Vrijeme stoji, misli lutaju,
tko ili što bi bilo pitaju.
Možda princeza meka srca,
možda vitez hrabra lica.
Bilo je to davno, ali pamtim kao jučer,
tvoje srce ispod moga kako tuče.
Tebe više nema, ostaju sjećanja,
i maštanja tiha, tko ili što bi bilo.
Sad šapuće vjetar kroz uspavane dane,
donosi tvoju prisutnost, al’ ne i ime.
U svakoj zvijezdi, u svakoj tišini noći,
znam, dio tebe i dalje postoji.
Nije kraj, nego početak bez riječi,
u srcu gori svjetlo što ne prestaje, liječi.
Moji anđeli snivaju, nježni i sneni,
zauvijek voljeni, za svijet ovaj, presavršeni.
Post je objavljen 15.10.2025. u 18:25 sati.