nedjelja, 31.08.2008.
LJUBAV,BOGATSTVO,USPJEH
 Jednom je jedna žena zalijevala svoj vrt, kada je ugledala 3 starca pred svojim vrtom. Nije ih poznavala, no svejedno im je rekla: " Mislim da vas ne poznajem, ali mi se čini da ste gladni. Molim vas uđite unutra i pojedite što god. " Starci su je upitali: " Je li Vaš muž doma? " " Ne ", odgovorila je, nije." " Onda moramo otići, " rekli su. Navečer kada joj se muž vratio doma, žena mu ispriča što se dogodilo. " Sada im možeš reći da sam se vratio i pozovi ih natrag, unutra ", rekao je muž, i žena je otišla pozvati starce na večeru. " Na žalost, ne možemo svi prihvatiti Vaš ljubazni poziv." Rekli su joj starci. " Zašto ne ?" Upitala je iznenađena žena. Jedan od staraca pokaza na jednog i reče: " Njegovo ime je Bogastvo." Potom pokaza na drugoga i reče: " Ovomu je ime Uspjeh." " Meni je ime Ljubav." " Sada pođi k mužu i skupa odlučite kojega biste od nas 3 pozvali unutra." Žena se vratila u kuću i sve ispripovijedala mužu. Muž presretan reče: " Super! Pozovi Bogatstvo da sa svim i svačim napuni našu kuću!" Ona pak nije bila zadovoljna s njegovim prijedlogom: " Zašto radije ne bih pozvala Uspjeh ?" Razgovor između njih je slušala njihova kćer i sva oduševljena rekla: " Zar ne bi bio bolje pozvati Ljubav ? Naš dom bi potom bio napunjen Ljubavlju !" Poslušavši savjet njihove kćeri, muž je rekao ženi: " Pođi van i zamoli Ljubav neka bude naš gost. " Žena je pošla van i upitala: " Tko je od vas Ljubav ? Molim neka dođe i bude naš dragi gost." Ljubav je sjedila u svojim invalidskim kolicima i skupa sa njima se odvezla u kuću. Druga 2 starca su krenula za njom. Zaprepaštena žena je upitala zašto idu i Bogatstvo i Uspjeh, kada je ona pozvala samo Ljubav ? Starci su u jedan glas odgovorili: " Da si pozvala Bogatstvo ili Uspjeh, druga 2 bi bili otišli. No, ti si pozvala Ljubav i kamo god Ona ide, nas 2 je slijedimo !" Tamo gdje ima Ljubavi, tamo uvijek dolaze Bogatstvo i Uspjeh. |
INTERVJU S BOGOM
 Sanjao sam da imam intervju s Bogom. – Ti bi me, dakle, htio intervjuirati – upita Bog. – Ako imaš vremena – rekoh. Bog se nasmiješi. – Moje je vrijeme vječnost. Što si me želio pitati? – Što te najviše iznenađuje kod ljudi? Bog odgovori: – Iznenađuje me što s tjeskobom misle na budućnost i tako zaboravljaju sadašnjost. Tako ne žive ni u sadašnjosti ni u budućnosti. Iznenađuje me što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umru kao da nikada nisu živjeli. Iznenađuje me što troše zdravlje da bi stekli novac, a onda troše novac da bi vratili zdravlje. Bog uze moju ruku u svoju. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: – Kao roditelj, koje bi životne pouke dao svojoj djeci? Osmjehujući se, Bog odgovori: – Da nauče kako ne mogu druge natjerati da ih vole. Mogu samo dopustiti da ih se voli. Da nauče kako nije najvrednije u životu ono što imaju, nego tko su. Da nauče kako nije dobro uspoređivati se s drugima. Da nauče kako nije bogata ona osoba koja najviše ima, nego ona kojoj najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se zadaju duboke rane ljubljenoj osobi, a onda su potrebne godine da se one zaliječe. Da nauče kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali jednostavno ne znaju kako to izreći ili kako pokazati svoje osjećaje. Da nauče kako dvije osobe mogu promatrati jednu te istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati. I da nauče da sam ja tu – uvijek... |
DJECA!!!
|
Dragi Bože, cijele praznike je padala kiša i moj tata je bio jako ljut. Rekao je neke stvari koje ljudi ne smiju govoriti, ali se nadam da ga ipak nećeš kazniti zbog toga. - Tvoj prijatelj (ipak ti neću reći tko sam) Dragi Bože, molim te, pošalji mi ponija. Nikad te ranije nisam ništa tražila, možeš provjeriti. - Antonija Dragi Bože, ako mi daš čarobnu svjetiljku kao Aladinu, dati ću ti što god poželiš, osim moje ušteđevine i kompjuterskih igrica. - Goran Dragi bože, moj brat je štakor. Trebao bi mu dati rep. Ha ha. - Sanjin Dragi Bože, možda Kajin ne bi ubio Abela da su imali odvojene sobe. To pali s mojim bratom. - Mladen (Sanjinov brat) Dragi Bože, želim biti baš kao tata kad budem velik, ali ne sa toliko dlaka posvuda. - Karlo Dragi Bože, mislim da je mikser najbolja stvar koju si izumio. - Marta Dragi Bože, od svih ljudi koji rade za tebe, najviše volim Nou i Davida. - Robert Dragi Bože, ako me u nedjelju budeš gledao na misi, pokazat ću ti svoje nove cipele. - Marina Dragi Bože, ja bih želio živjeti 900 godina kao onaj tip u Bibliji. - voli te Marko Dragi Bože, mislim da nitko ne bi bio bolji Bog od tebe. I to ne kažem samo zato jer ti već jesi Bog. - Žarko  |
DESET RAZLOGA ZAŠTO JE BOG STVORIO EVU!!!
|
(posvećeno svim čitateljicama) 10. Bog se bojao da će se Adam često izgubiti u rajskom vrtu. 9. Bog je znao da će Adam trebati nekoga da mu pronađe i doda daljinski. 8. Bog je znao da Adam nikad neće sam ići kupiti novi smokvin list kad mu se stari istroši. 7. Bog je znao da se Adam nikad neće sam naručiti kod doktora, zubara ili frizera. 6. Bog je znao da Adam nikada neće zapamtiti kojim danom se odnosi smeće. 5. Bog je znao da, ako se svijet treba napučiti, muškarac nikad neće moći podnijeti bol i poteškoće nošenja djeteta. 4. Kao čuvar rajskog vrta, Adam se nikada neće sjetiti gdje je ostavio alat. 3. Očito, Adam je trebao nekoga koga će okriviti kad napravi nešto loše. 2. Kao što Biblija kaže, nije dobro da čovjek bude sam. I konačno, razlog broj jedan zašto je stvorena Eva… 1. Kada je Bog završio stvaranje Adama, pogledao ga je, počešao se po glavi i rekao: ''Mogu ja i bolje od toga.'' |
subota, 30.08.2008.
NE OSUĐUJMO,MOLIMO!!!
petak, 29.08.2008.
BOG NIJE SERVIS NEGO OSOBA
|
piše: fra Zvjezdan Linić Bog u koga vjerujemo troosobni je Bog. Jedinstven u svojoj biti, prebogat u svojoj ljubavi. Osobe Presvetog Trojstva spominjemo dok se križamo u brojnim situacijama života, u temeljnim molitvenim obrascima, osobito onim slavljeničkim, gdje dajemo slavu Bogu u tajni triju božanskih osoba. Svi se sakramenti dijele u toj tajni i po toj tajni troosobnog Boga. U hodu vjere, iz onoga što je Bog o sebi rekao tijekom povijesti spasenja, otkrivamo da nam se očituje u tri osobe.  Od Oca po Sinu Bog nas nadilazi i mi ga ne možemo definirati svojim izrazima. Bog je veći od nas, iznad nas je. Vjerujem da to želi reći i izričaj iz osnovne kršćanske molitve Očenaša kada se za Oca kaže da je na nebesima. Mi ljudi lakše možemo reći ono što Bog nije, nego ono što on jest. Slijedeći nit Božje objave kroz povijest spasenja otkrivamo da je Bog Otac. Ima, međutim, ljudi koji u sebi nose pozitivno iskustvo dobrog oca, koga poštuju i vole, ali ima i negativnih iskustava, očeva koji su to samo zbog biološke činjenice začeća, ali nisu i po ljubavi prema djetetu, nego su grubi i nepažljivi, nemaju vremena, strpljenja i pažnje za dijete. Ovakva iskustva oca čovjeku otežavaju otvaranje srca prema Bogu kao Ocu. Ipak, i dalje ćemo rabiti tu riječ jer u svim ljudima, bez obzira na pozitivna ili negativna iskustva oca, postoji čežnja za onim najdubljim u tom pojmu: za blizinom, zaštitom, nježnošću, naručjem i za ljubavlju. I kad nam se Bog objavljuje kao Otac, onda to čini kao dobri Otac, onaj koji ima srce i vremena za nas, ruku što nas vodi i krilo koje nas drži, raširene ruke da nas zagrli i oči da nas prati. Bog je Otac koji nas ne osuđuje nego štiti, spasava, čuva – ukratko, ljubi vjerno i istinito, uvijek i u svako vrijeme. Isus, Sin Božji, to još očitije obznanjuje. Bog je Otac u odnosu na svoga jedinorodenoga vječnog Sina. U njemu nam se objavljuje sva dubina i Božjeg očinstva i Božjeg sinovstva. Bog Otac Isusov je i naš Otac, u svakom životnom trenutku: i onda kad Sin u agoniji proživljava svoju muku, kad visi na križu i kad prima njegov duh s križa, Otac je i kad ne razumijemo sve muke i križeve svojih teških trenutka ili stanja. Snagom Duha Svetoga Treća božanska osoba dar je kojim Bog i nas neprestano unosi u dinamiku Božjeg života i ljubavi. On je pečat, neizbrisiv i neopoziv dar. Nakon što smo primili Duha posinstva, Bog nas se više nikad ne može odreći pa i mi smijemo klicati: Abba - Tata, dragi Oče. Isus učenike obdaruje Duhom Svetim. To je životvorni Duh koji ispunja novim životom, Treća božanska osoba koja uvodi u svu istinu, Dar koji ispunja radošću i mirom, Branitelj koji oslobađa od svakoga straha, Duh koji u srcima čini sve novo. U času silaska Duha Svetoga rađa se Crkva. Apostoli prodahnuti tim Duhom osjećaju međusobnu silnu povezanost, privlačnost i ljubav, te djeluju kao jedinstveno tijelo. Duh se neprestano izlijeva na Crkvu jer bez njega nje ni nema. Dar Duha događa se u svakom sakramentu, pa se duhovski događaj neprestano zbiva u Crkvi. Ljudi se obično predaju duhu ovoga svijeta: sebičnosti i uskogrudnoj zatvorenosti, življenju po zakonu slabe naravi ljudskoga tijela, a ne po Duhu Božjem. Napetost između Duha Božjega i duha iz tijela, u onih koji su preporođeni vodom i Duhom, trajno je prisutna zbog životne svakodnevice, koja nas hrani nemirom, nesigurnošću, napetošću, strahovima i raznolikim grešnim ponudama. Ne radujemo se jer ne znamo istinski ljubiti, a ne ljubimo jer se u naše shvaćanje ljubavi uvukla sebična želja za posjedovanjem umjesto velikodušnog i neprestanog darivanja. Ništa bez Boga Duh Sveti nam je potreban kao zrak koji dišemo. Bez božanstva tvojega čovjek je bez ičega, govori stara duhovska pjesma. Potrebno je da Bog snagom svoga Duha oduhovi naša nastojanja, misli, riječi, djela - naš cjelokupni život. Isus je svima obećao toga Duha rekavši: "Ako je tko žedan, neka dođe k meni i neka pije!" (Iv 7,37-38). Iz njegove utrobe teku potoci žive vode! Čovjek je danas žedan pravoga Duha. Čovjek je duhovno biće koje nije stvoreno da robuje nagonima tijela, niti da slijedi te tjelesne interese, nego je stvoren stvoren na sliku Božju. Zato smo žedni Duha Božjega. Primili smo prvine Duha, krštenjem smo postali djeca Božja, sakramentom potvrde smo pomazani. Krštenjem smo pozvani, a potvrdom poslani. Bog je otvorio svoje ruke i izlio na nas svoga Duha, ali da li smo i mi otvorili svoje da ga primimo jer Duh se ne može u nama nastaniti bez našega pristanka. I to ne bilo kakvog. Ne onoga samo na riječima nego djelatnog pristanka. Nije dovoljno reći: "Da, Bože, pristajem na tvoj dar", treba reći: "Da, Bože, gle, evo činim kako me tvoj Duh nagovara!" Tako Božja riječ postaje našim tijelom. Duh Sveti sišao je nad apostole i preporodio ih! Oni su postali potpuno novi ljudi: radosni, hrabri, oduševljeni i sposobni oduševljavati druge jer ih je Duh Sveti pohodio i preporodio! Sve se promijenilo, svijet je postao ljepši, ljudi su postali bolji, a apostoli su shvatili da nisu ostavljeni i da nisu osamljeni! Slike Duha Svetoga  O Trećoj božanskoj osobi ne možemo ništa reći jer nemamo prikladnih izraza ni iskustva iz ovozemaljskog života. Zato nam se u Bibliji Duh Sveti otkriva u slikama. On je kao golub. Ta je slika izvučena iz opisa stvaranja gdje Duh Božji lebdi nad vodama. S Duhom nad vodama susrećemo se i u potopu u liku golubice što se s maslinovom grančicom vraća Noi i donosi mir i svršetak potopa. U obliku goluba Duh silazi na Isusa kad je kršten u vodama Jordana. Duh Sveti je kao zrak i vjetar u svim oblicima: lahor, vjetar, olujni vjetar, orkan. Lagani lahor koji osvježava i odmara (u povijesti o proroku Iliji), vjetar sa svojim olujnim i snažnim djelovanjem na Sinaju i na dan Pedesetnice. To je vjetar koji pročišćava ustaljeni zrak naših misli i osjećaja, ideja i shvaćanja, navika i sklonosti. Duh Sveti je kao oganj i plameni jezici. To je Duh Sinajskoga brda i Pedesetnice, dar odozgor koji spaljuje osušeno, a pročišćava i oživljava novo. To je Duh žara ljubavi, zauzetosti i predanja, sebedarne ljubavi. Duh Sveti u događaju Duhova – Kad su apostoli primili i prihvatili Duha Svetoga, u njima se događa Božja sila i spontano počinju slaviti Boga zbog njegovih divnih djela. Oni mole glasno i javno, bez straha i kolebanja. Mole oduševljeno i razdragano. Kao da su postali ljubljena djeca koja se nikoga i ničega ne boje. Novi čovjek po Duhu U tom Duhu djetinjstva apostoli otkrivaju kako je Bog divan, kako ih ljubi po svim svojim djelima. Osim svoje tradicionalne pobožnosti primili su i dar nove molitve u Duhu i po Duhu. To je u isto vrijeme i iskustvo i dar djetinjstva Božjega. To iskustvo želi nas prisjetiti pečata Duha Svetoga što smo ga i mi primili u sakramentu krštenja. Apostoli postaju svjedocima. Primaju dar proroštva, naviještanja i svjedočenja. Ne samo da se više ne boje nego im je sada glavna briga da po cijelom svijetu što prije razglase radosnu vijest da nas je obasjalo sunce uskrsnuloga Krista. Dotad su bili u strahu, zabrinuti za svoju kožu, a sada postaju žarkim navjestiteljima jer Duh Sveti u njima djeluje i govori. Taj dar nas podsjeća na onaj dar što nam ga po pečatu Duha Svetoga u sakramentu potvrde nudi naš nebeski Otac. Kao što su apostoli otkrili u sebi novo iskustvo – osjetili su se povezaniji kao nikada dotad, da su zajednica, da jedni mogu u ime drugih nastupati i govoriti jer su se međusobno podržavali i ljubili – tako treba da bude i sa svakim koji je primio sakramenat potvrde. Ako nije, onda je to znak da smo, tko zna zbog čega, odbili ponuđeni Božji dar, a time smo odbili i da budemo dijelom Kristova Mističnog Tijela odnosno Crkve. Na sliku osobe Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku htijući da i on, jer na sebi i u sebi nosi biljeg njegova sjaja, raznosi njegovu ljubav i otkriva njegova divna djela. Htio je da na sliku svoga božanskog personaliteta i čovjek bude jedinstvena osoba, duhovno biće sposobno u slobodi razmišljati, ljubiti, darivati se, osjećati, stvarati i biti moćno kao i on. Želio si da čovjek bude osoba, jer je i on sam jedinstven i bogat u trima božanskim osobama. Mi ljudi moramo se iznova stvarati prihvaćajući Božju pomoć i snagu po Duhu Svetom. Čovjek je grijehom zaprljao sliku Božju u sebi toliko da je gotovo prestao biti osobom stvorenom na Božju sliku. Nažalost, mi se ljudi međusobno susrećemo i gledamo tek kao bijedna i slaba bića, a ne kao osobe, tretiramo jedni druge kao predmete, a ne kao osjetljiva bića. Na šalterima ureda i banaka očekujemo poslugu, a ne jedinstvene osobe; službenici s druge strane čekaju tek stranke ne primjećujući ljude. Na tržnici tražimo krumpire i zdrave jabuke, a ne primjećujemo prodavačicu, kao ni prodavačica nas. Interesi su zasjenili svaku sliku osobnosti. Zato među nama ima sve manje radosti, srdačnosti, iskrenih pozdrava, sve manje vremena imamo jedni za druge. Gotovo sve se mjeri novcem i promatra kroz računicu. Čovjek više nije osoba nego robot, vršitelj uloga, borac za plaću, radnik, stručnjak, sve samo ne naprosto čovjek. Oprosti nam, Gospodine! Gotovo da smo zaboravili da si ti osobni Bog pa ti se često obraćamo kao kakvom serviseru za popravak šteta. Zaboravili smo ti se obraćati kao osobi.  Boomp3.com |
srijeda, 27.08.2008.
