Ja bih uvela obavezu gledanja, sudjelovanja na porodu čak i muškarcima koji nemaju žene! :))) Ako već neće osjetiti tu bol da makar vide kako izgleda.
Jedan moj frend je bio na ženinom porodu kako to biva ponekad dijete je "zapelo". Redali su se doktori, ali ništa, satima, sve dok u nekom dalekom trenutku poroda nije došao stari i izveo potez i isčupao malog iz porođajnog kanala. Naravno da je apgar bio nizak i naravno da su uslijedile godine vježbi na neuropedijatriji isprva kasnije drugo (danas je to gimnazijalac, odlikaš i sportaš, da ne brinete)). Jednom prilikom na nekom tulumu, polupricugani, on meni priča: ništa nije govorila, ali najgore mi je bilo kad se je u nekom trenutku počela okretati i tražiti pogledom prozor. Hvala bogu bile su rešetke na njemu. :)))) Rekao sam joj da nikada više neću dozvoliti da to ponovo prođe.
I nije, imaju jedno.dijete. :))
26.01.2025. (08:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uloga žene u stvaranju života je činjenica koja nas onemogućava da budemo ravnopravni, nije doduše jedina, ali je najveća, zato sam ja zakleti protivnik ravnopravnosti, jer ni jedna zločinačka ideologija koje se uvijek koriste plemenitim ciljevima za instaliranje svojih bolesnih ideja, nije naškodila čovječanstvu kao tlapnja o ravnopravnosti.
Obzirom da je ljudsko biće najvredniji resurs koji postoji, naravno da bi majkama bez kojih ni resursa nema trebalo omogućiti sve ono što im je potrebno, odmah i sada, i zaštititi ih na sve moguće načine, i honorirati njihovu ulogu na sve moguće načine.
Ja se naime ni malo ne šalim kad kažem da žene ne bi trebale raditi dok dijete ne krene u školu, i da bi za to vrijeme trebala primati prosječnu plaću u RH, i naravno imati mirovinsko i sve ostale blagodati, za to ima love i sutra bi se moglo aktivirati, samo kad bi glasali za mene :)
26.01.2025. (10:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ypsy, a ima ih i koji su gledali, ali ništa nisu naučili. Više ih je brinulo što hrpetina mladih studenata gleda porod (čitaj: vaginu njihove žene) nego to kroz što žena prolazi kad rađa dijete. Toliko im je bila mučna ta situacija s publikom (etim. pubis-publica-respublica?;) da su zaokupili pažnju medicinskog tima u jednom trenutku više negoli sama rodilja i dijete.
Supatniče, da...plus prva dva- tri razreda osnovne škole jer su majke tada jako od koristi djeci oko skolskog gradiva, jer ekipa u školi ih kurca ne nauči, jer su i to žene mahom koje suvisto tako rastrgane između majčinstva/roditeljstva i karijere. Supatniče
26.01.2025. (11:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
teška tema, razmislit ću malo o tome pa se kasnije možda čujemo, zapravo ne smijem ovdje naapisati ono što ja mislim o svemu tome jer bi se mnogi ljudi zgrozili, bolje da šutim
26.01.2025. (14:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne znam, za prvog poroda bio sam u ratu; ona je sve sama iznijela, dvanaest sati; pričala je kako su i anestetici tada otišli konvojem za Novu Bilu, nije bilo ni wc papira; što se tiče drugoga, osam godina poslije (tako nam je dragi Bog odredio; probavali smo mi, ako koga zanima, ali nije više išlo) meni je poslije rečeno da sam čak bio koristan na porodu; bila je to jedna pusta nedjelja na brdu početkom kolovoza; nigdje nikoga, svi na moru; jedna doktorica i sestra na odjelu; trebalo je gledati one neke brojeve i putanje, nositi obloge, držati za ruku... na kraju sam i presjekao pupkovinu; toliko spretno da je mali slomio ključnu kost. Da je barem bilo studenata ili bilo koga još da gleda u tu, je li, stvar... Što se tiče općeg dojma; velim, na žalost, bio sam i u ratu, nisam se na žalost malo toga nagledao u životu, ali ako bih birao najintenzivniji i najuzbudljiviji događaj uopće, to bi bio porod našeg djeteta, bez ikakve sumnje. Ona nikada o tome nije puno pričala, možda je ponekad osjećala krivnju jer ne doji ili neku sličnu stravičnu glupost; uvijek smo si takve stvari govorili očima ili