Blagodati masaže....
Od svih stvari na ovome svijetu koje mi padaju na pamet, jednostavna masaža je ono o čemu želim napisati par riječi....
Dakle oni koji znaju o čemu pričam, odnosno što je tu posebno - znaju, a za one koji ne znaju, želim naglasiti slijedeće i jednostavno mi vjerujte na riječ, dok ne probate:
Ono što može jedna "obična" masaža napraviti za ljudsko tijelo, a da ne govorimo duh, stvarno je nešto posebno. Naravno to ovisi o puno faktora, jer nisu niti sve masaže, niti svi maseri ili terapeuti ( kako bi ih bilo bolje zvati po meni ) isti, odnosno treba se poklopiti dosta stvari da bi cijela ta atmosfera, o kojoj ja želim govoriti, bila ono pravo....
Prvenstveno odgovarajući terapet u kojeg imate povjerenja, koji je dovoljno staložen, miran, blagonaklon, posvećen i jednostavno skoncentriran na vas, a ne na sebe ili nešto treće. Osobno dajem prednost ljudima koji imaju pozitivnu energiju, koji su mi na "istoj valnoj" i koji znaju što rade, jer samo se tada može dogoditi potrebna harmonija odnosa i povjerenja koje je potrebno da bi se ostvarila druga stvar....a to je:
... naravno, sposobnost pojedinca da se opusti, udubi u ono što se događa, prati terapeuta u njegovim pokretima i njegovom nastojanju da pokrene uspavanu energiju i da jednostavno da najbolje od sebe...dakle, potrebno je uživiti se u trenutak, proživljavati ga na najintenzivniji mogući način, biti tijelom, mislima i duhom prisutan u svojevrsnoj meditaciji ili jednostavno u opuštanju....
Imam tu sreću da sam naišla na jednu osobu koja je sve to, koja radi na sebi kako bi bila što kvalitetnija kao osoba i kao terapeut, koja je posvećena i koja je sposobna svoju energiju prenijeti na drugog( onog tko ju prima naravno) i koja je pažljiva i strpljiva, koja se ne žuri i prati mene i moje potrebe, koja me "osjeća" i čija se masaža, u mojim očima i na način kako ja to doživljavam, pretvara u pravo izvantjelesno, duhovno, meditativno i nadasve ekstra opušeno iskustvo, u jedno stanje koje na obostrano zadovoljstvo daje pravi smisao toj masaži i koje ispunjava i mene i nju na kvalitetan, poseban način. Nakon takvog jednog doživljaja i duh i tijelo se bolje osjećaju, nova energija prokola mojim tijelom, odmorim se i psihički i fizički, te smatram da jednostvno ne postoji osoba na ovom svijetu kojoj to ne bi odgovaralo, koja ne zalužuje tako nešto probati i doživjeti.
Smatram da je sama ta atmosfera, u kojoj ništa nije važno do nas samih i u kojoj samo pratimo naše opuštanje i mir, ono što je jedna od važnijih stvari u cijeloj toj priči i ono što se mora naći kad se traži odgovarajućeg terapeuta...to je ono što čini razliku između prosječne masaže i onoga što ja zovem masažom....onoga što bih svima preporučila i što, eto, imam sreću povremeno proživljavati.
Duh i tijelo su neraskidiva cjelina i po meni je to jedan od načina kako ih povezati , jedan od načina kako biti jedno sa svim mislima i osjećajima koji su svedeni tada na minimum, samo u sadašnjem tenutku i u miru....
Hvala dragoj mi osobi koja ima taj dar i koja ga nesebično poklanja, a koja također ima i tu priivilegiju živjeti i raditi ono što voli, pritom usrećivati ljude i jednostavno pružati svijetu oko sebe nešto u čemu je dobra i što joj, vjerujem, daje smisao života....
A ostali, koji još niste probali, dajte si truda i vremena, nađite nekoga da vam pokaže cijeli jedan novi svijet, da vam pokaže način i put za svojevrsno samoiscjeljivanje i rehabilitaciju tijela, da vam otkrije tko ste vi sami u jednom mirnom stanju tijela i duha, na jednoj drugoj razini...da vam da priliku da nahranite sebe novom energijom...jer trebat će vam i tijelo i duh još dugo, kako biste se vi mogli kvalitetno posvetiti nekome drugome i dati sebe dalje u svijet....
