četvrtak, 27.11.2008.
NOSI SVOJ KRIŽ
|
Živio je neki čovjek koji je uvjek bio nezadovoljan sa sobom i s drugima. Stalno je nešto mrmljao i prigovarao: Tko je to rekao da svatko mora nosit svoj križ, več mi je dosta tih svakidašnjih križeva. Na to mu je dobri Bog odgovorio u snu. Tada je čovjek sanjao kako svi ljudi ovog svijeta hodaju u velikoj procesiji. I svaki je na leđjima nosio svoj veliki križ. Išli su lagano, korak po korak, jedan za drugim. I taj se čovjek nalazio u toj nepreglednoj povorci. Teško je nosio svoj križ. Pogledao je nešto bolje u svoj križ i vidio da je nešto predugačak. To mu je ometalo napredovanje. Ali i drugi su imali slične križeve. Bit če dovoljno da ga malo skratim. I prilično skrati okomitu stranu križa. Kad je krenuo, osjetio je koliko mu je lakše. Počeo je stizati i prestizati ostale iz povorke i ubrzo je došao do cijela procesije ljudi s križem. Uskoro je došao do kraja putovanja. S druge strane vidio je zemaljski raj. Sve je bilo divno, privlačno i prekrasno.Između onog dijela zemlje koji je prošao i onog koji mu se pričinjao zemaljskim rajem bila je samo uska, ali duboka provalija. Tu nije bilo nikakva mosta koji bi olakšao prijelaz. A ipak svi su se lako prebacivali na drugu stranu. Ljudi bi dakle skinuli križ s leđa, postavili ga na obje strane provalije i preko križa presli u raj. Križevi su bili točno po mjeri. Točno su povezivali oba ruba, a ispod njih je zjapila duboka provalija. Svi su dosta lako prešli, ostao je samo onaj čovjek. Pokušao je i on namjestiti svoj križ, ali je njegov križ bio prekratak da bi ga povezao s drugom stranom. Čovjek poče plakati i očajavati: Da sam barem prije to znao, ne bi skratio križa. Bilo mu je kasno da želi. Probudio se i shvatio je značenje križa u ljudskom životu.  |
ponedjeljak, 24.11.2008.
KATARINA ALEKSANDRIJSKA
 Sveta Katarina Aleksandrijska (oko 287.(?)- Aleksandrija 304.), nazivana još i Katarina Sinajska smatra se sveticom i mučenicom u istočnoj i u zapadnoj Crkvi. Biografija Osim godine rođenja (koja ipak nije sasvim sigurna) i podatka da je 304. podnijela mučeništvo u Aleksandriji, malo se znade o Katarininu životu, a stvarne podatke teško je razlučiti o legende. Prema predaji, Katarina je bila lijepa mlada Egipćanka koja je, u trenutku kad je upravitelj Maksimin Daja preuzimao vlas u Aleksandriji, bila pozvana na svečanost koja je uključivala i pogansko žrtvovanje životinja. Katarina je odbila u tome sudjelovati zbog svoje kršćanske vjere. Izvještaj o mučeništvu Maksimin Daia, koji je došao na vlast u rimskim afričkim provincijama naslijedivši rođaka Galerija, zaljubio se u Katarinu tako jako da je odlučio rastaviti se od svoje žene te oženiti Katarinu. Mlada ga je kršćanka najodlučnije odbila. On ju je tada suočio s pedesetoricom filozofa s namjerom da je oni uvjere kako Krist, jer je umro na križu, ne može biti Bog. No Katarina, služeći se govorničkom vještinom, a još više dobrim poznavanjem filozofije i teologije, pridobila je na svoju stranu mudrace koji, rasvijetljeni milošću, prionuše uz kršćanstvo. U očima pogana dvostruko poraženi, zadobiše mučeničku krunu jer ih je Maksimin stavio na muke i pogubio. Ne mogavši Maksimin slomiti Katarinu, razbjesnio se i dao načiniti posebno mučilo: kotač s bodežima, koji će je sasjeći. No to se mučilo raspalo. Tada je mučenica odvedena izvan grada te joj je odrubljena glava. Kult Prema kasnijoj legendi anđeli su tijelo sv. Katarine prenijeli na Sinaj i ondje ga sahranili. U blizini toga mjesta podignut je kasnije slavni manastir sv. Katarine koji postoji još i danas, a Katarinini ostaci prenijeti su u pripadajuću crkvu. Oskudni izvještaji o Katarininu životu kroz povijest su bacali sumnju na njezino stvarno postojanje, pa je to vidljivo i u bogoslužju Katoličke Crkve, koja je spomen svete Katarine 1962. isključila iz liturgijskog kalendara, da bi ga onamo vratila 2002. godine. Spomendan joj se slavi 25. studenog u Katoličkoj Crkvi, a u pravoslavlju slavi se 24. studenog, što je 7. prosinca u gregorijanskom kalendaru ukoliko se koristi julijanski kalendar. |
subota, 22.11.2008.
