srijeda, 27.08.2008.
DVA KAMENČIĆA
|
Bila dva kamenčića na dnu potoka, svjetlucava, svijetlo-plava, poput neba. Bili su zadivljeni svojom ljepotom, maštali o tome kako će već ubrzo izići iz ovog potoka, gdje su okruženi s drugim bezvrijednim kamenjem, a krasiti će ogrlice prekrasnih dama, sjajiti na mekim prstima dama, proći će cijeli svijet, ići u najljepša mjesta... Bili su sigurni u svoju budućnost. Ma samo je pitanje vremena kada će nas pronaći... Jednog dana zagrabi nečija ruka u potok, pa digne i ova dva kamenčića. "Ostajte zbogom, vi bezvrijedno kamenje. Mi idemo, čekaju nas daleki krajevi....!!!!" Ali ubrzo se oni nađoše među drugim kamenjem u kutiji. O, kako su bili ljuti i razočarani. Srditi, bacali se s jedne na drugu stranu kutije. "Vadite nas odavde, mi smo vrijedno kamenje, mi ne spadamo ovdje..." Najednom se svo kamenje nađe u cementu. "O ne..ovaj glupi odvratni cement...kuda smo zašli ??? Mrzimo ovo mjesto, lopatu koja nas okreće i gura sve dublje i dublje u cement... ...hm.. ovo je samo privremeno. Već će uvidjeti našu ljepotu i izvući nas odavde." I tako su prošli dani, mjeseci.. a oni su još bili zarobljeni na površini staroga zida, nadajući se da će nekako izići van. Tako su se sprijateljili s mlazom vode za kojeg su shvatili da je bezazlen i da im može pomoći. Nagovorili su ga da što jače udara o kamen, tako da su se malo pomalo odvajali od cementa, postajali sve slobodniji, dok se jednog dana nisu potpuno odvojili-i pali na tlo. "O kako je ovo bilo mučno za nas, ali dobro je sada... Sada će nas sigurno netko zamijetiti i pokupiti." Tako u čekanju, osvrnu se na zid sa kojega su ispali. "O kakav prekrasan mozaik! " Na zidu je bio napravljen prekrasan mozaik Isusa od malih sitnih sjajnih kamenčića. Sav je sjajio na Suncu. Ali zamjete oni dva prazna bijela mjesta u tom blistavom mozaiku. Nedostajale su Kristove oči. Sada im je sve bilo jasno. Kristove oči –to su bili oni- dva kamenčića prekrasne modroplave boje, stvorena za nešto najljepše- Kristove oči. Kako su se sada na tlu, razočarali.... Ujutro, još za mraka, sakristan metući pod, naiđe na dva kamena, ne videći im razlike, pokupi ih rukom i baci u smeće.  Molim Te Isuse, daj mi da vidim sebe onakvog kako me Ti vidiš, onakvog kakav sam u Tvojim očima,a ne kakav sam u očima ljudi. Daj mi da postanem onakav kakvog me Ti želiš, da idem kamo Ti želiš, da postanem vjernim Tvojim učenikom,a ne da činim sve kako bi se svidio i ugodio ljudima. Ti si mi Oče darovao život i dao mi slobodnu volju. Sada Ti ja, Isuse, želim povjeriti svoj život, dati Ti slobodne ruke, kako bi ga uredio onako kako Ti želiš, a zato jer ja za sebe želim najbolje, a znam da ćeš Ti uvijek meni i najbolje dati.Zato sve svoje želim predati Tebi. Blažena Djevice Marijo,molim Te da po svojim rukama,sve predaš Isusu; da uvijek upravlja mojim životom,da mi pošalje Duha Svetoga,da me uvijek savjetuje, jača, hrabri, vodi, u dilemama na putevima moga života. Amen.  |