Jako intenzivno...
Ovih dana proživljavam jako intezivne dane....nije da se baš žalim....moram priznati da kada se tako nešto zareda i kada se nema vremena za razmišljanje, promišljanje, analiziranje i oklijevanje dolazi do jednostavnog, brzog, intenzivnog življenja....i nije loše....
Međutim, ja naravno imam potrebu o svemu najprije dobro razmisliti, sve dodatno proanalizirati i naprosto sporije raditi neke stvari u svom životu, volim na miru osvjestiti sve oko sebe i sada imam malo zaostataka, malo sam umorna, malo nemirinije spavam i jednostavno malo sam si čudna.....gotovo kao da ovo nisam ja.....sve ide brzo...i ja uskačem....opa....ni vikend mi više nije dosta da se odvrtim....
Ali ne može to biti trajno....ovi trenuci opuštanja su mi još dragocijeniji, još više shvaćam važnost svojeg mira i svoje kućice....polako se fizički oporavljam od svakodnevnih cjelodnevnih akcija.....i veselim se novima....
Da stvar bude bolja...mislim da me slične intenzivne akcije očekuju i u budućnosti...mislim da će se ovakvih dana još ponoviti, dana u kojima ujutro odem od kuće, navečer kasno vratim, a u međuvremenu napravim neku neobičnu, meni novu i važnu stvar, neki novi doživljaj i neka nova ekipa i situacija se upletu u moju svakodnevicu....ili dana kada naprosto nisam dovoljno sama i usporena kao ove zime npr. kada se sve dešavalo na minimumu. Proljeće je u punom sjaju kod mene, malo me i muči alergija pa osjećaj iscrpljenosi postoji i zbog toga....ali prvenstveno imam osjećaj noviteta i akcije.....osjećaj da živim punim plućima....
Prijateljice se čude kako sam neobično i veselo raspoložena, čak i kada stvari baš ne idu kako bi trebale, nekako sam spremna na sve i ne dam da me uhvati malodušnost koja uvijek vreba u mom životu....nekako sam je uspjela izbaciti iz vidika....nadam se trajno....počela sam čak pitati ljude oko sebe, pomalo glupava i naivna pitanja...."zašto ti nisi sretan"...."zašto ti nisi vesela"... "zašto si natmuren"....haha...i mislim da to čak može i malo iritirati....a od kud meni sada taj stav i kako sam samo uspjela biti tako vesela i pozitivna, te da li će to potrajati....ne znam...
Znam samo da sam zadovoljna trenutno sa situacijom kod mene, u mom životu se nešto mijenja i voljela bih kad bi svi mogli osvjestiti kod sebe u istu stvar...kad bi mogli zaključiti da će sve biti dobro i još bolje sa pozitivom i veseljem....
Sada idem malo odmoriti od svega....staviti "mozak na pašu".....ipak je nedjelja dan odmora...predviđena za lješkarenje....biti će već dana za pisanje, analiziranje, mozganje......
Pa-pa.....
Proljeće....
O, da....proljeće je stiglo....doduše još jako krhko i plaho....ali ipak se osjeti promjena klime, okruženje je opuštenije, sunčanije, nasmješenije....
Ono što je posebno važno, proljeće se desilo u mojoj glavi....gotovo da nema veze kako drugi dišu ( osim što šarene krpice, malo više gole kože na mladim i veselim tinejdžerima pomaže u samom filingu, naravno...), meni je važno da se desi onaj klik u glavi kada ja prodišem puno opuštenije, kada mi padaju na pamet neke ideje, novi planovi, novi doživljaji....
Posebno u tu kategoriju spada odluka o vježbanju( hladno vrijeme nikako ne ide u prilog tromosti i bezvoljnosti ), odluka o zdravijoj prehrani, odluka o putovanjima (vikendi), odluka o korištenju slobodnog vremena na najefikasniji i najugodniji način, ali i odluka o jednostavnom uživanju u životu i svakom trenutku....
