Nisam napravila jos niti jedan kolač, ništa nada.
Niti ću.
Radit će djeca svoje, koje tradicionalno rade za Božić, svakog Badnjaka.
Prošli Božić je bio težak, ... neprepričljiv za ovdje... i vrijeme pred i vrijeme poslije Božića. Lani...
A na Badnjak jedne davne godine je zapravo i počela naša priča. Tako da je bolnije, višestruko.
Djeca... da... kad kažu da im je svejedno, onda znaš kakvim bojama će im biti obojano ovo vrijeme, bojama za cijeli život.
Nadam se da će prerasti, nadam se da će se nekako...
...smjestiti sve to na svoje mjesto... da ih neće previše žuljati.
Podrezana krila, izdaja od onih koje najviše voliš - najviše boli.
Kolače sam naručila od jedne gospođe sasvim slučajno, na poslu mi je pokazala slike, mini-umjetnička djela su, a ja sam napravila cijelu mini-dramu oko tih kolača da su kolegice umalo pljeskale kad je došla "baba" s kolačima.
Uglavnom, bila sam sretna, sretna će biti, vjerujem, i djeca.
Nekako mislim da će, osim obradovani, biti i inspirirani na neki način.
Stavila bi vam i fotku, ali ovo nije fotoblog pa zamislite najljepši mogući božićno-kolačni mix.
Jedno dijete me danas pitalo: moze li dijete kad se rodi dobiti sasvim svoje prezime, a ne dobiti prezime od roditelja.
Zamukla sam nakratko, sasvim razumijem otkud je sve proizislo i rekla sam da razumijem ali da ne znam.
Ustvari, nebitno, ruža kad bi se i drugačije zvala, jednako bi mirisala.*
Post je objavljen 23.12.2024. u 21:13 sati.