KRIST KRALJ
|
Blagdan Krista Kralja je blagdan u liturgijskom kalendaru koji se slavi u Katoličkoj Crkvi i nekim Protestantskim Crkvama u posljednjoj nedjelji prije početka Došašća. Povijest Papa Pio XI. ustanovio je blagdan Krista Kralja u svojoj enciklici "Quas Primas", 11. prosinca 1925. To je bio odgovor na tadašnji rast sekularizma i širenje bezbožnog komunizma, koji su nijekali Kristov suverenitet. Blagdan se slavio u posljednjoj nedjelji listopada. Nakon reforme kalendara, nakon Drugog vatikanskog sabora 1969., blagdan se slavi u posljednjoj nedjelji prije početka Došašća, što je obično krajem studenoga. Osim katolika, ovaj blagdan imaju i Engleska Crkva, Metodisti i neke Prezbiterijanske Crkve."http://hr.wikipedia.org Koliko je samo svijeća na Svisvete gorilo po zagrebačkim grobljima! Duboka tama s milijun blistavih plamenova. Kao da se zvjezdano nebo rasulo po tlu. Kao da smo u njemu ili iznad njega. Svi uskrsli. Arkade Mirogoja u plamenu. Iz trijemova izranjanju nadgrobni natpisi, timpani s križevima, fenjerima, reljefima i kipovima. U trokutastom zabatu crkve Krista Kralja, uskrsli Isus Pantokrator raširio ruke i obuhvaća svijet, Alfa i Omega, nad natpisom: »Kralju vjekova kojemu sve živi.« Upravo tako: svi smo živi pred Bogom, i mi na zemlji, i oni iznad zvijezda, sve živi i diše pred njegovim licem. U naručju onoga koji je Život. Sve obuhvaća i ljubi njegova vječnost, sve je dar što prska milijardama galaksija i milijardama ljudi, svi smo istkani njegovim prstima i darovani sami sebi. Svi smo pred njegovim licem, samo što to mi na zemlji još slabo razbiremo. Kažemo »Kralj«, a on je mnogo više od toga, on je Umjetnik i Otac svega, Izvor i Uvir, Bezdno u svemu, tajni Temelj svake travke, tajna Srž svake zvijezde, iz njega prskamo kao iz svoga Izvora, mi i čitav svemir. U njemu dišemo, hodamo i jesmo. Kada uskrsnemo, past će nam mrena s očiju, pa ćemo se čuditi kako da to ranije nismo vidjeli. Kažemo »Kralj«, a riječ »kralj« tek je siromašna i blijeda slika strahovite Božje zbilje. Bog obuhvaća sva bića zajedno, u njemu je sadašnjosti prošlost i budućnost. Ništa ne prolazi u tome svijetu u kome traje sve. Vječnost je potpuno i savršeno posjedovanje neograničena života, mnogo bujnija od svijeta. Potpunost i besmrtnost, posvuda. Očuvati i stvarati na ovome su svijetu protivni, u vječnosti su istoznačni. Jedan je dan pred Bogom kao tisuću godina, a tisuću je godina kao dan. U istodobnosti svih vremena, sve je spokojno u blaženstvu svog stanja. Svatko se ogleda u drugima, sve je prozirno. Vrijeme tek oponaša vječnost, vazda bježeći od prošlosti i žudeći za budućnošću. Čudno i proturječno vrijeme, pokretna slika vječnosti, što juri iz prošlosti prema budućnosti i teče iz svog vrela koje je vječno sutra. Glas Koncila, broj 47 (1587), 21.11.2004.  |
srijeda, 19.11.2008.
DA LI SE UISTINU VOLITE???
|
PRAVA LJUBAV – ŠTO JE TO Ovim člankom želim pomoći mladim ljudima, mladićima i djevojkama da naprave temelje za što bolje upoznavanje, tako da shvate jesu li oni jedno za drugo ili ne. No, ovo bi razmišljanje trebalo pomoći i bračnim supružnicima koji su već zakoračili u brak, da preispitaju temelje i razloge svoga braka, te da ga prodube. Najprije bih želio ovdje donijeti neka pitanja o kojima bi valjalo razmisliti prije stupanja u vezu ili u brak s drugom osobom. Kod toga treba imati na umu da smo svi mi samo ljudi sa svojim dobrim i lošim stranama. Nitko od nas nije savršen, pa ni Vaš partner. I zato je dobro vidjeti osobu s kojom želite biti u vezi ili u braku pod različitim kutovima gledanja, s više aspekata, koji će vam pomoći da ju dobro procijenite i da ju naučite prihvaćati takvu kakva jest. Najveća je pogreška što se mladi ljudi zaljube u ideal, u svoju fantaziju ljubavi, tj. u osobu kakva bi ona po njihovom mišljenju trebala biti, a ne kakva ona uistinu jest. I u početku im je teško prihvatiti da i taj njihov izabranik nije savršen, nego da ima svojih mana i slabosti, s kojima će se oni u vezi morati nositi. I zato: ne smijemo biti u slijepoj ljubavi prema nekome, jer ćemo se na kraju duboko razočarati. Dakle, na što bi to trebalo pripaziti kada čovjek želi stupiti u ozbiljnu vezu s drugom osobom? Pokušaj si odgovoriti na sljedeća pitanja: što te kod te osobe privlači, što ti se sviđa? Koje te stvari kod nje smetaju, tj. što ti se ne sviđa? Je li ta osoba dominantna ili pasivna? Kako postupa prema problemima i poteškoćama koje treba riješiti? Da li je već imala kakvih ozbiljnih veza? Kako su te veze završile? Ako je došlo do prekida, zašto se to dogodilo? Kakve ima stavove i poglede prema vjeri, obitelji i profesiji? Koliko drži do svog izgleda, do mode? Koji hobi ima? Kakve prijatelje i društvo ima (po tome možete otkriti puno stvari!)