U boj, tko?

petak, 31.01.2025.

S obzirom da ne pratim vijesti, portale,
S obzirom da sam na GO
I s obzirom da sam se zabila u kuhinju, malo ju montirajući, malo kuhajući,
Upće nisam znala da je danas bojkot svih trgovina i svih plaćanja.
U trgovini su me hladno poslužili (odmah sam skužila što je na stvari) i posramljeno sam otišla doma s vrećicom hrane..
Rata struje za ovaj mjesec prema informativnom obračunu mi je 120€ minimum, a ostalo a ostalo.

...
Filipinac kaže da mu je mjesečna stanarina za obitelj s uključenim režijama 50€. Na Filipinima.
Plaća za isti posao mu je na Filipinima 200€.
Čini mi se, kad usporediš matematički omjere, da mu je doma ipak barem duplo bolji standard. Ako ne i četiri puta bolji.
Jer ovdje?
Stan za obitelj - kao njegova cijela plaća, i to bez režija.
A hrana?
A ostalo?
A on mašta o tome da tu dovede ženu i dijete.
Da mu poslodavac ne plaća smještaj, ne bi imao ni za koricu kruha za samoga sebe, a kamoli da pošalje doma ženi i djetetu, ili da ih, nedaj Bože, dovede ovdje - zajedno da gladuju.
Za Bogu plakati.

Bojkot, jer sit gladnom ne vjeruje.

Lazanje

četvrtak, 30.01.2025.

Bilo bi pametnije odmarati, šetati, piti kavu, biti u dobrom društvu, ali...
Takav je period da moram biti uposlena, nečim.
Pa zato, kuhinja...
A čekala je Godota sigurno 2-3 godine...

It's amazing... komentira jelo Djevojka, a dok je bila mala, mumljala je dok je jela nešto fino. Gurmanka. Na tatu.
Htjela je da je naučim spremati lazanje pa smo ih slagale zajedno.
Bolonjeza uvijek imam u pripremi, smrznutog, za svaki slučaj.

Ne uživam osobno toliko u hrani, ali u sitnim trenucima jako...
Npr. u onome dok smo čučale zajedno, dok smo gledale i čekale da se zapeče bešamel.
Tu treba biti osobito pažljiv, u tren zagori, objašnjavam.
Upija svaku riječ.

Sad znam da zna, znam i da će odstupiti od mog recepta prvom prilikom jer je svoja, a i smart je, na mamu ;).
Prilagodit će ona sve svome nepcu. A tako i treba, valjda.
Ja ne znam, niti je mogu to naučiti.

Ali znam i da definitivno moram dovršiti tu kuhinju, da dijete ima gdje eksperimentirati.




A čujem i zvuk bušilice vani.
Majstor je stigao.

Dodatak:
Malo mu je pobjeglo svrdlo.

Komplikacije

srijeda, 29.01.2025.

Ne one pri porođaju, nego pri montaži kuhinjskih elemenata.

Gospođa (tj. Ja) ima viziju, ima volje, ima namjeru, ima par dana GO-a, ali nema Hilticu i svrdlo za kamen, nego običnu bušilicu iz prahistorije - preteču Hiltija.
Otišla do željezarije i kupila neko svrdlo za kamen koje se sjaji ko nekavo srebrno žezlo iz seta Ken&Barbie, ali nikakve koristi od njega. Kamen je postojan ko tvrda stina na kojoj se povist piše.
Tako da, sinoć pukla, pala u očaj, ali danas je novi dan, rekoh si, i nazvala jednu drugu željezariju da vidim imaju li kvalitetu.
Javio mi se muški glas, kužim da kuži krune, materijale, bušilice - i rekoh si, odoh ja njemu, smjesta.

U susjedstvu baustelci postavljaju fasadu, ima se - može se, pa rekoh, da priupitam kojeg s alatkom da mi dođe.
Možda mi se koji smiluje.
Radije nego da se vozam i da se trošim, vremenski.