GOSPINA PORUKA
 25.8.2008 Poruka, 25. kolovoza 2008. “Draga djeco! I danas vas pozivam na osobno obraćenje. Vi budite oni koji će se obraćati i vašim životom svjedočiti, ljubiti, praštati i unositi radost Uskrslog u ovom svijetu gdje je moj Sin umro i gdje ljudi ne osjećaju potrebu da ga traže i u svojem životu otkrivaju. Vi se klanjajte i neka vaša nada bude nada onim srcima koji nemaju Isusa. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.” |
DVA KAMENČIĆA
|
Bila dva kamenčića na dnu potoka, svjetlucava, svijetlo-plava, poput neba. Bili su zadivljeni svojom ljepotom, maštali o tome kako će već ubrzo izići iz ovog potoka, gdje su okruženi s drugim bezvrijednim kamenjem, a krasiti će ogrlice prekrasnih dama, sjajiti na mekim prstima dama, proći će cijeli svijet, ići u najljepša mjesta... Bili su sigurni u svoju budućnost. Ma samo je pitanje vremena kada će nas pronaći... Jednog dana zagrabi nečija ruka u potok, pa digne i ova dva kamenčića. "Ostajte zbogom, vi bezvrijedno kamenje. Mi idemo, čekaju nas daleki krajevi....!!!!" Ali ubrzo se oni nađoše među drugim kamenjem u kutiji. O, kako su bili ljuti i razočarani. Srditi, bacali se s jedne na drugu stranu kutije. "Vadite nas odavde, mi smo vrijedno kamenje, mi ne spadamo ovdje..." Najednom se svo kamenje nađe u cementu. "O ne..ovaj glupi odvratni cement...kuda smo zašli ??? Mrzimo ovo mjesto, lopatu koja nas okreće i gura sve dublje i dublje u cement... ...hm.. ovo je samo privremeno. Već će uvidjeti našu ljepotu i izvući nas odavde." I tako su prošli dani, mjeseci.. a oni su još bili zarobljeni na površini staroga zida, nadajući se da će nekako izići van. Tako su se sprijateljili s mlazom vode za kojeg su shvatili da je bezazlen i da im može pomoći. Nagovorili su ga da što jače udara o kamen, tako da su se malo pomalo odvajali od cementa, postajali sve slobodniji, dok se jednog dana nisu potpuno odvojili-i pali na tlo. "O kako je ovo bilo mučno za nas, ali dobro je sada... Sada će nas sigurno netko zamijetiti i pokupiti." Tako u čekanju, osvrnu se na zid sa kojega su ispali. "O kakav prekrasan mozaik! " Na zidu je bio napravljen prekrasan mozaik Isusa od malih sitnih sjajnih kamenčića. Sav je sjajio na Suncu. Ali zamjete oni dva prazna bijela mjesta u tom blistavom mozaiku. Nedostajale su Kristove oči. Sada im je sve bilo jasno. Kristove oči –to su bili oni- dva kamenčića prekrasne modroplave boje, stvorena za nešto najljepše- Kristove oči. Kako su se sada na tlu, razočarali.... Ujutro, još za mraka, sakristan metući pod, naiđe na dva kamena, ne videći im razlike, pokupi ih rukom i baci u smeće.  Molim Te Isuse, daj mi da vidim sebe onakvog kako me Ti vidiš, onakvog kakav sam u Tvojim očima,a ne kakav sam u očima ljudi. Daj mi da postanem onakav kakvog me Ti želiš, da idem kamo Ti želiš, da postanem vjernim Tvojim učenikom,a ne da činim sve kako bi se svidio i ugodio ljudima. Ti si mi Oče darovao život i dao mi slobodnu volju. Sada Ti ja, Isuse, želim povjeriti svoj život, dati Ti slobodne ruke, kako bi ga uredio onako kako Ti želiš, a zato jer ja za sebe želim najbolje, a znam da ćeš Ti uvijek meni i najbolje dati.Zato sve svoje želim predati Tebi. Blažena Djevice Marijo,molim Te da po svojim rukama,sve predaš Isusu; da uvijek upravlja mojim životom,da mi pošalje Duha Svetoga,da me uvijek savjetuje, jača, hrabri, vodi, u dilemama na putevima moga života. Amen.  |
ZAR NEMAMO VREMENA BITI SVECI?
|
Gospodine, Ti si također iznad lonaca i tava, a ja nemam vremena biti svetica i Tebi za ljubav bdjeti noću, niti mogu meditirati u jutarnjem sumraku ni u olujnom horizontu. Učini me sveticom dok pripremam obroke i perem tanjure. Prihvati moje hrapave ruke jer su za Tebe postale hrapave. Može li moj sudoper biti ravan nekom gudalu koje izvodi nebesku melodiju na nekoj tavi? Tako ju je teško očistiti i tako je ogavna. Čuješ li, Gospodine dragi, glazbu o kojoj mislim? Prošao je čas za molitvu dok sam prala suđe od večere, a nakon toga vrlo sam umorna. Dok još ujutro moje srce pjeva na poslu, navečer davno prije mene polazi na počinak. Daruj mi, Gospodine, svoje neumorno srce da u meni radi umjesto mojega. Svoju sam jutarnju molitvu izmolila noću u čast Tvoga Imena. Izmolila sam je unaprijed za posao sutrašnjeg dana koji će biti sasvim jednak današnjem. Gospodine, Ti si također iznad lonaca i tava, i molim Te smijem li Ti umjesto osvojenih duša ponuditi umor koji me hvata kad vidim talog kave i zagorene lonce u kojima se kuhalo povrće? Sjeti me na sve što lako zaboravljam, ali ne samo zato da bih uštedjela na stepenicama, nego da bi moj savršeno prostrt stol bio molitva. Iako imam Martine ruke, ćud mi je Marijina i kad čistim crne cipele, Gospodine, pokušavam u njima naći Tvoje sandale. Dok ribam pod, mislim kako su one hodale zemljom. Gospodine, prihvati ovo moje razmatranje jer nemam vremena za više. Gospodine, učini od svoje Pepeljuge nebesku princezu; zagrij cijelu kuhinju svojom ljubavlju i rasvjetli je svojim mirom. Oprosti mi što se toliko brinem i pomozi mi da prestane moje mrmljanje. Gospodine, Ti koji si pripremio doručak na jezeru, oprosti svijetu koji je tada rekao: "Pa što dobra može doći iz Nazareta?"  |
ponedjeljak, 25.08.2008.
|
REČE OSTRIGA SVOJOJ SUSJEDI: "TAKO ME UŽASNA BOL PROBADA IZNUTRA, NEŠTO TEŠKO I OKRUGLO, I POSVE SAM ISCRPLJENA." ODGOVORI DRUGA ZADOVOLJNO I BAHATO: "HVALA NEBU I MORU, JA NEMAM NIKAKVIH BOLOVA! ZDRAVA SAM I IZNUTRA I IZVANA." U TOM TRENUTKU PROLAZIO ONUDA JEDAN RAK . ZAČU RAZGOVOR DVIJU OSTRIGA I REČE ONOJ ZDRAVOJ: "DA, TI SI DOBRO I ZDRAVA SI ALI BOL KOJU TVOJA SUSJEDA NOSI JE JEDAN BISER IZVANREDNE LJEPOTE."  BOLEST JE ZA OSTRIGU NAJVEĆA MILOST! KAD U NJU UĐE PIJESAK, KAMENČIĆ KOJI JE RANJAVA, ONA NE PLAČE, NE BUČI, NE OČAJAVA. IZ DANA U DAN PRETVARA SVOJU BOL U BISER: REMEK-DJELO PRIRODE. |
nedjelja, 24.08.2008.
KRISTOVA KRV
|
Jedna je kap Kristove krvi dovoljna da slomi svu moć Sotone Piše: Vlč. Dražen Radigović Ništa u životu ne može toliko pomoći našem duhovnom rastu i izgradnji, te zaštiti i snazi Božjega života u nama kao sv. pričest. Ona je božanska hrana, dana nam od Boga za život vječni. Želimo ovdje motriti snagu Kristove krvi i sv. pričesti. Želimo naučiti kako u svom životu primijeniti snagu Kristove krvi, kako se njome zaštititi od Zloga i kako ga svezati; kako kroz pričest podržavati i jačati Božji život u sebi. Molimo Gospodina za milost da nam otvori oči srca, da te stvari možemo razumjeti i duboko upiti u svoje srce. Najprije se želimo sjetiti PASHE. To je židovski blagdan kojim Izraelci slave svoje oslobođenje i svoj izlazak iz egipatskog ropstva. Prije nego što su Izraelci mogli izići iz Egipta, Bog je pustio da se na Egipćane obore različita zla, ne bi li omekšao faraonovo srce da pusti njegov narod iz ropstva. No faraonovo je srce bilo stvrdnuto. On nipošto nije htio popustiti. Da se odrekne robova i da se liši njihove pomoći? Ta nije poludio! Znao je da su mu izraelski robovi najjeftinija radna snaga i da su mu korisni. Ni pod cijenu mnogih zala koja su pogodila Egipat nije ih se htio odreći. A onda je Bog dopustio da se dogodi još jedno, konačno zlo. I faraonovo je srce bilo slomljeno. To je zlo bilo: smrt prvorođenaca u noći Pashe. Te je noći anđeo zatornik trebao proći Egiptom i poubijati sve prvorođence – i u ljudi i u stoke. Da bi zaštitio svoj narod, da se njima ne bi dogodilo to zlo, Jahve Bog izdao je neke naredbe i preko Mojsija uputio narod što da čini te noći i kako da se ponaša. Te su noći Izraelci slavili svoju prvu PASHU. Židovska riječ Pasha (Pesah) znači PRIJELAZ, a označuje prolaz anđela zatornika iznad izraelskih kuća i domova, a usmrćenje samo egipatskog življa. I znači prijelaz Izraelaca preko Crvenog mora. A kad su Egipćani to pokušali, bili su potopljeni. I na kraju, u svjetlu Novog saveza, označuje Isusov prijelaz iz muke, kroz smrt u uskrsnuće. Tako ta Pasha za nas kršćane ima duboko značenje Što se zapravo dogodilo u noći Pashe? Kako je Bog zaštitio svoj narod? On je naredio Izraelcima da zakolju janje staro do godinu dana, bez mane. Pri tome mu nijedna kost ne smije biti slomljena. Njegovu krv neka skupe u jednu zdjelu u krv umoče štap pa tom krvlju neka premažu okvire vrata: oba dovratnika i nadvratnik. Kad anđeo smrti bude prolazio Egiptom i spazio te znakove na kućama, proći će pored, a ljudi koji u tim kućama budu, bit će zaštićeni. Nikakvo im se zlo neće dogoditi. Tako je ta janjetova krv zaštitila Izraelce od sigurne smrti. Ovdje treba razumjeti nekoliko stvari. Kad ih je ta krv mogla zaštititi? Tek onda kada su njome označili područje svoga života, svoj teritorij. Da je ta krv ostala samo u zdjeli, samo na stolu, ništa im ne bi pomogla. Ta je krv po Božjoj riječi imala snagu da ih spasi, no oni su morali učiniti nešto s tom krvlju. Morali su je uzeti sa stola i njome označiti vrata svoje kuće. Time su staviti zaštitu na svoju kuću i na svoj dom. Kad Izraelcima ta krv ipak ne bi mogla pomoći? Jedino u slučaju da je netko od njih izišao iz kuće, tj. područja koje je bilo zaštićeno krvlju. Kako je ta krv janjetova imala snage zaštititi Izraelce i spasiti ih od sigurne smrti? Sv. Ivan Zlatousti ovako govori o snazi Kristove Krvi: Želiš li čuti u čemu je snagaKristove krvi? Povratimo se njezinoj slici, sjetimo se nekadašnjeg znaka i ispripovjedimo staro Pismo. Mojsije naredi: Zakoljite janje od godine i njegovom krvlju namažite vrata. Što govoriš Mojsije? Da janjeća krv može osloboditi razumnog čovjeka? I te kako da može, ali ne zato što je krv, nego zato što je ta krv znak i slika Gospodnje krvi. A ako sada neprijatelj vidi ne na dovratnicima krv negdašnjeg znaka, nego da na ustima vjernika blista prava Kristova krv, kojom se posvećuju dovratnici Kristova hrama, još će brže uzmaknuti... T Tako sv. Ivan Zlatousti I mi smo u sličnoj situaciji. Kad dođemo na misu, slavimo Isusovu žrtvu Novog i vječnog Saveza. Ta Isusova krv na oltaru ima snagu vječnoga života. Ima snagu da nas zaštiti od sila tame i Zloga. Ima snage da sveže i slomi svu moć sila pakla. Sveci su znali govoriti da je jedna kap Kristove krvi dovoljna da slomi svu moć Sotone. No, kad dođemo na sv. misu, moramo učiniti nešto sa Isusovom krvlju! Što?! Moramo ju dovesti u svoj život i njome označiti područja svoga života. Sve što želimo zaštititi, obilježimo Kristovom krvlju, kao nekad Izraelci. Ako Kristova krv ostane samo tamo na oltaru, ništa nam neće koristiti, ništa nam neće pomoći. Da Izraelci nisu upotrijebili janjetovu krv i njome označili područje koje su htjeli zaštititi, ona ih ne bi mogla spasiti. Tako i mi! Treba da Kristovu krv dovedem u svoj život i njome označimo sve što želimo zaštititi. Sada je OSNOVNO PITANJE: KAKO SE TO RADI? KAKO MOGU KRISTOVOM KRVLJU OBILJEŽITI (OZNAČITI) SVOJ ŽIVOT I TAKO GA STAVITI POD BOŽJU ZAŠTITU? Moguće je to na dva načina: 1. po sv. pričesti 2. proklamiranjem 1. Zato sada shvaćamo koliko je pričest važna. Na Posljednjoj večeri, kad se opraštao od svojih učenika, Isus nam je ostavio posebnu oporuku: uzeo kruh i blagoslovio ga. Dao ga učenicima i rekao: ŤUzmite i jedite, ovo je Tijelo mojeť. Poslije, isto tako je bilo i s vinom: ŤUzmite i pijte iz njega svi (iz kaleža). Ovo je kalež moje Krvi, Krvi Novoga i Vječnoga Saveza, koja se prolijeva za vas i za sve ljude, na oproštenje grijeha.