nedjelja, 09.11.2025.

Hodajući detektor laži

Još jedna manje poznata karakteristika kod osoba s graničnim poremećajem ličnosti: hodajući detektor laži.
Svaka mikro-ekspresija, svaka promjena u tonu glasa, promjena u načinu izgovaranja riječi, mozak registrira sve to kao alarm.
Djeci idem na živce jer ih “čitam” prije nego što išta kažu.
Muž se pita može li se to naučiti.
Ne može.
To nije vještina, to je nuspojava, kao da ti mozak stalno radi forenzičku analizu i ne zna stati.
Zato kad netko laže, ja to ne “osjetim” ja to čujem u disanju i pauzama između riječi.
Zabavno? Ne baš.
Korisno? Ponekad.
Iscrpljujuće? Uvijek.
Zato dobijem slom živaca kada sam primorana voditi small talk.

- 12:03 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

Život je neuredan, čupav i ne pita za red — a opet se ponekad, bez srama, provuče ispod duge kao da sve ima smisla...

Opis?Svega i ničega. Koristim ovo kao svoj dnevnik dok se skrivam u anonimnosti, preživljavam u kaosu života uz pomoć kofeina i sarkazma sa dozom crnog humora posutog za mrvicama cinizma.

Facebook
Diary of an average mom
emmamoon1907@yahoo.com