? Koju muziku voli? Kakve filmove? Što ju privlači iz svijeta? Koje zajedničke stvari, poglede i stavove imate? Kakva je prema svojim prijateljima? Kakvo je imala djetinjstvo? U kakvim je odnosima sa svojim ukućanima? Itd. Iz ovih pitanja, ako budete otvoreno pričali, moći ćete puno saznati jedno o drugom. A to je jako važno da dobijete što ispravniju sliku o osobi koju volite. Josh McDowel, jedan od najjačih stručnjaka za probleme mladih u svijetu ovako je napisao u svojoj knjizi "Daj uzmi i ljubi": "Kad biste mi dali samo 12 minuta da na satu psihologije govorim o vrhunskom seksu, govorio bih o ljubavi. A to je duhovna razina ljudske osobe. Što se dvoje više slažu na toj duhovnoj razini, više će se moći složiti i na tjelesnoj razini, tj. u intimnim odnosima. Prije nekoliko godina mnogi su mi predbacivali da sam licemjer. Smatrali su me staromodnim. Govorili su da je moj stav o seksu i braku zastario. Danas bi mnogi od njih dali bilo što samo da mogu požnjeti plodove poput onih koji proizlaze iz mojega odnosa prema ljubavi koji sam razvio prije braka," Obično se kaže: "Takav si kakvim si postao!" Ni za jedno područje to nije istinitije kao za područje ljubavi i seksa. Kakav si odnos prema ljubavi imao prije braka, takav ćeš imati i u braku. Nećeš se dalje maknuti. Ako si se zaustavio na tjelesnoj razini ljubavi, onda te žalim, jer nikad nećeš žeti plodove prave, istinske ljubavi. Mladi, vaše današnje ponašanje glede ljubavi i seksa odredit će kakvoću ljubavi koju ćete iskusiti poslije! TRI VRSTE LJUBAVI Želimo sada napraviti mali test ili upitnik pomoću kojeg ćete moći procijeniti svoju ljubav koju gajite prema svojim prijateljima ili partnerima. 1. "LJUBAV AKO" To je prva vrsta ljubavi koju većina ljudi jedino i poznaje. To je ljubav koju dajemo ili primamo uz određene uvjete. Da biste je zadobili morate nešto učiniti, kao npr.: ako kao ljubavnik ispuniš moja očekivanja, ja ću te tada voljeti; ili – ako utažiš moju žudnju...., ako pođeš sa mnom u krevet..., ako se budeš oblačila ili ponašala kako ja želim,... tada ću te voljeti. Ako ne prekineš s ovom osobom, ja ću te ostaviti... Vidimo da je to ljubav koja je puna uvjeta. Zato se i zove uvjetovana ljubav. No, prava ljubav nije takva. Ova ljubav ostaje na najnižoj razini – tjelesnoj. Zato je nesigurna. Dokle god se zadovoljavaju uvjeti, sve je u redu. No, pojavi li se npr. odbijanje seksualnih odnosa, ili pobačaja, ili da učiniš nešto što od tebe traži druga strana (glede društva, posla, oblačenja, stava prema roditeljima...), počinju problemi, svađe, a ljubav se topi. Ta uvjetovana ljubav na kraju uvijek razara samu sebe, jer prije ili kasnije će jedan od partnera iznevjeriti očekivanja onog drugog. Mnogi neuspješni brakovi su se temeljili upravo na ovoj ljubavi. 2. "LJUBAV ZBOG" Ova je ljubav proizvod određenih okolnosti ili vrijednosti u životu voljene osobe. "Ljubav zbog" često zvuči ovako: "Volim te zbog toga što si lijepa." "Volim te zbog toga što si bogat". "Volim te zbog toga što mi pružaš sigurnost". "Volim te zbog toga što si drukčiji od drugih, što si poznat, slavan itd." Npr. možda poznajete djevojku koja voli nekog momka zbog toga što je sjajan sportaš. Jednostavno ne može zamisliti sebe s nekim tko ne bi bio broj jedan. Nije važno o kojem se momku radi, glavno da je sportaš. U biti, ona nije zaljubljena u njega, nego u njegov položaj u društvu i u njegovu popularnost. Sigurno, ta ljubav je bolja od "ljubim te ako", ali ni ova ljubav nije siguran temelj veze ili braka. Npr., razmotrimo problem konkurencije. Što se događa kad se pojavi netko s više kvalitete zbog kojih ste voljeni? Pretpostavimo da ste žena i da je vaša ljepota jedan od temelja ljubavi vašeg supruga prema vama. Što se događa kada se pojavi ljepša od vas? Ili, ako se ljubav vaše djevojke ili žene temelji na vašim primanjima ili na stvarima i iskustvima koja joj zahvaljujući njima možete pružiti, što se događa ako izgubite posao, postanete nesposobni za rad ili iz bilo kojeg razloga ne možete zaraditi plaću na koju ste navikli? Ili se pojavi netko s više novaca nego što ga imate vi? Hoće li vas konkurencija uništiti? Hoće li to ugroziti vašu ljubav? Ako je odgovor potvrdan, tada je vaša ljubav "ljubav zbog". Postoji i drugi problem. A to je da preslabo poznajemo drugu osobu – onakvu, kakva je ona duboko u sebi. Mnogi skrivaju svoj pravi ja duboko u sebe. Na vani se pokazuju kao dobri i sretni, a u dubini svoje duše