Nisam mogla vjerovati, čovjek s aku-hilticom mi je izbušio (mislim, ne meni već zidu) rupe dok si rek'o ex. Svrdlo mu je ulazilo u kamen kao u brašno, a meni je trenutno pao kamen sa srca.
I još mi je rekao da ga zovem ako mi treba još (naravno da mi treba još i još), ali to ću ga sutra zvati. Da me se ne prepadne.
A i sutra je novi dan, a ja poprilično umorna.

Hm... a na mobitel sam rekla poslije Nekome da se zadnjih godinu dana osjećam kao hermafrodit, i da mi samo fali onih 20cm da sama sebe iz...em osim sto se iz...em u mozak, gotovo svakodnevno.

Ko umorni hermafrodit, s napola novom, napola starom kuhinjom.
Tako nekako.

Mrs

utorak, 28.01.2025.

...
Davno sam bila napisala post o mesaru pa uzbunila mahom žensku blogopopulaciju iz jednog našeg velegrada.
Vele - grada.
(Oprostite, ali nemrem si pomoć).

Uglavnom, odjebala sam tog mesara ima već neko vrijeme i sada imam dva nova. Jednog starog (iskusnog) i jednog mladog (duša od djeteta, čista pozitiva).

I svaki ima svoje prednosti, jer - od starog nešto naučim, a mladi me nasmije. Od oba u biti nešto dobijem, nešto vrijedno, a meso da ni ne spominjem.
Cijenu mesa - pogotovo.

Stari stalno uspoređuje prošlost i sadašnjost, mladi traži od mene recepte, pita za savjet.

Ne mogu odlučiti koji mi je draži pa stalno nešto mesno kuham dok mi se stvari ne iskristaliziraju.
A moram i jest.

Uglavnom,
Bankrotirat ću.

Meso je skupo.

Oću ribe!

(koju si sama ulovim)

....



Ako ne znaš koji vitar puše - pitaj oblake.

Intermezzo

ponedjeljak, 27.01.2025.

Igramo tu igru s kockicama
Djevojka moja i ja
Nekad davno igrale smo šah
A još davnije
Igrale smo se svega (ne)zamislivog na svijetu...
Zbrajajući bodove na kraju strepim
Volim kad (me) pobijediš, govorim
I cijelo vrijeme imam osjećaj
da ti ide bolje nego meni
I sretna sam kad rezultat to i pokaže.
O igri govorimo, a na život mislim,
I znam, nije više dijete, i znam, potpuno razumije smisao mojih riječi.
...
Poslije, u širem društvu iste krvi
Pretresamo gluparije iz djetinjstva
Otkrivaju mi sto su sve radili iza zatvorenih vrata i priča za "laku noć" koje smo mahom izmišljali
U hodu,
Nikad zapisali,
Samo utisnuli negdje
U dušu...
Čudim se i ne vjerujem
I neke mi se stvari razjašnjavaju naknadno.
Čovjek uči dok je živ
Novčić ima lice i naličje
A život ima toliko slojeva
Da ih za života ni ne dodirnemo.
...
Drago mi je da se slažete, govorim, bitno vam je to za život, zapamtite
Uvijek ćete se imati, svoji, a bliski,
Jednom kad život stisne.
...
Otkrivajući jedni drugima paralelne doživljaje, naknadno,
Otkrivamo koliko nismo znali o zna(čaj)nima nama.
I u koliko paralelnih, nepodijeljenih svijetova živimo,
Pod istim krovom,
Kupolom nebeskom,
I kako uvijek imamo prostora za upoznavanje, ako si samo dopustimo.
...
Bliskost je povezanost duša koje si vjeruju.

POSTPARTUM

nedjelja, 26.01.2025.

Sise su zapravo neiscrpna tema za razgovore, ali su i veliki ženski kapital, kako smo vidjeli u prethodnon postu, pa bi mogli još o njima...možda.
Ukoliko misaoni tok ne skrene naaaa... ne znam - testise.

Bulšit.
Odnosno, nek vam bude - to o tijelu.
Ali niste skužili onaj dio s psihom, ili dušom, ili s periodom gdje se žena privikava na činjenicu da se njen život u tom trenutku drastično mijenja.

