Secret scent, božićni

srijeda, 25.12.2024.

Ovaj Božić je počeo s igrom, zapravo završetkom igre koju smo počeli još početkom ovog mjeseca.
Ta igra se zove Secret Scent i jako je popularna među mladima, i jako je povezujuća zapravo.
Da vas podsjetim: na papirice smo napisali imena, zgužvali ih i izvlačili ime osobe koju ćemo razveseliti sitnim darom za Božić. Ponavljali smo izvlačenje tko zna koliko puta jer nam se događalo da izvučemo svoje ime. A bit nije u darivanju sebe, barem u Secret Scentu, nego darivanje drugog. Kao i u životu, uostalom?
Kad smo napokon izvukli svi svoju osobu morali smo šutjeti ko zaliveni. Nismo smjeli otkriti ime osobe koju ćemo darovati, ništa, ništa.
Poklone smo otvarali čim su se djeca probudila, jedni pred drugima. Bilo je to lijepo. Sitnice su to, ali vesele. Iznenadila me maštovitost igre i mastovitost samih poklona.
Dijete koje me je darivalo me sasvim dobro poznaje, kud ćeš veće sreće.
Zahvalnost. Ljubav. Pripadanje.
To sam osjetila.
I nedostajanje, odmah potom.

Sjeta se dobrano uvukla negdje oko ručka, jer...

Pa sam prilegla, pobjegla u san. Kad sam se probudila, na mobitel sam dobila snimku sebe kako spavam, s Neronom na ramenu.
Ta mačka se svima smjesti blizu srca, glave, dočim zaspu. Nisam sigurna zašto to radi, ali neobično je.
Anđeo čuvar se inkarnirao u mačku? :?

Kolači koje su djeca pekla su najbolji meni, i jako su pasali uz kavu. Oni su navalili na "babine" kolače i na breskvice koje sam isto kupila da ne usfali.
"Babine" kolače djeca zovi Dubai kolači, jer su stvarno prekrasno dekorirani i jako ukusni, najradije ih jedu, i jako puno mudrolija izgovaraju žvačući ih:

"Ovi sto izgledaju najgore su ustvari najbolji."
"This one suits you".
"Imam osjećaj da sam ih sto pojela i još ih ima, nikad kraja."

Eto, sad znam da nisam pogriješila i da su djelovali inspirativno. Možda ih neće poželjeti izrađivati na takav način, ali će svaki prokomentirati sa dvije-tri riječi i možda nekome, meni - sigurno, napuniti dušu.

I eto, nisam pogriješila kad sam ih kupila kod meštrovice od kolača, a tko zna bi li i bilo išta od toga da nije jako zapuhalo i da nije žena odustala od putovanja.

...
Svima još jednom:

Neka vas zlo zaobiđe, neka vas dobro iznenadi, a za svaki izazov životni da nađete snage i volje, od srca vam želim.

Baba s kolačima

ponedjeljak, 23.12.2024.

Nisam napravila jos niti jedan kolač, ništa nada.
Niti ću.
Radit će djeca svoje, koje tradicionalno rade za Božić, svakog Badnjaka.
Prošli Božić je bio težak, ... neprepričljiv za ovdje... i vrijeme pred i vrijeme poslije Božića. Lani...
A na Badnjak jedne davne godine je zapravo i počela naša priča. Tako da je bolnije, višestruko.
Djeca... da... kad kažu da im je svejedno, onda znaš kakvim bojama će im biti obojano ovo vrijeme, bojama za cijeli život.
Nadam se da će prerasti, nadam se da će se nekako...
...smjestiti sve to na svoje mjesto... da ih neće previše žuljati.
Podrezana krila, izdaja od onih koje najviše voliš - najviše boli.


Kolače sam naručila od jedne gospođe sasvim slučajno, na poslu mi je pokazala slike, mini-umjetnička djela su, a ja sam napravila cijelu mini-dramu oko tih kolača da su kolegice umalo pljeskale kad je došla "baba" s kolačima.

Uglavnom, bila sam sretna, sretna će biti, vjerujem, i djeca.
Nekako mislim da će, osim obradovani, biti i inspirirani na neki način.

Stavila bi vam i fotku, ali ovo nije fotoblog pa zamislite najljepši mogući božićno-kolačni mix.

Jedno dijete me danas pitalo: moze li dijete kad se rodi dobiti sasvim svoje prezime, a ne dobiti prezime od roditelja.
Zamukla sam nakratko, sasvim razumijem otkud je sve proizislo i rekla sam da razumijem ali da ne znam.

Ustvari, nebitno, ruža kad bi se i drugačije zvala, jednako bi mirisala.*

Božićna...

nedjelja, 22.12.2024.