su duboko nezadovoljni. Samo to ne žele pokazati, da se drugi ne bi razočarao. Možda imaju nekih problema koje nose sa sobom (problem s ljutnjom, česte depresije, problem s alkoholom ili drugo), ali to ne žele da se sazna, da ga druga strana ne bi odbacila. No, te se stvari ne mogu vječito skrivati. Jednom moraju doći na vidjelo. Ne može se vječno glumiti da si dobro, ako znaš da nešto nije u redu. Što će se tada dogoditi kada se otkrije pravo stanje stvari? Najčešće velike svađe i povrede. Pogledaj:postoji li nešto u tvom životu što sada ne možeš podijeliti sa svojim partnerom zbog straha da ti zamjeri i da te odbaci? Ako je tako, između vas se nije razvilo pravo povjerenje, i takva se veza neće moći održati na dulje staze! Ako nije razvijeno stopostotno povjerenje između vas na toj psihičkoj i duhovnoj razini, imat ćete smetnje i kod predanja u intimnoj vezi. Bilo kakva nesigurnost u vašoj vezi i ljubavi, i najmanji strah, prvo mjesto gdje će se ispoljiti je: ispod pokrivača. Jer tu ste potpuno, cjelovito otvoreni drugoj osobi – i zato najviše ranjivi. I ako nisi potpuno prihvaćen, taj te odnos može psihički jako raniti. Želim ovdje donijeti primjer jedne žene koja je bila izuzetno lijepa. Bila je zaručena i trebala se udati. Ali tada je doživjela automobilsku nesreću i jedna strana lica joj je bila jako nagrđena. Plastičnom kirurgijom joj se izgled popravio, ali ... Strah joj se uvukao u misli: "hoće li je njezin dragi još uvijek voljeti? Možda će je ostaviti?" I ubrzo poslije, veza je pukla! Zato što se temeljila na pogrešnoj ljubavi: "ljubim te zbog". 3. BEZUVJETNA LJUBAV: LJUBIM TE I TOČKA Ova je ljubav drukčija od prethodna dvije. To je ljubav kojom roditelji ljube svoje malo dijete kojega drže u naručju: gledaju ga, dive mu se i vole ga. Još dok dijete nije ničim zaslužilo njihovu ljubav, oni su spremni za njega toliko toga žrtvovati: ustajati se noću, hraniti ga, previti, promijeniti pelene. I ništa im nije teško. To je ljubav koja se ne može i ne mora ničim zaslužiti. To je, napokon, ljubav kojom Bog nas ljubi: još dok smo bili grešnici, tj. Božji neprijatelji, Isus je za nas bezbožnike umro. Ova ljubav kaže: "volim te usprkos tomu kakav si možda duboko u sebi. Volim te bez obzira na to što se može promijeniti u svezi s tobom. Ne možeš učiniti ništa a da te ne volim. Volim te i točka." Ovdje treba naglasiti da to nije slijepa ljubav. Ona zna mnoge stvari o drugoj osobi, i ono dobro i loše, pozitivne i negativne strane, i prihvaća tu osobu onakvu kakva jest. Ona ju ne pokušava nasilno promijeniti, nego ju prihvaća i ljubi. Takvu ljubav može iskusiti jedino osoba koja je duhovno izgrađena. Takva je osoba uvijek spremna da daje, a da ništa ne traži zauzvrat. Glavna značajka ove ljubavi jest: davanje. Dok druge dvije ne mogu čekati da počnu primati, ova ne može čekati da počne davati – i to davati samu sebe. Ta ljubav je sva u darivanju. Usmjerena je na drugoga. Neprestano misli: kako drugoga mogu učiniti sretnim? To je Božja ljubav u čovjeku: agape ljubav. Zato je tako duboka i dražesna, i prelijeva se na čitav čovjekov život. Jedna je zaručnica, svom budućem mužu ovako napisala: "Znam da si me prihvatio takvu kakva jesam i na tome ti hvala. Hvala ti što se ne moram pretvarati pred tobom da jesam nešto što nisam, nego me ti ovakvu voliš – kakva jesam. To u meni potiče želju da budem još bolja – za tebe, da te usrećim. To je želja moga srca." U ovim je riječima opisan stav ove ljubavi "ljubim te i točka". To je stav koji te oslobađa svakog pritiska i straha: "ja ne moram biti dobar da bih nekoga zadovoljio. Ja jednostavno želim biti dobar – da usrećim voljenu osobu. To je moj izbor." To ne znači da neki puta neće među osobama doći do trzavica, nesporazuma i svađa. Ali ova Božja ljubav u tebi će biti temelj i garancija da ćete, uz Božju pomoć, brže izići iz svake krize. Tamo gdje bi u ostale dvije ljubavi veza ili brak pukli, ovdje će po oproštenju Božja ljubav obnoviti ljubav između mladića i djevojke, između muža i žene. A intimni odnos, koji je po Stvoriteljevoj zamisli dozvoljen samo u braku, bit će samo odraz te vrhunske duhovne ljubavi. Zašto je ta ljubav tako rijetka? – Jer je u oporbi s ljudskim ponosom. Zahtijeva disciplinu i samosvladavanje. Zahtijeva da našim osjećajima i tjelesnim nagonima damo na znanje da oni služe nama, a ne mi njima. Tajna voljenja jest u ovoj trećoj ljubavi, agape ljubavi, "ljubim te i točka". Izvor te ljubavi jest Bog sam. Zato je važno da oba partnera tu ljubav traže u jedinom izvoru prave ljubavi, "koja se daje sve do smrti |
ponedjeljak, 17.11.2008.