Ona koja je imala slobodu da čini gotovo sve što je volja, u periodu nakon rođenja djeteta nema mogućnost više se niti otuširati kad to poželi. Otić na piće. Na tulum. Na putovanje. U vrt. Na ribolov. U lov. Na posao koji voli. Porazgovarati s prijateljicom neometano na telefon.
Ne može pročitati knjigu od korica do korica, u dahu.
Pogledati film na miru.
Ne može izdepilirati drugu nogu jer dijete...hoće sisu, toplinu, blizinu.
Pa hoda okolo kao poluskojevka. ;)
S djetetom na sisi. Prvim, Drugim, Trećim...

Reći ćete, pa to je sve normalno... e pa je. Ali nije jednostavno ni lako, i ne razumijete kurca/testisa Vi, koji pišete zakone, koji isplaćujete plaće, porodiljne naknade i slične mižerije i koji se čudite kad žena zatvorena u sobi s djetetom hoće sat. Ako rodilja hoće sat, jebeno joj ga donesite. Budite baje/dase/đžekovi/frajeri i donesite joj - pametni sat!
Neće vam se testisi osušiti i otpasti zbog toga.
A ne još godinama poslije dramatizirati oko jebene stvarčice koja kosta pišljivih 5 eura, odnosno, manje od dvije pive (dvolitarske) u obližnjem dućanu.
(Oprostite na digresiji - ponijelo me).

Znači, intenzivan period, u kojem se, kako god, majka povezuje s djetetom i dijete s majkom za sve ono što ih u budućnosti čeka. A ne jebeni povratak tijela u jebeno prvobitno stanje!
Koja perfidna objektivizacija i banalno poimanje osobe.
Ženskog spola.

Ponekad mi je žao muškaraca što su uskraćeni proživjeti tako nešto intenzivno u životu.
Intenzivni dobitak u smislu emotivnosti, povezivanja s drugim bićem, trenutnu osviještenost o tome što roditeljstvo nosi i mnoge druge krasne stvari nestvarne, nematerijalne. Odgovornost, briga, cijelodnevna/cijelonoćna briga i skrb za... potpuno ovisno o drugims, živo biće.



Poanta: ženama bezbrižno majčinstvo, muškarcima umjesto obaveznog vojnog roka treba uvesti obavezan full job, i isto tako obavezan full mini-job u trenutku kada postanu roditelji, i to naravno, ukoliko ne zarađuju dovoljno za obitej jednim poslom. Ili tek toliko da ne razmišljaju o pizda(rija)ma s ekipom na romantičnoj večeri pokraj peke ispod koje se peče tuka.
Dok žena doji li Ga doji.

Amen.

O sisama... i mlijeku

subota, 25.01.2025.

Potaknuta postom kolegice K, koja je rastrgana između karijere i majčinstva, napisala sam joj ironični komentar o tome da bi majke trebale biti plaćene za dojenje, a nakon malo dodatnog istraživanja zaključila sam da bi trebale biti plaćene čak i za rađanje. A ima tu i još stavki koje bi majke trebale naplatiti društvu. Masno. Punomasno.

Mislim, reć ćete - crnilo, ali kapitalizam je neumoljiv.
Farmeri za mlijeko dobivaju poticaje, mislim. A što su djeca za ovo društvo, svijet... manje vrijedna od, recimo, teladi?

Gugl ima (relevantan) odgovor na sva pitanja, pa i na ovo.

Ukrajinke su, recimo, dio njih, iskoristile čak i svoje maternice da bi zaradile. Postoje tako, u Ukrajini, legalne agencije koje nalaze bogatim zapadnjacima surogat majke za njihovo potomstvo, postoje i katalozi koje ti klijenti mogu prolistati da bi našli odgovarajući inkubator, pardon, da bi našli poslovnu suradnicu s kojom će potpisati ugovor, isplatiti je po važećoj tarifi jednom kad se stvar odradi do kraja... Ili do početka: sretnog ivispunjenog obiteljskog života.

