Intermezzo
ponedjeljak, 27.01.2025.Igramo tu igru s kockicama
Djevojka moja i ja
Nekad davno igrale smo šah
A još davnije
Igrale smo se svega (ne)zamislivog na svijetu...
Zbrajajući bodove na kraju strepim
Volim kad (me) pobijediš, govorim
I cijelo vrijeme imam osjećaj
da ti ide bolje nego meni
I sretna sam kad rezultat to i pokaže.
O igri govorimo, a na život mislim,
I znam, nije više dijete, i znam, potpuno razumije smisao mojih riječi.
...
Poslije, u širem društvu iste krvi
Pretresamo gluparije iz djetinjstva
Otkrivaju mi sto su sve radili iza zatvorenih vrata i priča za "laku noć" koje smo mahom izmišljali
U hodu,
Nikad zapisali,
Samo utisnuli negdje
U dušu...
Čudim se i ne vjerujem
I neke mi se stvari razjašnjavaju naknadno.
Čovjek uči dok je živ
Novčić ima lice i naličje
A život ima toliko slojeva
Da ih za života ni ne dodirnemo.
...
Drago mi je da se slažete, govorim, bitno vam je to za život, zapamtite
Uvijek ćete se imati, svoji, a bliski,
Jednom kad život stisne.
...
Otkrivajući jedni drugima paralelne doživljaje, naknadno,
Otkrivamo koliko nismo znali o zna(čaj)nima nama.
I u koliko paralelnih, nepodijeljenih svijetova živimo,
Pod istim krovom,
Kupolom nebeskom,
I kako uvijek imamo prostora za upoznavanje, ako si samo dopustimo.
...
Bliskost je povezanost duša koje si vjeruju.
komentiraj (3) * ispiši * #