Što hoćemo?
Manje stresa, više mesa!
Odma i sad! :)
...
Davno sam bila napisala post o mesaru pa uzbunila mahom žensku blogopopulaciju iz jednog našeg velegrada.
Vele - grada.
(Oprostite, ali nemrem si pomoć).
Uglavnom, odjebala sam tog mesara ima već neko vrijeme i sada imam dva nova. Jednog starog (iskusnog) i jednog mladog (duša od djeteta, čista pozitiva).
I svaki ima svoje prednosti, jer - od starog nešto naučim, a mladi me nasmije. Od oba u biti nešto dobijem, nešto vrijedno, a meso da ni ne spominjem.
Cijenu mesa - pogotovo.
Stari stalno uspoređuje prošlost i sadašnjost, mladi traži od mene recepte, pita za savjet.
Ne mogu odlučiti koji mi je draži pa stalno nešto mesno kuham dok mi se stvari ne iskristaliziraju.
A moram i jest.