Marketing
ISUSOVA MOLITVA
Gospodine, želimo u ovim trenucima zajedno s tobom moliti tvoje molitve. Hvala ti što si nam primjer dao. Koji put prigovaramo jedni drugima ili sami sebe optužujemo da molimo samo onda kada nam je teško, samo onda kad nam nešto treba, samo onda kada smo u nevolji. I ti si, Gospodine, molio kada ti je bilo najteže. Molio si žarko u Getsemanskom vrtu. Molio si na križu kada su te svi ostavili…
Nitko ne sumnja da je Isus bio čovjek molitve.
Kad govorimo o njegovoj molitvi, tada možemo uočiti dvije različite stvarnosti: s jedne strane, Isus je kao Židov sudjelovao u zajedničkoj molitvi; s druge strane, njegova osobna molitva sadrži originalnost koja je zauvijek obilježila kršćansku molitvu.
MOLITVA NA MASLINSKOJ GORI, Lk 22, 39-46
Isus je u Getcemaniju. S molitvom započinje najvažniji dio svoje misije: muku, smrt i uskrsnuće. U molitvi traži snagu i utjehu. Koliko je kušnja i borba bila snažna pokazuje krvavi znoj kojim se znojio.
Molim za milost prave molitve: da u molitvi mogu izreći sve ono što nosim u teškim i tjeskobnim situacijama. Da mogu uskladiti svoje želje i Božju volju, da mogu reći: Oče, budi volja tvoja.
Ovdje uočavamo dvije važne teme. To je molitva i napast.
Isusov poticaj i opomena da molimo da ne bi pali u napast pomaže nam da shvatimo da molitva nije bijeg, nije odbijanje odgovornosti, nije besplodno povlačenje u intimnost naše duše. Naprotiv, molitva nam pomaže da gledamo u lice napasti, da se suočimo sa strahom i odgovornošću.
Gospodine, kad iskreno promatram svoj život, zamjećujem kako sam često u bijegu. Želim pobjeći od nečega, a da i ne znam od čega. Želim pobjeći od svojih odgovornosti. Želio bih imati nekakav idealan život u kojemu ne bi bilo briga, dužnosti i poslova. Kao đak bježim iz škole. Student: bježim od studija i ispita. Radnik: od svoga posla. Otac i majka: od obveze odgoja djece. Svećenik: od svojih svećeničkih dužnosti. Stalno sam u bijegu, u vječnom bježanju. Bježim od ljubaznosti i druge gledam srdito. Bježim od vedrog pogleda i onda sam stalno loše volje. Napast bijega stalno se nadvija nada mnom. Molim te, nauči me da znam prihvatiti svoj život i ono što mi svaki dan dolazi na moj životni put.
Isus moli: "Oče, ako hoćeš..." Noć je. Isus je u Getcemanskom vrtu. Sam je. Osmorica učenika su podalje i spavaju. Trojica su bliže Isusu. Poveo ih je da budu dionici njegove molitve, da budu svjedoci kakvi su bili i kod preobraženja. Osjeća u tim trenucima neizmjernu potrebu prijateljske blizine i podrške. No, ni oni nisu ništa revniji od svojih prijatelja. I oni spavaju. Isus je ostavljen užasno sam pred onim što će se dogoditi.
Gospodine, sve je već blizu. Sve ono što si navješćivao i svoje učenike upozoravao da će se dogoditi, za koji trenutak počet će se ostvarivati. Ako pšenično zrno bačeno u zemlju ne umre... Tjeskoba je zahvatila tvoje srce i želiš to podijeliti sa svojim prijateljima. No, oni su umorni i nemaju razumijevanja za tvoju tjeskobu. Ostao si sasvim sam. Narav se buni i opire svemu onome što nadolazi. Ono ljudsko što u sebi nosiš pita se: mora li to tako biti. Je li moguće da se ne zbude. Je li to jedini način dovršenja misije? Jedini način spašavanja ljudi? Zar nema drugoga puta?
Misleći na Isusa koji moli na koljenima u potpunom predanju svom Ocu, koji pušta da se očituju njegove najintimnije želje, koji trpi agoniju i pobjeđuje je, molimo i tražimo i mi osobno kako moliti kad nam život donese pred lice situacije u kojima moramo donijeti velike i teške odluke. Evo gledam Isusa u molitvi. U njoj nalazi sve svoje sigurnosti. U molitvi crpi nadljudsku vedrinu i raspoloživost. Osjećamo kako u molitvi pobjeđuje tjeskobu agonije i postiže mir čovjeka koji zna da će uskoro u smrt ali se osjeća da je voljen i da ga Bog ljubi.
Gospodine, u molitvi si našao mir i utjehu. Kada si ustao iz molitve, kao da si se vratio iz oaze u pustinju k svojim učenicima. Prihvatio si volju Očevu. Predao si se u ruke Očeve s neizmjernim povjerenjem i živiš svoju slobodu. Gospodine, tražio si utjehu kod učenika, ali je nisi našao. Otac te nije ostavio samoga. Poslao ti je anđela utjehe.
Gospodine, potrebna mi je utjeha i ohrabrenje kad se nađem u takvim situacijama. Potrebna mi je ruka koja će me prihvatiti i podržati kada zateturam pod teretom. Potrebna mi je ruka koja će me smiriti i pomoći da odahnem. Potrebno mi je lice anđela da bude sasvim uza me, lice koje će razumjeti moje suze i čuti moje izmučeno srce. Gospodine, potreban mi je drugi da bude uza me u mom strahu i očaju. Potreban mi je da bdije uza me kada ja zaspim, da moli kada zanijemim, da svjedoči kada se ja bojim. Pomozi mi, Gospodine, da i ja znam pružiti utjehu kada naiđem na bližnjega u nevolji. Pomozi mi biti bližnji...
Post je objavljen 19.08.2008. u 13:07 sati.