Mislite da izmišljam? No, glejte: guglajte.

Ali, jednom kad žena rodi, po zakonu prirode, hormoni u njoj prorade i mliječne žlijezde krenu lučiti mlijeko.
Zamišljate petice, kao pravi štreberi?
Zamislite još veće, tvrde, nabrekle sise, kojima prijeti mastitis jer nema djeteta koje će nahraniti.
Tada je najpametnije, najkorisnije uložiti u izdajalicu i izdojeno mlijeko ponuditi tržištu.
Svaka roba ima svog kupca, staro je trgovačko pravilo.

Pogled koji razmijene majka i dijete nakon poroda vrijedi...milijun dolara...rekli bi Ameri.

Milijun emocija, rekli bi patetični cmizdravci i plačipičke.


Čitam, kaže Gugl, a bio je prilog i kod Mojmire, da ima u Hrvatskoj dizajnerica koja izrađuje nakit od majčinog mlijeka. Opisuje umjetnica sve blagodati majčinog mlijeka, koje zatim ukrućuje dodavanjem epoxy smole i tako dobija krutu bijelu tvar koju zatim koristi kao sirovinu za izradu nakita.
Brusi, oblikuje, buši... i dalje je sve stvar kreacije, i biznisa.
Ne znam...pošto prodaje, koliko zarađuje, je li posao cvate ili se ugasio... nebitno.

Uglavnom, nećemo moralizirati i biti emotivni, nedaj bože, oko majčinog mlijeka.

Uvrstite ga, mlijeko majčino, na listu skupih kozmetičkih ili već kakvih sirovina, a mi ćemo dalje lako.

Imamo sise,
Ali mamo i formule.
Mliječne formule.


My way - Milky Way.

BOYCOTT

petak, 24.01.2025.

Prečesto mi fali kvalitetan etimološki rječnik, ili pokojni profesor Ladan, kojeg sam rado slušala (gledala) dok je bio... i imao svoju emisiju o riječima na
HTVu. Vrtio je značenja, uspoređivao jezike, prajezike, povijesne kontekste i riječima davao novo značenje tako što ih je stavljao u širi kontekst: znanja i razumijevanja. A onda fali i žar, profesorova uživljenost u materiju, koja je cijeloj toj priči o riječima davala (novi) život.

Što ti je mozak...
Mislila sam (intuitivno) da je riječ bojkot ruskog porijekla. Kako, zašto? Ne znam, zvuči mi tako, ruski. Gordo. ;)
Kaže li se porijeklo ili podrijetlo i koji je korijen jedne a koji druge riječi? Rijeka ili riječ? Ili nešto treće?
Uglavnom, morala sam guglati, a Gugl eto (vjerujmo mu na riječ) kaže da je riječ bojkot irskog porijekla i da je za sve kriv nekakav kapetan-uptavitelj imanja zemljoposjednika, Boycotte. Osilio se vjerojatno čovjek, jako je volio jesti, piti, odlaziti možda u kazino, trošiti na kurve, ili putovarmti na koncerte J. S. Bacha, (suvremenici?;) pa su zakupci uglavnom gladovali, jer im je zaigrani Boy, PlayBoy, uzimao više nego što im je d/ostajalo za život...
Što su i jesu li bojkotom Boycotta išta postigli - ne znam - ne gugla mi se dalje.

Izmišljam, odnosno zamišljam povijesni kontekst, ne da mi se opet guglati, pa prevoditi, pa provjeravati, pa... bojkotiram.

Bojkotiramo sebe.
Bojkotiraju nas.
Bojkotiramo druge.
Bojkotiramo bojkot?

Kaže jedan: gazde će se samo smijati a mi ćemo se poklopiti ušima po glavi i ... ništa od toga.
Doć će maca na vratanca.
Trgovine.
Životima.

Vesla, komada dva: par/nepar

srijeda, 22.01.2025.

