Sretni blagdani

Polako se približavaju i ti najsretniji, najopušteniji i najveseliji dani u godini( barem po mom mišljenju), koji imaju onaj neki veseli, svečani "štih" koji se ipak na kraju uvijek pojavi, ma koliko mi gunđali da nije neka atmosfera, da nam nije do ničega, da su gužve, da nema novaca.....ta atmosfera ovih nadolazećih blagdana ipak prevlada...barem nakratko obuzme nas nova nada, nova ljubav....
Polako se približava doba kada se ipak više volimo, kada se darujemo, kada se smijemo i zabavljamo u krugu obitelji i prijatelja....kada nas svakodnevne obaveze manje brinu, kada fino papamo, odmaramo, družimo se jednostavno....kada se malo prisjetimo koliko smo sretni i blagoslovljeni onim što imamo, kada nam je topli dom ono što nam je najvažnije....
Pa kad je to doba već na vratima, svima koji ćete pročitati ove retke želim od srca SRETAN I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ.....pun mira i veselja u savršenom omjeru, pun blagostanja i dobrih vibracija.....a do naredne godine, do koje ima još par dana, ćemo se valjda još virtualno družiti.....
Dragi moji, znani i neznani, koji ste prisutni na ovom mom džidžeraju, želim vam sve najbolje....uživajte koliko god možete, ovi bladani neka budu početak nečeg dobrog u našim životima....pusa.....

23.12.2011. u 18:36 | 0 Komentara | Print | # | ^

Nedruštvena?

Ima puno ljudi koji mi ne pašu u potpunosti.Naravno, to nije neka neobična i posebna činjenica, to je naprosto stvarnost većine ljudi pretpostavljam, to je tako gotovo svima i ne treba posebno objašnjavati. Ono što mene muči je slijedeće. Kako onda, ako je to tako, da budem u neposrednom kontaktu, da budem u istom raspoloženju, u istom "filmu" s ponekim ljudima, ako generalno i većinu vremena nisam. Kako da se družim s nekim kada to zahtjeva prilika, kada je nužno i kada se podrazumijeva, ako mi taj netko većinu vremena ne odgovara....kada mi taj netko smeta sa svojim načinom razmišljanja i života, kada mi nije stalo da budem pokraj njega, kada mi njegova blizina ništa ne znači....kako se zapravo družiti sa ljudima?
Ispadam sada nedruštvena osoba, puna zamjerki i kritike...i mislim da sam se i uhvatila u ponekim takvim razmišljanjima....ali generalno nije to baš tako, nego zapravo imam samo jako visoke kriterije i ne pristajem na ništa manje od toga pa čak i u neobaveznim druženju, pa čak i kad nema nikakvih ozbiljnih tema, kad je zabava u pitanju......ali trebam li spustiti ih malo?
Kako biti društven, otvoren i prijazan, ako imaš stav koji ne ide "niz dlaku", ako imaš potrebu ispravno djelovati, ako imaš potrebu misliti svojom glavom, ako ne odstupaš od svojih uvjerenja....? Kako biti "od raje" kad ti ta ista "raja" smeta u svojim bezglavim, nepromišljenim i često ne pretjerano moralnim ponašanjima, kad ti smetaju "glupi" razgovori u paketu sa nebrigom i generalnom nezainteresiranošću, kad ti svakodnevica sa tim ili takvim likovima zapravo oduzima energiju i mir?
Kako biti dio nečega, kada se sa većinom ne pronalaziš na "istoj valnoj", a istomišljenici su tako rijetki....
Moram priznati da će me moji kriteriji vjerojatno stajati još ponekog druženja, izlaska, kave, možda nekog poznanstva, nekog događaja, dakle mog društvenog života.....budem li nastavila sa svojim pogledom na svijet (a nemam baš izbora, to mi se nekeko dešava nekontrolirano..sa godinama valjda)...mislim da će mi ponekad praviti društvo lagani osjećaj razočaranja, neispunjenosti, nedoživljavanja....i mislim da mi se to ne sviđa....
Postajem svjesna da moram negdje postaviti granicu, da moram negdje popustiti, progutati, pregrmiti....ležernije nešto prihvatiti i generalno manje razbijati glavu sa sitnicama.....
Postajem svjesna da moja ljubav i pažnja koju osjećam i mogu dati, mora naći neki kanal...mora naći neki zaobilazni način (da zaobiđe svu glupost, nezainteresiranost i samodopadnost kod mnogih sa kojima se susrećem) , način kojim bih preskočila sve to i došla do tuđih srca...kako bih ja mogla izraziti sebe najbolje što mogu....kako bih mogla disati punim plućima i u isto vrijeme biti u harmoniji sa drugima...kako bih se zabavila u životu ...kako bih bila sretnija i opuštenija....ispunjenija....
Moram naći način kako ispod mulja vidjeti školjku, kako iza magle vidjeti cestu...kako iza svega što mi se ne sviđa kod ljudi (a ima toga, da ne nabrajam...ali već se iz prijašnjih tema da vidjeti što me sve muči...), zapravo u njima samima vidjeti ljubav, vidjeti njihovo pravo biće...kojeg možda oni nisu ni sami svjesni....želim vidjeti u ljudima dobro i samo dobro.....
Hoće li mi duh blagdana...Božića, kao simbola novog rađanja i nove nade...Nova godina, kao simbol novog početka i brisanja starih grešaka....pomoći u tome....hoće li me praznični duh napokon obuzeti?
Nadam se i to si želim, eto...kao mali poklon ispod bora kojeg je nemoguće motati i ukrašavati...to si želim i to mi je bitno....ovih blagdana...ali i u budućnosti.

