nedjelja, 14.12.2025.
Zašto je to tako?
U mojoj kući živi dijete koje nije krenulo još u školu, ali već vodi ozbiljne parnice.
Zna kad podnijeti žalbu, kome se obratiti i kako emocionalno pritisnuti protivničku stranu.
„Tata, ti slušaš samo mamu.“
„Uvijek mora biti onako kako ona kaže.“
„Nikad nije moj dan, uvijek je samo mamin.“
„Ti samo nju voliš.“
"Opće nisi fer, uvijek mama mora biti glavna."
Tata stoji zbunjen, ja sam automatski glavna krivica, a dijete iznosi dokaze kao da se bori za skrbništvo nad vlastitim životom.
I onda dolazi završna prijetnja, izgovorena s dramom odrasle osobe koja je već mentalno otišla iz kuće: "Bit će vama žao kad ja narastem i odem ća.“
Kako se izboriti s malom verzijom odvjetnika?
Ne možeš.
Možeš samo klimati glavom i smijati se da ne vidi.
Ali tješim se jednom mišlju:
ako već sada ovako jasno vidi "nepravdu", postavlja pitanja i ne pristaje šutjeti…
postoji dobra šansa da će se boriti za sebe u životu.
I iskreno,
to mi je zasad sasvim dovoljno.
- 10:44 -