ť I tada je rekao vrlo važnu rečenicu: ŤOvo činite meni na spomen!ť To je njegova oporučna želja. Isus nam nije mogao ostaviti ništa veće ni važnije od toga. Recimo, da ti je otac na samrti (ili muž ili žena). I on te moli da ga se njemu za ljubav uvijek sjećaš. Da se sjećaš njegova primjera i njegovih riječi. Ali kako vrijeme prolazi, sjećanje sve više blijedi. Da se to ne dogodi, otac (muž ili žena) ti kaže da je njegova zadnja želja da staviš njegovu sliku na svoj stol. Kad god tvoj pogled padne na nju, sjeti se primjera njegova života i njegovih riječi te ga blagoslovi. Na taj način, ti ćeš čvršće i dulje ostati povezan sa svojim ocem. Isto tako je i Isus želio svojim učenicima ostaviti nešto posebno po čemu će ga se sjećati. Nešto po čemu će na poseban način biti povezan s njim i nakon njegove smrti. Samo što im Isus nije dao za uspomenu svoju sliku. Ne! On im je dao puno više. Zapravo, dao im je najviše što im je mogao dati: svoje Tijelo za jelo i svoju Krv za piće. Dao im je sam sebe. I što drugo želi nego da njegovi učenici blaguju njegovo Tijelo i piju njegovu Krv. Jednom je rekao: ŤTijelo je moje jelo istinito. I krv je moja piće istinito. (Vidiš, to nije nikakav simbol, kao što mnogi protestanti smatraju. To je Isusovo stvarno tijelo i Isusova stvarna krv) Tko jede moje Tijelo i pije moju Krv, taj ima moj život u sebi.ť Tako, jesti Isusovo tijelo znači ispuniti Isusovu oporučnu želju. To je najjači izraz povezanosti s Isusom, jer kad jedeš Isusovo tijelo, imaš njegov život u sebi. Zapravo, tada sam Isus živi u tebi. Ti postaješ Božji tabernakul. I zato ti đavao ne može ništa. Tako si ti pričešću označio područje svoje duše i čitavog svoga života. Po sv. pričesti jača tvoj duh i Božji život u tebi. Po sv. pričesti ti označavaš područja svoga života i time se zaštićuješ. 2. Drugi način kako se možemo zaštititi Isusovom krvlju jest: PROKLAMACIJA. Tako da govorimo u molitvi što je Isusova krv učinila za nas. Kad izgovaramo takve riječi kao da smo uzeli izop i njome (Isusovom krvlju) označili područja svoga života i obitelji koje želimo dovesti pod Božju zaštitu. David u Ps 51 kaže: ŤGospodine, poškropi me izopom da se očistim.ť Tu je svakako mislio na janjetovu krv. Kod proklamacije, ti možeš ovako moliti: ŤISUSE, ZAŠTITI ME (MOGA MUŽA, MOJU ŽENU, DJECU, OBITELJ, PRIJATELJA) SVOJOM SVETOM KRVLJU. Ili: JA ZAŠTIĆUJEM SEBE I SVOJU OBITELJ ISUSOVOM SVETOM KRVLJU. ISUSOVOM KRVLJU VEŽEM SILU SOTONINU I NJEGOV UTJECAJ NA NAŠ ŽIVOT. Isuse, hvala ti.ť Ili možeš jednostavno moliti: ŤIsuse, tvoja me krv čisti od mojih grijeha. Tvoja me Krv oslobađa od utjecaja Zloga. Tvoja mi Krv daruje tvoj život. Ona me jača i posvećuje. Po tvojoj Krvi primam tvoje zdravlje i zaštitu. Hvala ti za tvoju dragocjenu Krv.ť Tako izgovarajući ovu jednostavnu molitvu, ti zapravo zaštićuješ sebe i one za koje moliš. Označavaš svoje područje Kristovom krvlju, i đavao preko te granice neće moći prekoračiti. Aleluja! Predivna je i molitva ŤDušo Kristova.ť Nauči je moliti svaki dan. Ali moli polako i s razumijevanjem. 3. Nekoć su Izraelci morali četrdeset godina putovati kroz pustinju da bi došli u Obećanu zemlju. Da bi se uspjeli održati bila im je potrebna hrana. Bog im je tada davao čudesan kruh: manu s neba. I davao im je vodu, često iz pećine i na najrazličitije načine. O tome će biti više riječi u sljedećem broju. No, ovdje ipak želim spomenuti ovo: ako bi netko odbio uzeti taj Božji kruh, tj. manu, ili vodu, izgubio bi potrebnu snagu na putu za Obećanu zemlju i umro bi. Da se nije hranio tom hranom koju im je Bog slao, nitko ne bi mogao doći u Kanaan. Isto je tako i s nama: i mi smo na putu za Obećanu zemlju. Putujemo u svoj Kanaan. Koja je to zemlja? Nebo, Božje kraljevstvo, dakako. I na tom putu vrebaju mnoge opasnosti, zasjede, nevolje i problemi. I mi na svom putu malakšemo. I kao što je nekoć Bog Izraelcima, da mogu izdržati put, za hranu davao manu, tako i nama danas daje NEBESKI KRUH – MANU S NEBA. Ali ne više hranu za tijelo, nego hranu za dušu. A to su ISUSOVO TIJELO I ISUSOVA KRV. To je SVETA PRIČEST. Ako ne jedemo TU hranu, nikada nećemo uspjeti stići u svoju Obećanu zemlju, u nebo. Umrijet ćemo. Zato je tako važno pričešćivati se. Koliko li je žalosno kad ljudi dođu na misu, a ne pričeste se. Zašto se ne pričešćuju? Ili zbog nemarnosti, ili stoga što se ne žele odreći grijeha, već i dalje živjeti u njemu. Time ne samo da su pogazili Isusovu oporučnu želju i odbili staviti Božju zaštitu na sebe, nego su zapravo odbili odjenuti se u Isusa, primiti i ojačati Božji život u sebi. Zapravo su propustili uzeti duhovnu hranu koja je važna da bi izdržali na putu za nebo. Jer kao što jeIzraelcima mana bila hrana za tijelo, da prežive i izdrže put u Obećanu zemlju, tako je i nama pričest hrana, ali ne za tijelo, već za dušu. Ona je i potrebna i važna da bi naša duša (duh), naš nutarnji čovjek živio i izdržao na putu u nebo. Zato je danas važno shvatiti koliko je pričest važna. Euharistija je, dakle, duhovna hrana. Kad razmišljam o tjelesnoj hrani, znam jedno: ona nije samo za gledanje, ili za divljenje. Dana nam je za jelo, kako bismo kroz nju dobili potrebne kalorije i energiju. Kad bi netko npr. došao u kuhinju i našao pun stol, i kad bi se samo divio hrani i specijalitetima koji Zato što je hrana za jelo, a ne za gledanje. Isto tako: DUHOVNA HRANA, EUHARISTIJA, NIJE SAMO ZA GLEDANJE, NIJE SAMO ZATO DA JOJ SE DIVIŠ. Ona ti je dana DA JE JEDEŠ, BLAGUJEŠ. Opet ponavljam Isusove riječi: Tko jede moje tijelo, ima moj život u sebi. Tko ne jede moje tijelo, taj nema moga života u sebi!ť Tko jede, ima Život, tko ne jede, nema Života! Pitam: što je s tobom? Imaš li ti u sebi Isusov život ili ne? Pričešćuješ li se redovito ili samo povremeno? Zaista, ako želiš duhovno napredovati i rasti, ne možeš bez redovite pričesti. Ako želiš doživjeti u svom životu Božju snagu i zaštitu, onda ne možeš bez redovite pričesti. Ako želiš vidjeti djelovanje Zloga poraženog i svezanog u tvom životu, ne možeš bez sv. pričesti. Za normalnog bi kršćanina bilo dobro da se u tjednu bar dva puta pričešćuje: 1. u nedjelju jer je to zapovijed Božja i crkvena, i 2. bar jednom u tjednu. Istinski bi se kršćani trebali truditi da čine bar malo više od minimuma, da iz ljubavi prema Isusu učine bar još nešto što im nije zapovjeđeno. Kako bi to krasno bilo, kad bi donijeli odluku, da će uz nedjeljnu sv. misu pokušati, ako to okolnosti dopuste, bar još jednom u tjednu otići na sv. misu. Bit će to velik izraz prijateljstva prema Isusu i velik izvor snage za njihov život i sreću. Ah, ta predivna snaga pričesti! Nikad to nećemo moći do kraja objasniti! Sjetite se Marije koja je u svom krilu nosila Isusa u pohode Elizabeti. Ona je, doslovno, bila Božji tabernakul. I kad je samo izgovorila riječ, napunila se Elizabeta Duhom Svetim i zaigralo joj je od radosti čedo u utrobi. Tako i mi poslije pričesti postajemo Božji tabernakul. I nosimo njegovo svjetlo, prisutnost i spas ljudima koje susrećemo. Prevažno je da toga postanemo svjesni. Dva su razloga zbog kojih smo lišeni Božje snage, ozdravljenja i zaštite po sv. pričesti: 1. ili se ne pričešćujemo, ili se,pak, pričešćujemo rijetko i neredovito; 2. ako se pričešćujemo nedostojno (ili u teškom grijehu ili rastreseno, nesabrano, mehanički, tako da u pričesti uopće ne razabiremo Kristovo tijelo). Želim završiti riječima sv. Augustina: Usuđujem se za reći za euharistiju, da nam Bog nije MOGAO više dati, premda je Svemoguć; da nam nije ZNAO više dati, premda je Premudar, da nam nije IMAO više dati, premda je Predobar. Dao nam je samog sebe, svoje tijelo za jelo. Zato je važno da uzimamo Isusovo tijelo sa zahvalnošću. I Bog će nas kroz pričest ojačati i izliječiti (Sjetimo se žene koja je dvanaest godina krvarila i samo dotakla Isusa i ozdravila. S takvim bismo se stavom i raspoloženjem i mi trebali pričešćivati). Isus: Tko jede moje tijelo, taj ima moj život u sebi! Njega moraju blagovati jaki da ne oslabe – slabi da ojačaju! Bolesni da ozdrave, zdravi da ne obole! Slijepi duhovno da progledaju, koji vide da ne oslijepe! Koji su u svjetlu, da ih tama ne obuzme. Koji su u tami da ih svjetlo obasja. Koji su zalutali, da nađu pravi put. Koji su na pravom putu da ne zalutaju. I tebi želim svjetlo i milost Duha Svetoga da svoju snagu i zaštitu pronađeš u sv. pričesti i snazi Kristove krvi. Amen. |
utorak, 19.08.2008.