četvrtak, 13.11.2008.
OSTRIGA
|
REČE OSTRIGA SVOJOJ SUSJEDI: "TAKO ME UŽASNA BOL PROBADA IZNUTRA, NEŠTO TEŠKO I OKRUGLO, I POSVE SAM ISCRPLJENA." ODGOVORI DRUGA ZADOVOLJNO I BAHATO: "HVALA NEBU I MORU, JA NEMAM NIKAKVIH BOLOVA! ZDRAVA SAM I IZNUTRA I IZVANA." U TOM TRENUTKU PROLAZIO ONUDA JEDAN RAK . ZAČU RAZGOVOR DVIJU OSTRIGA I REČE ONOJ ZDRAVOJ: "DA, TI SI DOBRO I ZDRAVA SI ALI BOL KOJU TVOJA SUSJEDA NOSI JE JEDAN BISER IZVANREDNE LJEPOTE." BOLEST JE ZA OSTRIGU NAJVEĆA MILOST! KAD U NJU UĐE PIJESAK, KAMENČIĆ KOJI JE RANJAVA, ONA NE PLAČE, NE BUČI, NE OČAJAVA. IZ DANA U DAN PRETVARA SVOJU BOL U BISER: REMEK-DJELO PRIRODE. |
ponedjeljak, 10.11.2008.
MUDROSTI
|
Ljudske hvale ne vrijede ništa osim da u vama probude ambicije i oholost. U napasti zazovi svoga anđela čuvara. On ima jaču želju da ti pomogne nego što ti želiš da to učini. Besposlenost je najveći neprijatelj protiv kojeg se stalno moraš boriti. Na svečanostima ovoga svijeta uvijek moramo prolivati i suze. Tvoj govor neka je uvijek začinjen blagošću. Blagost u govoru, u djelovanju, u opominjanju osvaja sve i svakoga. BOG. Bog je dobri Otac, pouzdajmo se u njega. Bogatstvo nosi u sebi trnje za onoga tko ga želi steći, očuvati ga i posjedovati Svaki je napor malen kad se radi o Crkvi i o Papi. Nerad i čednost ne mogu živjeti zajedno. Stoga izbjegavaj nerad pa ćeš pobijediti i iskušenja protiv čednosti. To je najdivnija i ujedno najosjetljivija krepost među svima ostalima. Budite oprezni na prve trenutke napasti. Kako sačuvati čistoću? Sveti Filip Neri savjetovao je obično pet sredstava: kloniti se lošeg društva, izbjegavati nerad, ne previše hraniti tijelo, moliti se i često pristupati sakramentima. Prva je sreća djeteta kad osjeti da ga drugi voli. Osjećaj zahvalnosti kod djece predokus je sretne budućnosti. Djeca su Božja radost. Samo su dobra djela pravo bogatstvo koje nam pripravlja mjesto gore na nebu. Da bi učinio dobro, čovjeku je potrebna odvažnost da podnese svaku žrtvu; nikad drugoga siliti na žrtvu, uvijek treba da smo ljubazni. Činite svakome dobro, a zlo nikome. Na kraju života sabiru se plodovi dobrih djela. Više se klonite loših drugova negoli ujeda otrovne zmije Duhovne vježbe nisu drugo nego niz pouka i razmatranja kojima je svrha da pokrenu čovjeka na prijateljstvo s Bogom. Priznati se kršćaninom, a ne raditi kao kršćanin velika je dvoličnost. Ekonomija - da! - ali i mnogo ljubavi! Siromasi neka budu vaši blagajnici i vaši bankari, a Gospa će biti jamac vaših investicija. Pohranite svoj novac u Gospinu banku i velik će biti vaš plod u vječnosti. Dječja se glazba ne sluša ušima, već srcem. Svaka riječ treba da je prožeta ljubavlju. Najljepša šetnja i najljepša igra koja bi me razonodila bila bi da dovedem deset tisuća mladih u raj. Izvucimo pouku iz svega onoga što nam se dogodi. Trnje koje nas ubode dok živimo u ovom vremenu bit će svijeće za vječnost. Ispovijedajte se svakih osam dana pa makar ne imali ništa teško na savjesti. Ispovijed je najugodniji čin poniznosti pred Gospodinom. Budimo uvjereni u svoju vjeru i u svoje osobno uvjerenje i ništa nas na svijetu neće smesti. |
JEDNOM REČE:
|
IDITE... u tamu svijeta u hladnoću špilja u ostavljenost sirotišta u bol bolnica u zlo tamnica u smrt srdaca... ...PO SVEM SVIJETU... ...UČINITE MOJIM UČENICIMA SVE... vjeru širite pale dižite klonule jačite neuke učite tužne tješite hladne zagrijte rane povijte s krovova propovijedajte slijepima namigujte gluhima šapćite... jer besplatno primiste besplatno i dajite... Idite... po svijetu... A ja Te molim daj mi snage da zakoračim i sebe napustim, da napokon krenem mimo razuma i logike... Daj mi snage da Ti dozvolim da me povedeš... Ne, nemoj radi mene razmicati vode, niti smiruj more, nit me hrani manom u mojoj pustinji, ne diraj me gubavu, ne liječi slijepu Tek mi daj znak neki da spavaš u mojoj barki, Tek mi daj da osjetim lahor Tvoj dok ovom dolinom smrti prolazim. |
subota, 08.11.2008.