rukama puno više nego riječima; kada su izlazili iz rodilišta, ključno je bilo da zagrlimo i kćer, da ne bi slučajno osjetila da joj nečega fali. Ne znam koliko smo u tome uspjeli; već kroz četiri mjeseca buknuo joj je dijabetes; nismo baš imali vremena baviti se time što je čiji posao. Uvijek me sve te neke priče o ravnopravnosti, nesposobnosti, štajaznam čemu nekako lecnu; ovo vam imam reći na tu temu: ukoliko ičeg dobrog kod mene ima, to sam od Nje naučio; ako želiš da bilo koji projekt šljaka, nemoj nikada pitati koliko sam dao, nego koliko još mogu dati..... Dojila velim - nije nikad, ima uske kanale, tako da sam se, obzirom na dato stanje, izvještio u kuhanju i hlađenju onog nekog Aptamila; otud mi danas valjda dobro idu grah, kupus i ostale enolončnice. U to doba nije bilo porodiljnog za mužjake, samo smo dobro tempirali godišnji i one slobodne dane. Uglavnom, nakon dvadesetipet dana netko je vani živčano zvonio; to je bila uzbuđena patronažna; pa vi ljudi nikog ne zovete, a nas dvoje i kćer se pogledavamo: a zašto i koga da zovemo? I tako ta sestra gleda unutra u mrak, mali žmirka prema svjetlu kao svraka: šta je ovo, čovječe, tko je sad banuo na vrata? Možda to s dojenjem i nije bilo baš tako loše; tko je čovjek da uopće znade što je u životu loše a što nije, barem dok se stvari odvijaju; ajmo sad okrenuti ovu priču o povezivanju: možda zbog toga što klinci nisu s njom bili na taj način dublje povezani, lakše je poslije otišla u privatni biznis, nedjeljama i svecima, skoro tamo izgubila glavu, a djeca su morala jesti moje uratke, provoditi vrijeme sa nekim kao što sam ja i kovati svoju budućnost sami. Zapravo, onako kako su vidjeli da i nas dvoje činimo: moji su umrli, zapraavo nisu djedu i baku s te strane nikada niti upoznali; njeni su bili trista kilometara daleko; bilo nam je upravo onako kako smo si sami napravili; nitko drugi nije nam mogao biti kriv ni za što. Sad veli: koja sam ja glupača; pa ti mene najviše voliš kada nemamo ništa na sebi. Ono, je li, doslovce. Pa je, velim ja. Ovo ostalo samo smeta. - - - Obzirom na to da je broj novorođenih u 2024. prvi put izgleda pao ispod trideset tisuća, a ni u godinama prije toga nije bio puno veći, na žalost bojim se da je ovo tema koja će kroz nekoliko desetaka godina biti zaboravljena. Kako ono veli jedan mračan vic; prabaka je imala dvanaestero djece, baka osmero, mama četiri, ja dvoje, a kćer da prostite ima kuju koju je sterilizirala. Sisama inače i s moje strane najljepši pozdrav, svaka čast i slava; da nije bilo njih, ovaj svijet bi još puno ranije otišao kvragu.
26.01.2025. (17:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne znam hoće li tema biti zaboravljena ili nece, djecu se mora hraniti, odgajati, skrbiti o njima na najbolji mogući način... Egoistični, a potom i slabi ljudi nemaju taj kapacitet, to vidimo kao poražavajuće statistike, kao vijesti u crnim kronikama, a sada i kroz međuvršnjačko nasilje, stravu zapravo, kao krajnji rezultat kraha društva. Možemo kriviti koga god hoćemo, pojedince ili drustvo, ili politiku, djeca ne zaslužuju da se na njima lome boleštine svijeta. I sasvim je razumljivo ako naša djeca ne budu htjela uopće imati djecu. Jer u ovom svijetu ih podizati je ... ponekad pretežak posao. .... Jučer razgovaram s Filipinkom. Ima 38 godina, ostavila je troje djece od kojih najstarije ima 14 a najmlađe 4 na Filipinima sa svojom majkom. Pitam, je li njena majka sama brine za djecu? Potvrdno klima glavom. Pitam, sto je s mužem? He was cheating, kaže, with multiple women. .... Nedorasla, nedojebana stoka su ljudi, prečesto
26.01.2025. (20:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvi, tri rici...
I svega će bit: i ajfona, i ajpeda, i laptopa i lapdance-a.
26.01.2025. (08:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ypsilonka
Ja bih uvela obavezu gledanja, sudjelovanja na porodu čak i muškarcima koji nemaju žene! :)))
Ako već neće osjetiti tu bol da makar vide kako izgleda.
