji čitatelji.

Ono što sa sigurnošću mogu reći jest da će i na ovim izborima svoju kandidaturu istaknuti naš dragi pa stoga i autohtoni M.F. On je odlučio ponovno okušati sreću na izborima, nadajući se da ćemo prepoznati sve njegove kvalitete. Tko će ga u tom njegovom naumu i podržati vidjet će se uskoro, jer se priča o zanimljivoj koaliciji i dalje kotrlja preko mišćanskih jezika odnosno kafića. U svakom slučaju ni njemu nije dosta politike, čudna je to neka «droga» pa poštovani Marinko neka Ti je sa srićon, možda nan udahneš novi život kao novi papa Franjo!

Na kraju ovog članka ostaje nam nadati se nekakvom novom licu ili ćemo možda ipak pričekati 2017. i sljedeće lokalne izbore. Tada ćemo možda shvatiti da smo se te 2013. grdno zeznuli. Idite u miru!

Ludilo je neprestano ponavljanje jedne te iste stvari uz očekivanje drugačijih rezultata. (Albert Einstein)

Oznake: Opuzen, izbori 2013, papa, HABEMUS PAPAM

Izborna kladionica

Uskoro su lokalni izbori. To je ono vrijeme kada je političarima stalo do nas građana, glasača čiji glas je iznimno vrijedan, kada se svi trude uvjeriti narod da su baš oni ti kojima moramo dati svoj glas. Preostale četiri godine mi ne znamo apsolutno ništa od onoga što ti isti ljudi kojima smo dali svoj glas zapravo rade, kakve odluke donose i imaju li uistinu naše povjerenje da čine to što čine.

(N)OVCE
Opuzen. Godina 2013. Sve se ponavlja. Pred nama su uglavnom isti kandidati, neki su promijenili stranku, neki retoriku. Za sebe misle da su pastiri, predvodnici stada koje bi se, da nije njih i njihove pameti, razišlo ili se izgubilo u bespućima povijesne zbiljnosti, kako je onomad govorio jedan, spominjući nas grupno kao «stoku sitnog zuba».

Smatram da mi nismo ovce, ali se ponekad tako ponašamo. Za svake nadolazeće izbore u lokalnoj izbornoj jedinici pa tako i u ovoj u kojoj ja živim, naši političari ne dopuštaju istinsku demokraciju, da budem precizan, ne dopuštaju propitivanje njihova kredibiliteta kao što je to u zapadnom svijetu. Nema debata u kojima bismo mi kao građani pitali svoje političare zašto nisu ispunili data obećanja iz prethodnog mandata. Preostaje nam stoga, putem modernih tehnologija, izreći ono što nas tišti, a opet sakriti se iza odrednice anonimnosti. U pravu ste, neću izreći svoje ime, jer bih se onda doveo u situaciju da se moram braniti od onih koji ionako imaju svu moć, pa bi još htjeli i mene kontrolirati.

OBEĆANJE LUDOM RADOVANJE
Dotakao sam se obećanja koja su davno izrečena, a nikad ispunjena. Pa dragi moji sjećamo li se mi uopće što nam obećahu ovi naši prije četiri godine, prije osam ili dvanaest. Neka su obećanja i realizirana, ali daleko smo mi od Opuzena u kojem cvjetaju ruže. Ono što je u posljednje vrijeme aktualno, a svih nas zanima jest državno poljoprivredno zemljište. Počelo je to davne 1996.g. kada je udruga branitelja pokrenila projekat «zemlja braniteljima» i omogućila velikom broju obitelji da se počne baviti ozbiljnom poljoprivredom. Temeljem ovog projekta kojeg su gotovo svi (normalni) podržali, već sljedeće godine HDZ u Opuzenu dolazi na vlast s potporom od i danas rekordnih 1.220 glasova što mu je tada donijelo nevjerojatnih 10 mandata. To je toliko osnažilo određeni krug ljudi u vladajućoj stranci da su shvatili da je zemlja moć, odnosno da onaj tko kontrolira zemlju i zemljoposjenike/zakupce zapravo vlada Opuzenom.