OBRAĆANJE SVECIMA...
|
Obraćanje svecima kao zaštitnicima u različitim zdravstvenim poteškoćama, te vjera da sveci mogu izliječiti bolesne, postoji stoljećima, sve do naših dana. Brojna svetišta diljem Hrvatske, osobito marijanska, zatim različite kapele, oltari i zavjetni darovi, svjedoci su vjere u svetačku moć liječenja te su i danas okupljališta brojnih vjernika koji traže pomoć. Već su apostoli, kao Isusovi nasljednici, liječili bolesne, a od ranog se kršćanstva na grobovima svetaca okupljaju potrebiti i događaju se čudotvorna izliječenja. Skupini svetaca, kojoj su se ljudi obraćali u bolesti, nailazimo na trag već u 9. stoljeću. U srednjem se vijeku osobito štovalo obraćanje svecima prilikom različitih tjelesnih bolesti. Raširena su hodočašća u svetišta koja su slovila kao čudotvorna, a hranila su grob, moći, kip ili sliku pojedinog sveca. U srednjem su vijeku hodočašća i obraćanje svecima također bili vezani i uz snažne i brojne epidemije. Od njih su svakako najteže bile epidemije kuge, pa se zbog te bolesti narod obraćao svetom Sebastijanu, a od 15. stoljeća i svetom Roku. Od 16. se stoljeća u Europi ustalilo i četrnaest svetačkih likova koji su štitili od raznih tjelesnih patnji. Toj su skupini pripadali sveti Akacij, Barbara, Blaž, Cirijak, Dionizije, Egidije, Erazmo, Eustahije, Juraj, Katarina, Kristofor, Margareta, Panteleon i Vid. Na našem su području štovanje navedene skupine svetaca najvjerojatnije proširili franjevci. Od doba baroka prikazuju se ti sveci na oltarnim slikama u brojnim crkvama sjeverne Hrvatske. O štovanju četrnaestero svetih pomoćnika na našem području nalazimo pisane tragove u 18. stoljeću, te iz pera Hilariona Gašparotija čije propovijedi govore o tim pobožnostima. Obraćanje svecima zaštitnicima, osobito svetom Roku, Sebastijanu i Fabijanu, tradicionalnim zaštitnicima od kužnih bolesti, doživljava svoj uspon u 19. stoljeću zbog pojave do tada nepoznate bolesti u Europi — kolere. Svako je vrijeme ovisno o svojim zahtjevima, u prvi plan isticalo određene svece, a isto su se tako pojedini aspekti svetačke zaštite prilagođavali i nadopunjavali trenutačnim potrebama. Lokalne su potrebe isticale pojedini svetački kult i preinačavale ga. Sveti Roko, uz to što je bio zaštitnik od kužnih bolesti, postao je u nekim krajevima i zaštitnik od rana na nogama i općenito svih bolesti nogu i ruku. To područje njegove zaštite nastalo je pod utjecajem likovnih prikaza te pučkog alogičnog načina razmišljanja. Ono se posebice razvilo u 20. stoljeću, nakon što se učestalost velikih zaraznih bolesti smanjila pa se svetački patronat nadopunio i promijenio. Novo je vrijeme donijelo daljnju nadopunu patronata svetog Roka, stoga ga danas neki vjernici smatraju i zaštitnikom od AIDS-a. Iako su općepoznati sveci bili jedinstveni u svojoj zaštiti za sav kršćanski svijet, jer je ona bila vezana uz događaje iz svetačkog života, navedene pučke predodžbe dale su svecima dodatnu važnost zaštiti, poznatu samo na određenom ograničenom području i u određenom vremenu. Tako se u sjevernoj Hrvatskoj u prošlosti štovao sveti Liborius kao zagovornik protiv kolika izazvanih mokraćnim i žučnim kamencima. Danas je njegovo štovanje gotovo nepoznato u narodu. Osim zbog zaraznih bolesti koje su dovodile do masovnih umiranja, narod se svecima obraćao i prilikom svih drugih oblika tjelesnih patnji i bolesti. Prema zapisima iz knjige Petra Berke »Kinch oszebuini szlavnog orszaga horvatczkog«, objavljene u Grazu 1775. godine, možemo pratiti sve patnje i bolesti milosnim uslišanjima po zagovoru Majke Božje Bistričke navedena, odnosno, zbog kojih su se zdravstvenih problema ljudi u to doba obraćali Majci Božjoj Bistričkoj. Autor navedene knjige bilježi 135 različitih čudotvornih utjecaja Majke Božje Bistričke, od kojih 57 govori o tjelesnim izlječenjima. Među njima su čudotvorni utjecaji