Jedan moj frend je bio na ženinom porodu kako to biva ponekad dijete je "zapelo". Redali su se doktori, ali ništa, satima, sve dok u nekom dalekom trenutku poroda nije došao stari i izveo potez i isčupao malog iz porođajnog kanala. Naravno da je apgar bio nizak i naravno da su uslijedile godine vježbi na neuropedijatriji isprva kasnije drugo (danas je to gimnazijalac, odlikaš i sportaš, da ne brinete)).
Jednom prilikom na nekom tulumu, polupricugani, on meni priča: ništa nije govorila, ali najgore mi je bilo kad se je u nekom trenutku počela okretati i tražiti pogledom prozor. Hvala bogu bile su rešetke na njemu. :))))
Rekao sam joj da nikada više neću dozvoliti da to ponovo prođe.
I nije, imaju jedno.dijete. :))
26.01.2025. (08:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Supatnik
Uloga žene u stvaranju života je činjenica koja nas onemogućava da budemo ravnopravni, nije doduše jedina, ali je najveća, zato sam ja zakleti protivnik ravnopravnosti, jer ni jedna zločinačka ideologija koje se uvijek koriste plemenitim ciljevima za instaliranje svojih bolesnih ideja, nije naškodila čovječanstvu kao tlapnja o ravnopravnosti.
Obzirom da je ljudsko biće najvredniji resurs koji postoji, naravno da bi majkama bez kojih ni resursa nema trebalo omogućiti sve ono što im je potrebno, odmah i sada, i zaštititi ih na sve moguće načine, i honorirati njihovu ulogu na sve moguće načine.
Ja se naime ni malo ne šalim kad kažem da žene ne bi trebale raditi dok dijete ne krene u školu, i da bi za to vrijeme trebala primati prosječnu plaću u RH, i naravno imati mirovinsko i sve ostale blagodati, za to ima love i sutra bi se moglo aktivirati, samo kad bi glasali za mene :)
26.01.2025. (10:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvi, tri rici...
Ypsy, a ima ih i koji su gledali, ali ništa nisu naučili.
Više ih je brinulo što hrpetina mladih studenata gleda porod (čitaj: vaginu njihove žene) nego to kroz što žena prolazi kad rađa dijete.
Toliko im je bila mučna ta situacija s publikom (etim. pubis-publica-respublica?;) da su zaokupili pažnju medicinskog tima u jednom trenutku više negoli sama rodilja i dijete.
Supatniče, da...plus prva dva- tri razreda osnovne škole jer su majke tada jako od koristi djeci oko skolskog gradiva, jer ekipa u školi ih kurca ne nauči, jer su i to žene mahom koje suvisto tako rastrgane između majčinstva/roditeljstva i karijere.
Supatniče
26.01.2025. (11:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Litterula
teška tema, razmislit ću malo o tome pa se kasnije možda čujemo,
zapravo ne smijem ovdje naapisati ono što ja mislim o svemu tome jer bi se mnogi ljudi zgrozili, bolje da šutim
26.01.2025. (14:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvi, tri rici...
Imaš slobodu napisati što misliš, ako želiš. Nek se zgražaju. :)
26.01.2025. (14:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Ne znam, za prvog poroda bio sam u ratu; ona je sve sama iznijela, dvanaest sati; pričala je kako su i anestetici tada otišli konvojem za Novu Bilu, nije bilo ni wc papira; što se tiče drugoga, osam godina poslije (tako nam je dragi Bog odredio; probavali smo mi, ako koga zanima, ali nije više išlo) meni je poslije rečeno da sam čak bio koristan na porodu; bila je to jedna pusta nedjelja na brdu početkom kolovoza; nigdje nikoga, svi na moru; jedna doktorica i sestra na odjelu; trebalo je gledati one neke brojeve i putanje, nositi obloge, držati za ruku... na kraju sam i presjekao pupkovinu; toliko spretno da je mali slomio ključnu kost. Da je barem bilo studenata ili bilo koga još da gleda u tu, je li, stvar...
