Marketing
DVA KAMENČIĆA
Bila dva kamenčića na dnu potoka, svjetlucava, svijetlo-plava, poput neba.
Bili su zadivljeni svojom ljepotom, maštali o tome kako će već ubrzo izići iz ovog potoka, gdje su okruženi s drugim bezvrijednim kamenjem,
a krasiti će ogrlice prekrasnih dama, sjajiti na mekim prstima dama,
proći će cijeli svijet, ići u najljepša mjesta...
Bili su sigurni u svoju budućnost.
Ma samo je pitanje vremena kada će nas pronaći...
Jednog dana zagrabi nečija ruka u potok, pa digne i ova dva kamenčića.
"Ostajte zbogom, vi bezvrijedno kamenje.
Mi idemo, čekaju nas daleki krajevi....!!!!"
Ali ubrzo se oni nađoše među drugim kamenjem u kutiji.
O, kako su bili ljuti i razočarani. Srditi, bacali se s jedne na drugu stranu kutije.
"Vadite nas odavde, mi smo vrijedno kamenje,
mi ne spadamo ovdje..."
Najednom se svo kamenje nađe u cementu.
"O ne..ovaj glupi odvratni cement...kuda smo zašli ???
Mrzimo ovo mjesto, lopatu koja nas okreće
i gura sve dublje i dublje u cement...
...hm.. ovo je samo privremeno.
Već će uvidjeti našu ljepotu i izvući nas odavde."
I tako su prošli dani, mjeseci.. a oni su još bili zarobljeni na površini staroga zida, nadajući se da će nekako izići van.
Tako su se sprijateljili s mlazom vode za kojeg su shvatili da je bezazlen i da im može pomoći. Nagovorili su ga da što jače udara o kamen, tako da su se malo pomalo odvajali od cementa, postajali sve slobodniji, dok se jednog dana nisu potpuno odvojili-i pali na tlo.
"O kako je ovo bilo mučno za nas, ali dobro je sada...
Sada će nas sigurno netko zamijetiti i pokupiti."
Tako u čekanju, osvrnu se na zid sa kojega su ispali.
"O kakav prekrasan mozaik! "
Na zidu je bio napravljen prekrasan mozaik Isusa od malih sitnih sjajnih kamenčića. Sav je sjajio na Suncu.
Ali zamjete oni dva prazna bijela mjesta u tom blistavom mozaiku.
Nedostajale su Kristove oči.
Sada im je sve bilo jasno.
Kristove oči –to su bili oni-
dva kamenčića prekrasne modroplave boje, stvorena za nešto najljepše- Kristove oči.
Kako su se sada na tlu, razočarali....
Ujutro, još za mraka, sakristan metući pod, naiđe na dva kamena, ne videći im razlike, pokupi ih rukom i baci u smeće.
Molim Te Isuse, daj mi da vidim sebe onakvog kako me Ti vidiš, onakvog kakav sam u Tvojim očima,a ne kakav sam u očima ljudi.
Daj mi da postanem onakav kakvog me Ti želiš, da idem kamo Ti želiš, da postanem vjernim Tvojim učenikom,a ne da činim sve kako bi se svidio i ugodio ljudima.
Ti si mi Oče darovao život i dao mi slobodnu volju.
Sada Ti ja, Isuse, želim povjeriti svoj život, dati Ti slobodne ruke,
kako bi ga uredio onako kako Ti želiš, a zato jer ja za sebe želim najbolje, a znam da ćeš Ti uvijek meni i najbolje dati.Zato sve svoje želim predati Tebi.
Blažena Djevice Marijo,molim Te da po svojim rukama,sve predaš Isusu;
da uvijek upravlja mojim životom,da mi pošalje Duha Svetoga,da me uvijek savjetuje, jača, hrabri, vodi, u dilemama na putevima moga života. Amen.
Post je objavljen 27.08.2008. u 16:21 sati.