na smetnje vida, sluha i govora, bolesti ruku i nogu, smetnje začeća i porođajne komplikacije, zatim kožne bolesti, rane, krvarenja iz zubnog mesa, zubobolja, kila i boginje. Tu su navedeni i poremećaji psihe s agresijom i suicidnim idejama te eoileptiformni napadi. Dakle, zdravstveni problemi prilikom kojih su se ljudi obraćali za pomoć Majci Božjoj Bistričkoj bili su doista različiti. Dok je Djevica Marija kao Gospa od Zdravlja, Gospa od Milosrđa, Gospa od Pomoći imala ulogu zaštitnice i one koja liječi različite tjelesne bolesti, drugi su sveci imali mnogo uža područja svoje zaštite, te su bili gotovo specijalisti za određeni zdravstveni problem. Tako se na našem području prilikom različitih tjelesnih bolesti zazivaju i za dobro zdravlje štuju sljedeći sveci: — sveta Agata — pomoćnica dojilja i majki koje su izgubile mlijeko, — sveta Ana — zaštitnica majki, rodilja i rađanja, — sveti Antun Padovanski — pomoćnik za zdravlje općenito, — sveti Antun Pustinjak — zaštitnik životinja; u prošlosti se zazivao kod tzv. vatre svetog Antuna, bolesti kod koje je dolazilo do visoke temperature i trzaja tijela izazvanih trovanjem sa snijetima s raži, te kod crvenog vjetra, — sveta Apolonija — pomoćnica pri zubobolji, — sveta Barbara — zaštitnica od nagle smrti te udara groma, — sveti Blaž, za kojeg se smatra da je bio liječnik, štuje se kao zaštitnik bolesti grla, — sveta Elizabeta Ugarska — zagovornica ubogih i gubavih, — sveti Fabijan — zaštitnik od kuge i kužnih bolesti, — sveti Josip se štuje za dobru i sretnu smrt, te kao zaštitnik od bolesti uopće, — sveti Juraj je svetac s vrlo širokim patronatom; između ostalog, zagovara se pri kužnim bolestima te kao zaštitnik zemlje, usjeva, zelenila i stoke, — sveta Katarina Aleksandrijska — pomoćnica u bolestima jezika i teškog govora, — sveti Kristofor se štuje kao zaštitnik od nagle i neočekivane smrti, — sveti Kuzma i Damjan — sveti liječnici koji se štuju općenito za zdravlje, — sveta Lucija — zaštitnica od bolesti očiju, — sveti Nikola — zaštitnik od bolesti uopće te zaštitnik djece, — sveti Roko, koji se u narodu štuje kao zaštitnik od kuge i ostalih kužnih bolesti (kolere u 19. stoljeću), te kao zaštitnik kod bolesti nogu, ruku i rana na tijelu, — sveti Sebastijan je zaštitnik od kuge i ostalih kužnih bolesti, — sveti Valentin — zaštitnik od padavice, glavobolje, različitih živčanih bolesti i zaštitnik djece, — sveti Vid je zaštitnik vida, gluhonijemih, te kod bolesti koja se naziva ples svetog Vida, a koja predstavlja ekspresivni poremećaj u kojem oboljeli ima različite bizarne pokrete tijelom i udovima (Chorea), često se poistovjećuje s padavicom pa se svetac štuje i kao zaštitnik padavičara. (U navedenom popisu istaknuta je zaštita pojedinog sveca koja se odnosi na zdravlje i bolest, no sveci su se zagovarali i za različite druge nakane. Taj dio njihova protektorata u ovom tekstu nije naveden). Za zdravlje su se štovali, a štuju se i danas, određeni sveci koji nisu poznati u cijeloj Hrvatskoj, već samo na određenim područjima ili u pojedinim gradovima, osobito u Istri i Dalmaciji. U njih spadaju sveta Foška —zagovornica protiv kostobolje, reumatičnih bolova, neplodnosti i glavobolje; Klement — zaštitnik stoke i općenito zdravlja; Gaudencije — zaštitnik od zmijskog ugriza; te Šimun, Reparata, Duje, Eufemija i brojni drugi sveci koji se štuju za zdravlje općenito. Za zdravlje životinja, kako u prošlosti tako i danas, najviše se zagovaraju sveti Andrija, Anton Pustinjak, Izidor, Juraj, Katarina, Klement, Martin, Rok i Stjepan. Obraćanje svecima kao zaštitnicima od bolesti nije samo dio prošlosti, to je dio i našeg današnjeg, svakodnevnog života. Vjera u svece kao lječitelje, i danas je nada i utjeha svima kojima je zdravlje potrebno, štoviše, ta vjera je ljudima važna komponenta uz liječenje službene medicine.ë |
SAMO BOG...
