srijeda, 15.10.2025.

Međunarodni dan sjećanja na bebe anđele

Vrijeme stoji, misli lutaju,
tko ili što bi bilo pitaju.
Možda princeza meka srca,
možda vitez hrabra lica.

Bilo je to davno, ali pamtim kao jučer,
tvoje srce ispod moga kako tuče.
Tebe više nema, ostaju sjećanja,
i maštanja tiha, tko ili što bi bilo.

Sad šapuće vjetar kroz uspavane dane,
donosi tvoju prisutnost, al’ ne i ime.
U svakoj zvijezdi, u svakoj tišini noći,
znam, dio tebe i dalje postoji.

Nije kraj, nego početak bez riječi,
u srcu gori svjetlo što ne prestaje, liječi.
Moji anđeli snivaju, nježni i sneni,
zauvijek voljeni, za svijet ovaj, presavršeni.

- 18:25 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

Život je neuredan, čupav i ne pita za red — a opet se ponekad, bez srama, provuče ispod duge kao da sve ima smisla...

Opis?Svega i ničega. Koristim ovo kao svoj dnevnik dok se skrivam u anonimnosti, preživljavam u kaosu života uz pomoć kofeina i sarkazma sa dozom crnog humora posutog za mrvicama cinizma.

Facebook
Diary of an average mom
emmamoon1907@yahoo.com