Kad su ti trenuci obavijeni suncem, laganijom odjećom sa novim proljetnim dodacima( marame, torbe...), laganim daškom parfema( ah,parfemi....oni mi čine svakodnevicu mirisnom i posebnom...), nasmijanim ljudima(puno je više smijeha ili ga ja više primjećujem...) i novim nadama koje se bude na svačijim licima( iako su se ta lica počela skrivati iza svakojakih sunčanih naočala)...tada je sve trenutke puno lakše iskusiti u pravom sjaju, tada je jednostavno lakše živjeti....
Proljeće je novi početak, kalendarski...priroda buja, cvijeta( o.k. proljetna alergija mi malo daje do znanja da nije sve tako idilično...ali kada je?...), sve se budi...boje, mirisi, okusi....sve je nekako intenzivnije....(kako će vrijeme prolaziti prema ljetu postat ćemo tromiji, toplina ipak čini svoje...), ali zato smo upravo sada dovoljno aktivni i odmorni nakon zime da poduzmemo sve što smo naumili, da se angažiramo oko stvari koje smo zapostavljali, da se osvrnemo oko sebe i u sebe i damo si novu priliku za upravo takav jedan uzlet, novi pokušaj da promijenimo život na bolje, da si ispunimo dane novim, zanimljivim, poticajnim sadržajima i da jednostavno lakše i punije dišemo.....
Polako si treba "ugurati" nove vidike, nove poglede i stavove u naše glavice( opterećene i zabrinute), polako se treba natjerati razmišljati pozitivno( ako ne ide milom, onda silom, tako kažu...pa čak i za nešto kao što je snaga misli....) i naprosto dati si priliku jedan trenutak zastati... u cvrkutu ptica i povjetarcu( jednostavno te "kliše" riječi pašu u ovo doba godine)... jednostavno sagledati sve oko sebe okupano sjajem sunca i pod novim kutem promatranja (osluškivanja)....pod intuicijom koja se budi i pod općim dojmom novog proljeća.... i sebi priznati da je sve u redu, da će biti u redu, da ima nade za sve......
Upravo to treba napraviti, jer sada je pravo vrijeme za to....i zato.....
.....jednostavno što god radili, stanite....udahnite....samo duuuuuuboko udahnite....i eto...
.....nije li život lijep...ovaj trenutak....
Jesmo li sve zaboravili?
Jesmo li zaboravili tko smo bili, kada ni sami nismo znali gdje nas vodi život....jesmo li zaboravili tko želimo biti, sada kada smo dospjeli negdje na pola puta....?
To je pitanje koje si postavljam ovih dana, nakon nekih promjena koje su mi nametnule nova pravila, nova saznanja o nekim ljudima i novo razočaranje koje se i inače ponavlja gotovo u pravilnim razmacima....otprilike jednom mjesečno ili u dva mjeseca pomislim kako ljudska vrsta polako propada i odlazi na jedno mjesto koje nije na mojoj planeti.... povremeno se moram zapitati do kad se mora čovijek prilagođavati nemiloj sili kapitalizma, nekorektnosti, potcjenjivanja i nezainteresiranosti....
Dobro, daleko od toga da mi je toliko loše i da su u pitanju neki egzistencionalni problemi...ali male naznake onoga da ništa i nikome do ničega nije stalo...da si sam i snalaziš se kako znaš...da ne možeš na ništa i nikoga računati...da je teško da će ti netko pomoći ili shvatiti da ti čini nepravdu...da je borba....e, to postoji...i dobiva na snazi....
Nisam sa planete probitačnih, ambicioznih, nekorektnih i bezkrupuloznih....nisam sa takvim ljudima na istoj valnoj, pa ću morati snositi posljedice, pa ću morati naći neki drugi način opstanka...morati ću vjerovati u dobro i pravedno, u sudbinu i onu staru "sve se vraća, sve se plaća"....ili još bolje "dobro se dobrim vraća".....
Kamo će me to odvesti, ne znam...ali pitanje tko sam i kamo idem neću zaboraviti....jeste li vi....?