POBAČAJ-VELIKO ZLO
 Pobačaj je,kako i sam naslov kaže,veliko zlo.Pobačaj je UBOJSTVO našeg nemoćnog i nerođenog bižnjeg. Mnogi doktori u nas i u svijetu reči će da dijete nije živo do petog mjeseca života,da je to samo nakupina stanica. Mi,kršćani,znamo da je dijete živo od trenutka začeća kada mu Bog udahnjuje dušu.Američki znanstvenici snimili su film u kojemu se vidi sami tren začeća kada se spajaju ženske i muške stanice.U tom trenu se dogodi velika,nečujna eksplozija svjetlosti.Dijete je živo. Mnogi su razlozi za abortus:puno djece,nedostatak novca,loši obiteljski uvjeti,...ali ni jedan nije pravi,niti dobar. Bog ljubi svakoga od nas,pa i tu malu nezaštićenu djećicu.Zato ih i daje na svijet.Dopušta nam da zajedno s Njime stvaramo život. Pobačaj je prvo veliki grijeh jer njime UBIJAMO,a Bog kaže NE UBIJ!!! Pobačaj uništava prvo pobačeno čedo,onda majku,oca,liječnika koji ga čini,obitelji,nacije,svijet.  Posljedice pobačaja se teške:skračuje se život žene,neplodnost,trovanje,anemija,upale,psihički poremećaji,tumori maternice,komplicirani sljedeči porodi,... Mislimo da sa pobačajem sve prestaje,ali tada sve zapravo i počinje.Muke žena,grižnja savijesti,sve navedene bolesti.A pobačena dječica završavaju u kozmetičkim proizvodima,u asfvaltu kao vezivna masa,preprodaju se zbog organa,a u Kini se poslužuju čak i kao poslastice. Ljudskoj izopačenosti nema granica. Francuski stručnjaci pišu: "Živi zameci,izvađeni neopravdanim carskim rezom,dobro razvijeni i osjetljivi na bol,secirani su i održavani na životu umjetnim putem,i potom im je odrubljena glava"Kriminalistička nadzorna služba otkrila je cijele kamijone s dječjim tjelešcima koja služe u različite svrhe. Pojedine sportašice,da bi postigle što veču vitalnost,planski, prije nekih natjecanja,zatrudne,a nakon natjecanja svoje dijete ubiju.Sve su to dokazane činjenice. Išlo se čak dotle da se moždane čelije ubijenog zametka implantiraju abnormalnim osobama nadajući se da će se njihovo stanje popraviti.S jedne strane ubojstvo zdravog djeteta,a s druge neuspjelo presađivanje u neizlečivih bolesnika.  RAZGOVOR ČOVJEKA S BOGOM ČOVJEK:Bože,ako si gore,objasni mi nešto:Ti si naravno sama Ljubav i Dobrota!Zar ne vidiš današnji svijet? Gdje su ljudi koji bi spriječili ratove,mirotvorci koji bi iskorjenili terorizam,liječnici koji bi pronašli lijekove za SIDU,pošteni političari koji bi dali ljudima posao,svećenici koji bi propovijedali Tebe onakvog kakav uistinu jesi? BOG:Da!Ljubav sam,i sve sam ih već poslao k vama! ČOVJEK:Ta gdje su onda,ja ih ne vidim! BOG:VI STE IH POBACILI!!!" Govor o pobačaju me boli.Ubijamo toliku nevinu dječicu,zamjeramo se Bogu i ranjavamo Njegovo presveto Srce koje nam sve daje.Ubijamo i tražimo da se ta ubojstva ozakone.Ta ubojstva prolaze nekažnjeno. Postoje mnoge zaštićene životinjke i biljne vrste,samo nerođenog čovjeka niko ne štiti. Podaci su uzimani iz knjiga Vapaj s Golgote o.Kornelija Marka Glogovića i iz knjižice Tri velika zla:pobačaj,pilula,spirala Željka Rudolfa Pavličića Za kraj stavljam vam filmić o pobačaju koji se zove NIJEMI KRIK u kojem se vidi borba nemoćnog djeteta.Vidi se kako se dijete grči,pokušava umaknuti smrtonosnim instrumentima i otvara usta na krik koji se ne čuje,ali je nemoćno da se obrani i spasi svoj mali život. |
OPRAŠTAJUĆI LIJEČIŠ SEBE I DRUGE
 Želiš li nekog čovjeka promijeniti, popraviti, pomoći mu da se izliječi, tada mu najprije oprosti. Time ga stavljaš u Božje ruke i tada ga Bog liječi, ozdravlja, popravlja i vraća natrag iscijeljenoga. Želiš li da te Bog učini boljim, znaj oprostiti samom sebi. Želiš li da Bog vječno bude tvoj prijatelj, tada znaj prihvatiti sve ono što ti on nudi u životu, makar ti se to čini neprihvatljivim. Oprosti Bogu što te ne pita hoćeš li samo dobro ili ćeš primiti i ono naoko bolno. Opraštanje, drugim riječima, donosi čovjeku svemoć Božju. To nebo silazi na zemlju. To kraljevstvo Božje ulazi u naša područja i ostvaruje ono za čim vape naše čežnje. Opraštajući zapravo liječimo sebe i druge, popravljamo sebe i društvo. Zato se čitav pakao urotio protiv mogućnosti da opraštamo. Zato nas na sve načine uvjerava da se treba osvećivati, a ne opraštati. Zato navodi na masakriranje, ubijanje i čini sve da bi ljudi mrzili, a ne opraštali. Oprostiti znači sačuvati sebe od zla, mržnje, Zloga, od samorazaranja i vlastitog pakla. Oprostiti znači ostati zdrav, ne dopustiti da te neprijatelj i duhovno uništi, kao osobu, znači omogućiti pravdi da ti vrati ono što ti je razoreno, da ti izliječi ranu koju ti je uvreda nanijela, da počinitelj zla bude primjereno kažnjen i da opet možeš mirno živjeti. Opraštanje je vjerovanje u dobro, a nevjerovanje da se mržnjom može uništiti mržnja, nevjerovanje da se uvredom može ukloniti uvreda, da se bolešću može spasiti zdravlje. Pravda nije u tome da se za zapaljenu kuću neprijatelju osvetnički zapali njegova kuća, nego u tome da ga se prisili da ti on napravi ili plati novu kuću. Nepraštanje je paljenje neprijateljeve kuće, tako da obojica postajete beskućnici. Opraštanjem dajemo slobodu Bogu u sebi da on za nas sve čini. Oproštenjem ujedno neprijatelju vežemo ruke da nam više ne može činiti zlo. Opraštanje je najveća osveta neprijatelju. Oprostiti nekome jest uzeti najjače oružje protiv njega, a to je sam Bog. Zlo, mržnju i grijeh se može ubiti samo opraštanjem. Jedino oružje da ubijemo svoga najgoreg neprijatelja, a to je mržnja, nečovještvo,zloća, grijeh, jest da si međusobno opraštamo. Samo se opraštanjem prima oproštenje, samo se dajući dobiva, samo odijelo koje si darovao i tebe će ugrijati. Komadić kruha kojega si dao drugima i tebe će nahraniti, zrak kojega prepuštaš drugima i tebi će napuniti pluća, radost koju si pružio i tebe će obradovati. To je temeljni zakon života. Najgori su neprijatelji čovječanstva osveta i nepraštanje. Najveći zločinac je onaj koji neće oprostiti i koji ne želi primiti ruku koja mu oprašta. Neprijatelji čovječanstva su samo oni koji se osvećuju, koji mrze čovjeka, koji žele voditi rat protiv njega, koji mu ne vjeruju i koji mu ne praštaju. Zlo je jače od nas. Napasnik nas je pobijedio na početku, u rano jutro ljudske povijesti. On će pobjeđivati do kraja, ako se ne okrenemo jedni k drugima, ako se ne prepoznamo kao braća i ne počnemo se voljeti. Zli može biti pobijeđen jedino ako mi počnemo opraštati jedni drugima. Krivicu sa svoje savjesti možemo sprati ako se pomirimo. Tomislav Ivančić |
ISUSOVA MOLITVA
 Gospodine, želimo u ovim trenucima zajedno s tobom moliti tvoje molitve. Hvala ti što si nam primjer dao. Koji put prigovaramo jedni drugima ili sami sebe optužujemo da molimo samo onda kada nam je teško, samo onda kad nam nešto treba, samo onda kada smo u nevolji. I ti si, Gospodine, molio kada ti je bilo najteže. Molio si žarko u Getsemanskom vrtu. Molio si na križu kada su te svi ostavili… Nitko ne sumnja da je Isus bio čovjek molitve. Kad govorimo o njegovoj molitvi, tada možemo uočiti dvije različite stvarnosti: s jedne strane, Isus je kao Židov sudjelovao u zajedničkoj molitvi; s druge strane, njegova osobna molitva sadrži originalnost koja je zauvijek obilježila kršćansku molitvu. MOLITVA NA MASLINSKOJ GORI, Lk 22, 39-46 Isus je u Getcemaniju. S molitvom započinje najvažniji dio svoje misije: muku, smrt i uskrsnuće. U molitvi traži snagu i utjehu. Koliko je kušnja i borba bila snažna pokazuje krvavi znoj kojim se znojio. Molim za milost prave molitve: da u molitvi mogu izreći sve ono što nosim u teškim i tjeskobnim situacijama. Da mogu uskladiti svoje želje i Božju volju, da mogu reći: Oče, budi volja tvoja. Ovdje uočavamo dvije važne teme. To je molitva i napast. Isusov poticaj i opomena da molimo da ne bi pali u napast pomaže nam da shvatimo da molitva nije bijeg, nije odbijanje odgovornosti, nije besplodno povlačenje u intimnost naše duše. Naprotiv, molitva nam pomaže da gledamo u lice napasti, da se suočimo sa strahom i odgovornošću. Gospodine, kad iskreno promatram svoj život, zamjećujem kako sam često u bijegu. Želim pobjeći od nečega, a da i ne znam od čega. Želim pobjeći od svojih odgovornosti. Želio bih imati nekakav idealan život u kojemu ne bi bilo briga, dužnosti i poslova. Kao đak bježim iz škole. Student: bježim od studija i ispita. Radnik: od svoga posla. Otac i majka: od obveze odgoja djece. Svećenik: od svojih svećeničkih dužnosti. Stalno sam u bijegu, u vječnom bježanju. Bježim od ljubaznosti i druge gledam srdito. Bježim od vedrog pogleda i onda sam stalno loše volje. Napast bijega stalno se nadvija nada mnom. Molim te, nauči me da znam prihvatiti svoj život i ono što mi svaki dan dolazi na moj životni put.  Isus moli: "Oče, ako hoćeš..." Noć je. Isus je u Getcemanskom vrtu. Sam je. Osmorica učenika su podalje i spavaju. Trojica su bliže Isusu. Poveo ih je da budu dionici njegove molitve, da budu svjedoci kakvi su bili i kod preobraženja. Osjeća u tim trenucima neizmjernu potrebu prijateljske blizine i podrške. No, ni oni nisu ništa revniji od svojih prijatelja. I oni spavaju. Isus je ostavljen užasno sam pred onim što će se dogoditi. Gospodine, sve je već blizu. Sve ono što si navješćivao i svoje učenike upozoravao da će se dogoditi, za koji trenutak počet će se ostvarivati. Ako pšenično zrno bačeno u zemlju ne umre... Tjeskoba je zahvatila tvoje srce i želiš to podijeliti sa svojim prijateljima. No, oni su umorni i nemaju razumijevanja za tvoju tjeskobu. Ostao si sasvim sam. Narav se buni i opire svemu onome što nadolazi. Ono ljudsko što u sebi nosiš pita se: mora li to tako biti. Je li moguće da se ne zbude. Je li to jedini način dovršenja misije? Jedini način spašavanja ljudi? Zar nema drugoga puta? Misleći na Isusa koji moli na koljenima u potpunom predanju svom Ocu, koji pušta da se očituju njegove najintimnije želje, koji trpi agoniju i pobjeđuje je, molimo i tražimo i mi osobno kako moliti kad nam život donese pred lice situacije u kojima moramo donijeti velike i teške odluke. Evo gledam Isusa u molitvi. U njoj nalazi sve svoje sigurnosti. U molitvi crpi nadljudsku vedrinu i raspoloživost. Osjećamo kako u molitvi pobjeđuje tjeskobu agonije i postiže mir čovjeka koji zna da će uskoro u smrt ali se osjeća da je voljen i da ga Bog ljubi. Gospodine, u molitvi si našao mir i utjehu. Kada si ustao iz molitve, kao da si se vratio iz oaze u pustinju k svojim učenicima. Prihvatio si volju Očevu. Predao si se u ruke Očeve s neizmjernim povjerenjem i živiš svoju slobodu. Gospodine, tražio si utjehu kod učenika, ali je nisi našao. Otac te nije ostavio samoga. Poslao ti je anđela utjehe. Gospodine, potrebna mi je utjeha i ohrabrenje kad se nađem u takvim situacijama. Potrebna mi je ruka koja će me prihvatiti i podržati kada zateturam pod teretom. Potrebna mi je ruka koja će me smiriti i pomoći da odahnem. Potrebno mi je lice anđela da bude sasvim uza me, lice koje će razumjeti moje suze i čuti moje izmučeno srce. Gospodine, potreban mi je drugi da bude uza me u mom strahu i očaju. Potreban mi je da bdije uza me kada ja zaspim, da moli kada zanijemim, da svjedoči kada se ja bojim. Pomozi mi, Gospodine, da i ja znam pružiti utjehu kada naiđem na bližnjega u nevolji. Pomozi mi biti bližnji...  |
nedjelja, 17.08.2008.
KONTRACEPCIJSKA PILULA UZROKUJE RAZVODE I RAZORENE OBITELJI
SVEUČILIŠTE U LIVERPOOLU Tim istraživača sa Sveučilišta u Liverpoolu je ustanovio da hormoni koji sadržavaju kontraceptivne pilule mijenjaju tjelesnu kemiju žena, odnosno utječu na sklonost prema određenim tipovima muškaraca. Robertsovi znanstvenici smatraju kako žene koje koriste kontraceptivne pilule imaju veću vjerojatnost završiti u braku ili stalnoj vezi koja će proizvesti djecu s genetskim malformacijama ili će biti opterećena neplodnošću, piše portal Index.hr. Međutim, pilula sadrži i dodatni rizik za ljubavni, odnosno obiteljski i roditeljski život žena koje ih koriste. Naime, jednom kada se završi u stalnoj ljubavnoj vezi, žena koja prestane koristiti pilulu mora računati na ozbiljnu mogućnost ponovnog aktiviranja dotada blokiranih biokemijskih mehanizama. Sve to može dovesti do problema u vezi ili braku, odnosno nevjere, obiteljskog nasilja i razvoda. Žene koje su ponovno slobodne ponovno počinju koristiti pilulu što dovodi do novog pokretanja jednog te istog ciklusa, pa se proces ciklčki nastavlja izazivajući sve veći broj razorenih brakova i uništenih života, piše portal Indeks.hr. |
subota, 16.08.2008.