Jedno dulje, jedno kraće, jedno uz drugo, položena na obalu, da ne smetaju dok sredi se barka.
A i ona će dobiti zaštitni premaz na kraju, kad se osuše jednom.
Nisu komplet, zapravo, jer bila bi identična. Ili baš jesu par, jer su različita.
Trebalo bi pitati ribara,
A nigdja jednog na vidiku.

Zapravo, opisujem sliku, prizor zatečen prilikom jedne šetnje.

Zamišljam tu plovidbu, s takvim veslima: možda je ribaru bilo potrebno da vesla u krug, jer kako bi se i moglo s takvim veslima drugačije.
Kraćim veslom - dva zaveslaja, duljim - jedan.
Kao ples.
Da stigne se do pošte.
Pa u krug.
Kraćim: jedan.
Duljim: jedan.
Kao valcer, ribarski.
Oko mreže naprimjer, dok udara po moru pobukom, da preplaši ribu koja će uletjeti u oko. Mreže.

Ili, ne znam:
Šija.
Voga.
Jednim naprijed.
Jednim nazad.
Za okrenut se u mjestu.

Pa opet: veslati.
Jednim: jedan.
Drugim: dva.

Tiho. Kraju.




Plus: jedna ves(e)la, narodna:

o veslima, i o koječemu drugom

Zdravlja, mira...

utorak, 21.01.2025.

Netko je ovdje, ne sjećam se točnih riječi, ne sjećam se detalja, pisao o blagdanskim čestitkama...

Pa sam pomislila... kada dobrohotno drugima želimo neke lijepe stvari, polazimo od sebe, od svojih potreba.


Formalnosti ne usrećuju (mene), ostavljaju osjećaj dužnosti, obaveze, površnosti i nepovezanosti dubinske.
Istinske. Čiste.

Sretan Božić - meni. Volim te - tebi. Muk.

Sretan rođendan - meni. Ty - tebi. Muk.

Duša vapi za iskrenom emocijom, ne za formulama, formom, načinima, manirima...
Duša je eterična, duša želi oćutjeti suštinsku...emociju.
Riječi, kratke fraze, izrečene prigodno nisu naše, to je općeljudska mantra.
To nije 1 na 1. Odnos. Kreacija između dvoje.
To je kalup za površne.

Želim ti mir se može prevesti kao, želim ti mir da mir dobijem od tebe, zauzvrat.
Želim ti zdravlje, da ne moram skrbiti, brinuti, misliti o tebi...

A možda bi trebalo ovako:

Želim si mir da ti ga mogu pružiti...
Želim si zdravlje da ti mogu...služiti.

Tako nekako.

.....

Dodatak: kratak video i postavljanje dvosmislenog (naravno) pitanja: a što se kod vas kuha?

Guns...

ponedjeljak, 06.01.2025.

...'n' roses.


Dragi dnevniče, bila sam se virtualno odjavila na neko vrijeme, ponekad mi je potreban odmak od zbilje, a ponekad i od virtuale, od ovog prostorno/vremenskog procijepa kojim lutaju naše izgubljene duše tražeći nešto, nešto...tko zna što... (?)

Što sam došla kaSti?
Pa noting spešl, samo sam došla nakuckati da mi je drago pročitati neke vase lijepe priče, da je bilo ovdje baš lijepih i nadahnutih upisa i da sam ih s guštom pročitala.

...
Ja se zadnjih dana bavim montažom kuhinje koja to čeka već duže vrijeme. Sama, ofcourse, pa će potrajati. Uključim i djecu, u pridržavanje, na primjer, dok pilam ivericu.
Pila ih to, ali kontam, nešto će naučiti, promatrajući.
Možda će im to znanje trebati, a možda i neće.
Govorim im, ukoliko budete zarađivali dovoljno da nekog drugog platite, možda vam je ovo beskorisno. Ukoliko ne budete imali novaca da plaćate druge, dobro je da imate raznih vještina. Život ih traži.
Ne znam koliko upijaju a koliko ih ...pilam... ubodnom pilom.

Naslov?
Motivacijska pjesma za pranje suđa za dvije teenagerice, a i ja, naravno, znam poneku riječ.
Pjevali smo skupa.

Your presence is my present, I said.

***