Još jedna manje poznata karakteristika kod osoba s graničnim poremećajem ličnosti: hodajući detektor laži.
Svaka mikro-ekspresija, svaka promjena u tonu glasa, promjena u načinu izgovaranja riječi, mozak registrira sve to kao alarm.
Djeci idem na živce jer ih “čitam” prije nego što išta kažu.
Muž se pita može li se to naučiti.
Ne može.
To nije vještina, to je nuspojava, kao da ti mozak stalno radi forenzičku analizu i ne zna stati.
Zato kad netko laže, ja to ne “osjetim” ja to čujem u disanju i pauzama između riječi.
Zabavno? Ne baš.
Korisno? Ponekad.
Iscrpljujuće? Uvijek.
Zato dobijem slom živaca kada sam primorana voditi small talk.
Post je objavljen 09.11.2025. u 12:03 sati.