O LJUBAKANJU
 Postoji li tako nestašno prijateljstvo među osobama različitog spola, a ne misle se uzeti, zove se ljubakanje. Jer to su samo nedonoščad ili bolje sjene prijateljstva i zbog svoje goleme ispraznosti i nesavršenosti ne može ni zvati prijateljstvom. Ipak se tim ljubakanjem muško i žensko srce osvoji, zarobi i među se spletu ovim taštim i ludim čuvstvima, što potječu od onih ništetnih sveza i sićušnih čara, o kojima sam malo prije govorio. Premda se ove lude ljubavi redovito saliju i utope u putenosti i u sramotu razblude, ipak nije to prvotna nakana onih, koji se zaljube. Inače, to ne bi bilo ljubakanje, već očita bestidnost. Gdjekad mine i više godina, da oni, što ih je spopala ova ludost, nimalo ne sagriješe upravo protiv čistoće tijela, a naslađuju se samo željama, čežnjama, uzdasima, udvaranjem i sličnim ludorijama i tricama, s raznim namjerama.  Jedni hoće samo da zasite svoje srce vraćajući ljubav za ljubav, radeći samo po zaljubljivoj ćudi. Oni se ne obaziru ni na što osim na svoj ukus i nagon, pa se zaljube odmah, čim se sastanu s pristalim čeljadetom, a ne pitaju ni kakve je duše ni kako se vlada i tako se zapletu u jadne zamke, iz kojih se poslije jedva jedvice mogu izvući. Druge zavede taština, jer misle da nije baš mala slava, ako kome ljubavlju osvoje i očaraju srce. Budući da ih mami slava, stavljaju zamke i razapinju mreže samo po odličnim, visokim, rijetkim i sjajnim mjestima. Neke zanosi i zaljubljiva ćud i taština zajedno, pa premda im je srce sklono na ljubav, ipak biraju samo takovu, koja ima donosi bilo kakvu slavu. Svako je takovo prijateljstvo opako, ludo i isprazno. Opako je, jer se konačno pretvori u puteni grijeh i jer otimlje ljubav pa i srce Bogu, ženi ili mužu, kome već pripada. Ludo je jer nema osnova ni razloga. Isprazno je, jer ne daje ni koristi, ni časti, ni zadovoljstva. Naprotiv, trati vrijeme, stavlja na kocku čast, bez ikakve naknade, osim tjeskobne težnje i nade, a ne zna čovjek ni šta hoće ni za čim ide. Ovi jadnici i slabići misle, da u njihovim uzajamnim ljubavnim izjavama ima još nešto poželjno, a sami znadu što im nedostaje. Zato ova nezasitna želja muči neprestano njihovo srce nepouzdanjem, ljubomorom i nemirom. Sv. Grgur nazijanski, pišući protiv takih žena, govori krasno o ovoj stvari. Evo samo nešto, upravljeno baš ženama, ali se može primjeniti i na muškarce: «Tvoja je prirodna ljepota dostatna za tvoga muža. Šta će biti ako je razapneš za mnoge ljude kao razapetu mrežu za jato ptica? Omiljet će ti onaj, kojemu omili tvoja ljepota. Ti ćeš namignuti onome, ko tebi namigne, dobacit ćeš pogled za pogled. Eto doskora smiješka i ljubavnih besjedica, isprva dosta potajnih. No brzo ćeš se priučiti, pa ćete se očito milovati. Čuvaj se, govorljivi jeziče, ne spominji što će poslije biti. Samo još ovu istinu: Što god mladići i djevojke zajedno govore i rade u tom ludom ljubakanju, sve ih razdražuje. Sve se trice ljubakanja među se drže i slijede baš kao željezo, što ga vuče magnet, a ono vuče više drugih.» Oj, pravo veli ovaj veliki biskup, šta misliš? Podjarivati u drugih ljubav, je li? Ali niko je ne podjaruje dragovoljno, a da se i njega mirno ne prihvati. Ko u ovoj igri lovi, ulovljen je. Biljka aproxis hvata vatru i plane, čim je primakneš. Tako je i naše srce. Čim vidi, da ga koja duša žarko ljubi, odmah plane ljubavlju prema njoj. Reći će kogod: pa ja mogu i planuti, samo ne odviše. A joj, varaš se. Vatra je ljubavi jača i žešća nego ti se čini. Misliš, da ti je skočila samo iskra, a za čas ćeš zaprepaštena vidjeti, da ti je sve srce u plamenu, odluke u pepelu, a dobar glas u dimu. Mudrac viče: «Ko će požaliti, ako čarobnjaka ujede zmija?» A ja vičem za njim: «O lude i bezumnici, mislite li, da ćete ljubav začarati pa raditi s njom po svojoj volji? Vi hoćete, da se s njom igrate, a ona će vas ujesti i smrtno raniti. A znate li šta će svijet na to? Rugat će vam se i smijati, jer ste htjeli začarati ljubav, a pouzdajući se ludo metnuli ste u njedra zmiju otrovnicu, koja vas je ranila i upropastila dušu i poštenje». Bože moj, kako je slijep, ko se uz tako ništetno jamstvom igra s najvećim duševnim blagom! Tako je, Filotea. Bog hoće čovjeka samo radi duše, dušu radi volje, a volju radi ljubavi. Nažalost imamo mnogo manje ljubavi nego je trebamo. Hoću da kažem, treba nam još neizmjerno mnogo, da uzmognemo Boga doista ljubiti. A ipak mi tratimo i rasipljemo ljubav na lude, tašte i ništave stvari, kanda je imamo odviše. Oj, veliki je Bog sam za sve ljubav naših duša u znak zahvalnosti, što nas je stvorio, uzdržao i otkupio. On će tražiti od nas strogi račun o svemu, što tako ludo rasipljemo. Ako će već tako strogo ispitivati za svaku ispraznu riječ, a što će istom s ispraznim, bezočnim, ludim i opasnim prijateljstvima? Orah uvelike škodi njivama i vinogradima, u kojima je usađen. Budući da je velik, privlači sav sok iz zemlje, pa ne može dostajati za hranu drugome bilju. Lišće mu je gusto, pa pravi veliku i debelu sjenu; a konačno privlači k sebi prolaznike, koji klate njegov plod, pa sve okolo kvare i gaze. Tako isto naudi i ljubakanje duši, jer je posve prevlada i privuče tako snažno sve njene trzaje, te već nije ni za kakvo dobro djelo. Sve joj vrijeme trati gusto lišće: razgovori, zabave i udvaranje. Napokon nagrne toliko napasti, razbijenih misli, sumnja i drugih stvari te sve pogaze i pokvare. Ukratko: ljubakanje potjera nebesku ljubav i strah Božji, oslabi duh, istroši dobar glas, pa je igračka dvora, a srcu kuga i pokora.  Sv. Franjo Saleski, FILOTEA Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2002 |
SVECI ZAŠTITNICI I POMOĆNICI
 Sv. Ana-pomoćnica kod kućnih svađa, prepirki, razdora i nesloga Sv. Ivan evanđelist-zaštitnik kod otrovanja i truležnih oboljenja Sv. Ivan Krstitelj-zaštitnik kod napada mržnje i osvete  Sv.Franjo Asiški-zaštitnik kod glavobolje  Sv. Benedikt-zaštitnik svih upalnih bolesti s groznicom i temperaturom.  Sv. Rok-zaštitnik kod čireva i gnojnih rana Sv. Bartol-zaštitnik kod kožnih i živčanih oboljenja. Sv. Brigita – pomoćnica kod slučajeva bilo kakve nesreće Sv. Andrija apostol-zaštitnik bolesnika s gihtom i reumom  Sv. Vinko Paulski-zaštitnik svih siromaha i bolesnika. Sv. Barbara –pomoćnica za dobru smrt Sv. Kamilo-zaštitnik bolesnih, njegovatelja i bolnica Sv. Ivan od Boga-zaštitnik svih patnika, dugogodišnjih bolesnika i svih koji se brinu za siromašne Sv. Lucija –zaštitnica kod zaraznih bolesti Sv. Albert Lambaški-zaštitnik bolesnika i patnika Sv. Antun-zaštitnik kod svih zaraznih bolesti i upala Sv. Egidije –zaštitnik kod duševnih oboljenja Sv. Barnaba-zaštitnik kod potištenosti i tuge Sv. Blaž- pomoćnik kod bolesti vrata  Sv. Konrad iz Altottinga-zaštitnik kod lomova, trbušnih bolesti i pretegnuča Sv. Erazmo-zaštitnik kod bolesti utrobe Sv. Fidolino-kod bolesti ruku i nogu Sv. Ignacije-kod svih strašivih savjeta i okorjele savjesti Sv. Juda Tadej-kod svih očajničkih briga Sv. Kuzma i Damjan-zaštitnik liječnika i apotekara Sv.Odilon-kod bolesti jetre, bubrega i svih patnji zbog kamenca Sv. Pelegrin-kod teško izlječivih rana na nogama Sv. Timotej-kod svih bolesti želuca i utrobe Sv. Urban-protiv pijanstva i loših strasti Sv. Valentin-zaštitnik kod epilepsije  Sv. Vrenfride-kod svih upala zglobova i ostalih dijelova tijela Sv. Volfgang-kod svih vrsta kljenuti, uzetosti i svih udara i kapi  Sv. Adelgunda-kod oteklina i bolesti raka Sv. Agata-zaštitnica kod boli u prsima i na koži  Sv. Apolonija-zaštitnica kod zubobolje Sv. Elizabeta-pomoćnica u ljubavi prema bližnjemu oko siromaha i bolesnika od gube  Sv. Hema-kod bolesti očiju Sv. Lidvina-pomoć u apostolatu kod bolesnih Sv. Otilija-zaštitnica za slijepe Sv. Rita-pomoćnica u beznadnim slučajevima Sv. Terezija-zaštitnica kod srčanih i krvožilnih bolesti Sv. Leonard-protiv mucanja |
petak, 15.08.2008.
MALA KRUNICA BEZGREŠNOG SRCA MARIJINA
|
-moli se na Gospinu krunicu Na početku se pet puta pobožno prekriži,na čast Spasiteljevih pet Rana. Ne velika zrna: PREŽALOSNO I BEZGREŠNO SRCE MARIJINO, MOLI ZA ONE KOJI SE TEBI UTJEČU! Na mala zrna: PRESVETA MAJKO, SPASI NAS PLAMENOM LJUBAVI SVOG BEZGREŠNOG SRCA! Na kraju tri puta Slava Ocu...  |
UZNESENJE MARIJINO-VELIKA GOSPA
 Medu najomiljenije marijanske pučke blagdane spada današnji: Marijino uznesenje na nebo. Tko god može, za Veliku Gospu nastoji hodočastiti u koje marijansko svetište. Zato su naša marijanska svetišta toga dana puna proštenjara, sva raspjevana u dragoj hodočasničkoj pjesmi, ožarena ne samo ljetnim suncem nego još više žarom, molitvom i pobožnošću. Božji je narod onim svojim vjerničkim osjetilom osjetio da je to dan Marijine slave i zato u molitvi, pjesmi, djelima pobožnosti daje oduška svojoj radosti. Teologija nas uči da je Marijino uznesenje dušom i tijelom na nebo kruna njezina bogomajčinstva, vječnog djevičanstva i bezgrješnog začeća. Nauk o Marijinu uznesenju na nebo po završetku njezina zemaljskoga života proglasio je člankom vjere 1. studenoga 1950. papa Pio XII. Iako je ta dogma proglašena tek u novije vrijeme, njoj prethodi duga tradicija, stara gotovo kao i sama Crkva. Sveti Epifanije u četvrtom stoljeću prvi je istočni otac koji govori izričito o Marijinu uznesenju na nebo. On piše: "Kako je moguće da Marija svojim tijelom ne posjeduje nebesko kraljevstvo, ona koja nije učinila u tijelu nikakvo ružno djelo, već je ostala bezgrješna?" Prema njemu razlozi bi Marijinom uznesenju na nebo i u tijelu bili u njezinoj potpunoj bezgrješnosti. Na njoj se prvoj i u punini ispunilo šesto blaženstvo: "Blago onima koji su cista srca jer ce Boga gledati!" (Mt 5,8). Sveti Grgur Turonski († 593) prvi je zapadni crkveni pisac koji izričito govori o Marijinu uznesenju na nebo. Sveti Modest, jeruzalemski patrijarh († 634), uči izričito ovo: "U nebesku ložnicu ulazi ona koja postade preslavna zaručnica hipostatske unije dviju naravi u Kristu… Zbog toga je Marija, budući preslavna majka Krista Spasitelja, našega Boga koji je davalac života i besmrtnosti, oživljena od njega samoga, sudionica s njime kroz sve vjekove u neraspadljivosti, a on ju je probudio iz groba i uzeo k sebi onako kako on jedini zna." Sveti German, carigradski patrijarh († 733), u prilog Marijina uznesenja navodi ove razloge: "Kako bi smrt mogla progutati onu, uistinu preblaženu, koja je slušala Božju riječ, bez požude i sudjelovanja muža začela osobu Božje Rijeci, rodivši je bez boli te koja se posve sjedinila s Bogom? Kako bi raspadljivost mogla zahvatiti ono tijelo od kojeg je došao život? Te se stvari protive i potpuno su tuđe duši i tijelu koje nosijaše Boga..." Sveti Ivan Damašcanin († 749) ostavio nam je tri govora o usnuću BD Marije, a koja su pod dogmatskim vidom izuzetno važna. U drugome od njih kaže: "I tako je presveto tijelo položeno u veoma lijep i bogat grob, a odande nakon tri dana odneseno u nebeske šatore." Sveti Bernard († 1153) u svom govoru o uznesenju kaže: "Djevica, uzlazeći danas slavna na nebo, bez sumnje umnožava obilno užitke građana. Možemo misliti kakva je bila njihova slava kad su zaslužili čuti njezin glas, vidjeti lice te uživati blaženu prisutnost?" Sveti Toma Akvinski († 1274) naučava: "Zbog grijeha su čovjeku bila dana tri prokletstva… Od trećeg je bila netaknuta Blažena Djevica, jer je s tijelom bila uznesena na nebo." Veliki srednjovjekovni propovjednik sv. Antun Padovanski († 1231) u jednoj propovijedi na Veliku Gospu kaže: "Gospodin je uskrsnuo kad je uzašao s desne Oca. Uskrsnula je i škrinja njegova posvećenja, kad je na ovaj dan Djevica Majka bila uznesena u vječnu ložnicu…" Od XIII. stoljeća pa dalje čitava je kršćanska tradicija jednodušna u vjerovanju u Marijino uznesenje na nebo dušom i tijelom. Učeni papa Benedikt XIV. u XVIII. stoljeću, raspravljajući o blagdanima Majke Božje, piše: "Tkogod se potrudi da prouči stare dokumente, u kojima se ovaj blagdan naziva usnuće, naći ce ovaj odgovor: usnuće je i uznesenje jedna te ista stvar." Spomenut ću i velikog pobožnika i teologa kardinala Newmana. Njemu je svetkovina Marijina uznesenja bila naročito draga. On bi svaki put kad bi u Lauretanskim litanijama ponavljao zaziv "Ružo otajstvena", i sam krilima duha zalepršao u nebo slijedeći onamo Mariju uznesenu. O tome piše ovako: "Marija je otajstvena ruža, a to znaći tajanstvena i sakrivena, jer to označuje pojam rosa mystica. Zašto na zemlji ne čujemo da bi Marijan grob bio ovdje ili ondje, meta hodočašća, niti se označavaju i izlažu - kao u slučaju svetaca - Marijine relikvije? Ako pak postoji koje tijelo - prije svakog drugog dostojno da mu bude posvećena naročita pažnja - onda bi to bilo upravo tijelo naše Gospe. Zašto je Marija uvijek bila tako sakrivena ruža? Zar je lako prihvatljivo da bi oni koji su bili tako puni poštovanja i brige za tjelesa svetaca i mučenika, zanemarili nju, Kraljicu mučenika i Kraljicu svetaca, samu Majku našega Gospodina? To je nemoguće. Zašto je ona, dakle, ruža tako sakrivena? Razlog je u sebi jasan: njezino je sveto tijelo na nebu: ono je dignuto sa zemlje." Istini za volju, u Newmanovo tumačenje valja unijeti neke neznatne ispravke koji njegov nauk u biti ne mijenjaju. Na brdu Sionu u Jeruzalemu nalazi se crkva Marijina usnuča iz novijeg doba, gdje je Marija, prema predaji, usnula u Gospodinu. Nedaleko pak od Getsemanija nalazi se njezin grob, danas crkva u rukama pravoslavaca. Dakako da je i prema pravoslavnoj i katoličkoj predaji taj grob prazan jer je Marija, ne samo dušom, veći tijelom uznesena na nebo. II. vatikanski sabor u osmom poglavlju Uredbe o Crkvi doslovno navodi rijeci dogmatske bule o Marijinu uznesenju Pija XII.: "Napokon je Bezgrješna Djevica, sačuvana čista od svake ljage istočnoga grijeha, ispunivši tijek zemaljskog života, s dušom i tijelom bila uznesena u nebesku slavu." A zatim izriče kristološku svrhovitost te Marijine povlastice ovim riječima: "Ona je od Gospodina bila uzvišena sa svojim Sinom, Gospodarom gospodarâ i pobjednikom nad grijehom i smrću." Veliki pobornik za proglašenje dogme o Marijinu uznesenju, naš zemljak o. Karlo Balić, koji je po nalogu Pija XII. skupljao dokumentaciju Svjedočanstva o uznesenju BD Marije iz svih stoljeća, Rim 1948-1950., tumačeći navedeni saborski tekst, naglašava kristološki vid dogme o Marijinu uznesenju. On doslovno kaže: "Krist, pobjednik grijeha i smrti, zadobiva u Mariji najveću od svojih pobjeda izuzimajući je od grijeha i dajući joj unaprijed - tj. prije općeg uskrsnuća tjelesa - proslavu u duši i tijelu. Time je Marija, uzeta na nebo, jamstvo budućeg uskrsnuća i proslave svih onih koji vjeruju u Krista, a zbog toga isti motiv nade i utjehe za Božji narod u očekivanju parusije." O tome nam govori i II. vatikanski sabor. "Međutim, Isusova Majka, kao što je, tijelom i dušom već proslavljena na nebu, slika i početak Crkve kakva ima biti u budućnosti, tako i na ovoj zemlji, dok ne dođe dan Gospodnji, svijetli putujućem Božjem narodu kao znak pouzdane nade i utjehe" (Svjetlo narodâ, br. 68). O. Karlo Balić misli da nauk i dogma o Marijinu uznesenju baca svjetlo i na teologiju o posljednjim stvarima, ukoliko ce u Kristu i po Kristu doći do konačne i savršene proslave čitavog čovjeka i svega stvorenja, kad dođu nova zemlja i nova nebesa. Slaveći ovu veliku Marijinu svetkovinu, kao uostalom i druge njezine blagdane i spomendane, možemo se s pravom pitati: a kakve veze Marija ima s današnjim svijetom, što mu ona može dati? Tim se pitanjem pozabavio na međunarodnom Marijanskom kongresu u Zagrebu u svojoj konferenciji, što ju je održao 12. kolovoza 1971., i nadbiskup Malines-Bruxellesa, belgijski primas kardinal Suenens. Uočivši ponajprije čovjekov silni napredak na području znanosti i tehnike, koji sa sobom nosi ne samo prednosti već i vrlo moguće strahote, nastavio je ovako: "Današnjem je svijetu potreban susret s licem njegova Spasitelja i licem njegove Majke. Svijet je sit ideologija i filozofija koje, kakav god bio njihov prilog, ne odgovaraju ipak na njegovu životnu potrebu, na njegova bitna pitanja: koji je konačno posljednji smisao čovjekove avanture i moga života ovdje na zemlji? [to se nalazi s onu stranu smrti, makar se ona po volji umjetno odgađa? Eto, u tome se nalazi čovjekov istinski nemir i o čemu se čovječanstvo pita. Na ta nam je pitanja po svaku cijenu potreban odgovor. Nije dosta samo umnožavati sredstva za život i unapređivati tehniku; čovjek ima još dublju potrebu da zna razlog zašto živi, kako to veoma dobro reče kardinal Marty. Nedavno sam upitao njemačkog teologa Karla Rahnera kako tumači opadanje marijanske pobožnosti u Crkvi? Njegov odgovor zaslužuje pažnju: Odviše kršćana, kakva god bila njihova religiozna pripadnost, ima težnju da od kršćanstva učini ideologiju, apstrakciju. A apstrakcijama nije potrebna majka. Ono što Marija nudi svijetu danas jest živa i konkretna stvarnost Spasitelja svijeta u njegovu utjelovljenju. Ona nas tjera na vjeru u Krista, ali ne onakvoga kakvim ga katkad i nesvjesno zamišljamo, kao biće koje je djelomično Bog i djelomično čovjek, već kao biće koje je potpuno božansko i potpuno ljudsko. Marija je čuvarica stvarnosti utjelovljenja." Uvrstimo se, dakle, i mi u dugu povorku Marijinih hodočasnika i onih danas i onih iz prošlosti; i onih učenih, koji su o njezinu uznesenju tako učeno i tako lijepo raspravljali, i onih neukih s krunicom u ruci i s pjesmom na usnama, koji srcem slave najljepši Marijin dan.  |
srijeda, 13.08.2008.