Što se tiče općeg dojma; velim, na žalost, bio sam i u ratu, nisam se na žalost malo toga nagledao u životu, ali ako bih birao najintenzivniji i najuzbudljiviji događaj uopće, to bi bio porod našeg djeteta, bez ikakve sumnje. Ona nikada o tome nije puno pričala, možda je ponekad osjećala krivnju jer ne doji ili neku sličnu stravičnu glupost; uvijek smo si takve stvari govorili očima ili rukama puno više nego riječima; kada su izlazili iz rodilišta, ključno je bilo da zagrlimo i kćer, da ne bi slučajno osjetila da joj nečega fali. Ne znam koliko smo u tome uspjeli; već kroz četiri mjeseca buknuo joj je dijabetes; nismo baš imali vremena baviti se time što je čiji posao. Uvijek me sve te neke priče o ravnopravnosti, nesposobnosti, štajaznam čemu nekako lecnu; ovo vam imam reći na tu temu: ukoliko ičeg dobrog kod mene ima, to sam od Nje naučio; ako želiš da bilo koji projekt šljaka, nemoj nikada pitati koliko sam dao, nego koliko još mogu dati.....
Dojila velim - nije nikad, ima uske kanale, tako da sam se, obzirom na dato stanje, izvještio u kuhanju i hlađenju onog nekog Aptamila; otud mi danas valjda dobro idu grah, kupus i ostale enolončnice. U to doba nije bilo porodiljnog za mužjake, samo smo dobro tempirali godišnji i one slobodne dane. Uglavnom, nakon dvadesetipet dana netko je vani živčano zvonio; to je bila uzbuđena patronažna; pa vi ljudi nikog ne zovete, a nas dvoje i kćer se pogledavamo: a zašto i koga da zovemo? I tako ta sestra gleda unutra u mrak, mali žmirka prema svjetlu kao svraka: šta je ovo, čovječe, tko je sad banuo na vrata?
Možda to s dojenjem i nije bilo baš tako loše; tko je čovjek da uopće znade što je u životu loše a što nije, barem dok se stvari odvijaju; ajmo sad okrenuti ovu priču o povezivanju: možda zbog toga što klinci nisu s njom bili na taj način dublje povezani, lakše je poslije otišla u privatni biznis, nedjeljama i svecima, skoro tamo izgubila glavu, a djeca su morala jesti moje uratke, provoditi vrijeme sa nekim kao što sam ja i kovati svoju budućnost sami. Zapravo, onako kako su vidjeli da i nas dvoje činimo: moji su umrli, zapraavo nisu djedu i baku s te strane nikada niti upoznali; njeni su bili trista kilometara daleko; bilo nam je upravo onako kako smo si sami napravili; nitko drugi nije nam mogao biti kriv ni za što.
Sad veli: koja sam ja glupača; pa ti mene najviše voliš kada nemamo ništa na sebi. Ono, je li, doslovce. Pa je, velim ja. Ovo ostalo samo smeta.
- - -
Obzirom na to da je broj novorođenih u 2024. prvi put izgleda pao ispod trideset tisuća, a ni u godinama prije toga nije bio puno veći, na žalost bojim se da je ovo tema koja će kroz nekoliko desetaka godina biti zaboravljena.
Kako ono veli jedan mračan vic; prabaka je imala dvanaestero djece, baka osmero, mama četiri, ja dvoje, a kćer da prostite ima kuju koju je sterilizirala.
Sisama inače i s moje strane najljepši pozdrav, svaka čast i slava; da nije bilo njih, ovaj svijet bi još puno ranije otišao kvragu.
26.01.2025. (17:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvi, tri rici...
Ne znam hoće li tema biti zaboravljena ili nece, djecu se mora hraniti, odgajati, skrbiti o njima na najbolji mogući način...
Egoistični, a potom i slabi ljudi nemaju taj kapacitet, to vidimo kao poražavajuće statistike, kao vijesti u crnim kronikama, a sada i kroz međuvršnjačko nasilje, stravu zapravo, kao krajnji rezultat kraha društva.
Možemo kriviti koga god hoćemo, pojedince ili drustvo, ili politiku, djeca ne zaslužuju da se na njima lome boleštine svijeta.
I sasvim je razumljivo ako naša djeca ne budu htjela uopće imati djecu.
Jer u ovom svijetu ih podizati je ... ponekad pretežak posao.
....
Jučer razgovaram s Filipinkom. Ima 38 godina, ostavila je troje djece od kojih najstarije ima 14 a najmlađe 4 na Filipinima sa svojom majkom. Pitam, je li njena majka sama brine za djecu? Potvrdno klima glavom. Pitam, sto je s mužem? He was cheating, kaže, with multiple women.
....
Nedorasla, nedojebana stoka su ljudi, prečesto
26.01.2025. (20:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Supatnik
Je dica neće imati dicu, imat će ajfone, svak svoj auto, kvalitetan alkohol i drogu, nemore još i za dicu doteć.
26.01.2025. (22:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...