EKOLOGIJA I TURIZAM

Povodom Svjetskog dana voda 22. ožujka 2013. godine Grad Opuzen i Turistička zajednica grada Opuzena, uz podršku avanturističkog kluba "Osmica" i Neretva kiteboarding kluba, organizirali su čišćenje Male Neretve od brane u Opuzenu do brane na Ušću Neretve. Ovim putem se zahvaljujemo svima koji su sudjelovali u ovoj akciji, a posebno učenicima 1. a razreda Srednje poljoprivredne i tehničke škole Opuzen te njihovim profesorima. (Dubrovački vjesnik 22.03.2013.)

Tema ekologije i turizma te poljoprivrede koja se tu sama od sebe nameće, zasigurno je naša budućnost. Kada kažem naša prije svega mislim na sve nas koji živimo u ovom malom raju, Neretvanskoj dolini. Svjedoci smo da je turizam postao jedan globalni pokret, industrija koja svakim danom sve više buja te donosi ogroman novac svima koji su u taj proces uključeni. Stoga je ova tema došla kao naručena, jer složit će te se, Opuzen ima sve preduvjete da sutra, kada postane i službeno dio europske obitelji, pronađe svoje mjesto na turističkoj karti Europe i Svijeta, a svima nama koji tu živimo, donese pristojan novac i veliko zadovoljstvo.

Da bismo to postigli moramo podići opću svijest o zaštiti okoliša, naglasiti važnost očuvanja naših voda i prirode odnosno cjelokupne flore i faune. Za sada smo prilično udaljeni od našeg zamišljenog cilja, ali je odlično to što smo napokon postali svjesni onog što su svi ti turisti, naši gosti i turistički radnici vide u ovom komadiću raja – delti Neretve. Mogućnosti za agroturizam su zaista goleme i na nama je da svoju priliku iskoristimo.

Opuzen svake godine privlači sve više „fureštih“ i onih koji nam se svake godine vraćaju, pa samim time i potvrđuju kvalitetu naše lokalne turističke ponude: Maraton lađa, Opuzen Film festival, Festival MHJ, brudetijada, Sv.Stipan, luda noć, omiški festival, safari lađa samo su neki od naših aduta. Onaj dio koji nam nedostaje su pravi turistički resursi, fali nam smještajnih kapaciteta i dobrih restorana pa samim time i adut kojim bismo zadržali te sve ljude u našem mistu. Pjaca, riva, fortica – neke su od naših znamenitosti koje su neiskorištene u turističkom smislu. Kao što mi volimo reći, drugi stradun, naša pjaca nije uopće u pravom smislu valorizirana. Točno je da je ona izvrsna ljetna pozornica, ali mi na toj pjaci imamo previše praznog hoda – tri kafića, jedan do dva fast fooda i konoba „na kantunu“ i to je to. Nemamo nažalost pravi restoran, nemamo suvenirnicu, nemamo turist info ured ni bilo kakav sličan sadržaj koji bi jednostavno na toj pjaci morao biti.

Riva pruža iznimne mogućnosti za prihvat manjih turističkih brodova, jahti i sličnih plovila, ali ih u isto vrijeme ne može zadržati zato što nismo stvorili preduvjete da bismo u tome uspjeli. Nemamo priključke iz kojih bi ta plovila crpila vodu i struju, a mi to sve lijepo naplatili. Za primjer u Metkoviću postoje takva dva „nautička ormarića“ na njihovoj rivi. Fortica je također izvrsna šansa, taj jedinstveni vidikovac s tvrđavom Brštanik, sutra može postati biser naše turističke ponude kada bismo uredili staze oko nje, ponovno je osvijetlili, te u suradnji sa npr. Ministarstvom kulture i konzervatorima, polako pristupili obnovi te stare građevine.

Sve ovo prirodno se nastavlja na poljoprivredu, svi ti turisti uživaju već dugo vremena u našem sočnom voću i povrću koje se nudi uz magistralu, „halapljivo glođu“ naše dinje i pipune, traže domaće rakije te se naokolo guše u našim delicijama – brudetu od žaba i jegulje. Kako bismo sve ovo valorizirali potrebna je svijest u nama i našoj djeci, koliko je zapravo važno biti „kulturan“ i obazriv prema svojem okolišu te nužnost stalnog djelovanja na zaštiti istog. Nevoljko smo to spremni priznati, ali smo ipak svjesni duboko u sebi , da nam nije strano iza sebe ostaviti smeće, bacati otpatke u okoliš i prekomjerno koristiti sve moguće i nemoguće pesticide u održavanju svojih nasada mandarina i ostalih poljoprivrednih kultura.

Nadalje, siguran sam da smo svi mi koji smo imali priliku svjedočiti održavanju ove hvalevrijedne akcije čišćenja u subotu, bili iznimno ponosni na našu mladost koja se prihvatila čišćenja naše „male rike“, ali se ovako javno pitam hoće li nas to spriječiti da ponovno tu istu riku obogatimo s tim istim smećem, plastičnim bocama i limenkama.
Odlaganje boca od otrova u jendeke i rijeke naša je realnost i tu naviku hitno moramo promijeniti, divlja odlagališta na „imanju“ , paljenje cijevi i folija, bacanje frižidera i kauča u okoliš samo su neke od tih loših navika. Nemamo nažalost dovoljno razvijenu svijest o zaštiti okoliša pa se opet stoga nadam da će ovaj članak potaknuti barem neke od Vas da malo poradite na sebi i svojim navikama.

Nerijetko u šetnji Opuzenom nailazim, kao i svi vi, na smeće po ulici, vrećice od čipsa i smokija, plastične bočice od jogurta i sokova, boce od pive nerijetko razbijene u provali adrenalina i sl. Pitam se zašto smo toliko primitivni da bez nekog pravog razloga, svoje misto kojeg tobože toliko volimo, na takav način zatrpavamo smećem?! To onaj koji uistinu cijeni svoj grad, ovaj biser u neretvanskoj delti kojim se tako ponosimo, ne bi učinio. Okrenimo se dakle turizmu, pokušajmo iskoristiti ono što nam se kao na dlanu pruža, i s mnogo zadovoljstva i ponosa primimo sve te turiste, te simpatične i neobične „čovječuljke“ koji hodaju naokolo u bijelim čarapicama i sandalama te škljocaju sa svojim kamerama, uzmimo im svojim idejama novac i oni će vjerujte, doći i dogodine po još!

Oznake: ekologija, turizam