Netko je ovdje, ne sjećam se točnih riječi, ne sjećam se detalja, pisao o blagdanskim čestitkama...
Pa sam pomislila... kada dobrohotno drugima želimo neke lijepe stvari, polazimo od sebe, od svojih potreba.
Formalnosti ne usrećuju (mene), ostavljaju osjećaj dužnosti, obaveze, površnosti i nepovezanosti dubinske.
Istinske. Čiste.
Sretan Božić - meni. Volim te - tebi. Muk.
Sretan rođendan - meni. Ty - tebi. Muk.
Duša vapi za iskrenom emocijom, ne za formulama, formom, načinima, manirima...
Duša je eterična, duša želi oćutjeti suštinsku...emociju.
Riječi, kratke fraze, izrečene prigodno nisu naše, to je općeljudska mantra.
To nije 1 na 1. Odnos. Kreacija između dvoje.
To je kalup za površne.
Želim ti mir se može prevesti kao, želim ti mir da mir dobijem od tebe, zauzvrat.
Želim ti zdravlje, da ne moram skrbiti, brinuti, misliti o tebi...
A možda bi trebalo ovako:
Želim si mir da ti ga mogu pružiti...
Želim si zdravlje da ti mogu...služiti.
Tako nekako.
.....
Dodatak: kratak video i postavljanje dvosmislenog (naravno) pitanja: a što se kod vas kuha?