|
Samo Bog može dati vjeru, ali ti možeš dati svoje svjedočanstvo. Samo Bog može dati nadu, ali ti možeš uliti povjerenje u svoju braću. Samo Bog može dati ljubav, ali ti možeš učiti druge da ljube. Samo Bog može dati mir, ali ti možeš sijati jedinstvo. Samo Bog može dati snagu, ali ti možeš dati podršku onome bez nade. Samo Bog je put, ali ti ga možeš pokazati drugima. Samo Bog je svjetlo, ali ti možeš učiniti da zablista u očima sviju. Samo Bog je život, ali ti možeš u probuditi u drugima želju za životom. Samo Bog može učiniti ono što nam se čini nemogućim, ali ti možeš učiniti da to bude moguće. Samo Bog je dostatan sam sebi, ali On više voli računati na tebe. Brazilska pjesma |
nedjelja, 02.11.2008.
SPOZNAJA
 DA SAM SAMO ZRNO PIJESKA VRELE PUSTINJE ČAK I ONDA TI BI ZNAO, ZNAO ZA MENE. DA SAM SAMO ŽERAVICA VATRE UGASLE TI BI VRATIO MI ISKRE, ISKRE PLAMENE.. REF: ALI JA SAM ONO NEŠTO, NEŠTO NALJEPŠE BIĆE KOJE IMA SRCE, DUŠU IMA SVE KUDA HODIM PROSIPAT ĆU TEBI MOLITVE NAJVEĆA TI HAVALA BOŽE, BOŽE VOLIM TE DA SAM SAMO GRANA SVELA LIST POŽUTJELI NA PRAŠNJAVOM PUTU SAMO ZGAŽEN CVIJET TI BI VRATIO MI OPET MIRIS OPOJNI I OPET SA MNOM ZADIVIO SVIJET.. REF: ALI JA SAM ONO NEŠTO NEŠTO NAJLJEPŠE BIĆE KOJE IMA SRCE DUŠU IMA SVE KUDA HODIM PROSIPAT ĆU TEBI MOLITVE NAJVEĆA TI HVALA BOŽE, BOŽE VOLIM TE.. Boomp3.com |
subota, 01.11.2008.
VOLJENI NE UMIRU
 Što za mrtve znači cvijet, svijeća zapaljena, ako su zanemareni dok su bolovali, starjeli, ili bili nevoljeni, zaboravljeni, otpisani? Kad bi se samo dio pažnje, dio novca, dio ljubavi koja se ovih dana rasipa, poklonila živima umjesto mrtvima, starost bi bila lakša, bolest snošljivija, uzajamna blizina životnija. Slavko Vranjković |
SVI SVETI
Izvor: Wikipedija Svi sveti (također Sisveti ili Sisvete; lat. Sollemnitas Omnium Sanctorum) svetkovina je u Rimokatoličkoj Crkvi, a njome se slave svi sveci, kako oni koji su već kanonizirani, tako i oni koji to još nisu. Slavi se 1. studenog. U pravoslavnim crkvama ovaj se blagdan slavi prve nedjelje po Duhovima, te označuje završetak uskrsnoga dijela liturgijske godine. Povijest Spomen mučenika, zajednički različitim crkvama, počeo se slaviti od 4. stoljeća. Prvi tragovi općeg slavlja svih svetih zabilježeni su najprije u Antiohiji i to upravo u nedjelju nakon Duhova. Ovaj običaj naveden je i u 74. homiliji svetog Ivana Zlatoustog (407.) te se do danas zadržao u istočnim pravoslavnim crkvama. Papa Grgur III. (731. - 741.) premjestio je ovaj blagdan na 1. studenoga kako bi se poklopio s drevnim keltskim blagdanom »Samhain« koji je označavao Novu godinu. Na taj je način odgovorio na zahtjeve irskih monaha. Papa je stoga izabrao 1. studenoga kao datum godišnjice posvete jedne kapele u bazilici sv. Petra relikvijama »svetih apostola i svih svetih, mučenika i ispovjednika, i svih savršenih pravednika koji počivaju u miru po čitavome svijetu.« U vrijeme Karla Velikog blagdan je već bio izuzetno proširen, a kralj Luj Pobožni proglasio ga je 835. zapovjedanim blagdanom. Proglas o tome izdan je »na zahtjev pape Grgura IV. uz pristajanje svih biskupa.« Danas U kalendaru Katoličke Crkve, Svi sveti označeni su kao svetkovina, a ujedno su i neradni dan u Republici Hrvatskoj. Među narodom obično se ovaj blagdan povezuje s obilaskom groblja i uređivanjem grobova, pa tako i spomenom na mrtve. Ipak, u Crkvi se Spomen svih vjernih mrtvih ili Dušni dan obilježava dan kasnije, 2. studenog. Osim u Katoličkoj Crkvi, ovaj se blagdan obilježava i u Engleskoj Crkvi, kao i u mnogim evangeličkim crkvama, premda je ondje primio različite oblike, ovisno o dotičnoj Crkvi. |