19.12.2011. u 16:58 | 0 Komentara | Print | # | ^

Žene...žene

Malo sam razmišljala o nama ženama...koliko se toga nama odvija u glavi paralelno....koliko toga moramo obaviti tokom dana...na koliko toga misliti, paziti....sa koliko emocija to sve proživljavamo i koliko živaca potrošimo usput.....za razliku od naših dragih većih i rekli bi jačih polovica....i još smo pri tome lijepše, dotjeranije i gotovo uvijek mirnije....
Ne kažem da muškarci nisu sposobni, radišni, jaki, pouzdani( neki barem), snalažljivi, pažljivi( opet poneki) i ostalo...i da je njima lako u životu sa zadacima i obavezama koje imaju...ali mislim da nisu to sve u isto vrijeme...mislim da ne koordiniraju sa tolikom lakoćom i mirom sve što im je činiti kroz dan, mislim da si uzmu vremena i naprosto rade jednu po jednu stvar...mislim da se moraju skoncentrirati na nešto tako jako da drugo otpada....
Da, po meni tu je osnovna razlika između nas, i koliko god je već ta tema obrađena sa raznih kuteva gledanja, uvijek postoji trenutak u kojem se ne razumijemo, u kojem smo krenuli sa svog stajališta i zapeli na prvom zavoju nekomunikacije i neshvaćanja....i uvijek iznova kreće ona...ah, te žene....ah, ti muškarci....tko bi ih razumio?
Mi žene smo bića puna unutarnje energije, misli i osjećaja za koje oni niti ne znaju....pune mira i nemira koji se u njihovim glavama ne odvijaju( barem ne na takav način)...pune dvojbi i tajni za koje oni nikad ne doznaju( banalnih, svakodnevnih....)...pune ljubavi koju moramo podijeliti i koju ne znamo sakriti...i ne želimo....pune snage koju oni ne poznaju u tom obliku...one tihe i nenametljive, a čvrste kao stijena.....
Poneki muškarci( ako im dopustimo) dobiju mali uvid u to naše razmišljanje i dajemo im da vide i da dožive ono što mi znamo, osjećamo...poneki muškarci su dostojni toga da zavire u naše vrtove emocija i sreće....poneki muškarci zajedno sa nama grade bolji ( emotivniji, blaži, sretniji) svijet....poneki samo priznaju da im to fali, da je to ono što oni nemaju i cijene nas koje imamo upravo zbog toga....samo poneki....
Ostali nisu toliko sretni...ostali ne dožive da im otvorimo nove vidike i damo ono što ih jedino kroz našu ljubav pripada...ostali ne žele ono što je odvojeno da se spoji, već lutaju svijetom izgubljeni i povrijeđeni....ostali ne znaju ono što moraju doznati koz nas.....
Ali kada se dogodi da muškarac voli ženu....svim srcem i dušom....da je poštuje, gleda i sluša...tada žena cvjeta, tada život ima smisla...tada oni zajedno žive sretniji život, tada svaka žena daje najbolje od sebe....tada smo jedno....tada se odvojeno spoji...tada se stvara novi svijet....samo tada naše razlike postaju kvalitete....
Njihovi ratovi daju našem miru ravnotežu...naši ratovi daju njihovom miru trajnost...borba postaje nebitna i ima okus ljubavi i zajedništva i jedino tada žene imaju svoju istinsku funkciju.....da budu tu za njih, da budu uz njih ili ponekad ispred njih.... da budu sretne.....sretne što su žene....