...kaže mi Jedan, da izdignem se iznad/izvan svega, i da promatram situaciju svisoka ili izvana, ne znam sad točno kako, a ne samo iznutra.
Jedan Drugi spominje helicopter view, to bi valjda bilo isto to, samo vojnom terminologijom izrečeno.
Ne znam otkud im ideja da sam tqko banalna i da mogu srezati broj perspektiva na samo jednu.
Također, oni zaboravljaju da sam ja žena, i da ja kombiniram više načina paralelno, simultano, multitalentirano i kombinirano i i i... ništa. Situacija ne izgleda sjajno kada gledaš ženskim/mojim očima na stvari.
Možda bi taj muški, jednostavan princip i upalio.
Ali to nije kompletan uvid, nikako. To nisam ja.
A promijeniti perspektivu, odnosno srezati njihov brij ns jednu jedinu bi mogla, ne znam, promjenom spola možda?


Rješenje nije na vidiku. Jer nije ni promjena spola na vidiku. A ni lobotomija.
A ni let iznad/izvan kukavičjeg gnijezda.

Znač, što preostajei: pjevaj borbene!
Pardon: božićne.

Da nisam lazy bitch, snimila bih se kako pjevam dok simultano obavljam preko nekoliko stvari i objavila, da se malo nasmijete.


Dvadesetdrugi prosinca, dvijetisućedvadesetčetvrte.

Još dva dana do Badnjaka, a tri do Božića.

Sing along with me: Ča smo na ovon svitu...

Shoppingu božićni, mani me se...

subota, 21.12.2024.

Bijah ja ovijeh dana u butigi i načuh tako slučajem pukim razgovor dviju trgovkinja koje punjahu police za kupce smjerne. I priđe njima dvijema kupac jedan i upita ih nešto o srcima u rashladnoj vitrini, kokošjim srcima, naravno. I ne znam sad točno točan tijek razgovora, zaboravih, nečuh ili prečuh, no jedna od te dvije trgovkinje odgovori kupcu, međuostalim, i ovim riječima: "...i tako, vi pojedete srca i ona završe u želudcu...i tako vam dođe srce u želudac". A druga se trgovkinja iz trbuha nasmije,
trenutno hvatajući višeznačni smisao izgovorenih riječi.
Nasmiješih se i ja i kazah im, znakovito: "Bolje da je kupcu srce u želudcu, nego li da mu je srce u kuRcu".
I potom se raziđosmo, svak sa svojim organima odosmo svojim putem, odnosno za poslom, odnosno tko zna kud.


Sretan vam Badnjak, Božić i svaki drugi Neradnjak, gdje god vam srce bilo.

Borić, toplina, Sv. Luca

ponedjeljak, 16.12.2024.

Ovih dana mi titra oko, točnije donji kapak, povremeno.
Gugl nabraja moguće uzroke:
Alkohol - isključeno.
Kofein - moguće, vrlo moguće
Stres i umor - vrlo vjerojatno.

Kaže isto dr Gugl - puno odmarati, više spavati, uzimati magnezija i vitamina B... i tako.
Ne smiri li se za dva-tri tjedna u vizitu - doktoru, naravno.

Na sv. Lucu smo, umjesto sijanja pšenice - kitili borić.
Baš mali mali borić. Dva-tri pedlja visok. Tako nam je došlo, uhvatilo se vremena i volje tada, ne čeka nam se Badnjak.
Sijanje pšenice mi je nekako - jalov posao.
Jer, jela sam pravi kruh od prave pšenice koja mi je prolazila kroz ruke. Znam ja sto je sito, a znam i što je rešeto. Držala u rukama. Uvprošlom životu. Prvi kruh sam zamijesila i ispekla u dobi od deset godina, a nisam ga ni probala. Neću o tome, ne želim nikoga rastuživati.
Zato mi je to sijanje pšenice otpalo. Nije mi napeto.
Nema se tu sto žeti zapravo, a kako sjemenke kliju, kako niču - znamo, i nije izazov.
Ali borić, mali živi kičasti borić je veselje.
Gledam tu svoju djecu odmalena kako ga kite i čavrljaju, smijulje se, premiještaju te kuglice s grančice na grančicu i - neopisivu ljubav tada osjetim.
A ljubav u srcu kada se javi, to je valjda u mom intimnom religijskom sustavu - rođenje boga, božića.
Ljubav, osjećaj ljubavi...to je za mene nešto božansko i... sveto.

Znači, borić, živ, od dva-tri pedlja, uvijek isti nakit kojeg se ne odričemo i osjećaj ljubavi...u meni.
Osjećaj raja, kako ga ja doživljavam.

E da, mačića nisam spomenula: sklupčao se uz mene i drijema. Bor još uvijek nije srušio iako mu je sasvim dohvatljiv.
Samo ga je jednom pomirisao i odustao.
Panika je, da će ga rušiti, bila neopravdana.
Egipatska sveta mačka s imenom ludog rimskog cara je potpuno nezainteresirana za naše običaje.
Ne tiču je se.

Borić, hladnoća

petak, 13.12.2024.

Odustala od svih novotarija i poduzetništva oko božićnog špiritusa.
Kupila borić za 6.99 i ostavila ga ispred ulaznih vrata da čeka malo, da ukućani ulove trenutak mira i zajedništva za kiČenje.

Hladnoća je sveprisutna, za razbiti je trebaju suha drva, topla peć, topla riječ, pokoji plan i... ne znam...
...ne znam...
Ljubav?