Potom kreće cijela ova igra ili igrokaz koji traje i do dana današnjega, gdje se nakon pustih obećanja i dalje ne zna čija je zapravo ta zemlja, čija će biti nakon 2016.g. kada izlazi aktualni ugovor o zakupu i tko ima, a tko nema šanse zemlju obrađivati nakon spomenute 2016.g.
Meni kao i velikoj, velikoj većini ljudi u Opuzenu smeta što naši vladajući HDZovci zapravo nisu svjesni da su oni u ovom igrokazu glavni krivci što se dogodila propast jednog cijelog projekta, projekta koji je Opuzenu trebao donijeti mnogo.

ODGOVORNOST
Aktualni gradonačelnik je zapravo nesposoban i potrošen kadar. Cijela garnitura tih besprizornih likova koji sjede na njegovoj strani u gradskom vijeću nisu u stanju izreći ono što im se mota po glavi već samo kimaju glavom na već unaprijed (u kafiću) donesene odluke. To traje već godinama. Točnije od 1997. Petnaest dugih godina je prošlo, previše obećanja je izrečeno da bi danas gradonačelnik tvrdio da on nije kriv, da on nije odgovoran, da su krivi aktualni ministar poljoprivrede i udruga UZOG. Kako je moguće da gradonačelnik Opuzena već 15 godina skuplja skorup i diči se svim pozitivnim stvarima vezanima uz poljoprivredno zemljište, a kada treba podviti rep i priznati da je učinjeno puno propusta, puno nemara i da se zakasnilo u cijelom natječaju barem godinu dana on upire prstom u drugoga! Pa to može samo netko tko je svjestan da je odgovoran. Gdje mu je ta odgovornost? Pa gradonačelnik mora biti čovjek, a ne sebični i oholi političar kojemu je stalo samo do fotelje od 10 ijada kuna. I nadalje, toliko je neodgovoran da upire prstom u državnu vlast, neosnovano i nepristojno napada pomoćnicu ministra koja je došla u Opuzen kako bi odgovorila na pitanja građana o državnom poljoprivrednom zemljištu i novom zakonu o istom. Sve ono što ne čini, a morao bi!

On pokušava jedno javno izlaganje iskoristiti kao poligon za politička prepucavanja. Kako je nesiguran i slab, najbolje se vidjelo prije dvi godine u sportskoj dvorani, kada je upoznavajući okupljenih 400 građana s raspisanim natječajem za kupovinu zemlje, prozivao udrugu UZOG i M.F. iz AHSS-a da su upravo oni ti koji koče cijeli projekat, a da nije dopustio ni jedno jedino pitanje iz publike, da ne spominjem da nije dopustio ljudima koje opanjkava da se pred tim istim narodom obrane. Pročitao je svoj pamflet i završio skup. Koje licemjerje. Kukavičluk.

LISICA
Da ironija bude veća, taj spomenuti gospodin iz AHSS-a je zapravo njegov najveći saveznik. Već nekoliko posljednjih izbornih utakmica, HDZ dolazi na vlast upravo zahvaljujući njemu i njegovoj egocentričnosti. Za primjer na posljednjim izborima, aktualni gradonačelnik je u prvom krugu imao 883 glasa. AHSS je na izborima ostvario 2 mandata sa osvojena 286 glasa. U drugom krugu aktualni gradonačelnik je dobio 1.169 glasova. Kada jednostavnom računicom od 1.169 oduzmete 883, znate koji je rezultat??? Pogađate, nevjerojatnih 286! I on ih navodno ima sve popisane imenom i prezimenom.

Tu se vraćamo na onu tezu, da mi ipak nismo ovce, samo se nekad tako ponašamo.

NAPREDAK ILI PROPAST
U Opuzenu ima mnogo mjesta za napredak, previše je vitalnih objekata zapušteno, napušteno i uništeno. Aktualno vodstvo zarobljeno u vlastite interese i spletke nema namjeru ozbiljnije prionuti poslu jer su uvjereni da će i ovaj put, građani izabrati HDZ, da ćemo svi opet vjerovati tim slikovnicama što ih ukrase s bagerima i cijevima blagovremeno. Znakovito je da su financijska sredstva na izmaku, da se jedino u Opuzenu ne kopaju ulice, ne asfaltiraju ceste, ne polažu kameni temeljci jer ih nema tko ni okopati ni postaviti. Bajka je završila, Sanader je u Remetincu, Jadranka je dobila nogom u guzicu, HDZ više ne stanuje na (Kara)Markovu trgu, a svi pravi hadezejci se snebivaju nad ovim novim ultraspletkarskim vođama ili poput Vukelića bježe glavom bez obzira!

