četvrtak, 27.11.2008.
NOSI SVOJ KRIŽ
|
Živio je neki čovjek koji je uvjek bio nezadovoljan sa sobom i s drugima. Stalno je nešto mrmljao i prigovarao: Tko je to rekao da svatko mora nosit svoj križ, več mi je dosta tih svakidašnjih križeva. Na to mu je dobri Bog odgovorio u snu. Tada je čovjek sanjao kako svi ljudi ovog svijeta hodaju u velikoj procesiji. I svaki je na leđjima nosio svoj veliki križ. Išli su lagano, korak po korak, jedan za drugim. I taj se čovjek nalazio u toj nepreglednoj povorci. Teško je nosio svoj križ. Pogledao je nešto bolje u svoj križ i vidio da je nešto predugačak. To mu je ometalo napredovanje. Ali i drugi su imali slične križeve. Bit če dovoljno da ga malo skratim. I prilično skrati okomitu stranu križa. Kad je krenuo, osjetio je koliko mu je lakše. Počeo je stizati i prestizati ostale iz povorke i ubrzo je došao do cijela procesije ljudi s križem. Uskoro je došao do kraja putovanja. S druge strane vidio je zemaljski raj. Sve je bilo divno, privlačno i prekrasno.Između onog dijela zemlje koji je prošao i onog koji mu se pričinjao zemaljskim rajem bila je samo uska, ali duboka provalija. Tu nije bilo nikakva mosta koji bi olakšao prijelaz. A ipak svi su se lako prebacivali na drugu stranu. Ljudi bi dakle skinuli križ s leđa, postavili ga na obje strane provalije i preko križa presli u raj. Križevi su bili točno po mjeri. Točno su povezivali oba ruba, a ispod njih je zjapila duboka provalija. Svi su dosta lako prešli, ostao je samo onaj čovjek. Pokušao je i on namjestiti svoj križ, ali je njegov križ bio prekratak da bi ga povezao s drugom stranom. Čovjek poče plakati i očajavati: Da sam barem prije to znao, ne bi skratio križa. Bilo mu je kasno da želi. Probudio se i shvatio je značenje križa u ljudskom životu.  |
