Marketing
Retrospektiva narodnog heroja
Nije lako misliti (drugačije), a kamoli to još i napisati! Želeći biti objektivan, ne mogu biti savršen!
[Da Vas netko zatraži da mu pozajmite 1.000 kuna i obeća to vratiti za mjesec dana, pa onda prođe mjesec dana i on opet dođe i kaže, aj mi pozajmi 1.000 kuna ne govoreći ništa o prethodnoj pozajmici i kada to misli vratiti. Eto, to je moj motiv za ovaj blog, jer budite sigurni Vi mu ne bi dali još 1.000 kuna da Vam se to dogodi. Tako je i sa ovim izborima.]
Osim toliko spominjanog natječaja za prodaju poljoprivrednog zemljišta, u Opuzenu se u protekle 4 godine još događalo svašta nešto. Među svim tim odlučio sam prokomentirat posljednju inicijativu koju je pokrenuo oporbeni AHSS. Autohtoni predsjednik M.F. je u posljednje vrijeme izrazito glasan po pitanju ponovnog postavljanja spomenika narodnom heroju Stjepanu Filipoviću u našem Opuzenu.
Svima nam je dobro poznato da se Stevo (kako ga se posprdno spominjemo u svakodnevnoj komunikaciji) borio u 2. Svjetskom ratu i bio obješen od strane nijemaca u Valjevu. Bio je simbol otpora tom nacističkom ratnom stroju i njegov spomenik je ostao kao vječni spomen na otpor koji trebamo pružati svakom velikom zlu, kao što je to bio ili još uvijek jest nacizam odnosno fašizam.
Postaviti spomenik ili ne tema je za jednu širu javnu raspravu, ako mi kao građani uopće možemo odlučivati o njoj. Govoriti o referendumu mislim da nema smisla, jer su neke odluke već donesene, ali je prema komentarima čitatelja po internet portalima vezano za ovu temu jasno da je podijeljenost velika. Nadalje, žalosti činjenica da velika većina građana nije ni upoznata ili je ne zanima značenje antifašizma već taj dio povijesti gura od sebe, pripisujući to ružnom razdoblju vezanom za mračno vrijeme komunizma.
Postavlja se pitanje koliko smo mi kao društvo sazreli i da li smo uopće spremni prihvatiti ovakvu inicijativu. Osobno mislim da bi se trebalo pronaći mjesto u Opuzenu gdje bi se na dostojan način obilježilo njegovo značenje za sve što je taj narodni heroj učinio i po čemu ga povijest pamti. Oporba je zatražila i sjednicu GV na ovu temu pa čekamo nastavak ove kulturno – političke sage.
Međutim, ono što je zanimljivo je da vlast na županijskoj razini (pa valjda i naša lokalna) podupire ovu inicijativu, jer je župan Dobroslavić još 06.11.2010. izjavio:
„Već sam nekoliko puta razgovarao s gradonačelnikom Opuzena i doznao kako taj grad uopće nema namjeru rušiti spomenik Stjepanu Filipoviću jer će se lokacija spomenika ubrzo riješiti u parku koji se nalazi u samom središtu grada. Tako će se taj spomenik tamo trajno postaviti, što je vjerojatno primjerenija lokacija a time će i svrha postavljanja spomenika svakako biti bolje postignuta.“
Ustvrdio je to s govornice Velike vijećnice, tijekom Skupštine Dubrovačko-neretvanske županije, župan Nikola Dobroslavić u odgovoru SDP- ovu vijećniku Tomislavu Brnasu koji je u vijećničkom pitanju podsjetio na to kako je spomenik narodnom heroju Stjepanu Filipoviću uništen 1991. godine, čime su “građani Metkovića i Opuzena bili užasnuti, kao i ovih dana kada su doznali da se čak i postolje spomenika ruši”. - Neću govoriti što je Stjepan Filipović značio za dolinu Neretve: imao je 26 godina kad je obješen u Valjevu, a njegova se fotografija u prirodnoj veličini nalazi u zgradi Organizacije Ujedinjenih naroda u New Yorku, te u Auschwitzu i na brojnim drugim mjestima. Ovo što se sada radi s postoljem i spomenikom nije primjereno! (izvor: Slobodna Dalmacija 06-11-2010).
Župan govori o lokalnoj vlasti koja nema namjeru rušenja spomenika, jer kao što povijest kaže spomenik je srušen 18.07.1991., da bi 2010. srušili i postolje spomen parka izgradnjom poduzetničke zone. Ali to je manje bitno, župan je pobrkao lončiće i opraštamo mu.
Nas zanima gdje je zapelo, jer ako država osigurava novac, i HDZ i AHSS i ostali su za, ne kužim gdje je problem. Međutim, ako je grad Opuzen taj, a navodno nije, koji financira sve ovo onda sam ja apsolutno protiv! Pa, nećemo gradit spomenike kada nemamo radnih mjesta. Prvo osigurajte investicije, završite te započete projekte pa onda gradite spomenike!