JE LI MOGUĆE DA...
|
1. Uvod (Vječni Otac) Je li moguće ako ti ja govorim odavde iz ovog malenog planeta među milijardama planeta. Iz ovog malenog gradića među milijunima gradova iz ovog siromašnog kvarta, radničke zone ma je li moguće da Ti odozgor slušaš mene koji Ti govorim odozdol. (…) Vječni Oče među anđelima, ako me slušaš, ja bih ti htio reći da je život zapravo lijep makar ponekad traje samo iskra i nanosi nam samo nezgode. (…) Je li moguće da ja s tobom govorim, kad samo sedam puta mislim na Tebe, i sedam puta sam Ti prilazio, i to ja koji sam rješavao svoje probleme vlastitim rukama, i to ja koji sam te podrazumijevao samo kad sam te psovao, i to jakoji mislim samo na sebe, ja koji ne znam što znači sumnja, ja koji se zapitam samo kad mi je potrebna pomoć. Jesi li tu još uvijek prikovan na drvetu. (…) Vječni Oče među anđelima, ako me slušaš, htio bih ti reći da je život lijep, makar je u njegovoj pozadini samo mala iskra, ali ja bih želio da on nikad ne prestane. Vječni Oče među anđelima, ako me slušaš, ja, ja bih ti htio reći da su upravo bio dobar, jer život naposljetku mora imati nekakav motiv, i ako bih se slučajno susreo s Tvojim Sinom ovdje dolje, ja bih mu htio reći da postoje ljudi koji ga se i danas srame. (…) (Artegiani G., Iza mosta) 2. Riječ Božja (Lk 10,21) U taj isti čas uskliknu Isus u Duhu Svetom: «Slavim te, Oče, Gospodaru nema i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče! Tako se tebi svidjelo. 3. Komentar «Život je zapravo lijep»! Ali toga nisam baš uvijek svjestan. Možda i zbog toga što sam jedan od onih «nadarenih» i «pametnih» koji žele sve znati, razumjeti i poznavati. «Život je zapravo lijep» za jednostavne, za one koji se znaju radovati malenim darovima koji ispunjavaju život. Ja tražim izvanredno iskustvo… ali nisam siguran da ću i tamo pronaći odgovor na pitanje: «zašto postojim?». 4. Razmišljanje «Pretpostavljam da su tvoje tijelo i tvoja duša darovani od Boga bez ikakve tvoje zasluge i to u tvom stvaranju na njegovu sliku i priliku. On te zatim učini svojim sinom preko svetog krštenja, ljubio te i ljubi te očevom nježnošću i stvorio te za samo jedan cilj, a to je da ti ljubiš i služiš Njemu u ovom životu, kako bi jednog dana mogao biti vječno sretan s njim u raju. Nisi u životu samo da bi uživao, da bi se bogatio, niti da bi samo jeo, pio i spavao kao nekakva životinja; tvoj cilj je puno veći, puno plemenitiji i puno uzvišeniji; tvoj cilj je ljubiti i služiti tvome Bogu i spasiti svoju dušu.» «Sine moj, imaš samo jednu dušu, nemoj misliti da je možeš spasiti živeći u grijehu. Imamo samo jednu dušu. Kada bismo imali dvije mogli bismo jednu dati đavlu kako bismo zadovoljili naše žudnje. Ali imamo samo jednu dušu! Koji će dakle biti naš zaključak. Dati je đavlu jer je on hoće uzeti. E, ne! Dati je Gospodinu, kako bi je spasili u vječnosti, dakle reći đavlu NE kad od vas nešto traži i što se protivi vašoj savjesti: «Ne mogu, ne mogu jer imam samo jednu dušu.» (Don Bosco) |
SVETI MAKSIMILIJAN KOLBE-14.08.
|
Sveti Maksimilijan Kolbe (Zdunska Wola, Poljska, 7. siječnja 1894. - Auschwitz, 14. kolovoza 1941.) - katolički svetac, poljski franjevac, utemeljitelj katoličke udruge „Vojska Bezgrešne”, junak Drugog svjetskog rata Rodio se pod imenom Rajmund Kolbe u Zdunskoj Woli, u siromašnoj radničkoj obitelji. Imao je četvero braće, od kojih su dva umrla kao djeca. Preostala dva brata, postala su franjevci konventualci. Roditelji su također otišli u samostan, no njegov se otac nije mogao naviknuti te je otišao među dobrovoljce za oslobođenje Poljske od ruskog jarma. Pao je u zarobljeništvo i bio je ubijen. Zbog toga je najstariji sin, napustio samostan i otišao u rat. Vratio se ranjen, a sudjelovao je i u Drugom svjetskom ratu, u kojem je završio u Auschwitzu, gdje su ga nacisti pogubili 1943. Rajmund je bio jako darovit i pobožan. Zbog siromaštva, nakon završene osnovne škole, nije se mogao odmah dalje školovati. Naknadno su mu pomogli lokalni župnik i apotekar te je otišao u trgovačku školu. U ranom djetinjstvu ukazala mu se Djevica Marija s dvjema krunama u ruci: bijelom i crvenom. Zapitala ga je koju želi. Izabrao je oboje. Značile su čistoću i mučeništvo. U 13. godini stupio je u sjemenište. Uz poteškoće, završio ga je. Poslan je na studije u Rim 1912. U 24. godini života, već je bio doktor filozofije i teologije. Dobio je redovničko ime Maksimilijan. Obolio je na pluća. ”Vojska Bezgrešne“ U Rimu su bile organizirane masonske protukatoličke manifesticije, koje su zabrinule Maksimilijana. Osnovao je katoličku marijansku organizaciju ”Vojska Bezgrešne“, s ciljem promicanja katoličkih vrijednosti, posebno širenja štovanja Blažene Djevice Marije. Imao je u planu koristiti medije, tiskati novine, osnovati radio postaje, formirati katolička kazališta i dr. Vratio se u Poljsku 1919. Nalazio je na nerazumijevaje redovnika, koji su ga smatrali zanesenjakom. No, nije se predao. Počeo je graditi samostan Niepokalanow – Grad Bezgrešne u blizini Varšave 1927. Za deset godina u njemu je bilo 800 redovnika. Samostan je bio tiskarsko - izdavačko poduzeće s najmodernijim strojevima. Izdavao je mjesečnik u Grodnom, kojem su u početku pripisivali propast. Postao je prvi poljski katolički dnevnik 1935. Tri godine kasnije imao je milijunsku nakladu. Maksimilijan je sazidao vlastitu željezničku stanicu, spojio Hiepokalanow s glavnom varšavskom prugom, podigao je radio-postaju, gradio je pistu i hangare za 4 zrakoplova, započeo je osnivanje katoličke filmske kuće. Osnovao je podružnicu u Japanu u gradu Nagasakiju. Došao je tamo s četvoricom redovnika bez novaca, bez znanja japanskog jezika, ali je uspio otvoriti tiskaru i objavljivao je katolički list. Imao je posjed izvan grada, tako da atomska bomba koja je pala na Nagasaki 1945. nije uništila posjed, ostao je čitav. Maksimilijan je planirao proširiti svoje djelovanje u Indiji i Polineziji te u Bejrutu u Libanonu izdavati novine na turskom, perzijskom, arapskom i židovskom jeziku, no dogodio se Drugi svjetski rat. Vratio se u Poljsku. Drugi svjetski rat, junaštvo i smrt u logoru Nacisti su 9. rujna odveli redovnike iz Niepokolanowa u logor Amtitz, ali su ih pustili 8. prosinca na blagdan Bezgrješnog začeća. Maksimilijan je nastavio tiskati list na njemačkom jeziku. Kad je u jednom broju napisao: „Nitko na svijetu ne može promijeniti istine“, nacisti su ga uhapsili i odveli 10. veljače 1941. u varšavski zatvor Paviak. Zlostavljan je i pretučen. Tranportiran je u logor Auschwitz. Krajem srpnja 1941. pobjegao je jedan zarobljenik. Zapovijednik logora Fritzsch odredio je, da će desetorica umrijeti zbog toga. Izabrao je te ljude. Među njima je bio jedan mladi narednik Fran Gajownieczek, koji je molio za milost, jer ima ženu i djecu. Maksimilijan Kolbe je prisustovao tome i ponudio se da zamijeni tog mladog narednika. Zapovijednik Fritzsch je pristao. Maksimilijan je umro 14. kolovoza 1941. u predvečerje blagdana Velike Gospe od injekcije karbolne kiseline. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je svetim 10. listopada 1982. Spomendan mu je 14. kolovoza.  |
utorak, 12.08.2008.
BIJELA KRUNICA ILI KRUNICA NEVINE DJEČICE
|
Molimo za nerođene.Pomozimo onima koji si sami ne mogu pomoći. Više potražite na linkovima: stopabortus pavlini Znak križa.Reci s ljubavlju: DOĐI DUŠE SVETI,DOĐI DUŠE ŽIVOTVORČE,DOĐI DUŠE BOGA ŽIVOGA! EUHARISTIJSKO SRCE ISUSOVO,SMILUJ NAM SE! PREŽALOSNO SRCE MARIJINO,MOLI ZA NAS! BETLEHEMSKA NEVINA DJEČICE,ZAGOVARAJTE NAS! Prvo zrno:Oče naš… Tri sljedeća zrna:Zdravo Marijo… Na velika zrna molite „Molitvu prikazanja“: OČE NEBESKI,PRIKAZUJEMO TI RANE I KRV ISUSA KRISTA,JAGANJCA BOŽJEG,KOJI ODUZIMA GRIJEHE SVIJETA,SUZE MAJKE MARIJE I LJUBAV SVETOG JOSIPA,MOLEĆI MILOSRĐE ZA NAS I ZA NEROĐENE!AMEN! Mala zrna: ISUSE,MARIJO,JOSIPE,JA VAS LJUBIM I MOLIM-SPASITE NEROĐENE! Nakon posljednje „Molitve prikazanja“ izmoli tri puta Slava Ocu… Sveti Mihaele arkanđele,moli za nas! Anđeli Čuvari nerođenih,molite za nas! Blažena Majko Terezijo,moli za nas! Slugo Božji,Ivane Pavle II,moli za nas! Pet desetica… kao pet rana Kristovih…,kao peta,središnja zapovijed:NE UBIJ!Nerođeni je čovjek svetinja,to dijete ima besmrtnu dušu i stvoreno je „na sliku Božju“.POBAČAJ GA UBIJA!!! |
nedjelja, 10.08.2008.
NEMOJ REĆI OČE...
 Nemoj reći OČE, ako se svaki dan ne ponašaš kao sin ili kći. Nemoj reći NAŠ, ako živiš izolirano u svojoj sebičnosti. Nemoj reći KOJI JESI NA NEBESIMA, ako misliš samo na zemaljske stvari. Nemoj reći BUDI VOLJA TVOJA,ako ne prihvaćaš kad je bolna. Nemoj reći KRUH NAŠ SVAGDANJI DAJ NAM DANAS, ako ne skrbiš za gladnu braću, beskućnike i neprosvijećene. Nemoj reći, NE UVEDI NAS U NAPAST, ako imaš namjeru ostati u grijehu i dalje griješiti. Nemoj reći, IZBAVI NAS OD ZLA, ako se ne boriš protiv zla. Nemoj reći AMEN, ako još nisi shvatio molitvu OČE NAŠ. |
AKO JE BOG ZA NAS,TKO ĆE PROTIV NAS?
(Rim 8, 31b-39)  Potrebno je znati da je Isus Krist bio na svaki način oklevetan, izrugan, ispremlaćen, do kraja uništen u svom ugledu. Tvoja slava nije u tome što ljudi o tebi misle i govore i hoće li biti spremni s tobom surađivati, nego u tome kako se ti postavljaš i kakav si u sebi, jesi li odvažan i hrabar, gledaš li u Boga i znaš li da će te on proslaviti i da samo on može zatvoriti klevetnička usta i pokazati svu divnu slavu i veličinu koja je u tebi. U konačnici, čak i da u ovom svijetu ne dođeš do svoje prave časti, umreš li izrugan, oklevetan i prezren, misli na to da život počinje tek nakon smrti i da ćeš u vječnosti neprestano uživati ugled, da ćeš primiti stostruku naknadu za nepravdu koju si trpio, da će ti se klanjati i moliti te za oproštenje svi oni koji su te ovdje izazivali i mrzili. To znači daje konačna pobjeda tvoja, a važna je ona zadnja riječ. Neka ti je pogled usmjeren prema toj posljednjoj stvarnosti vječnog života i tada ćeš moći nositi sve. Važno je ne prepustiti se samosažaljenju, ne predati se depresiji, nego naprotiv misliti pozitivno, stvarati nove planove, činiti nešto novo, uvijek poduzimati novo. I da o svima govoriš čestito, da opraštaš svojim neprijateljima i da čak ljubiš one koji ti čine zlo. Napokon, moleći za njih, ti ćeš u srcu stvarati prostore mira, opuštenosti, kreativnosti i superiornosti nad zlom koje ti čine. Ponekad je potrebno samo se malo izdignuti iznad niskih udaraca koje ti zadaju i već je sve drugačije, već si pobjednik. Dr. Tomislav Ivančić |
petak, 08.08.2008.