Svi projekti kojima smo se nekada dičili jer su budili nadu u razvoj Opuzena se se rasplinuli. Gospodarska zona koja je trebala zaposliti mlade, privući investicije i postati jedan kvalitetni poligon za razvitak grada postala je priča s naslovnice, bankrotirala i otišla u stečaj s dugom većim od 3,5 milijuna kuna. Odmah prekoputa nje je famozna Veletržnica koja bankrotirala s dugom od 6 milijuna kuna, a ni danas nije zakopana ni lopata za njenu realizaciju. Direktora ima, službeni auto ima, ostalo smo pročitali u novinama. Uskok češlja njezino poslovanje.

Nekada smo u Opuzenu imali kino dvoranu, mjesto gdje se naša mladost mogla pokazati roditeljima, vrtićani i školarci danas vide samo jedno predimenzionirano betonsko ruglo koje je trebalo biti završeno davne 2005.g. Svi skupovi, kulturni ili politički, održavaju se u holu osnovne škole ili u hotelu koji i nije u našoj općini. Jedan od razloga zašto su mladi entuzijasti osnovali filmski festival bio je i taj što u Opuzenu nemamo kino dvoranu. Aktualna vlast nije vjerovala da tako nešto može uspjeti, a već sljedeće godine gurala se kako bi se izreklamirala kroz spomenutu manifestaciju. Žalosno.

KONTROLA
Primjera je zaista bezbroj, od ugašenih udruga koje su se opirale kontroli od strane vlasti, do niza ostalih entuzijastičnih pokušaja rezultat je uvijek isti – kontrolirati ili uništiti. Jednostavno nema sluha za one koji nisu ulizice, jer vlast je svjesna da oni koji se eksponiraju, oni koji pokazuju da znaju i mogu – od tih im prijeti najveća opasnost. To se zove paranoja. Politika NE TALASAJ u Opuzenu je jako važna!

Primjetili ste sigurno bivšu PIK-ovu zgradu. Ruglo i opasnost po prolaznike. To bi mogla biti jedna predivna građevina kada bismo joj dali svrhu. Što je sa zgradom na rivi, dom izviđača nekada,a danas? Devastirana zgrada koju ponosno gledamo na maratonu lađa. Priča se da je pod hipotekom, ali u vlasništvu Grada, nekad bivšeg PIK-a. Odmah do nje još veće ruglo, nekad gradska kavana, danas isto devastirana s onom nakaradom od plastenika. To je totalno uništilo rivu, od doba PIK-a i vizionara Čoka koji je UKRAO rivu Opuzenu, zagradio ulicu iza crkve i skratio šetnicu za 100 metara. Nadalje, Lux, isto ruglo, ali fala Bogu evo ima bit da će ga napravit, majstori rade oko njega.

PODIJELI PA VLADAJ
Zanima me kako netko može uporno tvrditi da radi za dobrobit Opuzena, a stvarnost je takva da smo svi podijeljeni. Prvo na Opuzence i donjane, onda na naše i njihove. Svi smo etiketirani, htjeli mi to ili ne. Zašto su interesi i potrebe ljudi koji žive na dijelu Buk-Vlaka, Pržinovac ili Jasenska potpuno zanemareni? Zašto nam je Ušće potpuno zanemareno, a želimo biti turistička destinacija s «drugim Stradunom»? Pa mi nemamo nikakve turističke kapacitete, naši gosti spavaju u Merlota,u Vila Neretvi i u Blacama? Zašto udruge, političke stranke i ostale društvene skupine nemaju prostor za rad? Svjedoci smo bezbroj poslovnih prostora koji zjape prazni npr. bivši PBZ, a građani kojima nedostaje prostor za bilo kakve aktivnosti ostaju doma. Nema vizije.

U Opuzenu nema više ni mogućnosti višeg odnosno visokog obrazovanja, hvalili smo se tim splitskim fakultetima u mistu, ali i to je zamrlo. Limena glazba se polako osipa, maškare su sve osim maškara, razjedinjeni među sobom i među narodom. Sjećate se naših veslača s preklanjskog Maratona, bez prave podrške vlasti uspjeli ostvarit treće misto, da bi onda gradonačelnik doša pobrat lovorike na binu. Ništa neočekivano, bleeee! Onda primjer s folklorašima, Milojko kao lokalni entuzijast organizirao njihov dolazak, a na pjaci malo ljudi jer to triba bojkotirat, Milojko je iz Čulićeve stranke! Jadno.