Borić, elektromotorni

ponedjeljak, 09.12.2024.

Čitam komentare kod Širiteljice božićnog duha i vidim da je naručila post sutrašnji od kolege blogera Jelena, koji se ujedno ponudio i prošetati joj psa i ispeći vafle i...što god treba, očito, za širenje bložićnog duha.
Duše blogduše, dakle, širi se :).

A i ja sam dobila od kolege Jelena krasan komentar koji me je i potaknuo na pisanje ovog posta:

Kinč.
Nisam znala za taj običaj ali mi se sviđa skroz, a i praktičan je u novonastaloj situaciji.

Da ne bušim plafon mogla bih... recimo, taj kinč isplesti oko ventilatora.
Imam i lampice na baterije i tako, mogla bih se malo poigrati pa kad padne noć,
Uključim ventilator u prvu brzinu i moj se viseći bor, odnosno - kinč, počne vrtiti oko svoje osi pogonjen elektromotorom ventilatora, svijetleći ... to bi bio baš spektakl i... fora.
Mačić ga neće moći prestati gledati, a do njega nikako neće moći doći. ;)

Običaje i tradiciju treba malo modernizirati, eto.
Nisam pretjerala, nisam se sjetila namontirati borić na onaj samohodni robotski usisavač (mozda i bih, da ga imam) pa bih imala lutajući kućni borić koji ujedno i usisava putem izgubljene iglice. O tom potom. Dogodine možda.

Danas, dva božićna duha sam osjetila.
Prvo raska, koja mi je pohvalila kćerke i još mi je nešto lijepo napisala, a potom i djeca koja su me dočekala s potato ballsima.
Milina u srcu, a potom i u želudcu

Eto, toliko od mene.
Da doprinesem malo i ja tom božićnom špiritu, ako dopustite.

Mačka, bor

Plastično staro drvce što izvlači se svake godine više nema smisla.
Preveliko je za visoko postavljanje,
A nisko ne smije.
Naime: mačić.

Kuka u strop i vješanje bora naopačke mi...vizualiziram... izgleda grdo, a svetogrdno je, I guess,
A uostalom, kad se sjetim da samo
Miševi i mačke vise naglavačke, odustanem namah.


2D bor, koji bi trebao visiti sa zida kao tapiserija druga Tita koju je jedan jednom davno vlastitim rukama izradio, dok se kobajagi odricao i Sotone i Boga istovremeno - možda.
Samo...
Trebalo bi skupiti naramak suhih grana, povezati ih u trokut, ukrasiti, uresiti, zavjesiti...
Možda nađem vremena i fokusiram se na to.
Čim stane sniježiti...
Ustvari - kišiti.

Živi borić od pola metra koji bi mogao svugdje (6,99) koji mi je zamirisao u shopping centru...za njega kažu IDK, pa ne znam.

Nakit pripremljen za bor trenutno visi na dva lustera i na dva prozora.
Nešto crveno, šljašteće, nešto svijetleće.

It must be Christmas...
Nedohvatljiv mačiću...
Tree.

Mačka, peć...

srijeda, 04.12.2024.

Kraj peći na stolici drijema mačić,
Crni mačić, s bijelim vrhom repa,
Na kauču netko odmara kosti, i razmišlja:
Trebalo bi odmoriti, baš dobro odmoriti od svega.
I još misli: trebalo bi promijeniti naciklo staklo na peći, da se staklo može normalno obrisati;
Maknuti čađ
Da se vidi vatra.
Da se vidi
Tinja li
Ili se Gasi.
Kad bukti, to se dobrano osjeti,
U kostima, a i u duši.
I čuje se
pucketanje
Topline.
Pa naciklo staklo ne smeta tada nimalo.
...
Netko je rekao da su mačke posve drugačije od nas ljudi;
Drijemaju danju, živnu navečer.
Mi ujutro krenemo žustro i svatko za svojim poslom,
Navečer bi živjeli
Dnevni mačji život:
Drijemali bi uz toplu peć
I slušali vatru koja bukti.
Pucketa.
Grije.

Igra

nedjelja, 01.12.2024.

Došla je s idejom da napišemo naša imena na papiriće i izvlačimo ih. Ukoliko bilo tko izvuče svoje ime, izvlačenje se ponavlja.
Ponavljali smo ne znam koliko puta, jer bi svaki puta netko izvukao sebe, odnosno svoje ime.
A stvar je u tome da svatko od nas treba nekome drugome kupiti poklončić za Božić, za simboličan dogovoreni iznos, i tako ga obradovati. Isključiti sebe, poklanjati (se) ukrug, drugome.
Nitko nikome ne smije reći koga je izvukao, kako bi ostali tajnoviti do samog Božića.
Ne znam otkud joj ta igra, ali mene je obradovala.
Imamo obvezujuće tajno iznenađenje jedni za druge.

A ja imam ideju za jednostavan borić za ovaj Božić, diy - naravno, skroz simple, but cute.
Ispod kojeg će biti pokloni najmilijih: sitni, ali bitni.

o