MOLIMO ZA ZDRAVLJE
 MOLITVA ZA DUHOVNU OBNOVU Oče Nebeski, ljubim Te, hvalim i slavim. Hvala ti što si nam poslao svoga Sina Isusa koji je pobijedio grijeh i smrt meni na spas. Hvala Ti što si nam poslao Duha Svetoga koji mi daje snagu, čuva me i vodi prema punini života. Hvala Ti za Mariju, moju nebesku Majku, koja za mene posreduje s anđelima i svetima. Gospodine Isuse Kriste, stavljam se u podnožje Tvoga Križa i molim Te da me prekriješ svojom predragocjenom krvlju, koja izvire iz Tvoga Presvetoga Srca i iz Tvojih Presvetih Rana. Operi me, o moj Isuse, u živoj vodi koja teče iz Tvoga Srca. Gospodine Isuse, molim Te okruži me svojom svetom svjetlošću. Oče naš koji jesi na nebesima, daj da vode ozdravljenja poteku u prošlost po majčinu i očevu rodu i očiste moje obiteljsko stablo od grijeha i od svakog utjecaja Zloga. Dolazim pred Tebe, Oče i molim Te da oprostiš meni, članovima moje obitelji, mojoj rodbini i precima, svakome od njih koji se predao Tebi protivnim moćima i koji nije častio Isusa Krista. U sveto ime Isusovo ja sada vraćam svako područje koje je Sotona oduzeo i stavljam ga pod gospodstvo Isusa Krista. O Oče, snagom Duha Svetoga pokaži mi svaku osobu kojoj moram oprostiti i svaki neispovjeđeni grijeh da se za njega pokajem i da ga ispovjedim. Pokaži mi sve što ti u mojem životu nije bilo drago, prigode koje su dale ili su mogle dati uporište Sotoni da vlada mojim životom. Hvala ti Oče, što mi to sve pokazuješ. Hvala ti na Tvome praštanju i Tvojoj ljubavi. Dobri Oče, na oprost Ti prinosim svako pomanjkanje molitve, prinosim Ti svoje grijehe i sve putove kojima je Sotona utjecao na moj život. Hvala Ti Oče, što mi ih pokazuješ. Hvala Ti na praštanju i ljubavi. Gospodine Isuse, Tvojim svetim imenom vezujem sve duhove u zraku, u vodi, na zemlji i pod zemljom. Vezujem u ime Isusovo svakog izaslanika iz Sotonina glavnog stožera i zazivam Predragocjenu Krv Isusovu da dođe u zrak, u atmosferu, u vodu i na sve plodove koji nas okružuju, na zemlju i sve pod zemljom. Oče Nebeski, pošalji svog Sina Isusa da dođe s Duhom Svetim, Svetom Djevicom Marijom, s anđelima i svim svetima, da me obrane od svakog zla i zapriječe zlim duhovima da mi se bilo kako osvećuju. U sveto ime Oca Nebeskog pečatim sebe, svoju obitelj, svoju rodbinu, ovo mjesto ( sobu,kuću, crkvu,auto......itd.) svu svoju duhovnu, duševnu i tjelesnu djelatnost, napose sve izvore prihoda, Predragocjenom Krvlju Isusa Krista. / pomoli 3 puta /. U sveto ime Oca Nebeskog kidam i rastjerujem sva prokletstva, čaranja, uroke, čine zamke, prijevare, navezanosti, zaprjeke, skretanja, zlodušna djelovanja, bolesne i zle želje, nasljedne pečate znane i neznane, svaku poremećenost i bolest bilo kojeg uzroka, uključujući i moje pogrješke i moje grijehe. U ime Oca Nebeskog kidam i razvezujem svaku povezanost sa svime što se protivi imenu Isusa Krista, svime što istinski ne časti Isusa Krista i Blaženu Djevicu Mariju. U ime Isusovo zaklinjem te duše nečisti....... i zapovijedam ti da odmah odeš Isusu, bez očitovanja i bez štete po mene ili bilo koga drugoga, tako da on može raspolagati s tobom po svojoj svetoj volji. Oče Nebeski, hvala Ti na Tvojoj ljubavi. Duše Sveti, hvala Ti što me oslobađaš. Marijo, hvala ti što se zauzimaš za mene s anđelima i svima svetima. Gospodine Isuse, Ti si put, istina i život i došao si da imamo život i da ga imamo u izobilju." Zaista je Bog moj spasitelj, u Njega se pouzdajem i više se ne bojim jer je Svevišnji moja snaga i moja pjesma, on je moj spas." AMEN. ALELUJA. AMEN Rev.Robert De Grandis, S.S.J. NAPOMENA: Pečaćenje sebe i svega svojega, zatim razvezivanje i kidanje Sotoninih pečata ponavlja se tri puta, to jest u ime Oca i u ime Sina i u ime Duha Svetoga, jer su okultne prakse i sotonski pečati tri puta postavljeni za huljenje Presvetog Trojstva.  MOLITVA ZA NUTARNJE OZDRAVLJENJE (Sastavio Milivoj Bolobanić) Gospodine Isuse ti si došao da ozdraviš Ranjena i tjeskobna srca, Molim te da ozdraviš traume koje izazivaju Nemire u mom srcu; Molim te, na poseban način, da ozdraviš Ono što je uzrok grijehu. Molim te da uđeš u moj život I ozdraviš me od svih duševnih trauma Koje su me snašle u djetinjoj dobi, I od onih rana što su mi izazvale te traume Tijekom cijeloga života. Gospodine Isuse, tebi su poznati moji problemi, Sve ih stavljam u tvoje Srce Dobroga Pastira. Molim te, u snazi one velike rane otvorene na tvom Srcu, Da ozdraviš male rane na mome srcu. Ozdravi rane u mome sjećanju, Da ništa od onoga što mi se dogodilo Ne bude izvorom boli, tjeskobe i zabrinutosti. Ozdravi, Gospodine, Sve one rane koje su u mome životu Prouzročile korijene grijeha. Hoću oprostiti Svima onima koji su me uvrijedili, Pogledaj na one nutarnje rane Zbog kojih nisam sposoban oprostiti. Ti, koji si došao izliječiti srca slomljena, Ozdravi moje srce. Ozdravi, Gospodine, one moje intimne rane Koje su uzrok tjelesnim bolestima. Darujem Ti svoje srce, Primi ga, Gospodine, očisti ga i daj mi Osjećaje svog Božanskog Srca. Pomozi mi da budem ponizan i blag. Udijeli mi, Gospodine, Ozdravljenje od boli koja me pritišće Zbog smrti dragih osoba. Daj da mogu ponovno zadobiti mir i radost Zbog sigurnosti da si ti Uskrsnuće i Život. Učini me vjerodostojnim svjedokom tvoga Uskrsnuća, Tvoje prisutnosti kao Živoga među nama. Amen.  MOLITVA ZA OZDRAVLJENJE OD USPOMENA Oče dobrote, Oče ljubavi, Blagoslivljam Te, slavim Te i zahvaljujem Ti Jer si nam iz ljubavi darovao Isusa. Hvala Oče na svetosti tvoga Duha. Mi shvaćamo da je On Svjetlo, Istina i dobri Pastir koji je došao da bismo imali život u izobilju. Danas Ti, Oče, želim pokazati sebe.(ili druge) Ti me poznaš po imenu. Ja ti se prikazujem, Gospodine, da očinski pogledaš na moj život. Ti poznaš moje srce i rane moje prošlosti. Ti znaš što sam željela učiniti i što nisam učinila. Ti poznaš moje granice, pogreške i grijehe. Ti poznaš šokove(traume) i komplekse moga života. Danas Te, Oče, molim po ljubavi tvojega Sina Isusa Krista, da razliješ svoga Svetoga duha po meni, da toplina tvoje ljubavi koja ozdravlja uniđe u najintimnije predjele moga srca. Ti liječiš srca razderana i zavijaš rane. Ozdravi me, Oče, uđi u moje srce, Gospodine, kao što si ušao u kuću gdje su se nalazili preplašeni učenici. Ti si se pokazao posred njih i rekao im: «Mir vama!» Uđi u moje srce i daruj mi svoj mir. Ispuni ga ljubavlju. Mi znamo da ljubav tjera strah. Uđi u moj život i ozdravi moje srce. Ja znam, Gospodine, da Ti činiš svaki put ono za što Te molim i ja te molim s Marijom, mojom Majkom, koja je bila na svadbi u kani, kada je nestalo vina i Ti si odgovorio na njezinu želju pretvarajući vodu u vino. Izmjeni moje srce, daruj mi velikodušno, prijazno, puno dobrote, daruj mi novo srce. Učini, gospodine, da se u meni pokažu plodovi tvoje prisutnosti. Daruj mi plodove svoga Duha: ljubav, mir, radost. Učini da siđe na mene Duh blaženstva, da mogu doživjeti i tražiti Boga svaki dan, živeći bez kompleksa i šokova uz svoga muža, uz svoju obitelj i svoju braću. Zahvaljujem Ti, oče, za ono što činiš danas u mom životu. Zahvaljujem Ti iz sveg srca jer si Ti onaj koji nas oslobađaš. Ti nas oslobađaš. Ti kidaš naše okove i daješ nam slobodu. Hvala, Gospodine, jer smo hramovi Tvoga Duha, i ovaj hram ne može biti razoren jer je kuća Božja. Zahvaljujem Ti, Gospodine, na vjeri, na ljubavi, koje si stavio u moje srce. Kako si velik, gospodine! Budi blagoslovljen i slavljen, Gospodine, Bože naš!  |
četvrtak, 07.08.2008.
ISUS TE LJUBI!!!
|
Jedina je stvarnost samo ovo: LJUBIM TE I ČUVAM TE ZA SADA I ZA VJEČNOST! (Isus) Ako bi Me tko htio vidjeti rado bih mu otkrio Svoje lice; Ako bi Me tko htio osjetiti u svojoj duši ne bi mu se sakrio. Ako bi tko htio sa Mnom razgovarati, s velikom radošću zajedno bismo razgovarali. Mirno naprijed sa povjerenjem u moju ljubav! • Pokušaj svaki dan naći razlog da mi zahvaljuješ • Samo mirno naprijed bez straha i tjeskobne brige • Ne krati vrijeme susreta sa Mnom  Duh Sveti u tebi je više nego si toga svjestan. Ne boj se doći k meni u svim svojim mukama i potuži se Meni. Traži sve od Mene, traži svakog dana, svako jutro, sve što ti treba za čitav dan, tebi i svim ljudima. Traži bez prestanka, neumorno! Jer Moja je radost uslišavati molitve! Ne brinite se za uspjeh svoga rada! Ja dajem onoliko uspjeha i poloda koliko ga povjerite Meni! Dosta je samo da koja duša počne razmišljati o Mojoj ljubavi, pa da joj Ja izađem u susret sa svim svojim darovima. Nasloni glavu samo za kratak tren i zatim Me gledaj! Svaki put kad podigneš svoj pogled na Mene, ubacit ću u tvoje srce zrake Svoje ljubavi. Ja sam Isus! Dosta je da Me zovneš pa da dođem. Odmah dolazim. Dosta je pozvat me u zoru, u podne, ili kasno u noć pa da odmah dođem i nikada ne puštam da se čeka na Mene. Zovi Me mojim imenom! Zovi Me, Isuse , jer to ime sve kaže. I nije potrebno da preda mnom padaš na koljena; naprotiv, Ja ti perem noge kao Petru i ostalim apostolima. Oprat ću ti noge. Te noge što su hodale skliskom cestom, sada ranjene i izudarane o kamenje . da, obrisat ću ih, zavit ću ih, poljubit ću ih i ozdravit i nećeš znati drugog puta do onog što vodi k Meni. Ja podjeljujem najveće oproštenje, ispričavam pogreške, privlačim k Sebi duše i pripravan Sam sve oprostiti u zamjenu za žarku ljubav. Tvoj je veliki grijeh da ne vjeruješ u Moju veliku ljubav prema tebi. Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Moje je kraljevstvo svih onih koji su sa Mnom. I zato neprestance molim Oca:»Oče! Neka i oni budu sa Mnom tamo gdje sam Ja, da vide tvoju slavu i slavu što si Mi je dao! Za sve ima mjesta u Mome kraljevstvu i želim da tamo gdje sam Ja dođu svi koje Otac ljubi kao što i ja ljubim Oca. U Mome kraljevstvu sunce nikada ne zapada. Vječno je proljeće i savršen mir u Bogu. Samo su tvoje boli i tvoje suze ono što vrijedi od tvojeg prolaza po zemlji, ono što ostaje za Nebo. Htio bih na Sebe preuzeti teret ljudskih boli i sam ga ponijeti kao što sam onda ponio. Evo Moje najveće želje: prožeti vaše duše, biti uz vas svakoga dana, časa i noći, dijeliti s vama radosti i boli, plakati i radovati se zajedno, olakšavati vam vaš teret i postati vašim Cirencem, sjediti sa vama kod stola i zajedno jesti kruh vašeg znoja; sve u svemu živjeti u dvoje sa svakim svojim stvorenjem. Ne smijete se nikada osjećati sami i napušteni, jer nitko nije nikada sam i napušten od Mene. Moje odjeća je crvena od Krvi prolivena za sve vas, dođite k Meni, ne bojte se! Sve sam zaboravio ,ne poznajem osvetoljubivost. Samo ljubav može pobijediti! Samo se vratite k Meni, drugo ništa ne želim. Nema veće ljubavi nego dati svoj život za one koje ljubiš…život za život…ljubav se plača ljubavlju… Htio bih da svaka duša shvati da mi je draga na jedan jedinstven način i u Mom Srcu ima svoje vlastito mjesto, koje nitko drugi ne može zaposjesti; ima svoje poslanje koje neće nitko drugi izvršiti onako kao ona. Ako se odupre, neće se izvršiti ono što je ona mogla, upravo ona, obaviti. Neka je i vaša ljubav prema bližnjemu djelotvorna. Nije dosta propovijedati Ljubav, treba tu Ljubav učiniti živom. Neka ona bude u vama! Ako se tko odupre riječi, neće se oduprijeti primjeru koji je uvijek zarazan. Započni širiti Moju ljubav. Započni sada, najprije u obitelji i među prijateljima. Reci svakome:  ISUS TE LJUBI!!! |
utorak, 05.08.2008.
BOG JE MOJ SPASITELJ
PREOBRAŽENJE GOSPODINOVO-6.08.
 Danas slavimo uzvišen događaj iz Kristova javnoga života, o kojem nas izvješćuju sva tri sinoptika Matej, Marko i Luka te sv. Petar u svojoj drugoj poslanici. On je s Ivanom i Jakovom bio povlašteni očevidac toga događaja, koji cijeloga života nije zaboravio, pa o njemu u spomenutoj poslanici piše: "Uistinu, nismo vam navijestili moć i dolazak našega Gospodina Isusa Krista držeći se lukavo izmišljene bajke, nego jer smo bili očevici njegova (božanskog) veličanstva. On je, naime, primio čast i slavu od Boga Oca kad mu je od tako uzvišene Slave došao glas: Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao. I taj glas koji je došao s neba mi smo čuli kad smo bili s njim na svetoj gori. Tim držimo vrlo sigurnim sve proroštvo. Vi dobro činite što upirete u nj pogled kao u svjetiljku koja svijetli u tamnome mjestu dok ne osvane dan i dok se ne pomoli Danica u vašim srcima" (2 Pt 1,16-19). U drugoj polovini svoga apostolskoga života Isus se jedne večeri s trojicom odabranih apostola popeo na Tabor, što se jedinstveno poput kakvog divovskog stošca iz plodne Ezdrelonske doline diže nebu pod oblake. Bila je noć, Gospodin je po običaju molio, a učenici su od umora pozadrijemali. I dok je Isus molio, "lice mu zasja kao sunce" (Mt 17,2), a "njegove haljine postadoše tako sjajno bijele kako ih ne može obijeliti nijedan bjelilac na zemlji" (Mk 9,3). Ostatak događaja prepustimo majstoru pera svetom Luki, neka nam ga što više dočara. "I gle, dva čovjeka, Mojsije i Ilija, počnu s njim razgovarati. Pojaviše se u sjaju, a govorili su o njegovoj smrti koju mu je trebalo podnijeti u Jeruzalemu. Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, vidješe ga u sjaju, i obojicu što su stajali s njim. Dok su se ovi rastajali od njega, Petar mu, ne znajući što govori, reče: Učitelju, dobro je da ostanemo ovdje! Napravit ćemo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji. Dok je on to još govorio, naiđe oblak te ih prekrije. Kad zamakoše u oblak, učenici se prestrašiše, a iz oblaka doprije glas: Ovo je Sin moj, Izabranik moj! Njega slušajte! U isti čas kad glas zaori, Isus se nađe sam. Oni su šutjeli i nikom ništa nisu kazivali u to vrijeme što su vidjeli" (Lk 9, 30-36). Pius Parsch se pita što nam blagdan Preobraženja želi reci te nabraja četiri poruke. Prva je da sa strahopočitanjem punim vjere i klanjanja gledamo na Krista, vječnoga i neizmjernoga Kralja. I današnji je blagdan dan koji nas podsjeća na Krista Kralja. To se očito vidi u Časoslovu Božjega naroda kad nas Crkva u antifoni pred Jutarnju poziva: "Dođite, poklonimo se Višnjem kralju Slave!" Druga je da u Isusovu preobraženju gledamo sliku i našega preobraženja, "kad on, Krist, iz zemlje uskrisi mrtve i ovo naše smrtno tijelo suoblići slavnome tijelu svome". Treća je poruka moralne prirode, a sastoji se u tom da u svjetlu Isusova preobraženja živimo, radimo i žrtvujemo se cijeli život. To konkretno znači da se neprestano nastojimo produhovljivati - voditi duhom - da gajimo nutarnji duhovni život te da se ne damo zarobiti materijalnim, sjetilnim i zemaljskim. Četvrta je napokon poruka da mi imamo i sakramenat preobraženja. To je Euharistija. U misnoj nam se žrtvi očituje i nalazi u našoj sredini preobraženi, proslavljeni Gospodin, a u Pričesti primamo "sjeme preobraženja". |
ponedjeljak, 04.08.2008.