Kada se o Opuzenu u medijima piše negativno, uvjeren sam piše se s pravom. Mi nemamo nikakav utjecaj na medije jer ih ne volimo. Nismo svjesni kolika je njihova važnost – smatraju vladajući. Totalna medijska blokada. Službena web stranica Opuzena trebala bi obilovati mnoštvom kvalitetnih informacija o gradu, turizmu, gospodarstvu, sportu i kulturi ali je totalna lakrdija. Prvo kada upišete opuzen.hr u internet dođete na nekakvu reklamnu stranicu koja reklamira likariju, viagru i sl. To je prvi susret s Opuzenom. Nema nikakve obavijesti o radu gradskog vijeća, mi kao građani znači nemamo pravo znati što ljudi koje smo izabrali rade u tom vijeću. U Opuzenu je bio npr. i Božični sajam, organizirao ga je Milojko ponovno, a na web stranici nema ništa o tome jer je Milojko nepoćudan! TVO je davno umrla, te davne 1997. HDZ je navodno dao novac i osim reklame NeretvanskaTV na zgradi kina nikad nisu emitirali ni minute programa. O radio postaji nema smisla govoriti, ona je u Metkoviću, u Opuzenu je totalno nepotrebna. Apsurd.

IZBORI
Previše je toga za prosut iz rukava odjednom, pisat ćemo još nekom drugom prilikom,a sad treba navesti one kojima ćemo možda povjeriti svoj glas. Kao šlagvort cijelog ovog članka, u kojem je želja bila PROMJENA, jer Opuzenu trebaju novi ljudi , pobrojit ćemo sve političke aktere i nadam se malo ih bocnut kako bi izašli pred narod i izrekli svoje ambicije, planove i ostalo – pa mi smo dragi moji za 70 dana na izborima, a kampanje još nema. Procijenit ćemo političku snagu, s lijeva na desno ili obratno kakogod.

HSS ili Hrvatska seljačka stranka je prva vladala Opuzenom. Pod dirigentskom palicom M.F. okupili su se svi važniji protagonisti današnje političke scene u Opuzenu (N.Mataga i Z.Čulić). To je bila jedna izvrsna grupa ljudi koja se polako počela osipat zbog gorespomenute egocentričnosti, da bi na koncu sam on izašao iz HSS-a i stvorio stranku po svojoj mjeri, kako bi zadovoljio i dr. Jekylla i Mr.Hyda. Prošle godine i Čulić je izašao iz HSS-a te je organizirao HNS. Danas je ta stranka u Opuzenu jako slaba, nešto kao i na državnoj razini. Sve je to posljedica trgovačke politike u vrijeme Sanadera i naravno Jambe čiji utjecaj i danas možda postoji, jer je Jambo šef HSS-a u županiji. Teško je prognozirat što će se zapravo dogodit, ali jedini pravi put spasa je u koaliciji, ako se misli ući u vijeće. Tu bi HSS treba ići odma s HNS-om i SDP-om jer se ovako samostalno ne isplati. Profitira samo HDZ.

HNS ili Hrvatska narodna stranka je potpuno nova snaga u Opuzenu, proizašla iz HSS-a gdje su bili nezadovoljni odnosom i neredom kako na razini države i tako i županiji. Danas okuplja šaroliku bazu članova, od starijih i iskusnih, do mladih i obrazovanih te za pohvalu i određeni broj žena. Prema nekakvoj logici trebali bi biti osovina u pokušaju svrgavanja HDZ-a s vlasti u Opuzenu, želja i ambicija postoji, znanja imaju i otvoreni su prema narodu što je u Opuzenu dosad bilo nepoznato. Objavili su da idu u koaliciju s SDP-om, što je i normalno jer se ta suradnja odvija i na državnoj razini. Inače SDP je u Opuzenu dosta slab, nema nekog zapaženijeg rada ali ima dostatan broj birača koji ga podupire. Sa svojih stotinjak glasova na lokalnim izborima ovo je kvalitetan potez i možemo očekivat SDPovog vijećnika u vijeću.

