...kaže mi Jedan, da izdignem se iznad/izvan svega, i da promatram situaciju svisoka ili izvana, ne znam sad točno kako, a ne samo iznutra.
Jedan Drugi spominje helicopter view, to bi valjda bilo isto to, samo vojnom terminologijom izrečeno.
Ne znam otkud im ideja da sam tqko banalna i da mogu srezati broj perspektiva na samo jednu.
Također, oni zaboravljaju da sam ja žena, i da ja kombiniram više načina paralelno, simultano, multitalentirano i kombinirano i i i... ništa. Situacija ne izgleda sjajno kada gledaš ženskim/mojim očima na stvari.
Možda bi taj muški, jednostavan princip i upalio.
Ali to nije kompletan uvid, nikako. To nisam ja.
A promijeniti perspektivu, odnosno srezati njihov brij ns jednu jedinu bi mogla, ne znam, promjenom spola možda?
Rješenje nije na vidiku. Jer nije ni promjena spola na vidiku. A ni lobotomija.
A ni let iznad/izvan kukavičjeg gnijezda.
Znač, što preostajei: pjevaj borbene!
Pardon: božićne.
Da nisam lazy bitch, snimila bih se kako pjevam dok simultano obavljam preko nekoliko stvari i objavila, da se malo nasmijete.
Dvadesetdrugi prosinca, dvijetisućedvadesetčetvrte.
Još dva dana do Badnjaka, a tri do Božića.
Sing along with me: Ča smo na ovon svitu...