Time bi se cijela ova priča napokon i završila. Dakle, novac je osiguran, očito je zapelo negdje drugo. Ja bih dodao još da bi bilo dobro cijeli gradski park urediti po uzoru na neke druge gradove, koji sve svoje zaslužne građane pamte na takav način, u sklopu parka naći mjesto i za npr. Stanka Parmaća te posebno naše poginule heroje u Domovinskom ratu.
To bi bio jedan pravi spomen park i tako bismo pomirili sve spomenike i priče o ratovima. Kažem, ovo je samo ideja, stručnjaci bi dali neko kvalitetno rješenje.
Što se tiče parka danas, nažalost stoji zapušten, dijelom parkiralište, često poplavljen ne služi svrsi. Održava se travnjak, ali staze su devastirane, klupe većinom neprilagođene, stabla bi trebalo prorijedit da ulazi sunce, fontana i dalje ne radi. Trebalo bi nešto učiniti, radi naše djece najviše jer su ona naša budućnost!
* * * * * * *
STJEPAN FILIPOVIĆ I NJEGOV ZNAČAJ /Slobodna Dalmacija/
Po čemu je Stjepan Filipović svjetski poznat? Bilo je u Drugom svjetskom ratu mnogo istaknutih antifašista koje su fašisti javno objesili, ali ih nije bilo mnogo koji su u tom sudnjem času smogli snage da kliču antifašističkoj borbi, te da sipaju pogrde protiv fašista. Zapravo, moguće je da takvih heroja među europskim partizanima ima nemali broj, ali je slučaj Stjepana Filipovića jedinstven po tome što o njegovu herojskom držanju na stratištu svjedoči autentična fotografija: 26-godišnji mladić s partizanskom kapom i omčom oko vrata prkosno i ponosno širi ruke prema nebu te stisnutih šaka nešto viče prema okupljenoj gomili.
S fotografije se, naravno, ne može čuti što Filipović u tom trenutku viče, ali o tome nam govore svjedoci i povijesni izvori: Filipović u predsmrtnom času, s omčom oko vrata, kliče partizanskoj borbi, veliča Komunističku partiju, vrijeđa Hitlera i Treći Reich, te poziva okupljeni narod na nastavak borbe protiv fašista.
Šokirani njemački oficiri - koji su javnu egzekuciju Stjepana Filipovića zamislili kao demonstraciju svoje moći i opomenu građanima Valjeva kako će proći svi koji surađuju s partizanima - shvatili su da im je Filipović svojim držanjem posve srušio koncepciju te su ga objesili 15 minuta prije predviđenog roka, a nakon toga njemačke okupacijske vlasti prestale su s javnim vješanjima partizana i antifašista na tlu Srbije, u strahu da će oni svojim borbenim govorima pod vješalima samo motivirati narod da se pridruži partizanskoj borbi.
Upravo zbog toga herojskog držanja pred fašistima Filipovićeva se predsmrtna fotografija, u prirodnoj veličini, danas nalazi na ulazu u zgradu Ujedinjenih naroda na East Riveru, kao simbol antifašističke borbe koja je svijetu donijela slobodu. Ono čime se svijet ponosi, naši su “genijalci” 1991. devastirali, pri čemu ne samo što počinitelji toga fašističkog čina nikad nisu uhvaćeni, nego nije podignuta niti kaznena prijava.
Zato je dobro što je Opuzen Film Festival, pored filmsko-edukacijske, preuzeo i prosvjetiteljsku ulogu ispravljanja jedne 20-godišnje nepravde, pa će mladi opuzenski filmofili, osim uvida u suvremenu produkciju hrvatskih i europskih nezavisnih filmova, dobiti i uvid u sudbinu i posmrtno značenje njihova pokojnog sugrađanina Stjepana Filipovića.
“Ponosan sam zbog ove nagrade. Naročito zbog njezine simbolike. Dobivao sam nagrade u životu, ne zanimaju me previše, no ovo priznanje (...) uz statuu Stjepana Filipovića za mene je nešto strahovito vrijedno. Želim da se Stjepan Filipović i mnogi drugi spomenici vrijednim stvarima i ljudima koji su bili ukradeni, uništeni (...) što prije vrate na svoja mjesta, te da se time pobijedi užasni primitivizam koji je samo uvod u nešto gore, jer kada rušite nečiji spomenik, vi rušite ono što on simbolizira”, kazao je prošlogodišnji opuzenski laureat, mladi sarajevski redatelj Damir Janeček, koji je priznanje dobio za film “Kinofil”.
Prilikom dobivanja nagrade Janeček je zauzeo legendarnu pozu Stjepana Filipovića, na što je dobio ovacije opuzenske publike i mrgodne poglede predstavnika lokalne HDZ-ove vlasti, koja je 2010. godine uklonila i ostatke devastiranog spomenika Stjepanu Filipoviću, pod infantilnom izlikom da su “opasni za prolaznike”.SD 26.08.2012.
Post je objavljen 12.03.2013. u 08:19 sati.