Nezavisne liste su u Opuzenu uvijek bile iznenađenje, koliko se pamti svaki put je nezavisna lista ušla u vijeće, 2001. NL Ivo Ključe Beca i NL Andrija Popović, 2005. NL Oliver Prović, a 2009. s HSS-om u koaliciji također Prović. Tko će se ove godine kandidirati teško je prognozirati. Po kuloarima se šuška o NL Jure Stanića, ali nagađam da bi on mogao biti prvi koji neće ući u vijeće. On nosi težak teret, postao je Pedro kojeg je aktualna vlast prokljuvila kao glavnog krivca što zemlja nije prodana iako je njegov utjecaj na cijeli ovaj proces bio malen. Od ostalih kandidata ostaje Beca, iako nije za podcijeniti također smatram da ipak nema prevelike šanse. Oliver Prović se okanija politike. Iznenađenja su kažem uvijek moguća.

AHSS ili Autohtona seljačka stranka, faktor razdora u Opuzenu. Što reći? Stranka za jednog čovjeka koji sve zna i sve može, a zapravo radi ogromnu štetu cijelom Opuzenu. Čovjek želi biti gradonačelnik, malo je mlađi od Berlusconija, ali ambicija mu je kao u tinejdžera - golem teret. Utjecaj mu je sve manji, na proteklim parlamentarnim izborima osvojio nevjerojatnih 38 glasova. Smatram da toliko i vrijedi.

HSP AS ili Hrvatska stranka prava Ante Starčević trenutno jedina pravaška stranka u Opuzenu, proizašla iz HSP-a nakon raskola Đapić Srb. Njihova snaga je isto teško procjenjiva, ali kao prednost može biti što su mladi, školovani i neopterećeni. Stranku vodi Stipe Vuletić – Vule i glavni problem im može biti HDZova koalicija u županiji. Iako su stava da idu samostalno, ako se uspiju othrvat pritiscima HDZa, mogu iznenaditi ako uzmu pravaške glasove u Opuzenu, njih otprilike 150 i eventualno pridobiju neke razočarane HDZovce i sve ostale koji žele vidjeti mlade i pametne u vijeću.

Umirovljenici su nova politička stranka u Opuzenu, osnovani pred desetak dana. Isto totalna nepoznanica.

HSLS ili Hrvatska socijalno liberalna stranka, nekad snažna opcija, danas se utopila u sivilo HDZ-a, ta stranka zapravo i ne postoji već fingira u koaliciji sa HDZom. Utjecaj im je smiješan, provodi se kroz simbiozu s kooperantima u konzuma čime izvlače glasove od izbora do izbora. Otprilike tako funkcionira i HDZ. Jadno.

HDZ ili Hrvatska demokratska zajednica aktualna je vlast u Opuzenu od 1997. Premreženi osobnim interesima, frakcijama i ostalim vezama ugušili su istinski razvitak Opuzena. Uz nekoliko dobrih projekata u posljednjih desetak godina uspjeli su skrenuti pozornost građana sa stvarnih problema u Opuzenu. Osobno im zamjeram manjak komunikacije s narodom, nedostaje im odgovornosti prema poslu koji obavljaju i razumijevanje prema svim građanima, a ne samo prema svojim istomišljenicima. Igraju na kartu zemlje, kao što sam napisao, a sad je li ovo vrijeme da narod opet «popuši» priču da je kriv netko drugi, a oni su nevini u svemu. Mislim da ovaj put neće uspjeti sa svojom seljačkom politikom, barem ne onako kako oni očekivaju, jer narod ipak nije toliko glup. Previše su toga izlagali, obećali pa zaboravili.. Pošteno će se uznojiti dok uvjere svoje glasače u svoju uspješnost i traženje novog mandata.

Kako god bilo, nakon 16 godina, trebalo bi podvuć crtu, i dobrano se zamislit nad glasačkim listićem. Puno godina je prošlo, mnogo žuči se prolilo, a mi i dalje stojimo. Zapitajmo se zašto netko zaslužuje naš glas? Prisjetimo se svih obećanja i onda svojom glavom odlučimo tko je taj netko! Ne dopustite ni meni koji pišem ove retke koje čitate da utječem na Vaš izbor. Ja sam samo napisao ono što mislim, jer sam se zapitao i pokušao pobrojiti sve ono čega sam se naslušao i vidio u svome Opuzenu.

Pravome Opuzencu bi trebalo biti stalo do svoga Mista, jer ako oćete svi mi želimo cvijeće u sebe doma, a zašto ga ne želimo i u Mistu?
Nek nam misto bude čisto!

Oznake: Opuzen, izbori 2013, Izborna kladionica