Ja jesam.....

09.12.2011. u 17:18 | 0 Komentara | Print | # | ^

Blagdansko raspoloženje

Jedno od najlijepših i najveselijih perioda u većini naših života je upravo ovo vrijeme blagdana...hm...barem bi tako trebalo biti....Ima nešto u tome da se baš sada kad se godina bliži kraju neke stvari puštaju.... kada se više ne može puno toga pokvariti ili popraviti, kada je sve nekako na izmaku očekivanja i planiranja....svi postajemo opušteniji i željni slavlja...pa makar imali tonu problema. Da, sada nam je već svega dosta, nije nam više do posla, do odgovornosti, do razuma....godina je bila preduga...naporna....možda teška ili zahtjevna....e, pa sada je toga dosta!
Izvlačimo iz dubina, ispod svih razočaranja i osuđivanja, svoju dobru volju, svoju nadu i vjeru u ljude i slavimo....veselimo se....štoviše, želimo se veseliti i opuštati pa makar bili i umorni ili boležljivi...da, sada smo u stanju baš sve podrediti osjećaju da se treba proveseliti, da se treba družiti...kao da nam se upali lampica koja je tinjala na minimumu cijelu godinu....Gdje su moji prijatelji, dragi ljudi, poznanici....gdje su da im stignem reći kako ih volim i kako mi je drago da ih znam....još prije kraja godine, odmah sad, dok imamo volje da popravimo odnose, da se prisjetimo naklonosti i zbijemo redove kako bi mogli nastaviti put u drugu....nepoznatu....novu i tko zna kakvu godinu...gdje su...imam li vremena...koliko je do kraja....želim stići....
Eto tako, gotovo grozničavo razmišljamo o posljednjim danima godine i želimo cijelom svijetu pokazati kako smo veseli, sretni i blagoslovljeni....
I nema u tome ništa loše....dapače...bolje ikad nego nikad...bolje u duhu Božića i slavlja Nove godine sve baciti iza sebe i truditi se biti bolji i sretniji...nego nikad...bolje truditi se pojačano sada kada biramo poklone, kada smišljamo druženja i blagovanja, nego nikada....bolje pustiti sada sve nesuglasice, utopiti ih lagano u nekoj finoj kapljici i nabaciti smješak sa dobrim željama, nego nikada.... nije li tako?
Sve sjaji, blješti, kičasto je i veselo, poziva na smijeh i tjera tugu....pa čemu se opirati tome....treba u tom kolektivnom veselju pronaći zadovoljstvo, smisliti kako najbolje tome pridonijeti i dati sve od sebe da nam se voljeni zabave zajedno sa nama....
Treba to iskoristiti jer po svoj prilici neće se ponoviti do slijedeće godine u ovo doba (možda malo lijeto popravi prosjek, ali nije garancija....tada ipak nije sve u ovom duhu...tada smo okrenuti sebi i odmoru...), po svemu sudeći ovaj fenomen koji ima korijene u duhovnosti i blaženstvu ( a sada su te silne lampice i pokloni malo poremetili koncepciju, ali da se razaznati razlog i poanta donekle) je još tu da nas podsjeti na veselje života i uživanja u njemu....
Treba pustiti da nas ponesu male radosti i smijeh, mali pokloni i darivanja...treba uživati sada kada smo već zaboravili da bi trebali i inače....kada smo zaboravili slaviti život svaki dan.
Učinimo to onda sada, zajedno, budimo u dobrom duhu, mislimo na one koji nemaju i koji su manje sretni od nas( to svakako jer će time naša srca biti toplija i ispunjenija)....ali i dajmo sebi priliku da odahnemo, da se radujemo što smo preživjeli još jednu godinu...kakva god ona bila....jer slijedeća će možda biti još bolja, tko zna što nas čeka....nadajmo se....Živjeli!!

03.12.2011. u 15:30 | 0 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< prosinac, 2011 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (2)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (3)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (6)
Prosinac 2011 (4)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (5)
Rujan 2011 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Ovo je blog o svemu i svačemu... o životu jedne udane, zaposlene žene u njenim tridesetima....o njenim razmišljanjima o svijetu, okolini u kojoj živi.... ljudima i događajima koji oblikuju život... o mislima i snovima koji su možda samo njeni, a možda i neki drugi misle slično....
Ovo je skup dojmova i razmišljanja....ljubavi....sreće....tuge.... i zadovoljstva života.....džidžeraj....



Hit Counter
Hit Counter target=_blank>counter

Linkovi

Brane Airbrush Blog