SNIJEŽNA GOSPA-5.08.
|
Službeno se današnji Gospin spomendan naziva Obljetnica posvete svete Marije Velike. To je slavna rimska bazilika, jedna od četiri velike, u Rimu zvana Santa Maria Maggiore. Nju je na rimskom brežuljku Eskvilinu, jednom od sedam brežuljaka, dao sagraditi papa Liberije (352–366), pa se po njemu naziva i liberijanska bazilika. Tu je crkvu, na uspomenu što je Efeški sabor g. 431. proglasio dogmu o Marijinu bogomaterinstvu, svečano posvetio presvetoj Bogorodici papa Siksto III. Ona je sve do dana današnjega najznačajnija, a i najčasnija Gospina crkva na kršćanskome Zapadu.   Građena je u stilu starokršćanskih bazilika s monumentalnim stupovljem te velebnim mozaicima. U njoj su duhovni velikani našega stoljeća: papa Pio XII. i kardinal Stepinac služili svoju prvu misu, a davno prije njih sv. Ignacije Loyolski. U crkvi je grob sv. Jeronima, sv. Pija V. te milosna Gospina slika zvana »Spasenje rimskoga puka«. Raniji pučki naziv »Sancta Maria ad nives« – Sniježna Gospa veže se uz legendu po kojoj je usred ljeta na Eskvilinu pao snijeg i taj događaj bio je povod papi Liberiju da uz materijalna sredstva jednog bogatog rimskog patricija započne gradnjom te bazilike. Crkva se zove i »Sancta Maria ad praesepe« – Gospa od jaslica, jer je u njoj već koncem IV. stoljeća načinjena špilja, nalik na onu u Betlehemu gdje se rodio Isus. U toj je kapelici sv. Ignacije Loyolski na sam Božić velikom pobožnošću i u suzama služio svoju prvu misu. Za nju se pripremao velikim duhovnim žarom godinu i pol dana jer je bio ređen već 24. lipnja 1537., a prvu misu služio na Božić 1538. Kako je današnji spomendan vezan uz Efeški sabor, dobro je prisjetiti se da je baš taj sabor dao silan zamah kako teološkom naučavanju o Blaženoj Djevici Mariji, tako i pobožnosti prema njoj. Nakon toga sabora počeše se dizati crkve Gospi u čast, na Istoku izrađivati brojne ikone, a sveti Oci svojim perom slaviti Bogorodicu. U zaključnoj je propovijedi na završetku Efeškog sabora zagrijani branič Marijina bogomajčinstva protiv Nestorija, aleksandrijski patrijarh sv. Ćiril, Bogorodicu označio kao »neugasivu svjetiljku«, iz koje nam je zasvijetlio Krist, kao »nerazorivi hram«, kao »posudu neobuhvatljivoga« i kao »žezlo pravovjernosti«. Sve to nije samo lijep govor o Mariji, još manje govornički ukrasi, već slike i usporedbe koje označuju jedan veoma dubok i bogat sadržaj. One, kako misli suvremeni mariolog Leo Scheffczyk, dovode Mariju u uski odnos s Crkvom koju je Krist osnovao i sebi je kao glavi podložio. Zato je i sv. Ćiril Aleksandrijski u istoj propovijedi mogao reći: »Po Mariji nastaju sve crkve na svijetu, po njoj se narodi privode k pokori.« Tim se riječima ističe Marijino mjesto u povijesti spasenja. Marija vrši pomoćničku spasiteljsku ulogu. Tu je ulogu II. vatikanski sabor ovako označio: »Marijino materinstvo u ekonomiji milosti neprekidno traje, od časa pristanka, koji je vjerno dala kod navještenja i koji je nepokolebljivo održala pod križem, sve do trajnog proslavljenja svih odabranih. Jer, nakon uznesenja na nebo nije napustila tu spasonosnu ulogu, nego nam mnogostrukim svojim zagovorom i dalje pribavlja milosti vječnoga spasenja. Materinskom ljubavlju brine se za braću svoga Sina koji još putuju i nalaze se u pogibeljima i tjeskobama, dok ne budu dovedeni u sretnu domovinu. Zato se Blažena Djevica u Crkvi zaziva imenima Odvjetnica, Pomoćnica, Pomagačica, Posrednica. Ipak se to tako shvaća da ništa ne oduzima niti dodaje dostojanstvu i moći Krista, jedinoga Posrednika« (Dogmatska uredba o Crkvi Svjetlo narodâ, br. 62). Danas, na taj lijepi Gospin spomendan, puni zanosa zajedno sa svetim Ćirilom Aleksandrijskim izrecimo ovu pohvalu Mariji Bogorodici: »Zdravo, Ti koja si u svom svetom djevičanskom krilu obuhvatila onoga koji je neizmjeran i koji se ne može obuhvatiti. Po Tebi se slavi sveto Trojstvo i iskazujemo mu poklon; po Tebi je slavljen predragocjeni križ i klanjaju mu se po svemu svijetu; po Tebi se raduje nebo; po Tebi se vesele anđeli i arkanđeli; po Tebi bježe zli dusi; po Tebi je s neba odstupio zavodnik đavao; po Tebi je stvorenje što je palo uzeto u nebo; po Tebi je svekoliko stvorenje, sapeto prije otrovima idola, dospjelo do spoznaje istine; po Tebi se vjernicima ostvaruje sveto krštenje; po Tebi ulje radosti; po Tebi su po svemu svijetu zasnovane Crkve; po Tebi se narodi vode pokori. Što da dalje nabrajam? Po Tebi je jedinorođeni Božji Sin zasjao kao svjetlo onima koji su sjedili u tminama i u sjeni smrti; po Tebi prorokovahu proroci; po Tebi su apostoli naviještali spasenje narodima; po Tebi uskrsavaju mrtvi; po Tebi vladaju kraljevi, po svetom Trojstvu. Kojem bi od ljudi pošlo za rukom da po dostojanstvu proslavi preslavnu Mariju? Ona je i majka i djevica. Divne li stvari! To me čudo zapanjuje. Tko je ikada čuo da bi sam graditelj zabranio boraviti u hramu što ga on sagradi? Tko bi trpio sramotu poradi toga što je vlastitu služavku uzeo za majku? Eto, dakle, sve se veseli. Štujmo i klanjajmo se jedinstvu, bojmo se i častimo nedjeljivo Trojstvo! Slavimo uz hvale Mariju koja je vazda Djevica, sveti Božji hram, i njezinog Sina, i bezgrješnog zaručnika!«  |
nedjelja, 03.08.2008.
SVETI IVAN MARIA VIANNEY-ŽUPNIK ARŠKI
Sveti Ivan Vianney (Dardilly kraj Lyona, 8. svibnja 1786. - Ars, 4. kolovoza 1859.), svetac rimokatoličke Crkve, zaštitnik župnika. Ivan Maria Vianney rođen je 1786., uoči Francuske revolucije. U njegovom djetinjstvo, Crkva je bila proganjana pa je potajno išao na vjeronauk, a prvu pričest, primio je u jednom spremištu, jer se nije moglo drugačije. Nevinost srca i duboka pobožnost bile su glavne značajke njegove duhovnosti. Uočio ga je župnik Balley i školovao ga. Problem je bio, što je sv. Ivan jako teško učio, makar je imao veliku volju. Nalazeći se u tjeskobi, poduzeo je hodočašće u La Louvesc na grob sv. Franje Regisa. Od tada je napredovao u naukama, makar mu je i dalje latinski jezik zadavao velike tegobe. No, uspio je postati svećenik. Svećenički rad i duhovnost Postao je pomoćnik svog župnika. Njih dvoje su se natjecali tko će biti bolji. No, dobri je župnik Balley uskoro umro. Ivan ga je oplakao kao svoga najvjernijeg prijatelja. Godine 1818., imenovan je župnikom u Arsu i ostao tamo sve do svoje smrti. Ars je kod Ivanova dolaska bilo malo, vjerski posve zapušteno i zanemareno selo. Netko je o njegovim stanovnicima rekao, da ih osim krštenja ništa ne razlikuje od životinja. Novi se župnik, uselivši se u siromašni župni dvor, dao odmah na posao, na obraćanje svoje župe, najprije strašnim pokorama, dugim noćnim satima molitve pred Presvetim Sakramentom, ozbiljnim i oštrim propovijedima. Veliku je brigu posvećivao i obnovi župne crkve. Njegov je stan bio najsiromašniji, hrana kuhani krumpiri, ali u crkvi je iz poštivanja prema Isusu želio, da sve bude što ljepše. Ljudi su u velikom broju dolazili k njemu. On ih je znao ne samo dobro ispovjediti, već i voditi putem savršenosti prema Bogu. I tako je polako počeo arški proštenjarski život, s mnoštvom hodočasnika, što su dolazili k svetome župniku na ispovijed. Godine 1855. došlo je k njemu oko 20 000 ljudi. Selo se preobratilo i postalo središte izvanrednog pastoralnog rada u kojem je njihov župnik dnevno znao provoditi u ispovjedaonici i do 12 sati, koji put i više. Za dobro svoje župe, sveti je župnik osnovao kuću Providnosti, neke vrste sirotište za siromašnu djecu. Njima bi svako poslije podne održao vjersku pouku. Za njih je učinio i svoje prvo čudo: umnoženje brašna za potrebni kruh. Svojom jednostavnošću, ljudskošću, pa i humorom ponizni je arški župnik privlačio u Ars mnoštva. Svjedoci koji su svjedočili o njemu u postupku za proglašenje blaženim tvrde, da je bila tolika navala oko njegove ispovjedaonice jer je čitao u ljudskim srcima. Iscrpljen teškim i dugotrajnim radom, oštrim pokorama i drugim patnjama svetac je umro od iscrpljenosti. Po njegovu zagovoru dogodila su se brojna čudesa pa ga je Crkva proglasila blaženim i svetim te zaštitnikom svih župnika. Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/wiki/Sveti_Ivan_Vianney" Od svetog Ivana Marie Vianneya: U DNEVNOM BORAVKU POČASNO BI MJESTO TREBALO DATI RASPELU. KRŠĆANSKI OČEVI I MAJKE,AKO ŽELITE IMATI POBOŽNU,DOBRU DJECU,NAJPRIJE SAMI MORATE BITI BOGOBOJAZNI I VODITI DOBAR ŽIVOT.STARA POSLOVICA KAŽE DA PLOD NE PADA DALEKO OD STABLA,A BOŽJA RIJEČ TO POTVRĐUJE. SVOJU BISMO POKORU TREBALI VRŠITI OBUZETI RADOŠĆU ŠTO SMO U MOGUĆNOSTI UDOVOLJITI BOGU,KOJEG SMO UVRIJEDILI,TE ŠTO SMOOTKRILI TAKO LAGAN NAĆIN BRISANJA SVOJIH GRIJEHA ZBOG KOJIH BISMO ZAVRIJEDILI VJEČNE PATNJE. NJEGOVA MOLITVA GOSPI: O Djevice Marijo,kada govorimo o zemaljskim stvarima,umorimo se,ali kada o Tebi zborimo govor je uvijek novi. Uspoređivali su te sa majkama,a Ti si bolja od najbolje majke koja ponekad kažnjava svoga sina misleći da tako čini dobro,a Ti Marijo nikada ne kažnjavaš.Tvoje Srce je sama ljubav i milosrđe,da bi bili uslišani dosta je Tebi se uteći.TvojeSrce Marijo je tako nježno prema nama,nježno srce svih majki u usporedbi s Tvojim Srcem je kao komad leda.O kako si dobra Presveta Marijo!Amen |
subota, 02.08.2008.
23 PSALAM!!!!
|
"Gospodin mi određuje tempo rada. Ne moram juriti glavom bez obzira. Uvijek iznova daje mi nekoliko trenutaka predaha, stanku u kojoj opet mogu doći k sebi. Pred moju dušu stavlja slike mira, koje me kad mi treba, opuštaju. Često daje da uspijevam bez velike muke i truda, i mogu u čudu biti velik. Znam: ako se tome Gospodinu povjerim, duša mi ostaje sasvim mirna. Iako je previše obveza u mom danu, ne moram biti nervozan. Njegova me tiha prisutnost oslobađa napetosti. Kad On stoji nad vremenom i nad svim stvarima, ostalo gubi težinu. Često mi usred muke daje doživljaj ohrabrenja. To je kao da mi netko pruži osvježenje. Radost mi obuzima srce, i osjećam se potpuno skriven. Doslovce mi snaga raste, i znam dok gledam svoj posao da će rasti moj mir, i da ću primit uspjeh. Pa se zato jednostavno veselim, što mogu ići za svojim Gospodinom i imati kod Njega svoj dom.  |
10 RAZLOGA ZAŠTO SE NE PEREM!
|
U jednoj župi u Americi župnik je, sit opravdanja koje mu daju župljani o svom nedolasku na misu, umetnuo u župni listić tekst: "Deset razloga zašto se nikad ne perem": 1. Tjerali su me da se perem dok sam bio mali. 2. Osobe koje se peru su licemjeri: misle da su čistije od ostalih. 3. Ima toliko vrsta sapuna da se ne mogu odlučiti koji bi bio najbolji. 4. Bio sam se navikao prati ali sam s vremenom prestao jer mi je dosadilo. 5. Perem se samo u svečanim prigodama kao što su Božić i Uskrs. 6. Nitko od mojih prijatelja se ne pere. 7. Počet ču se prati kad budem stariji i prljaviji. 8. Nemam vremena za pranje. 9.Voda nikad nije dovoljno topla zimi niti hladna ljeti. 10. Proizvođače sapuna zanima samo profit.  |
HODOČAŠĆE U MEĐUGORJE
|
KKMZ"Dva Srca" Vođinci organizira hodočašće u Međugorje od 5.-7.rujna 2008.god. Polazak je 5 .rujna(petak) u 20.30.iz centra Vođinaca ili po dogovoru. Povratak je 7.rujna(nedjelja) oko 22.00 sata Cijena je 270.00 kn (karta,smještaj,ručak). Kontakt telefoni: Niko 099/599-3236 Ivana 098/759-237 Katica 098/988-5566 SVI SU POZVANI,JAVLJAJU SE ODABRANI!!!! BOŽJI BLAGOSLOV!!! |
HVALJEN ISUS I MARIJA!!!
|
Božjom voljom ponovo smo u mogućnosti raditi na našem blogu.Hvala svima na strpljivosti i posjetama.Bog vas blagoslovio. "Dva Srca" Vođinci |
